Pratite nas

Povijesnice

7. travnja 1992. – SAD priznale Hrvatsku

Objavljeno

na

Na današnji dan, 7. travnja 1992. godine, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Georg H. W. Bush potpisao je dugo očekivani dokument o priznavanju Republike Hrvatske.

SAD su to učinile kao 57. država po redu, gotovo tri mjeseca nakon 15. siječnja kada su Hrvatsku priznale sve veće europske države.

Odluku američkog predsjednika, kojom su istodobno priznate Republika Slovenije i Bosna i Hercegovina, na konferenciji za novinare priopćila je tadašnja glasnogovornica Bijele kuće Judy Smith.

Priznanje od strane najveće svjetske sile imalo je ogromno značenje – otvorila su se vrata za pristup  Ujedinjenim Narodima, a priznanje smo dobili i od zemalja koje su do tada bile suzdržane. Kraj borbe za međunarodno priznanje, obilježen je 22. svibnja iste godine kada je Hrvatska primljena u Ujedinjene Narode.

Mudrom i vrlo uspješnom diplomatskom politikom predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman uspio je Hrvatsku približiti diplomaciji SAD-a. To se i kasnije pokazalo višestruko korisnim jer je SAD svjetska velesila broj 1, a Hrvatska je tri godine kasnije upravo od nje tražila „zeleno svjetlo“ za napad na srpske snage u Hrvatskoj i BiH. Diplomacija SAD-a danas, već posve otvoreno, priznaje da je strateška greška bila prisilno zaustavljanje hrvatskih snaga pred ulazak u Banja Luku 1995. Srpska vojska je bila u potpunom rasulu i bijegu, a osvajanje Banja Luke bio bi kraj ideja o Velikoj Srbiji.

Ta ideja je i danas vrlo živa i aktualna u velikom dijelu srpskog naroda, a više puta su tu ideju javno podržali srbijanski predsjednik Nikolić i premijer Vučić. Na medijskom i međunarodnom planu aktualizirana je nedavno sramotnim oslobađanjem jednih od najvećih zločinaca proteklog rata Vojislava Šešelja. Vojislav Šešelj je kao predsjednik jedne od najvećih parlamentarnih stranaka u Srbiji i organizator naoružanih jedinica koje su počinile brojne zločine na području Hrvatske bio je dan od glavnih ratnih vođa u agresiji na Hrvatsku. Iz njegove stranke su u politički život Srbije zabljesnuli sadašnji premijer i predsjednik Srbije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

19. rujna 1991. obranjen je Gospić, drugi najrazoreniji grad u Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 19. rujna 1991. osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, jednom od najvažnijih strateških ciljeva agresora.

Siloviti napad na Gospić započeo je početkom rujna, a grad su branili malobrojne skupine branitelja. Nakon što je u Gospić stiglo pojačanje iz Zagreba predvođeno Mirkom Norcem, prvi korak prema oslobođenju je postignut 14. rujna osvajanjem skladišta oružja u Kaniži.

Nakon što su zarobljenim oružjem branitelji zauzeli vojarnu Stanko Opsenica, počeli su se predavati i ostali vojni objekti. Zbog toga su zrakoplovi JNA raketirali cijelo područje, a iz Banjaluke je na Gospić poslana velika oklopna kolona.

Branitelji su uspješno odbili napade, no Gospić je platio visoku cijenu i uz Vukovar postao drugi najrazoreniji grad u Domovinskom ratu.

Pogledajte prilog TV kalendara!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Prešućena, krvava akcija ‘UNA’: Tko je krivac za smrt 49 vrhunskih specijalaca, mjesec i pol nakon ‘Oluje’?

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska vojska 18. rujna 1995. pokrenula je operaciju Una u kojoj je nasilnim prijelazom rijeka Une i Save pokušala ovladati područjem Bosanskog Novog, Bosanske Dubice i Bosanske Kostajnice te planinom Prosara i spojiti se s 5. korpusom Armije BiH.

Za napad su angažirane snage zbornih područja Zagreb i Bjelovar, 1. i 2. gardijske brigade te Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i mornarica.

Operacija je počela u 9 sati i unatoč brojnim teškoćama pripadnici 1. i 2. brigade uspjeli su na prostoru Bosanske Dubice i Bosanskog Novog napraviti mostobran.

Na ostalim mjestima prijelaz nije uspio, a neprijatelj je brzo konsolidirao i ojačao snage te uz pomoć avijacije počeo potiskivati hrvatske snage nanoseći im velike gubitke pa je operacija prekinuta. Hrvatski vojnici uz jaku paljbu, u gustoj magli i po nabujaloj rijeci vraćali su se na hrvatsku stranu uz nove gubitke.

Zbog neuspjeha, koji je brzo zataškan, kažnjen je jedino general Vinko Vrbanc. On je potpisao zapovijed za napad u ime Načelnika Glavnog stožera, Zvonimira Červenka koji se nije slagao s brzim pokretanjem operacije.

Naime, od izdavanja direktive do početka napada proteklo je samo 16 sati, što je bilo prekratko vrijeme za pripremu i mobilizaciju ljudstva koje je dijelom bilo na godišnjim odmorima. Pogibeljnim se pokazalo i podcjenjivanje suparnika, a bilo je još uzroka neuspjeha.

Za prijelaz Une, koji se odvijao pri velikoj brzini rijeke zbog čega je dio čamaca bio neupotrebljiv dok ih se nekoliko prevrnulo, nisu izabrana odgovarajuća mjesta, a osim toga čitava je operacija u brojnim segmentima kasnila pa je izgubljen faktor iznenađenja.

Nakon tragedije na Kupi 1991., Hrvatska vojska još jednom je platila visoku cijenu zbog pokušaja najtežeg oblika napada, nasilnim prelaskom rijeke.

Više od 40 poginulih i nestalih, od čega je čak 26 poginulih pripadnika 2. gardijske brigade, te više od 100 ranjenih bili su preveliki gubici za pobjedničku vojsku nakon briljantno izvedene operacije Oluja.

Uz to, srpska strana pretrpjela je veliku materijalnu štetu, a zbog brojnih poginulih civila hrvatska strana optužuje se za ratni zločin, iako nije jasno zašto iz područja borbenih djelovanja civili nisu evakuirani?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari