Pratite nas

Pregled

7. veljače Spomendan žrtava komunizma – Hercegovina se sjeća strašnih ubijanja i komunističkog terora

Objavljeno

na

Skupština Županije Zapadnohercegovačke (Široki Brijeg, Ljubuški, Posušje, Grude)  jednoglasno je 2015. usvojila Odluku o proglašenju 7. veljače Spomendanom na žrtve komunističkog terora.

To ujedno i provedba Rezolucije Vijeća Europe broj 1481. o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, usvojena 25. siječnja 2006. u Strasbourgu.

Tu civilizacijsku tekovinu, po uzoru na Hercegovce, Republika Hrvatska tek mora provesti posebno jer je provedena i u većini bivših komunističkih država Europske Unije (osim onih na prostoru bivše Jugoslavije), piše narod.hr

Koncem II. svjetskog rata i u godinama poraća hrvatski je narod u Hercegovini bio je izložen iznimno brutalnoj represiji komunističkog terorizma i diktature. Hrvatski se narod u Hercegovini našao na udaru prije svega zbog svoje odanosti crkvi i državotvornoj ideji prava hrvatskog naroda na svoju državu.

Nova komunistička vlast, koja je snažno negirala pravo Hrvata na državu i koja je 1945. proglasila svaku želju Hrvata za državom protudržavnim i antijugoslavenskim činom, udarila je prvo na ljude koji se nisu htjeli odreći svog nacionalnog i vjerskog identiteta.

Stoga je cijelu Jugoslaviju zahvatila protuhrvatska zločinačka histerija koja se na hercegovačke Hrvate „sručila“ na temelju zapovijedi iz Beograda, ali i Zagreba gdje su na vlast došli projugoslavenski komunisti, mrzitelji svake hrvatske državotvorne ideje ili kršćanske vjere.

Na području Hercegovine koja pripada Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, tijekom II. svjetskog rata i poraća, prema nepotpunim podacima je 18.400 stradalih osoba. Ukoliko ovoj brojci pribrojimo i 1529 stradalih na prostoru Rame, koji zemljopisno nedvojbeno pripada Hercegovini, dođe se do podatka o 19929 žrtava II. svjetskog rata i poraća sa područja Hercegovine, što u postocima iznosi nešto iznad 10 % ukupnog stanovništva.

Najveća stradanja Hrvata katolika zabilježena su u župi Nevesinje gdje je ubijeno 50% Hrvata. Od 1647 Hrvata, koliko ih je 1940. živjelo na prostoru ove župe, u godinama II. svjetskog rata i poraća živote je izgubilo 847 osoba.

Posebno mjesto u srcima hercegovačkog puka ima 66 nevino ubijenih hercegovačkih franjevaca. Prema svjedočanstvu jedan od njih, starac u invalidskim kolicima, bio je dovezen pred veliki križ na koji je trebao pljunuti i odreći se Krista. Časni starac nije ni pomišljao na to, a komunistički zločinci su ga na licu mjesta ubili.

I u vrijeme brutalne komunističke represije hrvatski puk Hercegovine je krišom obilazio grobove franjevaca ili poznata mjesta stradanja. Uz zapaljenu svijeću molilo se za njih, koji samo zbog svoje vjere u Boga i pripadnosti svome hrvatskom narodu mučenički okončaše svoje živote.

U Hercegovini je ubijen 81 katolički svećenik i 1 časna sestra.

>>>Sjećanje na franjevce ubijene u Širokom Brijegu<<<

>>>PAD ŠIROKOG BRIJEGA<<<

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Pregled

HGSS i HRZ spasili češku turisticu izgubljenu na vrhu Sv. Paškal

Objavljeno

na

Objavio

Foto: HGSS

Češka turistica koja se izgubila na povratku s vrha Sv. Paškal iznad Općine Gradac spašena je, a u akciji spašavanja sudjelovali su pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja i helikopter Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Na svojoj facebook stranici makarski HGSS je objavio kako je akcija počela odmah nakon što je stigla dojava zabrinutog supruga češke državljanke, u četvrtak nakon 11 sati. Supružnici su planinarili na vrh Sv. Paškal iznad Općine Gradac, međutim, zbog bolova u koljenu, on nije mogao nastaviti dalje pa je supruga odlučila krenuti sama.

“Prilikom povratka s vrha, češka državljanka izgubila je orijentaciju te više nije mogla pronaći markaciju na putu do mjesta Gradac. Izgubila je i signal na mobilnom uređaju, te je muž odlučio pozvati HGSS”, stoji u objavi.

U potragu su krenule dvije zemaljske ekipe, iz dva smjera, prema vrhu Sv. Paškal, a podignut je i helikopter HRZ-a s dežurnim letačima i spašavateljima iz Splita.

Lokacija mobilnog uređaja nije se mogla detektirati jer je mobilni uređaj unesrećene osobe bio spojen na bosansko-hrcegovačku mobilnu mrežu, no posada helikoptera HRZ-a s i pripadnici HGSS-a locirali su izgubljenu češku državljanku iz zraka oko 15 sati.

Helikoper je spušten u blizini unesrećene osobe te je u pratnji spašavatelja ukrcana i dovedena do priručnog heliodroma Osejava u Makarskoj.

U akciji je sudjelovalo 12 pripadnika makarskog HGSS-a, dvoje pripadnika dubrovačkog HGSS-a, te po jedan pripadnih HGSS stanice Novska, Split, Delnice i Koprivnica. (Hina)

Stigao prvi turistički vlak s Česima i Slovacima – unaprijed prodano 30.000 karata!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Na današnji dan 1. srpnja 1966. godine rodio se Jean Michel Nicolier vukovarski heroj i mučenik sa Ovčare

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1. srpnja 1966. godine rodio se Jean – Michel Nicolier, francuski dragovoljac Domovinskog rata, vukovarski heroj i mučenik sa Ovčare.

Pogubljen je od srpske vojske u noći s 20. na 21. studenoga 1991. na Ovčari zajedno sa ostalim ranjenicima, civilima i zarobljenicima vukovarske bolnice.

Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj, 1966. godine. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku.

Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese, s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovaru, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema braniteljima.

Bio je mlad i neiskusan u ratovanju, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi te je ostao do kraja u Vukovaru. Jean-Michel ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenoga te je morao ostati u bolnici.

Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar (iako je JNA potpisala sporazum s hrvatskom stranom da neće ulaziti u bolnicu) odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima i pogubljen na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.

Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a polumrtvoga Jean-Michela izvukao je iz mučionice logora na Ovčari Spasoje Petković zvani “Štuka” i ubio metkom. U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati pred smrt, u kratkome intervjuu francuskim reporterima rekao je:

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”

Još uvijek se ne zna gdje su pokopani njegovi posmrtni ostatci jer su tijela iz skupne grobnice prijeko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto

Kamenjar.com

Pismo majke Jean-Michel Nicolieru: Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari