Pratite nas

Povijesnice

8. listopada 1995. Početak operacije Južni potez – nokaut Velikoj Srbiji (VIDEO)

Objavljeno

na

Operacija Južni potez bila je posljednja operacija HV-a i HVO-a tijekom pobjedonosnog niza operacija 1995. nakon kojih je u potpunosti izmijenjena strateška situacija na prostorima Hrvatske i BiH.

Bila je logički nastavak mjesec dana ranije izvedene operacije Maestral. Provedena je od 8. do 15. listopada 1995. Njome su hrvatske snage stigle tek 23 km od Banja Luke.

CILJ OPERACIJE

Odbaciti srpske snage iz područja Mrkonjić Grada, Podrašničkog Polja i HE Bočac. Staviti pod nadzor putove koji vode ka Banja Luci: Čađavica – Banja Luka – Mrkonjić Grad – Banja Luka – Jajce – Banja Luka. Uspostaviti bojišnicu na južnim padinama planine Manjače.

Oslabiti pritisak na 5. i 7. korpus Armije BiH, koji su u to vrijeme bili pod pritiskom srpskih snaga koje su izvele nekoliko uspješnih operacija prema Bosanskom Novom i prema Ključu na sanskoj bojišnici.

OSLOBOĐENI TERITORIJ

Oslobođeno je područje ukupne površine 800 četvornih kilometara. Linija bojišnice dospjela je samo 23 kilometara od Banja Luke.

TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Operacija Južni potez krenula je 8. listopada 1995. Nakon teških cjelodnevnih borbi u kojima je na suprotnoj strani stajao i ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan, hrvatske snage su 9. listopada 1995. drugog dana operacije zauzele jedino veće mjesto u tom području – Mrkonjić Grad i izbile na planinu Manjaču, prenosi Kamenjar.com

Prilikom ulaska 4. gardijske brigade protuoklopnom raketom je pogođen oklopni transporter u kojem je poginuo brigadir Andrija Matijaš Pauk, načelnik stožera brigade i legendarni zapovjednik tenkista 4. gardijske brigade.

Njemu u čast Mrkonjić Grad je čak nakratko imao ime Matijaševo. Inače, ime Mrkonjić Grad je ime dano između dva rata i zapravo odražava velikosrpske pretenzije – Petar Mrkonjić je bio hajdučki pseudonim srpskog kralja Petra I. koji se tijekom ustanka 1878. kratko borio s ustanicima u tom kraju. Staro ime Mrkonjić Grada je Varcar Vakuf.

U nastavku operacije hrvatske snage penju se obroncima planine Manjače i dolinom Vrbasa zauzimaju Bočac. Združene Hrvatske snage dolaze na 23 km od Banja Luke.

U isto vrijeme V. i VII. korpus Armije BiH napreduju dolinom rijeke Sane prema Sanskom Mostu. Dio akcije u odgovornosti bošnjačkih snaga nije se zvao Južni potez nego Sana ’95. Nakon teških borbi u kojoj je VRS koristila i borbene nalete helikopterima, Sanski Most pada u ruke Armije BiH 11. listopada 1995. Snage Armije BiH su se znatno približile Prijedoru i stavile ga pod topničku vatru, pa se očekivao i skori pad Prijedora.

REZULTAT OPERACIJE I POLITIČKI UTJECAJ

Tijekom operacije Južni potez oslobođeno je područje ukupne površine 800 kvadratnih kilometara uključujući Podrašničko polje, selo Čađavicu hidroelektranu Bočac i dijelove planine Manjače. Crta obrane postavljena je na planini Manjači, 23 kilometra od Banja Luke, što je bilo u dosegu hrvatskog dalekometnog topništva. Osvajanje HE Bočac imalo je dalekosežan psihološki utjecaj na eventualno dalje napredovanje HV-a, HVO-a i Armije BiH prema Banjoj Luci. Naime, HE Bočac je opskrbljivao Banja Luku električnom energijom.

Srpske snage, I. i II. korpus bosanskih Srba, znatno su razbijene i u kaosu se povlače prema Banjoj Luci. Također, stvorila se nova kolona srpskih izbjeglica koje su se našle u Banja Luci. Posvuda se glasno špekulira o padu Banja Luke. Srpski vrh je u panici jer eventualni pad Banja Luke psihološki bi odjeknuo poput pada Knina – padom Banja Luke praktički bi pala i cijela Republika Srpska jer bi vrlo brzo cijeli srpski teritorij zapadno od Brčkog vjerojatno pao.

No, politička situacija nije bila sklona ulasku savezničkih, hrvatskih i bošnjačkih snaga u Banja Luku. Prvenstveno zbog toga što bi se time pokrenula nova, ovaj put možda najveća izbjeglička kriza u Srbiji koja bi mogla izravno uključiti tadašnju Vojsku SR Jugoslavije u rat čime bi se situacija znatno zakomplicirala. Drugo, propao bi plan Richarda Holbrooka o 51% za FBiH i 49% za Republiku Srpsku, čime bi se pregovori znatnije odužili.

Stoga je počeo znatan pritisak međunarodne zajednice na predsjednika RH, dr. Franju Tuđmana da nikako ne nastavi napadne operacije, pri čemu se izravno prijetilo i napadom NATO zrakoplovstva na HV i HVO.

Južni potez bio je definitivni nokaut ideji Velike Srbije i poraz srpske vojske u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Samo politička odluka međunarodne zajednice spriječila je potpuni vojni poraz Srba. I ovog puta, kao i mnogo puta do tada, diplomacija spašava Srbe od vojnog poraza i praktički nagrađuje za agresiju i brojne zločine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

14. Prosinca 1939. SSSR izbačen iz Lige naroda zbog agresije na Finsku

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je potpisao sporazume s Hitlerom o nenapadanju, suradnji, prijateljstvu i demarkaciji u Europi (kolovoza/rujna), Staljin je 30. studenoga 1939. godine započeo invaziju na Finsku.

Kako bi se pribavio kakav-takav alibi za očitu agresiju, Sovjeti su 26. studenoga inscenirali incident otkuda su topništvom tukli vlastiti teritorij (selo Mainilu) prikazujući to kao “agresiju Finske”. Ispaljeno je ukupno 7 projektila u dubinu od 800 metara unutar državnog područja SSSR-a, a te su aktivnosti pratili i finski graničari. Poslije toga, sovjetski je državni vrh tražio ispriku od Finske i zahtijevao povlačenje njihovih vojnih snaga 20-25 kilometara od granice – unutar finskog teritorija.

Ipak, nisu uspjeli zavarati svijet, pa je SSSR 14. prosinca iste (1939.) godine isključen iz Lige naroda (preteča UN-a).

Godinama poslije, sovjetski predsjednik Nikita Hruščov otkrio je detalje vezano za režirani incident kod Mainile i ustvrdio kako ga je isplanirao i zapovjedio Grigory Kulik, načelnik topništva Crvene Armije (kasnije maršal SSSR-a).

Prije nego su započeli agresiju na Finsku, Sovjeti su natjerali Baltičke države (Litvu, Latviju i Estoniju) da im ustupe svoje zračne i mornaričke baze.

SSSR je napao ovu zemlju iako je s njome imao potpisan sporazum o nenapadanju od 1932. godine, a 1934. je on produljen za sljedećih 10 godina, što je Staljin prekršio već 1937. blokirajući finsko trgovačko brodovlje na prostoru između jezera Ladoge i Finskog zaljeva.

Mada su bili neusporedivo jači (imali su 3-4 puta brojniju vojsku, 200-tinjak puta više tenkova i 30-ak puta više zrakoplova), Sovjeti su poraženi u “Zimskom ratu”, ali su okupirali dio finskog teritorija (neka manja područja na sjeveru i teritorij oko jezera Ladoga).

Rat je završen potpisivanjem Moskovskog mirovnog sporazuma, 12. ožujka 1940- godine.

Iako su Finci pobijedili i stekli simpatije cijelog svijeta požrtvovnom obranom svoje zemlje, iz tog su rata izašli kao gubitnici jer su dio svoga državnog područja morali prepustiti Hitlerovom savezniku Staljinu.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

12. prosinca 1519. Papa Leon X. – ‘Antemurale Christianitatis – Hrvatska je predziđe kršćanstva’

Objavljeno

na

Objavio

Bilo je to doba snažnog pritiska Turaka na Dalmaciju, kad se činilo da bi cijela ta hrvatska pokrajina mogla pasti pod tursku vlast, kao što se to ranije dogodilo s Bosnom

Sintagma „Predziđe kršćanstva“ ili „latinski „Antemurale christinaitis“ prati Hrvate još od 1519., i ako se neslužbeno koristila i 30-ak godina ranije u raznim neformalnim i formalnim prepiskama.

Taj naslov je papa Leon X. dao na današnji dan našoj Hrvatskoj u pismu hrvatskom banu i junaku u borbama protiv Turaka nepobjedivom banu Petru Berislaviću. To nije bio jedini takav naslov koji je dobila neka zemlja i narod, istu titulu dobili su Mađari i Poljaci.

Naime, bilo je to doba snažnog pritiska Turaka na Dalmaciju, kad se činilo da bi cijela ta hrvatska pokrajina mogla pasti pod tursku vlast, kao što se to ranije dogodilo s Bosnom.

Protiv višestruko brojčano jačih turskih osvajača, Hrvati su vodili najžešće ratove u 16. i 17. stoljeću koja su nazvana “duo plorantes saecula Croatiae” (“dva plačuća stoljeća Hrvatske”).

Većinu obrane financirali su austrijski unutarnji staleži (otprilike iznad 95%), a u obrani granice nije sudjelovao isključivo hrvatski etnički element, već i njemački, mađarski, te etnicitet kojeg se obično u povijesnim dokumentima naziva “vlaški”, a čiji su pripadnici uglavnom (ne isključivo) bili pravoslavne vjeroispovijesti.

U skoro 400 godina dugom ratovanju protiv osmanlijskih osvajača proslavili su se mnogi imenima znani i neznani hrvatski ratnici i junaci.

Najpoznatiji među njima bili su: branitelj Zemuna Marko Skoblić kojeg su Turci svezanog bacili pod bijesnog slona jer se nije htio odreći Krista i poturčiti, ban Petar Berislavić (1475.-1520.) koji je zbog sjajne pobjede kod Dubice na Uni god. 1513. dobio na dar blagoslovljeni mač i klobuk od pape Leona X., senjski kapetan Petar Kružić (1491.-1537.) koji je punih 15 godina branio okruženi Klis, vrhovni kapetan Nikola Jurišić ( 1490.-1545.) koji je god. 1532. sa samo 700 Hrvata zaustavio 140.000 Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu za Beč te obranio tvrdi grad Kiseg, ban Nikola Šubić Zrinski (1508.-1566.) koji je god. 1542. s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti.

Godine 1566. Sulejmana II. koji je krenuo s preko 100.000 vojnika osvojiti Beč i potom čitavu Europu, zaustavio je pod Sigetom Nikola Šubić Zrinski s 2 500 uglavnom hrvatskih junaka, pri čemu je stradalo preko 30.000 Turaka, a sami branitelji su zbog hrabrosti i junačke smrti “ušli u legendu” svjetske ratne i vojne povijesti.

Da ne spominjemo iz prebogate herojske hrvatske povijesti pobjednika kod Siska Tomu Erdödya, bana Ivana III. Draškovića („defensor Croatie“), bana Nikolu Zrinskog, bana Petra Zrinskog, Krstu Frankopana, bana Petra Keglevića, generala Ivana Lenkovića i mnoge druge junake Hrvate koji su zaustavili Turke na prodoru u Europu.

Svi oni su svojom hrabrošću i vjerom zaslužili spomen kod hrvatskog čovjeka danas i uvijek. Svojim djelovanjem potpuno su opravdali časni naziv Hrvatske i Hrvata „predziđe kršćanstva“.

Tako su branitelji Europe, od kojih su najveći teret iznijeli Mađari i Hrvati, ušli u povijest kao oni koji su „stari kontinent“ obranili od imperijalnih Turaka i omogućili da Europi ostane u kršćanska i u krilu kršćanske kulture i okružja doživi svoj procvat.

(narod.hr)

 

VIKTOR ORBAN: Mađarska, uz Hrvatsku i Poljsku, nosi častan naziv „predziđe kršćanstva“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari