Pratite nas

Povijesnice

7. lipnja 1981. – Napad na irački reaktor

Objavljeno

na

Sklapanjem mirovnoga ugovora s Egiptom i međusobnim priznanjem 1979. Izrael je nakon tri desetljeća borbi uspio sačuvati svoju državu unatoč neprijateljskom okruženju brojnijih arapskih susjeda.

Ipak, upravo tada se pojavila opasnost koja je zaprijetila samom njegovu opstanku. Još od kasnih sedamdesetih godina izraelska je obavještajna služba pratila napore iračkog diktatora Saddama Husseina da izgradi snažnu vojsku, ali i nuklearna postrojenja koja bi mogla poslužiti za izradu atomske bombe. Uz znatnu francusku i talijansku pomoć Iračani su izgradili nuklearni reaktor Osirak nedaleko od Bagdada.

Tadašnji izraelski premijer Menachem Begin smatrao je kako je za Izrael preopasno da Irak ili bilo koja druga arapska zemlja dobije nuklearno oružje. Za Begina koji je preživio holokaust, Hussein je bio Hitler, a reaktor Osirak samo tehnološki naprednija verzija nacističkog „Konačnog rješenja“. Nakon neuspjeha diplomacije Izrael je posegnuo za vojnim rješenjem.

Četrnaest izraelskih borbenih aviona F-15 i F-16 7. lipnja 1981. poletjelo je u operaciju Opera čiji je svaki detalj bio pažljivo isplaniran. Nakon sat i pol brišućeg leta iznad jordanske, saudijske i iračke pustinje izraelski su mlažnjaci prije samog zalaska Sunca stigli do 1.100 kilometara udaljenog cilja.

Izdignuvši se, brzo su identificirali reaktor i izbacili bombe iznenadivši iračku protuzračnu obranu. Nakon samo jedne minute i dvadeset sekundi opasni reaktor pretvorio se u ruševine, a svi su se zrakoplovi sretno vratili u bazu. Smjelu izraelsku akciju službeno su osudili Washington i Ujedinjeni narodi, ali su je mnogi i odobravali čestitajući Izraelcima što su „atomskog duha iz Bagdada ponovno vratili u bocu“. (Hrt)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

16. listopada 1990. – Povratak bana Jelačića na Trg

Objavljeno

na

Objavio

U veličanstvenom ozračju na glavni zagrebački trg 16. listopada 1990. ponovno je postavljen spomenik banu Josipu Jelačiću.

Brončani kip, djelo austrijskog kipara Dominika Fernkorna, postavljen je 1866., tada okrenut sjeveru, ka Mađarskoj. Sve do 1990., otkada je okrenut ka jugu, spomenik je, baš kao i sjećanje na legendarnog bana, bio podvrgnut kontroverzama.

Kip je smetao Mađarima koje je porazio, a pod njim je prilikom posjete cara Franje Josipa zapaljena mađarska zastava.

Komunistički režim preimenovao je prostor u Trg Republike te je uklonio bana 1947. Komunisti Jelačića ipak nisu uspjeli odstraniti iz hrvatske memorije, iako je bilo zabranjeno spominjati ga.

Uoči demokratskih promjena Hrvatska socijalno liberalna stranka organizirala je 1989. potpisivanje peticije o povratku bana Jelačića na glavni trg. Iako rastavljen u dijelove, zahvaljujući muzeologu Antunu Baueru, ravnatelju Gliptoteke, kip je sačuvan, piše HRT

Restauraciju je obavila obitelj poduzetnika Željka Šelendića koji je na natječaju pobijedio jer je ponudio besplatno izvođenje svih radova. S obzirom na to da su neki dijelovi bili uništeni, Šelendići su ih iznova napravili, kao i gipsanu repliku za slučaj da se spomenik ošteti.

Nakon tri mjeseca mukotrpnog rada u smjenama, 7. listopada 1990., obnovljeni spomenik krenuo je praćen razdraganim mnoštvom iz ulice Bešići, te se preko Gračana i Ksavera vratio na Trg. Za službeno otvaranje simbolično je izabran 16. listopada, datum Jelačićeva rođenja.

Iako su u tom razdoblju hrvatski Srbi proglasili paradržavnu tvorevinu, oružjem napadali policijske stanice na Baniji te blokirali i minirali prometnice Dalmacije i Like, Zagrepčani su, iako euforični, dostojanstveno proslavili povratak omiljenog hrvatskog bana na glavni gradski trg.

Svečanost je pred više od 100 000 okupljenih otvorio gradonačelnik Boris Buzančić, a potom hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman nakon čega je počelo veliko slavlje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1991. poginuo je vukovarski heroj Blago Zadro

Objavljeno

na

Objavio

Heroj s Trpinjske ceste, koji je sa svojim suborcima uništio desetke tenkova, Blago Zadro poginuo je 16. listopada 1991. godine.

Točno 32 dana kasnije, srpski zločinci su slomili branitelje Vukovara, čija se obrana počela lomiti Zadrinom pogibijom, koji je za nešto više od dva mjeseca postao jedan od legendarnih vukovarskih zapovjednika.

Rođen u Bosni i Hercegovini, (u Donjim Mamićima – Ledinac kraj Gruda) kao desetogodišnjak doselio se iz rodne Hercegovine zajedno s obitelji u Borovo Naselje, gdje je završio školu, zaposlio se u tvornici “Borovo” i osnovao obitelj.

Početkom demokratskih promjena, aktivno se uključio u politički život toga kraja i postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru te se aktivno uključioe u organiziranje obrane pred velikosrpskim agresorima.

Po izbijanju bitke za Vukovar, zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade Blago Zadro pokazao se izvrsnim organizatorom obrane Borova Naselja.

Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “Groblje tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke srpskih tenkova i oklopnih transportera. Od trojice sinova dvojica najstarijih također su se uključili u obranu, a najstariji Robert (1969.) kasnije, točnije 10. travnja 1992. je poginuo u borbama kod Kupresa.
Koliko je obrana Blage Zadre bila učinkovita, pokazalo se i 14. rujna 1991. godine kad je na Trpinjskoj cesti razbio srpske snage koje su krenule u opći napad na Vukovar.

No kobnog 16. listopada 1991. Srbi su prvi put promijenili taktiku i hrvatske položaje napali s boka. Očito su znali gdje su spojevi jedinica te su prešli Bobotski kanal i rasporedili snage na nasip pruge.

Prodrli su tenkovima i fizički odvojili Borovo Naselje od Vukovara, a istodobno preko Vuke ušli u Lužac. Agresorske su postrojbe zapravo prodrle u Vinogradsku ulicu i obrani došle s leđa. Blago je krenuo prema Vinogradskoj sa šestoricom suboraca.

Hitno je pozvao i Turbo vod kojim je zapovijedao njegov sin Robert

– Oni koji su držali položaje u Vinogradskoj ulici Blagi nisu rekli cijelu informaciju: da su oni već pobjegli i da su Srbi ušli s tenkovima i pješadijom. Zadro je s Kalašnjikovim u rukama krenuo Kupskom ulicom koja izlazi na pola Vinogradske. Mi, Turbo vod, od njega smo bili udaljeni 200-tinjak metara. Kako su granate sipale, morali smo trčati od kuće do kuće, zastati, pa opet trčati. Kad smo došli u Kupsku ulicu, Blago je već ležao mrtav – prisjetio se pripadnik Turbo voda Stipo Mlinarić.

I Josip Šego, koji je tada bio s Blagom, živo se sjeća tih događaja.

– I Blagin drugi sin Tomo htio je krenuti s nama, ali mu otac nije dao. Kao da je predosjećao, Tomo je ocu davao pancirku, ali ga je Blago odlučno odbio riječima: ‘Zaštitni prsluk nemaju ni oni, neću ga ni ja!’. Blago je bio uvjeren da branitelji drže položaj u Vinogradskoj ulici, ni slutio nije da su četnici postavili mitraljez na prugu i na nišanu držali cijelu Kupsku ulicu. Svi koji su prolazili Kupskom bili su zapravo na brisanom prostoru. Blagu Zadru pokosili su rafali iz mitraljeza.

Činom general bojnika Blagu Zadru posmrtno je odlikovao pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto ’98. zajedno s još 937 žrtava iz masovne grobnice.

Njegov sin Robert godinu dana poslije, identificiran je iz zajedničke grobnice u Zagrebu nakon što je godinama njegova sudbina bila nepoznata. Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja.

HVALA MU I SLAVA!

 

HRVATSKI VITEZ BLAGO ZADRO

 

 

Vukovarskom heroju Blagi Zadri prekrasan mural u Grudama

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari