Pratite nas

Povijesnice

7. kolovoza 1991. – Opći napad na Hrvatsku

Objavljeno

na

Iako je dan prije cjelokupno Predsjedništvo SFRJ jednoglasno prihvatilo odluku o proglašenju apsolutne i bezuvjetne obustave vatre na teritoriju Republike Hrvatske, već su događaji 7. kolovoza 1991. pokazali da nikakve političke odluku neće zaustaviti velikosrpsku agresiju.

Brodovi Jugoslavenske ratne mornarice demonstrirali su moć blokiravši prolaz između Splita i Šolte. Naime, nakon što je 5. kolovoza 1991. iz vojarne na Veloj Straži uzeta velika količina streljiva i opreme iz skladišta te odvzena u Split, žestoko je reagirala JNA blokiravši sve luke i prilaze otoku.

U zračno-pomorskom desantu sudjelovalo je 12 brodova, šest helikoptera i oko 280 vojnika i časnika koji su prebačeni u luku Rogač i na središnji dio otoka. Nakon toga uvedene su stroge kontrole prometa i pretresi trajekata, a JNA odnosi većinu vojne opreme i onesposobljava topove obalne topničke bitnice. Ipak, najžešće se napadao istok Hrvatske.

Nakon okupacije, izbjegličke krize i strašnog ratnog zločina u Dalju, nastavljaju se topnički napadi na Osijek, Vinkovce i Vukovar. Vukovar se čak gađao i s broda Riječne ratne flotile JNA s Dunava. Zbog velikosrpske agresije početkom kolovoza izglasovana je hrvatska vlada nacionalnog jedinstva. No rat u Hrvatskoj zaprepastio je i Europu.

Planirani Memorandum o proširenju promatračkih aktivnosti Europske zajednice nije potpisan jer srbijanski političari predvođeni Slobodanom Miloševićem uopće nisu došli potpisati ugovor. Taj čin naišao je na oštru osudu diplomatske Europe, a predsjedavajući Ministarskog vijeća EZ-a, Hans van der Broek sazvao je izvanredno zasjedanje posvećeno isključivo rješavanju ratne krize.

Istodobno je 14 američkih senatora predložilo predsjedniku Georgeu Bushu da pošalje izaslanike u Jugoslaviju s obzirom na to da napori Europe da zaustavi rat nisu uspjeli. Kako napadi pobunjenika i JNA nisu jenjavali, Sjedinjene Američke Države već 8. kolovoza pozvale su svoje građane da što prije napuste Hrvatsku i Sloveniju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

14. kolovoza 1715. – Sinj – malobrojna hrvatska vojska pobijedila Turke

Objavljeno

na

Objavio

Turska opsda Sinja 1715. ,Virgil Meneghello Dinčić (kopija)

Sinjska alka, nadaleko poznata hrvatska viteška igra, ustanovljena je u znak sjećanja na veliku pobjedu mletačke vojske i naroda Cetinske krajine nad Osmanlijama 14. kolovoza 1715.

Tijekom tri stoljeća, sve do danas, sinjski alkari – vitezovi i njihovi momci u raskošnim odorama iskazuju odlike svojih predaka, ratnika – krajišnika, a to su muževnost, neustrašivost i odlučnost u junačkoj trci za pobjedom. Cilj je skupiti što više punata pogocima koplja u okruglu alku, čija su polja podijeljena na pogodak “u jedan”, “u dva” i “u sridu”.

Grad Sinj oslobođen je u borbama nakon osmanlijskog poraza kod Beča u Prvom morejskom ratu, ali se Osmanlije nisu mogli pomiriti s gubitkom Cetinske krajine.

U novome Sinjskom ili Malom ratu 1715. velika je osmanlijska vojska od oko 76 tisuća ljudi počela haračiti Krajinom i naposljetku je opkolila Sinj, koji je imao samo sedam stotina branitelja. Poslije šest dana opsade u zoru 14. kolovoza Osmanlije su poduzeli sveopći juriš na grad polurazrušen u topovskom bombardiranju. Na nižim dijelovima tvrđave, na Korlatu, čak su uspjeli istaknuti svoje zastave.

No branitelji su junački odbijali sve napade. Krvavo kolo trajalo je sve do podneva kad su se osmanlijski redovi raspali, a obeshrabreni napadači povukli preko rijeke Cetine ostavivši na bojnom polju više tisuća mrtvih.

Od samoga su početka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, čija je slika cijelo vrijeme opsade bila u tvrđavi.

Onamo je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada u koji je stigla iz samostana u Šćitu nedaleko od Rame. U znak zahvale providur Balbi s časnicima odmah je skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se izradi zlatna kruna i okruni Gospin lik.

Velika kršćanska pobjeda kod Sinja našla je odjeka u cijeloj tadašnjoj Europi. Čak je i u Duždevoj palači u Mlecima postavljena slika s prikazom pobjedničke bitke. Svjesni veličine svoga junačkog djela, Sinjani su nakon sklapanja Požarevačkog mira 1718. pokrenuli trčanje Alke u znak trajnog sjećanja na svoju veličanstvenu pobjedu.

Otada pa sve do danas Sinjska alka simbolizira duh narodnog otpora i podsjeća na junaštvo i borbenu tradiciju hrvatskog naroda. Kao jedina marcijalna igra alka je 2010. uvrštena na Unescov popis nematerijalne svjetske baštine. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

14. kolovoza 1992. – Razmijenjeni vukovarski logoraši (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Nakon devet mjeseci zatočeništva u neljudskim uvjetima 14. kolovoza 1992. oslobođena je najveća skupina vukovarskih branitelja, zarobljenih u studenom ’91. nakon pada grada.

Tjedan dana prije razmjenu su u Budimpešti dogovorili hrvatski premijer Franjo Gregorić i jugoslavenski predsjednik Milan Panić. Razmjena je obavljena na takozvanoj ničijoj zemlji između Nemetina i Sarvaša, nedaleko od Osijeka.

Jugoslavenska je strana pustila ukupno 726 zarobljenika, od kojih je oslobađanje odbilo svega četvero ljudi. Hrvatska strana je na razmjenu dovela 406 zarobljenika, ali je njih 156 odbilo otići u Jugoslaviju.

Nakon povratka na slobodu vukovarski su branitelji srdačno dočekani na osječkom Trgu Ante Starčevića, zatim su svi odvezeni u Zagreb na liječnički pregled, a onda i svojim obiteljima.

Kalvarija vukovarskih branitelja počela je u studenome 1991. kada su nakon tri mjeseca nadljudskih borbi i napora, u potpunom okruženju, prestali pružati otpor višestruko jačoj jugovojsci. Mnogi branitelji krenuli su kroz minska polja u proboj. Oni koji su ostali nadali su se humanom tretmanu i potpori promatrača Europske zajednice, koji su nadgledali evakuaciju grada.

Nažalost, 18. studenoga nije bio kraj. Bio je to dan kada je za većinu branitelja i civila tek počelo pravo mučenje. Jugovojska i njezini četnički pomagači počinili su mnoge zločine. Velik broj branitelja i ranjenika iz vukovarske bolnice odveden je u nepoznatom smjeru i mučki ubijen.

Tek će se godinama poslije, nakon mirne reintegracije i iskapanja na Novom vukovarskom groblju, Ovčari i ostalim masovnim grobnicama, saznati njihova tragična sudbina.

Većina muškaraca otpremljena je u Srbiju, gdje su sljedećih devet mjeseci proveli u srpskim logorima. Zbog batina i maltretiranja mnogi nisu dočekali razmjenu i oslobođenje. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari