Pratite nas

Povijesnice

7. travnja 1992. – SAD priznale Hrvatsku

Objavljeno

na

Na današnji dan, 7. travnja 1992. godine, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Georg H. W. Bush potpisao je dugo očekivani dokument o priznavanju Republike Hrvatske.

SAD su to učinile kao 57. država po redu, gotovo tri mjeseca nakon 15. siječnja kada su Hrvatsku priznale sve veće europske države.

Odluku američkog predsjednika, kojom su istodobno priznate Republika Slovenije i Bosna i Hercegovina, na konferenciji za novinare priopćila je tadašnja glasnogovornica Bijele kuće Judy Smith.

Priznanje od strane najveće svjetske sile imalo je ogromno značenje – otvorila su se vrata za pristup  Ujedinjenim Narodima, a priznanje smo dobili i od zemalja koje su do tada bile suzdržane. Kraj borbe za međunarodno priznanje, obilježen je 22. svibnja iste godine kada je Hrvatska primljena u Ujedinjene Narode.

Mudrom i vrlo uspješnom diplomatskom politikom predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman uspio je Hrvatsku približiti diplomaciji SAD-a. To se i kasnije pokazalo višestruko korisnim jer je SAD svjetska velesila broj 1, a Hrvatska je tri godine kasnije upravo od nje tražila „zeleno svjetlo“ za napad na srpske snage u Hrvatskoj i BiH. Diplomacija SAD-a danas, već posve otvoreno, priznaje da je strateška greška bila prisilno zaustavljanje hrvatskih snaga pred ulazak u Banja Luku 1995. Srpska vojska je bila u potpunom rasulu i bijegu, a osvajanje Banja Luke bio bi kraj ideja o Velikoj Srbiji.

Ta ideja je i danas vrlo živa i aktualna u velikom dijelu srpskog naroda, a više puta su tu ideju javno podržali srbijanski predsjednik Nikolić i premijer Vučić. Na medijskom i međunarodnom planu aktualizirana je nedavno sramotnim oslobađanjem jednih od najvećih zločinaca proteklog rata Vojislava Šešelja. Vojislav Šešelj je kao predsjednik jedne od najvećih parlamentarnih stranaka u Srbiji i organizator naoružanih jedinica koje su počinile brojne zločine na području Hrvatske bio je dan od glavnih ratnih vođa u agresiji na Hrvatsku. Iz njegove stranke su u politički život Srbije zabljesnuli sadašnji premijer i predsjednik Srbije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

26. svibnja 1992. – Deblokada Dubrovnika

Objavljeno

na

Objavio

Nakon osmomjesečne opsade i bombaških napada 26. svibnja 1992. deblokiran je grad Dubrovnik.

Poslije oslobađanja Slanog, pod silovitim udarom Hrvatske vojske predvođene 1. gardijskom brigadom Tigrovima, jugo-vojska se povukla iz dubrovačkog predgrađa Mokošice.

Odmah nakon toga podignuta je hrvatska zastava na zgradi Opskrbnog centra u kojem je bilo sjedište štaba Civilne zaštite. Spontana trubačka izvedba Lijepe naše postala je jednom od antologijskih scena iz Domovinskoga rata.

Još u rujnu 1991. Dubrovnik i jug Hrvatske napadnuti su iz smjera Crne Gore i Hercegovine. U brzom naletu nadmoćnija jugovojska je okupirala prostor od Prevlake do Stona, a blokirani Dubrovnik našao se pod divljačkim topovskim udarima. Sarajevsko primirje početkom 1992. donijelo je zatišje, ali se rat prenio u susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Ondje su jugoslavenska armija i srpski teroristi željeli izbiti na Neretvu čime bi jug Hrvatske ostao potpuno odsječen. U takvim okolnostima u travnju 1992. ustrojeno je zapovjedništvo Južnog bojišta, s generalom Jankom Bobetkom na čelu, koji je odmah učvrstio obranu i poveo dvije usporedne napadne operacije.

Operacijom „Čagalj“ usmjerenom prema Mostaru, neprijatelj je odbačen od doline Neretve, a operacijom „Tigar“ deblokiran je grad Dubrovnik. Ipak, nevolje njegovih stanovnika prestale su tek u listopadu 1992. poslije oslobađanja Cavtata i Konavala. (HRT)

 

DUBROVNIK: NIKADA NEĆEMO ZABORAVITI: ODRED NAORUŽANIH BRODOVA

 

Dubrovnik 6.12.1991. – MEMENTO

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

23.svibnja 1946 – Ubijeno petero nevine Kuljića djece

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najstravičnijih komunističkih zločina u širokobriješkom kraju dogodio se 23.svibnja 1946.godine na Kuljića brigu, gdje je ubijeno petero nevine djece Sliškovića-Kuljića.

Pod optužbom da su surađivali sa škriparima komunistički zlikovci predvođeni Mirkom Praljkom, Antom Primorcem i Markom Knezovićem, strijeljali su četiri djevojke i dječaka. Sve se to dogodilo pred njihovim kućnim pragom na očigled uplakanih roditelja i rodbine.

Na oči majke na kućnom pragu partizani prosuše krv nevine djece, pet malih nevinih duša u krvi skončaše, o kakva bol majke zaurla ka nebu, toliko jaka bi da još odzvanja tim krajem.

U jednom, samo jednom trenutku majčina topla duša kamenom postade, sve je umrlo u njoj, nema više ničeg.

1. Ana Slišković ( 20 god.)
2. Iva Slišković ( 20god. )
3. Mila Slišković ( 19 god. )
4. Zora Slišković ( 17 god. )
5. Ivan Slišković ( 17 god. )

Njihova sestra i rodica Ruža, koja je također bila određena za strijeljanje uspjela je pobjeći. Obitelj je bila izložena maltretiranju i mučenju, iako su i sami zlikovci znali da oni ne znaju gdje je Ruža. Nakon nekog vremena i ona je uhvaćena i osuđena na višegodišnju robiju.

Danas, 72 godina iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik. Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.

U jesen 1947.god pripadnici UDBE počinili su stravičan zločin u selu Oklaji pokraj Širokog Brijega. Optuživši ih da surađuju sa neprijateljima narodne vlasti, škriparima, strijeljali su djevojke Ivu Soldo iz Dobrkovića i Šimu Topić iz Oklaja.

Rodbini su zabranili da ih zakopaju u groblje, te su zakopane ispod jednog drijena. Ovaj zločin počinili su udbaši Lovre Kovačević i Marko Primorac, a pod izravnim zapovjedništvom šefa OZNE, Mirka Praljka.

(komunistickizlocini.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati