Pratite nas

Povijesnice

7. lipnja 1981. – Napad na irački reaktor

Objavljeno

na

Sklapanjem mirovnoga ugovora s Egiptom i međusobnim priznanjem 1979. Izrael je nakon tri desetljeća borbi uspio sačuvati svoju državu unatoč neprijateljskom okruženju brojnijih arapskih susjeda.

Ipak, upravo tada se pojavila opasnost koja je zaprijetila samom njegovu opstanku. Još od kasnih sedamdesetih godina izraelska je obavještajna služba pratila napore iračkog diktatora Saddama Husseina da izgradi snažnu vojsku, ali i nuklearna postrojenja koja bi mogla poslužiti za izradu atomske bombe. Uz znatnu francusku i talijansku pomoć Iračani su izgradili nuklearni reaktor Osirak nedaleko od Bagdada.

Tadašnji izraelski premijer Menachem Begin smatrao je kako je za Izrael preopasno da Irak ili bilo koja druga arapska zemlja dobije nuklearno oružje. Za Begina koji je preživio holokaust, Hussein je bio Hitler, a reaktor Osirak samo tehnološki naprednija verzija nacističkog „Konačnog rješenja“. Nakon neuspjeha diplomacije Izrael je posegnuo za vojnim rješenjem.

Četrnaest izraelskih borbenih aviona F-15 i F-16 7. lipnja 1981. poletjelo je u operaciju Opera čiji je svaki detalj bio pažljivo isplaniran. Nakon sat i pol brišućeg leta iznad jordanske, saudijske i iračke pustinje izraelski su mlažnjaci prije samog zalaska Sunca stigli do 1.100 kilometara udaljenog cilja.

Izdignuvši se, brzo su identificirali reaktor i izbacili bombe iznenadivši iračku protuzračnu obranu. Nakon samo jedne minute i dvadeset sekundi opasni reaktor pretvorio se u ruševine, a svi su se zrakoplovi sretno vratili u bazu. Smjelu izraelsku akciju službeno su osudili Washington i Ujedinjeni narodi, ali su je mnogi i odobravali čestitajući Izraelcima što su „atomskog duha iz Bagdada ponovno vratili u bocu“. (Hrt)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

25. lipnja 1991. godine ustrojen HOS (Hrvatske Obrambene Snage )

Objavljeno

na

Objavio

U začecima velikosrpske agresije na Hrvatsku 25. lipnja 1991. godine ustrojene su Hrvatske Obrambene Snage (HOS) kao vojno krilo Hrvatske stranke prava.

Hrvatske obrambene snage (HOS) su službeno osnovane krajem lipnja 1991. od strane Dobroslava Parage, Ante Paradžika, Alije Šiljka i još nekih članova tadašnjeg vodstva HSP-a.

Jedini kriterij za ulazak u HOS isključivo je bila dragovoljnost. Unatoč etiketi radikalnosti koja ih je cijelo vrijeme pratila, stranačka i nacionalna pripadnost nije bila bitna.

Naprotiv, pripadnici drugih nacionalnosti, Hrvati iz emigracije i velik broj stranih dragovoljaca bojevali su u HOS-u.

U suradnji sa slovenskom policijom na Žumberku je organiziran jedan od prvih kampova za vojnu obuku.

HOS-ovci su od početka djelovali na svim kriznim bojišnicama. Posebno su se istaknuli u obrani Vukovara, ali i cijele Slavonije, Dubrovnika, Banovine, poslije Livna i Bosanske Posavine, potom Mostara i drugih dijelova Hercegovine.

Tek 1996. HOS je službeno priznat, a tek 2004. Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, HOS-ovci su priznati kao punopravni branitelji i dio Oružanih snaga RH.

Zanimljivo, jedina postrojba koja je zadržala ime i oznake HOS-a bila je IX. bojna Rafael vitez Boban uklopljena u 114. brigadu HV-a. (Više..)

 

Damir Radnić, ratni zapovjednik HOS-a Bogdanovci!

 

 

BUJICA: HOS-ova ŠTAFETA SMRTI (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

25. lipanj 1991. – Proglašenje hrvatske neovisnosti

Objavljeno

na

Objavio

autor: Damir Kukavica (ulje na platnu)

U okruženju velikosrpskih prijetnji i cinizma svjetske diplomacije povijesnog 25. lipnja 1991. Hrvatski je sabor proglasio Republiku Hrvatsku, dotad u sastavu socijalističke Jugoslavije, suverenom i samostalnom državom.

Tim činom Hrvatska je pokrenula “postupak razdruživanja” od drugih jugoslavenskih republika i zatražila međunarodno priznanje.

Sabor je usvojio tri dokumenta: Ustavnu odkuku o suverenosti i samostalnosti, Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne države i Ustavni zakon o provedbi republičkog Ustava. Prihvaćena je i Povelja o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Hrvatskoj.

Povijesne odluke o slobodnom putu u budućnost temeljile su se na rezultatima referenduma na kojem je 93,2 posto birača zaokružilo listić “da” za državnu samostalnost.

Hrvatski narod tako je demokratskim putem izrazio svoju volju da sam upravlja vlastitom sudbinom. Referendumom su odbačene druge, tada ponuđene varijante koje su Hrvatsku dovodile u nepovoljan položaj: i prijedlog saveznog premijera Ante Markovića o nekakvoj “demokratskoj Jugoslaviji” i Miloševićevu velikosrpsku koncepciju o takozvanoj “modernoj federaciji”, zapravo o novoj Srboslaviji.

Hrvatski je sabor jednoglasno izglasovao Deklaraciju o nezavisnosti ali je to jednoglasje bilo ponešto narušeno činjenicom da su se reformirani komunisti, tada pod nazivom Stranke demokratskih promjena, izjasnili protiv Ustavne odluke i zakona. Klub zastupnika SDP-a tražio je da se istodobno s razdruživanjem pokrene postupak udruživanja s drugim jugoslavenskim republikama.

Taj je prijedlog odbijen pa se saborska većina, u kojoj je prevladavala Hrvatska demokratska zajednica, odlučila za punu hrvatsku nezavisnost bez ikakvih uvjeta. Istoga dana i Republika Slovenija donijela je odluku o državnoj samostalnosti.

Jugoslavije više nije bilo iako su međunarodni čimbenici kao lijek za staru zagovarali nekakvu “novu jugoslavensku zajednicu”.

Zato je novim državama nametnut moratorij od tri mjeseca i embargo na uvoz oružja što ih je prepuštalo na milost i nemilost velikosrpskoj agresiji.

No u Domovinskom ratu Hrvatska se obranila pa je u siječnju 1992. međunarodna zajednica morala priznati novu političku stvarnost na jugoistoku Europe, piše HRT

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori