Pratite nas

Povijesnice

6. travnja 1793. Francuska revolucija – zašto šutnja o modernim zločinima koji daleko nadilaze Inkviziciju?

Objavljeno

na

Dok se davno prošloj Inkviziciji i dan danas svjesno pokušava dati ekskluzivitet u pogledu brutalnosti i broja žrtava (predimenzioniran poput npr.broja žrtava logora Jasenovac), na drugoj strani mega zločini modernog doba počinjeni od raznih revolucionara: polpotovski, staljinistički, maocetungovski, titoistički i drugi kao da su tek samo puka statistika i matematička igra brojki. Premda svaki od njih pojedinačno brutalnošću, masovnošću i brojnošću daleko nadilaze Inkviziciju i čitav srednji vijek.

Međutim, ogromne i do nedavno nepoznate revolucionarne zločine, donijela je u početku – Francuska revolucija. Iza nje slijede mnoge krvave građanske i ideološke revolucije, koje prava vojska apologeta nastoji opravdati ili bar minorizirati na svaki mogući način, piše narod.hr

Najzloglasniji politički komitet u doba Francuske revolucije zvao se Komitet javnog spasa.
Na današnji dan osnovana 1793. je najzloglasnija institucija Francuske revolucije – Komitet javnog spasa (Comité de salut public). Poznat je po tome što je provodio teror nad Francuskom.

Vrlo je vrijedno primijetiti uporabu danas zloglasnih i povijesno opterećenih riječi poput Komitet i komesar, već u revolucijama koje su prethodile komunističkim revolucijama 20. stoljeća gdje su Komiteti i komesari bili – gospodari života i smrti.

Francuska revolucija bila je puna krvi: samo na giljotini je pogubljeno 16594 građana, dok su stotine tisuća ljudi ubijeni utapanjima (samo u Nantesu 5000 ljudi u jednom masovnom utapanju), vješanjima, puškama, bajunetima i na sve druge načine.

Taj revolucionarni teror su izvršili jakobinci koji su zaveli strahovladu tzv. liberalnih intelektualaca okupljenih oko Robespierrea 1793. do 1794. godine. Komitet je isprva imao 9 članova, među kojima je vodeću ulogu na početku imao slavni Georges Danton, zastupnik Pariza, prilično umjerenih stavova. Odlučujući događaj zbio se kad je dva i pol mjeseca kasnije na čelu Komiteta Dantona zamijenio Maximilien Robespierre, poznatiji kao Krvožedni diktator.

Izvornu apologiju takvog revolucionarnog terora nalazimo u pamfletu Maximiliena Robespierrea, koji tijekom Jakobinske diktature u djelu “O principima političke moralnosti” iz veljače 1794. preporučuje “predstavnicima naroda” u tijelima državne vlasti (koji baš u to vrijeme na njegove brojne poticaje širom Francuske provode masovna politička pogubljenja) revolucionarni teror kao osobito uzvišenu metodu političkog rada:

“Ukoliko je vrlina izvor narodne vlasti u vremenima mira, izvor te vlasti tijekom revolucije je vrlina povezana s terorom: vrlina, bez koje je teror destruktivan; teror, bez koje je vrlina nemoćna. Teror je naprosto pravda koja je brza, stroga i nepopustljiva; stoga on predstavlja izraz vrline; on zapravo i ne predstavlja neko posebno načelo, nego prirodnu posljedicu općeg načela demokracije, primjenjenog u svrhu ostvarenja najprečih potreba nacije… Vlast u revoluciji jest despotizam slobode protiv tiranije.”

ruska revolucija je sadržavala pred-revolucionarnu terorističku aktivnost od strane esera, tako i post-revolucionarni Crveni teror od strane vladajućih boljševika u kojem je ubijeno samo u mjesec dana više ljudi nego u cijelom srednjem vijeku od uspostave Inkvizicije (cca 400 godina).

I u Španjolskoj nalazimo govor o realiziranom revolucionarnom teroru kod istaknutog španjolskog anarhista i urednika katalonskog ljevičarskog časopisa “Solidaridad Obrera” (“Radnička solidarnost”) Diega Abada de Santillána, koji jasno piše o svojem iskustvu iz Španjolske revolucije 1936. godine:

“Ne želimo zanijekati da je 19. srpnja donio sa sobom prekomjerni izljev strasti i zloporaba, što po prirodi stvari prati prijenos vlasti iz ruku privilegiranih u ruke naroda. Moguće je da je naša pobjeda rezultirala nasilnom smrću četiri do pet tisuća stanovnika Katalonije koji su prepoznati kao desničari ili su bili povezani s političkom ili crkvenom reakcijom“.

Danas je poznato da broj žrtava španjolskih komunista i ljevičara daleko nadilazi broj žrtava Inkvizicije kroz stotine godina.

Hrvatsku je u vrijeme raznih revolucionarnih i totalitarističkih ideologija sredinom 20. stoljeća zahvatilo više valova revolucionarnog terora, od kojih je najveće posljedice ostavio komunistički teror. Komunistički revolucionarni teror zahvatio je Hrvatsku vrlo snažno u zločinima nakon završetka II. svjetskog rata, koji su bili masovni od 1945-1955. godine. Međutim i prije toga su “partizani” činili razne ideološki motivirane zločine, poput onih kod Kevine jame u Srednjoj Dalmaciji ili Jazovke u blizini Zagreba.

Broj žrtava komunističkog terora samo u Hrvatskoj, u svega 10 godina, daleko nadilazi broja žrtava Inkvizicije, kroz sudske procese, kroz čitav srednji vijek.

Zašto se onda moderna historiografija i sociologija u Hrvatskoj (i svijetu), barem javno, ne bavi uzrocima i posljedicama ovih modernih masovno-ubilačkih fenomena inspiriranih ideologijama i realiziranih fanatičnim sljedbenicima-ubojicama, kada su ti zločini tako ogromni i tako svježi da postoje još uvijek živi ljudi koji ih pamte?

narod.hr

 

DOMAZET LOŠO: Zapad je, počevši od Francuske revolucije sebe doveo u ovo stanje

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Godišnjica parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojeg su Bošnjaci ponovo grubo pogazili

Objavljeno

na

Objavio

Danas se obilježava 23. godišnjica parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Na današnji dan 1995. godine, nakon trotjedne mirovne konferencije (od 1. do 21. studenog) u američkoj bazi Wright Patterson u gradu Daytonu, sporazum su parafirali predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik tadašnje SR Jugoslavije Slobodan Milošević.

Sporazum je parafiran u prisustvu tadašnjeg državnog tajnika SAD-a Warrena Christophera, a osim njega glavni američki posrednici bili su Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Na osnovu Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan četverogodišnji rat u BiH, Bosna i Hercegovina uređena je kao država tri konstitutivna naroda i dva entiteta- hrvatsko-bošnjačke Federacije BiH i Republike Srpske. Republika Srpska danas je entitet pod potpunom dominacijom Srba, dok Bošnjaci Federaciju BiH nastoje pretvoriti u repliku RS dekonstituiranje Hrvata, piše Hrvatski Medijski Servis.

Obljetnica Datonskog sporazuma obilježava se samo dan nakon što je u Sarajevu konstituirano Predsjedništvo BiH, u koje su izabrana dva bošnjačka predstavnika Šefik Džaferović i Željko Komšić, te srpski predstavnik Milorad Dodik.

Izborom Željka Komšića Bošnjaci su majorizirali Hrvate u izboru hrvatskog člana Predsjedništva i time pogazili ne samo ustavnu poziciju Hrvata, već i presudu Ustavnog suda BiH, te Daytonski sporazum. (HMS)

 

Plenković: Komšića su izabrali Bošnjaci u BiH i smatram da je to zlorabljenje duha i ciljeva dejtonskog sporazuma

 

 

Raspudić: ‘Bošnjački temelj, bosanska nadgradnja, građanska fasada’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Jean Michel Nicolier simbol hrabrosti i mučeništva Vukovara

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Damir Kukavica (Ulje na platnu)

Jean Michel Nicolier, francuski dragovoljac Domovinskog rata, vukovarski borac i mučenik sa Ovčare.

Pogubljen je od srpske vojske u noći s 20. na 21. studenoga 1991. na Ovčari zajedno sa ostalim ranjenicima, civilima i zarobljenicima vukovarske bolnice.

Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj, 1966. godine. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku.

Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese, s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovaru, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema braniteljima.

Bio je mlad i neiskusan u ratovanju, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi te je ostao do kraja u Vukovaru. Jean-Michel ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenoga te je morao ostati u bolnici.

Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar (iako je JNA potpisala sporazum s hrvatskom stranom da neće ulaziti u bolnicu) odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima i pogubljen na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.

Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a polumrtvoga Jean-Michela izvukao je iz mučionice logora na Ovčari Spasoje Petković zvani “Štuka” i ubio metkom. U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati pred smrt, u kratkome intervjuu francuskim reporterima rekao je:

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”

Još uvijek se ne zna gdje su pokopani njegovi posmrtni ostatci jer su tijela iz skupne grobnice prijeko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto

Kamenjar.com

 

Paul Nicolier: Ako Srbija želi ući u EU nema više mogućnosti da spriječe izručenje Štuke

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari