Pratite nas

Komentar

7 razloga zašto sam hodala toga dana u Rijeci

Objavljeno

na

Foto : Rijecanin

U Rijeci su 18. svibnja održane dvije aktivističko-prosvjedne povorke, “Hod za Život” i “Hod za slobodu”. Sudionica ‘Hoda za život’, Janja Linardić, komentirala je za Kamenjar.com izjavu gospođe Dalije Orešković, kao i razloge zašto je tog dana bila baš u ovoj povorci:

Da hodala sam toga dana u Rijeci.

Moram prije svega reći zajednički zaključak mene i mojih prijatelja nakon skupa: PRED BOGOM ĆEMO JEDNOG DANA BITI SVI JEDNAKI NEVEZANO UZ STRANU NA KOJOJ SMO…

Da, hodala sam toga dana u Rijeci u Hodu za život. Nije nas bilo mnogo ali bilo smo obitelj. Osjećaj koji nas je nosio jest čista ljubav i požrtvovnost. Usprkos tome različiti ljudi prozvali su nas zbog raznih razloga, nama nepoznatih. Zbog toga imam potrebu reći zašto sam tog dana bila baš u ovoj povorci.

Moj prvi razlog je poniznost.

U svom životu prošla sam kiretažu. Nisam je htjela, ali je nisam niti izbjegla. Tog dana umro je dio moje duše zauvijek. Dragi ljudi bili su uz mene, ali jedini koji me mogao utješiti bio je moj Bog. Tko nije doživio količinu ljubavi koja može to oprostiti i izliječiti srce bijesan je i ljut. I ja ga razumijem. I ne osuđujem. Osobno samo vraćam dug…

Moj drugi razlog je zahvalnost.

Zahvalnost za moju djecu, posebno moju najmlađu kćer. Mislim da smo svi toga dana u hodu pred sobom imali sliku svoje djece. One pored nas, ali i one koje su možda hodali u onom drugom hodu. Mi ih ne osuđujemo, naprotiv volimo ih.

Moj treći razlog je ljubav.

Ljubav prema životu, prema djeci koju stalno susrećem na svojem radnom mjestu. Oni nisu savršeni, ali ja se za njih borim na različite načine svakog dana. I oni su tog dana hodali. U obje povorke. I ja sam na njih ponosna. I jedne i druge. Jer misle, jer traže, jer im je stalo.

Moj četvrti razlog je poštovanje.

Iskreno poštovanje, temeljeno na godinama odricanja mojih roditelja. Na svakom danu koju su svjesno „potrošili“ na nas djecu. Bez rezerve, bez računice i sa puno ljubavi.

Moj peti razlog više je materijalne prirode.

Hodala sam za sve mlade djevojke koje su trudne ili će biti trudne. Ne da razmisle…one zasigurno tome ne mogu pobjeći… Hodala sam da netko drugi razmisli o zakonima i o naknadama tih djevojaka koje ne rade, čiji muževi/dečki ne rade, koje možda studiraju. Znate li da ukoliko odluče roditi, moraju zamrznuti svoj fakultet jer ukoliko nisu tijekom poroda i nakon njega (onih mjesec dana) na fakultetu gube godinu, a time  i stipendije ukoliko ih imaju, te da iduću godinu plaćaju (osim ako nisu “zamrznule” fakultet na minimalno godinu dana). Misli li tko da te iste djevojke, ukoliko odluče roditi, naknadu primaju samo prvih šest mjeseci. Nakon toga ne mogu dobiti jaslice (barem ne u gradu Rijeci), a bez naknade ne mogu niti platiti nekoga da im čuva dijete. E, pa ja sam u ovom hodu i zbog toga…

Moj šesti razlog je činjenica da je u prošloj godini najviše abortusa napravljeno zbog  „pogrešnog spola“.

Nema li veće nepravde? Što fali djevojčicama? Pa moja je savršena. Čitajući napise o ustaškim fašistima moram priznati da sam se ozbiljno zapitala zna li govornik o čemu se tu radi i zbog čega protestiramo. Kad bi znao mislim da ni na trenutak ne bi dvojio tko je ovdje više isključiv: onaj tko zagovara zaštitu te djece ili onaj koga za to nije briga?

Moj sedmi razlog je potreba da izrazim svoje mišljenje.

Moje mišljenje nije produkt općeg mišljenje. Ono je samo moje, izraslo iz mog iskustva i iz mog uvjerenja. I imam ga potrebu podijeliti. Imam potrebu boriti se za ono što smatram važnim. Ja sam potpuno svjesna da ovim hodom nećemo ukinuti pobačaj. Važno je da se čuje da je svaki život vrijedan. Da se čuje da se za njega treba boriti. Ne boriti se mlako već glasno, jasno i sa stavom.

I na kraju…

Poštujem i duboko se divim svakom sudioniku hoda koji je iz uvjerenja i na pristojan način izrazio svoj stav. U oba hoda. Zahvaljujem i gradskih vlastima koje su nam omogućile hod u isto vrijeme, kao neko svojevrsno odmjeravanje snaga. Isprva mi je ova ideja bila mrska zbog sigurnosnih razloga, ali pokazalo se da uvijek dobiješ ono s čim se možeš nositi. To se zove Božja providnost. Mi smo je osjetili, jače nego ikad i zato im veliko hvala. Nadam se da će to činiti i ubuduće. Samo jednu stvar ubuduće očekujem: jednaku zastupljenost u medijima te da nitko iz javnog života ne vrijeđa sudionike hoda. Bilo kojeg hoda… komentirala je Janja Linardić.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Glasnović: Bez 4 zborna područja HVO-a mi danas ne bi imali niti Hrvatsku državu niti Federaciju

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska i BiH. Jedinstveno ratište. Hrvatske snage-HV, HVO. Šta tu ne razumiju agitpropovci na partijskim portalima.

 

Glasnović: Zašto je Marksizam koji potiče iz Sotonizma jugozomboidima tako drag?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Davor Ivo Stier: Pavelićev antikomunizam i Titov antifašizam jesu dio naše povijesti, ali ne smiju biti dio hrvatske sadašnjosti i budućnosti

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik i mogući kandidat za novog predsjednika HDZ-a, Davor Ivo Stier, oglasio se povodom Dan sjećanja na žrtve svih totalitnih režima, te upozorio kako svaki istinski demokrat mora odbaciti totalitarnu ideologiju i propagandu, kako Pavelićevog antikomunizma tako i Titovog antifašizma

-Danas je Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima. Europski parlament je izabrao ovaj datum, 23. kolovoza, kao podsjetnik na pakt koji su nacisti i komunisti sklopili prije 80 godina. Iako se ta činjenica rijetko ističe u javnosti, na početku Drugog svjetskog rata, od 1939. do 1941., nacisti i komunisti su imali pakt o nenapadanju.

Nacisti su pakt prekršili 22. lipnja 1941. napadom na Sovjetski savez i tek tada je ovdašnja Komunistička partija započela borbu protiv nacizma, fašizma i Pavelićevog režima, stoji u objavi Davora Ive Stiera na njegovoj službenoj Facebook stranici.

Podsjetio je i na aktivnosti kršćanskih antifašista, pogotovo onih u Istri.

-Puno prije komunista, hrvatski kršćanski antifašisti suprotstavljali su se fašistima u Istri. Među njima Antun Milovan, otac biskupa Ivana i bliski suradnik mons. Bože Milanovića, a kojega su komunisti ubili 1945. Danas se prisjećamo Antuna Milovana, blaženog Miroslava Bulešića, kao i svih nevinih žrtava fašizma i komunizma. Njihova žrtva svjedoči o istinskoj ljubavi prema slobodi, o kršćanskom i demokratskom suprotstavljanju svakom totalitarnom režimu i ideologiji. Totalitarizam se ne može opravdati pukim suprostavljanjem drugom totalitarizmu, bez iskrenog zalaganja za slobodu i demokraciju, podsjeća Stier.

Na koncu upozorava kako će svaki istinski demokrat odbaciti totalitarnu ideologiju i propagandu, kako Pavelićevog antikomunizma tako i Titovog antifašizma.

-Zato će svaki istinski demokrat odbaciti totalitarnu ideologiju i propagandu, kako Pavelićevog antikomunizma tako i Titovog antifašizma. Iako međusobno suprotstavljeni, ti su diktatori i njihovi režimi bili negacija slobode. Oni jesu dio naše povijesti, ali ne smiju biti dio hrvatske sadašnjosti i budućnosti. Jer je suverena i demokratska Republika Hrvatska stvorena na temelju volje hrvatskog naroda za slobodom i pobjedom hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, zaključuje Stier.

R.H.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari