Pratite nas

Povijesnice

7. svibnja 1948. uhićen Andrija Hebrang stariji – smetnja velikosrbima u paklenim planovima

Objavljeno

na

hebrang stariji

Na današnji dan 7. svibnja 1948. uhićen je Andrija Hebrang stariji – vođa komunističkog pokreta u Hrvatskoj u vrijeme II. svjetskog rata. Proveden je u zloglasni beogradski zatvor Glavnjaču.

[ad id=”93788″]

Uhićen je po nalogu Josipa Broza Tita, a na prvo saslušanje doveo ga je Ivan Gošnjak u pratnji nepoznatih osoba. Partijska komisija je zaključila je da je Andrija surađivao s ustašama, da je vodio šovinističku politiku u odnosu na Srbe i niz drugih laži.

Optužen je poput Alojzija Stepinca lažnim optužbama da je hrvatski šovinist, pa je Hrvatska nakon Stjepana Radića i Alojzija Stepinca u prvoj polovini 20. stoljeća izgubila iz srpske ruke još jednog narodnog vođu. Tako je prvi čovjek Komunističke partije Hrvatske ubijen u tajnosti jer je smetao onima koji su mrzili Hrvatsku.

Andrija Hebrang stariji – slučaj o kome se šutjelo

U nizu hrvatskih političkih, društvenih ili vjerskih vođa 20 st. koji su zbog svog domoljublja i otpora velikosrpstvu ili komunizmu bili ubijeni, proganjani ili zatvarani, hrvatskoj javnosti je najmanje poznat slučaj – Andrije Hebranga starijeg.

Stjepan Radić, Andrija Hebrang, Alojzije Stepinac, Savka Dabčević, Franjo Tuđman i mnogi manje ili više znani Hvati stajali su na svoj način i u svoje vrijeme tijekom cijelog 20. stoljeća na čelu pojedinih gibanja i težnji hrvatskog naroda za samostalnošću i pravom da bude „svoj na svome“, te zbog toga bili proganjani, zatvarani ili ubijeni.

Andrija Hebrang stariji – stradao jer se nije poklonio velikosrbima

Andrija Hebrang rođen u selu Bačevcu pored Virovitice i kao mladić postao je članom Komunističke partije Hrvatske. Dvanaest godina, od 1928.-1941. proveo je u zatvoru.

1941. postaje tajnikom CK KPH, te nakon smrti Rade Končara praktički čovjek br. 1 na čelu KPH. 1942. uhićuju ga ustaše i pri tome teško ranjavaju u glavu. Pri tome je oslijepio na desno oko. Razmijenjen je za dvojicu visokih ustaških dužnosnika u blizini Okučana.

Zbog Hebrangovih jasnih hrvatskih stavova i otpora velikosrpstvu pod krinkom jugoslavenstva, te principijelnog i načelnog držanja dolazi pod udar unitarističkih snaga u KPJ – prije svega Kardelja, Đilasa, Rankovića i Milutinovića. Ta grupa šalje pismo Titu i optužuje prvog čovjeka hrvatskih komunista za nacionalizam. U tom pismu je Kardelj neprestano naglašavao da se Hebrang loše ponaša prema Srbima, te tako ponavljao optužbe koje do dan danas ostaju neprestano sredstvo ucjene hrvatskog naroda i njegovih vođa bez obzira kojoj ideologiji pripadali.

Protiv Hebranga su pokrenute lažne optužbe da je počinio izdaju dok je bio u ustaškom zatvoru 1942., te da je potkopavao jugoslavensku vladu nakon Drugog svjetskog rata. Ubijen je u zatvoru u Beogradu, a u službenom izvješću napisano je da se sam objesio o radijator. Tako je Hrvatska ostala bez svog najvažnijeg čovjeka i političkog vođe u poslijeratnom periodu, a KPJ i Josip Broz Tito dobivaju prostor za ostvarenje svojih ciljeva u Hrvatskoj.

Stradanje obitelji Hebrang

Cijela obitelj Hebrang je nakon toga došla pod udar komunističkih tortura, pa supruga Andrije Hebranga Olga Strauss, pakračka Židovka koja je izgubila 54 člana obitelji u ratu, kao majka troje djece provodi u zatvoru 12 godina. Djeca žive s tetkom Ilonom u Zagrebu. Tetkina obitelj je također teško stradala od komunista jer je tetak završio na teškoj robiji na Golom otoku, pa su jedva preživljavali.

Odlukom Sabora RH 1992. godine politički je rehabilitiran i proglašen žrtvom “komunističkoga sustava”. Sabor je 2006. godine donio i Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine koja se u praksi ne provodi.

Po klasičnom komunističkom obrascu nikada nije obavljen ukop Andriji Hebrangu i obitelj još uvijek traži njegovo tijelo. Komunisti nisu imali milosti ni prema mrtvima, pa desetine tisuća Hrvata ni danas nema gdje zapaliti svijeću svojim bližnjima.

narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Okupacija Baranje 1991.

Objavljeno

na

Objavio

Nalazeći se ispred spomen obilježja mučki ubijenom kolegi Đuri Podboju, želim podsjetiti da se ne zaboravi kako je započeo rat u Hrvatskoj.

3. srpnja 1991. Novosadski korpus okupatorske tzv. Jugoslavenske narodne armije s oko 60 tenkova, oklopnih borbenih vozila i transportera te konvojem vojnih kamiona punih srpskih i crnogorskih rezervista upao je u Baranju, čime je zvanično započela agresija Srbije na Republiku Hrvatsku.

Nakon oko mjesec dana priprema srpske oružane snage započele su s vojnim djelovanjima po mirnim stanovnicima okolnih sela s ciljem protjerivanja cjelokupnog nesrpskog stanovništva i okupacijom cijele Baranje.

Egzodus Baranjaca dogodio se 22. i 23. kolovoza kada je iz svojih kuća u Baranji protjerano više od 35.000 ljudi. Tijekom 1991. i 1992. onih 200-tinjak starih koji nisu htjeli napustiti svoja ognjišta nemilosrdno je likvidirano, a okupator je cijelu Baranju pripojio tzv. republici srpskoj krajini (RSK) s konačnim ciljem pripajanja Baranje Republici Srbiji.

Istoga dana, 23. kolovoza 1991. nakon zauzimanja odašiljača Belje, srpski teroristi mučki su ubili i našeg kolegu Đuru Podboja koji je do svojega zadnjeg daha branio objekt i nije dopuštao emitiranje srpske lažne propagande preko toga odašiljača.

Koliko je opasno bilo ratno izvještavanje s ovoga ratišta na istoku Hrvatske govori i činjenica da su, od 7 poginulih ratnih izvjestitelja HRT-a, upravo ovdje poginula dva: Đuro Podboj na odašiljaču Belje i snimatelj Žarko Kaić u osječkom naselju Brijest kod zloglasnog poligona “C”.

To su istinski heroji Domovinskog rata koji zaslužuju vječnu počast i zahvalnost jer su za slobodu i samostalnost Domovine Hrvatske dali najviše što su mogli – svoje živote !

Branko Pek, tajnik Zbora ratnih izvjestitelja HRT-a

 

Podsjetimo, izaslanstva HRT-a, tvrtke Odašiljači i veze i članovi obitelji u petak su kod odašiljača Belje u Baranji položili vijence i zapalili svijeće u znak sjećanja na Đuru Podboja, koji je kao tehničar Hrvatske radiotelevizije poginuo 23. kolovoza 1991. godine.

Podboj je poginuo dok je branio odašiljač “Belje”, u želji da i u najtežim uvjetima osigura emitiranje radio i televizijskog signala.

Njegov sin Mario Podboj rekao je kako mu je drago što se žrtve njegova oca sjete njegovi radni kolege i tvrtka za koju je radio.

“To pokazuje da ne zaboravljaju žrtve iz Domovinskog rata koje su dale najviše što su mogle za stvaranje samostalne Hrvatske. Moj otac je bio predan poslu i želio je da istina o događanjima na ovim prostorima ide u cijeli svijet, branio je odašiljač kako bi onemogućio medijsku blokadu, ali nažalost opkolili su ga i na kraju se dogodilo ono najgore”, kazao je.

Iz Odašiljača i veza su priopćili kako je Podboj, unatoč okupaciji i razaranjima, cijelo vrijeme odašiljao radijske i televizijske programe HRT-a, čime je spriječena informativna blokada,

“Zahvaljujući tome Hrvatska je i u medijskom ratu ostvarila pobjedu, a dragi kolega za to je dao svoj život”, stoji u priopćenju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizma

Objavljeno

na

Objavio

Dana 23. kolovoza slavi se kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizma.

Suvremena civilizirana Europa uzela je ovaj datum zbog toga što su tog dana 1939. pakt o podjeli Europe sklopili dva najgora zločinačka sustava u povijesti Europe – nacionalsocijalizam i komunizam.

Malo ljudi zna da tim dijaboličnim paktom nije podijeljena samo Poljska već šest zemalja, a praktično podijeljena je i Europa u dvije interesne sfere.

Na današnji je dan 23. kolovoza 1939. sklopljen  (tada) tajni sporazum o nenapadanju između Njemačke i SSSR-a, poznat i kao Pakt Ribbentrop-Molotov (Pakt Hitler-Staljin).

Potpisan je u Moskvi od strane sovjetskog ministra vanjskih poslova Vjačeslava Molotova i njemačkog ministra vanjskih poslova Joachima von Ribbentropa. Međusobni pakt o nenapadanju bio je na snazi gotovo dvije godine do početka Operacije Barbarossa, 22. lipnja 1941. kada je Njemačka napala SSSR.

Pakt Ribbentrop-Molotov

Dan sklapanja Pakta Ribbentrop-Molotov se, sukladno odluci Europskog parlamenta iz 2009. godine, obilježava kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

Ovaj sporazum obuhvaćao je i tajni protokol kojim je izvršena podjela interesnih sfera komunista i nacista u sljedećim nezavisnim zemljama:

• Finska
• Estonija
• Latvija
• Litva
• Poljska i
• Rumunjska

Kao posljedica ovog sporazuma, sve navedene zemlje su napadnute i okupirane, bilo od strane nacističke Njemačke, bilo od strane komunističkog SSSR-a.

Jedino je Finska, koja je dva puta vodila rat sa Sovjetskim Savezom tijekom Drugog svjetskog rata, uspjela sačuvati svoju nezavisnost, ali je bila prisiljena ustupiti finska narodna područja komunističkom imperijalizmu na istoku zemlje (Karelija), piše narod.hr

Tjedan dana nakon potpisivanja sporazuma, 1. rujna 1939., nacisti su napali Poljsku sa zapada, a malo kasnije komunistička Crvena Armija ušla je u Poljsku sa istoka. Na taj način podjelom Poljske sramotna suradnja dva totalitarna režima dosegla je vrhunac svog licemjerja.

U Hrvatskoj postoji nužna potreba osvješćivanja građana sa posljedicama totalitarnih režima. One se broje u milijunima ubijenih, prognanih i mučenih nevinih ljudi. Na svim razinama obrazovanja, kulture, medija, povijesti i politike potrebno je otvoriti javne rasprave i provesti lustracijske i druge zakone koji bi odstranili iz društva istaknute pripadnike totalitarnih režima.

Slučaj Lex Perković potvrdio je da zaštita zločinaca totalitarnih režima dolazi sa najviših pozicija vlasti i pravosuđa.

 

Mile Bogović: ‘Oni koji su ih pobili nisu imali kulture da ih pokopaju’

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari