Pratite nas

Događaji

7. veljače ŽZH – Spomendan na žrtve komunističkog terora

Objavljeno

na

Prošle 2015. Skupština Županije Zapadnohecegovačke jednoglasno je usvojila Odluku o proglašenju 7. veljače Spomendanon na žrtve komunističkog terora.

[ad id=”68099″]

To ujedno i provedba Rezolucije Vijeća Europe broj 1481. o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, usvojena 25. siječnja 2006. u Strasbourgu. Tu civilizacijsku tekovinu Republika Hrvatska tek mora provesti posebno jer je provedena u većini bivših komunističkih država Europske Unije.

Tim činom snažno se osuđuju svi zločini koji su u ime totalitarnog komunizma počinjeni na prostorima Županije Zapadnohercegovačke, i potiče na promišljanje o veoma osjetljivim i kompleksnim pitanjima zajedničke povijesti i njezina očuvanja, kako bi sljedeće generacije mogle iz nje učiti i graditi suživot na temeljima demokracije i uvažavanja temeljnih ljudskih prava – stoji u skupštinskom obrazloženju ove odluke.

Spomenuta odluka temeljena je na Rezoluciji o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima koju je Dom naroda Parlamenta Federacije BiH usvojio u kolovozu 2006. godine.

Komunistički zločini nad Hrvatima u Hercegovini

Koncem II. svjetskog rata i u godinama poraća hrvatski je narod u Hercegovini bio je izložen iznimno brutalnoj represiji komunističkih represivnih organa. Kad se tome pridoda i određen, broj stradalih u prvim godinama rata dolazimo do brojčanih pokazatelja koji pokazuju koliki je obim protuhrvatske zločinačke histerije koja se na hercegovačke Hrvate „sručila“ na temelju zapovijedi iz Beograda.

Na području Hercegovine koja pripada Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, tijekom II. svjetskog rata i poraća, prema nepotpunim podacima je 18.400 stradalih osoba. Ukoliko ovoj brojci pribrojimo i 1529 stradalih na prostoru Rame, koji zemljopisno nedvojbeno pripada Hercegovini, dođe se do podatka o 19929 žrtava II. svjetskog rata i poraća sa područja Hercegovine, što u postocima iznosi nešto iznad 10 % ukupnog stanovništva.
Najveća stradanja Hrvata katolika zabilježena su u župi Nevesinje gdje je ubijeno 50% Hrvata. Od 1647 Hrvata, koliko ih je 1940. živjelo na prostoru ove župe, u godinama II. svjetskog rata i poraća živote je izgubilo 847 osoba.

Prvi zločin partizana u Hercegovini – Livno 1942.

Prvi zločini nad Hrvatima u Hercegovini dogodili su se još prije uspostave NDH od strane četnika u Ilićima i Čapljini nakon napada Nijemaca na Jugoslaviju. Prvi partizanski zločini u Hercegovini dogodili su se u prosincu 1942. Partizani su tada zauzeli Livno, te pobili sve muškarce koje su uhvatili. Najstrašnije je bilo u selu Priluke, gdje su u samo jednoj noći poubijali preko šezdeset muškaraca. Te zločine počinile su I. dalmatinska i IV. Crnogorska brigada tzv. NOV.

Brojni zločini partizana nastavljeni su diljem Hercegovine za vrijeme i dugo nakon završetka II.svjetskog rata.
Posebno mjesto u srcima hercegovačkog, a napose širokobriješkog, puka osigurano je za nevino stradalih 66-hercegovačkih franjevačkih mučenika. I u vrijeme brutalne komunističke represije katolički hrvatski puk je krišom odlazio na njihove grobove ili poznata mjesta stradanja. Uz krišom zapaljenu svijeću molilo se za njih, koji samo zbog svoje vjere u Boga i pripadnosti svome hrvatskom narodu mučenički okončaše svoje živote.

U Hercegovini je ubijen 81 katolički svećenik i 1 časna sestra.

Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Zahvala kardinala Bozanića Predsjednici: Danas su se dvojica Franja susrela u simbolici odličja

Objavljeno

na

Objavio

ika

Prigodna riječ zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića tijekom svečanoga primanja odlikovanja Velereda predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom koje je kardinalu Franji Kuhariću posmrtno dodijelila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, Predsjednički ured, Zagreb-Pantovčak, petak 14. veljače 2020.

Cijenjena gospođo Predsjednice Republike Hrvatske!

1. Kao zagrebački nadbiskup i kao izravni nasljednik kardinala Franje Kuharića u nadbiskupskoj službi, s puno poštovanja sudjelujem u ovoj svečanosti u kojoj ste njemu dodijelili visoko državno odlikovanje, nazvano imenom prvoga hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana. Znakovito je i to da je prvi nositelj toga odlikovanja upravo kardinal Franjo Kuharić.

U ovome Veleredu čitam prepoznavanje i priznanje onoga o čemu u hrvatskome narodu i u hrvatskome društvu postoji visoka suglasnost: da je kardinal svojom višestrukom zauzetošću za dobro, obranom vrednota i moralnih načela, promicanjem istine i pravednosti, kao istinski vjernik i pastir, očitovao ljubav prema svome hrvatskom narodu i Domovini, i da je bio iznimno osjetljiv prema svakomu čovjeku, a osobito prema ljudima koji trpe i koji su u potrebi.

Sukladno stavovima i duhovnosti koju je gajio kardinal Franjo, siguran sam da ni u ovome priznanju on ne bi volio da u prvome planu bude njegova osoba, nego Crkva, otajstvo Božje prisutnosti u svijetu po zajednici vjernika. On je na zemlji živio kao službenik Crkve, kao poslužitelj Isusa Krista i njegove Radosne vijesti.

2. Pamtim susret na kojemu sam u ovom Predsjedničkom uredu sudjelovao, 29. rujna 1997. godine, u zajedništvu s blagopokojnim kardinalom Kuharićem, prvim apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj i s nekoliko subraće biskupa, na poziv predsjednika Tuđmana.

Tom je prigodom, predsjednik Tuđman – obraćajući se kardinalu Kuhariću – rekao: „Hvala Vam za sve što ste bili i učinili u onim teškim komunističkim vremenima za našu Crkvu, osobito u danima uspostave samostalne i demokratske Hrvatske, a također i u ratnim te poratnim godinama. U hrvatskoj povijesti bit ćete, jamačno, zapisani krupnim slovima: zbog svoje ljudskosti i dosljednosti, razboritosti i otvorenosti, nepristranosti i djelotvornosti”.

Na te riječi hrvatskoga državnika – između ostaloga – kardinal je uzvratio rekavši: „Ja sam […] nastojao slijediti principe koji su nužni da bi se poštivao čovjek i koji su nužni da bi se među ljudima ostvarivali časni i pošteni odnosi, a i ono što smo uvijek zastupali, tj. dostojanstvo čovjeka. To smo zastupali i za narod […] Zato smo uvijek željeli da hrvatski narod doživi svoju slobodu, svoju samostalnost”.

Smatram vrijednim navesti i sljedeće njegove riječi upućene predsjedniku Tuđmanu: „Vi ste u to ostvarenje (slobodne, neovisne, demokratske države Hrvatske) uložili sve svoje energije, uložili ste i svoj život, uložili ste svoje znanstveno iskustvo i svoje povijesno znanje. I zato i prema Vama osjećamo tu zahvalnost, jer se je Vašim nastojanjem dogodio dar hrvatskom narodu: sloboda. A to je Božji dar. U povijesti se veliki događaji dobra ne događaju bez Božje pomoći”.

Prigodno je da ovdje ponovno odjeknu te riječi i one koje nas podsjećaju da je hrvatski narod, „izložen ratu koji nije želio, bio složan”. Kardinal kaže: „Složan u Domovini, složan u tuđini, tako da su i svi Hrvati diljem svijeta osjetili da se radi o sudbini, o sudbinskim odlukama za cijelu našu budućnost«.

3. Danas su se dvojica Franja, kako su o njima ljudi rado govorili i promatrali ih poput dvaju stupova, susrela u simbolici odličja. Gledano vjernički, niti jedna pohvala nema preveliku važnost i ovo odlikovanje njima nije potrebno, ali smatram da je ta Vaša gesta, poštovana gospođo Predsjednice, izniman znak za našu sadašnjost. Simboli su sažetci života, poticaji za nadanja, osviještenje vrednota i učvršćenje identiteta. Kada su istinski, simboli su najjača stvarnost, važni za život zajednica i naroda. Kada se njih dokida, narod se ostavlja u nesigurnosti; prepušten je hiru povijesnih događanja, oslabljenih korijena i nejasnih ciljeva.

Vama, gospođo Predsjednice, zahvaljujem na gesti odlikovanja kardinala Franje Kuharića „Veleredom predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom”. Ta gesta je poticajna za sve nas, da bismo se još više nesebično ugrađivali u rast domovine Hrvatske onakvom ljubavlju kakvoj nas uči Krist Gospodin. Vjerujem da hrvatski ljudi osjećaju u svome srcu da su dio ovoga odlikovanja i da ga i oni, po Vašim rukama, očituju kardinalu Kuhariću kao svoju zahvalu. Mislim pritom posebno na sve koji su dio one žrtve za Domovinu, od koje Hrvatska živi, a to su prije svih hrvatski branitelji.

Na kraju Vašega predsjedničkog mandata, cijenjena gospođo Kolinda Grabar-Kitarović, zahvaljujemo na dobru koje ste tražili, koje ste uspjeli ostvariti, za koje ste živjeli i za koje ste se nesebično žrtvovali. Želimo Vam da se u daljnjemu životu, otvoreni Božjim nadahnućima, ne umorite gorljivo zalagati za one vrjednote koje su nužne za život domovine nam Hrvatske. (Ika)

Predsjednica kardinala Kuharića posmrtno odlikovala Veleredom dr. Tuđmana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Predstavljen Matičin ljetopis

Objavljeno

na

Objavio

HMI

Zbornik su na Matičin 69. rođendan predstavili; ravnatelj prof. Mijo Marić, promotori prof. dr. sc. Željko Holjevac i izv. prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta te urednica Vesna Kukavica

U Hrvatskoj matici iseljenika predstavljen je 12. veljače Hrvatski iseljenički zbornik 2020.

Zbornik su predstavili: ravnatelj HMI-ja prof. Mijo Marić, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar prof. dr. sc. Željko Holjevac, izv. prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te urednica Vesna Kukavica. Promociju je vodila urednica časopisa Matica Ljerka Galic. Glazbeni okvir promociji dao je diplomant iz Graza, rodom iz Brčkog, tenor Mario Filipović.

Uz pozdrav uzvanicima, posebno državnom tajniku Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonku Milasu, predsjedniku Saborskog Odbora za Hrvate izvan RH Boži Ljubiću, predsjedniku Upravnog vijeća Matice Milanu Kovaču, autorima, predstavnicima medija i suradnicima Matice, skupu se obratio ravnatelj Hrvatske matice iseljenika.

Iznoseći pohvale sadržaju godišnjaka, ravnatelj Marić ustvrdio je kako je to knjiga „za sve i svakoga u sva vremena“. Okupljenima na promociji upriličenoj na Matičin 69. rođendan obratio se i izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića državni tajnik Zvonko Milas.

O zborniku izraslom na tradiciji najčitanijih hrvatskih knjiga 19. i 20. stoljeća – preporodnih kalendarskih almanaha svoja viđenja dali su potom i promotori, Holjevac i Rajković Iveta.

Matičin ovogodišnji ljetopis, sa sažetcima na engleskom i španjolskom jeziku, ima, već tradicionalno, 8 tematskih cjelina koje čine 32 priloga autora: Josipa Mihaljevića; Bože Skoke; Milana Bošnjaka; Marije Bošnjak, Lade Kanajet Šimić; Željke Lovrenčić; Luke Budaka; Vinka Grubišića; Marijete Rajković Ivete; Tee Horvatin; Mirjane Ane Marije Piskulić; Milana Puha; Gregórija Bačića; Dubravka Barača; Alojza Jembriha; Stana Granica; Ivice Miškulina; Marine Perić Kaselj; Žarka Domljana; Waltera F. Lalicha; Tatjane Šarić; Gojka Borića; Tihomira Nuića; Marijana Lipovca; Vesne Kukavice; Koraljke Kuzman Šlogar; Ivane Hebrang Grgić; Ane Barbarić; Tanje Rudež; Borisa Becka; Damira Dekića; Ivana Hrstića i Miroslava Šašića povezujući tako 20 zemalja svijeta i 5 kontinenta.

Građa ovogodišnjeg sveska, u 65. godištu izlaženja, opseže 436 stranica. Autori zborničkih priloga djeluju u Hrvatskom institutu za povijest, Fakultetu političkih znanosti, Filozofskom fakultetu, Sveučilištu Sjever, Hrvatskim studijima, Hrvatskom katoličkom sveučilištu, Sveučilištu u Torontu, Sveučilištu Macquarie Sydney, Sveučilištu São Paolo, Hrvatskoj akademija znanosti i umjetnosti, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH, Hrvatskom državnom arhivu, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, Institutu za migracije i narodnosti, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Institutu za etnologiju i folkloristiku, Hrvatskoj matici iseljenika, medijskim kućama iz Brazila, Njemačke, Austrije i Švicarske…

Foto: HMI

U fokusu zbornika su tri desetljeća suvremenoga hrvatskog parlamentarizma. Riječju, iskorištena je prigoda za nova promišljanja o globalnom hrvatskome kulturnom zajedništvu u godini kada nam domovina, kao najmlađa članica Unije, predsjeda Vijećem EU i diči se Rijekom, Europskom prijestolnicom kulture 2020. Zborničke cjeline Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Baština, Duhovnost, Znanost te Nove knjige sadrže informacijski zanimljive, znanstveno pouzdane i, što ne treba zanemariti, vrlo čitke studije o sportskim, kulturnim i društvenim zbivanjima u hrvatskoj emigraciji i u domovini.

U Znacima vremena zanimljivu, multiperspektivnu obradu teme o aktualnom stanju hrvatskih manjinskih zajednica u Europi iznio je Milan Bošnjak. U Kroatističkim obzorima pozornost s pravom pobuđuju naslovi Dvadeset semestara hrvatskoga internetskoga tečaja HiT 1 Marije Bošnjak i Lade Kanajet Šimić, i Književna ostvarenja s raznih meridijana Željke Lovrenčić.

Prvi podsjeća na činjenicu da je, napretkom tehnologije i njenog utjecaja na učenje i poučavanje, Matica u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu, Sveučilišnim računskim centrom – Srce i uz potporu MZO-a pokrenula inicijativu za izradu prvoga internetskoga tečaja hrvatskoga kao inoga jezika u RH (HiT-1) koji je započeo s radom 2011.

Do proljeća 2020. održano je 20 semestara, a nastavu je pohađalo 210 polaznika iz 48 zemalja s više kontinenata. U drugome autorica Lovrenčić podastire više književnih ostvarenja i predstavlja osam pisaca iz prekooceanske dijaspore, osvrćući se usput i na recentnu knjižnu produkciju naših pisaca s migrantskom pozadinom s europskoga prostora, uključujući i povratnike u domovinu.

Jezikoslovaci Luka Budak iz Sydneyja i Vinko Grubišić iz Toronta u tekstu Dva franjevca u promicanju hrvatskoga jezika u Americi i Australiji opisuju zasluge dvojice svećenika u organiziranju hrvatskih prosvjetnih organizacija u emigraciji s ciljem promicanja hrvatskog jezika i kulture na dva kontinenta – Sjevernoj Americi i Australiji.

Fra Gracijan Biršić i fra Ljubo Krasić, kao što znamo, težili su jedino dobrobiti svoga naroda i njegove kulture. Uz brigu o učenicima i studentima, ovi su se franjevci brinuli i o metodološkoj izobrazbi nastavnika za rad u višekulturnom jezičnome okružju. Mostovi, prirodno, povezuju. Ovaj put Marijeta Rajković Iveta i Tea Horvatin pišu o visokoobrazovanim Hrvatima u Irskoj, njihovoj povezanosti s domovinom i njihovoj budućnosti.

Istraživanje autorica, temeljeno na intervjuima o prvim iskustvima hrvatskih migranata u Irsku nakon ulaska Hrvatske u EU, pokazuje veliku ulogu društvenih mreža u pomoći pri dolasku. Prilog Puljanina s brazilskom adresom Milana Puha Mali leksikon Hrvata u Brazilu pregledno sabire leksikografsku građu o našim iseljenicima u toj najmnogoljudnijoj zemlji Južne Amerike.

Prilog je izvorno objavljen u knjizi „Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja” koja je nedavno objavljena u São Paulu, a predstavljena je u siječnju u Hrvatskoj matici iseljenika.

Poglavlje Povjesnica, osim jubilejskih tekstova Ivice Miškulina Između velikih uspjeha i povremenih zastoja : 30 godina Hrvatske demokratske zajednice i Pokret hrvatske demokratske zajednice među iseljeništvom Marine Perić Kaselj, donosi i onaj Waltera F. Lalicha Nogometni klub Hajduk u Australiji 1949. godine. Istraživač iz Sydneyja zaključno naglašava kako je prvi Hajdukov poslijeratni posjet sunarodnjacima imao višestruki sportski i društveni značaj u tome povijesnom trenutku.

Zanimljivost poglavlja Duhovnost čini ponajprije napis emigrantskog publicista Stana Granica Izgradnja hrvatskih institucija vjere u Kanadi. Međusobna potpora između katolika i muslimana, pripadnika hrvatske etnokulturne zajednice u Kanadi, oživotvorila se u naporima cijele zajednice da se prikupe sredstva za osnivanje Hrvatskoga islamskog centra (HIC-a) u Torontu, koji je i otvoren 1975. Urednica zbornika Vesna Kukavica umješno je, govoreći o misionarima među pečalbarima u Njemačkoj, predstavila monografija „Hrvatska katolička misija Bielefeld u Nadbiskupiji Paderborn 1971. -2018.“ autora don Slavka Rake.

Koraljka Kuzman Šlogar u Baštini piše o hrvatskoj nematerijalnoj baštini online, a Ivana Hebrang Grgić i Ana Barbarić o virtualnoj bibliografiji periodike iz dijaspore. Sve podastrto govori u prilog tome kako nam je informatička revolucija u 21. stoljeću omogućila imati svijet na dlanu, odnosno virtualno istraživati daleke zemlje i gradove, pretraživati arhive i biblioteke te posjećivati muzeje…

Poglavlje Znanost donosi napise Tanje Rudež o uspješnim hrvatskim znanstvenicima u svijetu. U prvome piše o Zagrepčaninu Kristijanu Ramadanu, profesor na Oxfordu, koji je nedavno postao redoviti profesor molekularne medicine na tamošnjem Odjelu medicinskih znanosti i dobitnik nagrade za iznimno znanstveno postignuće i doprinos veterinarskoj struci u povodu 100. godišnjice Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu. U drugome piše o Anđeli Šarić, izvanrednoj profesorici na University College London (UCL) koja otkriva tajne Alzheimerove bolesti.

Nove knjige uvijek zaokružuju sjajnu cjelinu Matičina godišnjaka, pa to ni ove nije izostalo. Boris Beck u ovom poglavlju piše o u Zagrebu objavljenoj studiji hrvatske etnologinje Jasne Čapo. Monografija u izdanju naklade Durieux naslovljena je „Dva doma – Hrvatska radna migracija u Njemačku 1960-ih kao transnacionalni fenomen“.

Treba spomenuti i tekst Inovativni udžbenik iz Gradišća Miroslava Šašića koji piše o udžbeniku Povijest gradišćanskih Hrvatov akademika Nikole Benčića, te profesora Miroslava Šašića i Štefana Zvonarića, koji je HKD Gradišće objavilo 2018. u Željeznom.

Publikacije ovakvoga tipa sažimaju ono bitno, bitno za našu prosvjetu, kulturu i sport u inozemstvu; za leksikografiju, za nacionalnu bibliografiju iseljeničkih knjiga u domovini; kao i za hrvatsku digitaliziranu baštinu u kojoj mogu u realnome vremenu internetski uživati hrvatski ljudi daleko od domovine, kazala je, među inim, urednica Kukavica uz zahvalu autorima i suradnicima.

Podsjetimo i na to kako elektronička inačica Zbornika na Matičinu portalu danas ima više od 25 tisuća stranica, a tristotinjak suradnika HIZ-a čine jednu od najplodnijih autorskih mreža o hrvatskoj dijaspori 21. stoljeća.

Diana Šimurina Šoufek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari