Pratite nas

Povijesnice

8. listopada 1991. – Sjećanje na svećenika Ivana Burika

Objavljeno

na

Iako je u srpnju 1991. na mladoj misi Grge Grbešića pozivao na toleranciju i mir, samo tri mjeseca poslije, 8. listopada 1991., tovarničkog župnika Ivana Burika podmuklo su ubili pripadnici srbijanskih paravojnih postrojbi i mjesnih srpskih dragovoljaca.

Tragično stradali svećenik Ivan Burik rodio se 1928. u Neštinu pokraj Iloka. Oca su mu 1943. ubili partizani zbog aktivnosti u mjesnoj organizaciji HSS-a.

Ostatak obitelji dvije godine poslije krenuo je na, poslije će se pokazati, Križni put do Bleiburga. Vratili su se, ali ne na svoje ognjište, nego u Strizivojnu. Ivan Burik je teološki studij u Đakovu upisao već kao zreo čovjek, a kada je zaređen za svećenika, imao je trideset dvije godine.

Najveći pastoralni rad ostvario je u Tovarniku, gdje je bio župnik 28 godina. Vrijedan, principijelan i očinski brižan, odmah se prihvatio obnove zapuštenih župnih objekata i župne zajednice.

Burik je bio iskreni zagovaratelj suživota različitih vjera, pomagao je svima ne pitajući tko u koga vjeruje. Kada je u rujnu 1991. Tovarnik granatiran, a zatim i okupiran, taj je skromni čovjek imao hrabrosti svakodnevno obilaziti svoj dom i vjernike.

Velikosrpski agresori uništili su crkvu, a Ivana Burika ubili u župnoj kući te mu tijelo bacili u masovnu grobnicu. Velečasni Burik jedini je svećenik ubijen u Domovinskom ratu.

Mještani su poslije mirne reintegracije obnovili crkvu svetih Mateja i Bartola, a svake godine u spomen na svog duhovnog pastira Ivana Burika održavaju kulturne i sportske manifestacije. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

26. svibnja 1992. – Nakon osmomjesečne opsade deblokiran grad Dubrovnik

Objavljeno

na

Objavio

Nakon osmomjesečne opsade i bombaških napada 26. svibnja 1992. deblokiran je grad Dubrovnik.

Poslije oslobađanja Slanog, pod silovitim udarom Hrvatske vojske predvođene 1. gardijskom brigadom Tigrovima, jugo-vojska se povukla iz dubrovačkog predgrađa Mokošice.

Odmah nakon toga podignuta je hrvatska zastava na zgradi Opskrbnog centra u kojem je bilo sjedište štaba Civilne zaštite. Spontana trubačka izvedba Lijepe naše postala je jednom od antologijskih scena iz Domovinskoga rata.

Još u rujnu 1991. Dubrovnik i jug Hrvatske napadnuti su iz smjera Crne Gore i Hercegovine. U brzom naletu nadmoćnija jugovojska je okupirala prostor od Prevlake do Stona, a blokirani Dubrovnik našao se pod divljačkim topovskim udarima. Sarajevsko primirje početkom 1992. donijelo je zatišje, ali se rat prenio u susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Ondje su jugoslavenska armija i srpski teroristi željeli izbiti na Neretvu čime bi jug Hrvatske ostao potpuno odsječen. U takvim okolnostima u travnju 1992. ustrojeno je zapovjedništvo Južnog bojišta, s generalom Jankom Bobetkom na čelu, koji je odmah učvrstio obranu i poveo dvije usporedne napadne operacije.

Operacijom „Čagalj“ usmjerenom prema Mostaru, neprijatelj je odbačen od doline Neretve, a operacijom „Tigar“ deblokiran je grad Dubrovnik. Ipak, nevolje njegovih stanovnika prestale su tek u listopadu 1992. poslije oslobađanja Cavtata i Konavala. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1946 – Ubijeno petero nevine Kuljića djece

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najstravičnijih komunističkih zločina u širokobriješkom kraju dogodio se 23.svibnja 1946.godine na Kuljića brigu, gdje je ubijeno petero nevine djece Sliškovića-Kuljića.

Pod optužbom da su surađivali sa škriparima komunistički zlikovci predvođeni Mirkom Praljkom, Antom Primorcem i Markom Knezovićem, strijeljali su četiri djevojke i dječaka. Sve se to dogodilo pred njihovim kućnim pragom na očigled uplakanih roditelja i rodbine.

Na oči majke na kućnom pragu partizani prosuše krv nevine djece, pet malih nevinih duša u krvi skončaše, o kakva bol majke zaurla ka nebu, toliko jaka bi da još odzvanja tim krajem.

U jednom, samo jednom trenutku majčina topla duša kamenom postade, sve je umrlo u njoj, nema više ničeg.

1. Ana Slišković ( 20 god.)
2. Iva Slišković ( 20god. )
3. Mila Slišković ( 19 god. )
4. Zora Slišković ( 17 god. )
5. Ivan Slišković ( 17 god. )

Njihova sestra i rodica Ruža, koja je također bila određena za strijeljanje uspjela je pobjeći. Obitelj je bila izložena maltretiranju i mučenju, iako su i sami zlikovci znali da oni ne znaju gdje je Ruža. Nakon nekog vremena i ona je uhvaćena i osuđena na višegodišnju robiju.

Danas, 73 godina iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik.

Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.

U jesen 1947.god pripadnici UDBE počinili su stravičan zločin u selu Oklaji pokraj Širokog Brijega. Optuživši ih da surađuju sa neprijateljima narodne vlasti, škriparima, strijeljali su djevojke Ivu Soldo iz Dobrkovića i Šimu Topić iz Oklaja.

Rodbini su zabranili da ih zakopaju u groblje, te su zakopane ispod jednog drijena. Ovaj zločin počinili su udbaši Lovre Kovačević i Marko Primorac, a pod izravnim zapovjedništvom šefa OZNE, Mirka Praljka.

(komunistickizlocini.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari