Pratite nas

Povijesnice

8. SVIBNJA 1898 GODINE RODIO SE BL. ALOJZIJE STEPINAC

Objavljeno

na

Rodio se u mjestu Brezarić župa Krašić kao peto od osmero djece u pobožnoj i radišnoj obitelji Barbare i Josipa Stepinac. Slijedeći dan je odmah kršten imenom Alojzije Viktor. Poticaj za svećenički poziv dobio je od svog vjeroučitelja vlč.Josipa Lončarića. U Rimu je sedam godina studirao teologiju na Gregorijanskom sveučilištu.

Zaređen je 26.listopada 1930 godine u rimskoj crkvi svetog Petra Kanizija,a mladu misu slavio je u Rimu u crkvi Sancta Maria Maggiore na sam blagdan Svih Svetih . Prvu svetu misu u Krašiću slavio je 19.srpnja 1931 godine. Njegovo životno geslo bilo je “U tebe se Gospodine uzdam”

Život Bl.Kardinala Alojzija Stepinca obilježila su četiri totalitarna režima . 1924.godine kada je došao na studij u Rim naišao je na fašistički režim Benita Musolinija.1931 godine kada se vratio u domovinu došao je u kraljevsku diktaturu ,kralja Aleksandra. 1941 godine dolazi NDH sa Antom Pavelićem i na koncu 1945 godine komunistička Jugoslavija.sa Josipom Bozom Titom.

Kardinal Alojzije Stepinac kroz sve je te totalitarizme prolazio kroz duhovnost,nadahnut neizmjernom vjerom ,sa kojom je kao Isus Krist na samrti šaptao“Neka bude volja tvoja” Poznate su i riječi Bl. Alojzija Stepinca o njegovoj dubokoj vjeri i odanosti Kristovoj crkvi“Molitva je najjače oružje koje imamo u svojim rukama. Kada vam oduzmu sve ostat će vam dvije ruke;sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači”

Opće je poznato uhićenje,suđenje i osuda na montiranom sudskom procesu od strane komunističkih vlasti Alojzija Stepinca tada kao Zagrebačkog nadbiskupa..30.rujna 1946 godine počeo je montirani sudski proces i završio 11.listopada 1946 godine osudom na 16 godina zatvora i gubitkom svih građanskih prava na pet godina. Bolestan i iscrpljen ,jer je sustavno trovan od strane komunističkih vlasti Kardinal Alijzije Stepinac umire u Krašiću 10.veljače 1960 godine.

14.veljače 1992 godine Hrvatski Sabor ukinuo je osudu protiv Kardinala Bl.Alojzija Stepinca. A zanimljivo je da je tek na pritisak javnosti Županijski sud u Zagrebu u cjelosti poništio komunističku presudu Kardinalu Bl. Alojziju Stepincu tek 22.srpnja 2016 godine.

Kanonizacija Kardinala Alojzija Stepinca započeta je na inicijativu Franje Kuharića 14.studenog 1969.godine,a posebnu molbu svetom ocu Papi podnio je i Kardinal Franjo Šeper 17 .veljače 1979.godine ,tada prefekt Kongregacije za nauk vjere u Rimu.

Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II za svog drugog pastoralnog posjeta Hrvatskoj u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici 3.listopada 1998.godine.

S obzirom da je sanktifikacija Bl. Alojzija Stepinca odgođena od strane pape Franje osnivanjem mješovite komisija sa Srpskom pravoslavnom crkvom, što je meni osobno nerazumljivo ,a razloge zna samo papa Franjo ,osvrnuti ću se na razmišljanja ostalih Papa o Bl. Alojziju Stepincu.

PAPA PIO XII (1939-1958) “Vođa hrvatskih katolika i metropolit Hrvatske.nadbiskup Zagreba ,kardinal Stepinac , bio je kažnjen na 16 godina zatvora zato što je odbio podvrći se komunističkoj tiraniji,nego se odlučio govoriti u obranu progonjene Crkve i za slobodu svoga hrvatskoga naroda”

PAPA IVAN XXIII (1958-1963) “Kardinal Stepinac, koji je svojoj čuvenoj nadbiskupiji darovao 26 godina biskupovanja,bio je doista vjerna i pobudna slika Dobrog Pastira. Duša kardinala nadbiskupa Alojzija Stepinca ,odlazeći na nebo ,ponavlja nam onu veliku pouku i onaj božanski primjer iz desetog poglavlja sv.Ivana .Molimo se da bi sretno došlo do proslave njegova izabranog duha. Nemojmo zaboraviti ozbiljni poziv u njegovoj oporuci kojim nas potiče da postojano opraštamo i promičemo mir. Kako je uzvišeno što je ponovio riječi umirećeg Isusa “Oprosti im jer ne znaju što čine” u prilog onima koji su mu nanijeli tako nepravedne patnje! Plemenita je to tvrdnja “Ne znaju što čine”, ona je znak velike sućuti,koja tragičnim bljeskom prodire u tajnu čovječje izopaćenosti i shvaćanja smisla pojedinačnog kao i zajedničkog života,čemu smo svi mi svjedoci”

PAPA PAVAO VI (1963-1978)”….I sudski poetupak protiv Sokrata i Krista bio je zaogrnut plaštem zakonitosti.Kakva je razlika između zakonitosti i pravednosti? Može li država odstraniti onoga koji ne slijedi ideologiju režima? Kako daleko seže pravo državnih interesa-te maglovite izlike-pod kojima se može proganjati i politički osvećivati? Da je Stepinac htio od slobodna i ponosna čovjeka postati slijepo poslušnim slugom marksizma,mogao je postati “velik”predstavnik svog naroda.On to nije htio i zato je morao pasti…..Vjera koja traži žrtve ,izgleda nije suvremena. A ipak naša je vjera takva! Bilo je potrebno da Krist trpi. I danas je tako: nužno je da Crkva trpi, da trpi zbog svoje vjernosti Kristu,zbog svoje nepatvorenosti,zbog svoje sposobnosti da potiče svijet,da ga pridiogne i spasi. Mučeništvo je dakle ,jedan od darova Duha Svetoga.

Stepinac neka nas uči ! Neka nas nauči pouzdanju i dobroti.On je umro obavijen šutnjom,koja je svojstvo njegove Crkve,kojoj preostaje jedino glas molitve i praštanja.Iz njegovih usta nije izašla nikakva oštra riječ,nikakva psovka. Svoju zemlju nije htio napustiti iz ljubavi prema njoj”

PAPA IVAN PAVAO II (1978-2005) “Prepuni smo danas radosti u zajedničkom zahvaljivanju Bogu za novi plod svetosti što ga hrvatska zemlja pruža crkvi u osobi mučenika Alojzija Stepinca,zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Svete Rimske Crkve. Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem Blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati. Evo glavnih točaka: vjera u Boga.poštivanje čovjeka,ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik.Slušamo njegov snažni poziv na praštanje i pomirbu.Oprostiti i pomiriti se znači očistiti sjećanje od mržnje ,zavade ,želje za osvetom,znači priznati bratom čak i onoga koji nam je nanio zlo, znači ne dopustiti da nas pobjedi zlo,nego zlo svladavati dobrim.”

PAPA BENEDIKT XVI (2005-2013)” Zasluge toga nezaboravnog biskupa bitno proizlaze iz njegove vjere u svojem životu, uvijek čvrsto upravljao pogled na Isusa i NJemu se uvijek suobličavao ,sve do toga da je postao živa slika Krista,pa i Krista patnika. Upravo zahvaljujući ,njegovoj čvrstoj kršćanskoj savjesti,znao se oduprijeti svakom totalitarizmu te u vrijeme nacističke i fašističke diktature postao braniteljem Židova,pravoslavnih i svih progonjenih,a potom,u doba komunizma “odvjetnik”svojih vjernika,napose mnogih progonjenih i ubijenih svećenika. Blaženi Alojzije Stepinac odgovorio je svojim svećeništvom,svojim biskustvom,svojom žrtvom života jednim jedincatim “da” sjedinjenim sa onim Kristovim. Njegovo mučeništvo označava vrhunac nasilja usmjerenih protiv Crkve tijekom užasnog razdoblja komunističkog progona . Hrvatski katolici, a posebno kler ,bili su predmetom mučenja i sustavnih nasilja koja su išli za tim da razore katoličku Crkvu. Ono posebno teško doba obilježio je jedan naraštaj biskupa,svećenika i redovnika ,spremnih umrijeti da ne bi izdali Krista,Crkvu i Papu. I danas je Crkva u Hrvatskoj pozvana na jedinstvo kako bi se suočila s izazovima u promjenjenom društvenom okružju,nalazeći misionarskom spremnošću nove puteve evangelizacije ,posebice u službi s mlađim naraštajima”

PAPA FRANJO (2013-) ” Recite to svima ,nemojte se umoriti ponavljati: nemam ništa protiv lika Kardinala Stepinca i nemam ništa protiv hrvatskog naroda “Papa Franjo naglasio je da želi ” otvorenu Crkvu, Crkvu koja razgovara, ekumensku Crkvu” Sveti Otac smatra da “osjećam potrebu izgrađivati kulturu dijaloga i susreta,a ne ostati zatvoreni u našim parametrima”

ZAKLJUČAK

Na osnovu mnogih pročitanih članaka i komentara od onih da Papa Franjo za svog pontifikata neće proglasiti Bl. kardinala Alojzija Stepinca svetim,do onih da bi se to moglo dogoditi do kraja 2018 godine, teško je razlučiti što je stvarna namjera Pape Franje. Hrvatski su vjernici ožalošćeni ovim odugovlačenjem od strane Pape Franje ,jer dobro poznaju karakter ,namjere i misiju Srpske pravoslavne Crkve,koja će teško dati svoj pristanak. Papa Franjo primio je u audijenciju srpskog Predsjednika Nikolića ,metropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija,episkopa bačkog Irineja ,te bivšeg srpskog veleposlanika pri Svetoj Stolici Darka Tanaskovića sa srpske strane ,i zagrebačkog nadbiskupa ,kardinala Josipa Bozanića,đakovačko -osječkog nadbiskupa Đuru Hranića ,te porečko -pulskog biskupa Dražena Kutlešu sa hrvatske strane.

Nadam se da će Papa Franjo ipak poslušati glas naroda hrvatskoga i nakon što komisija odradi svoje, kanonizaciju Bl.Alojzija Stepinca privesti kraju i proglasiti ga za novog Sveca Katoličke Crkve i hrvatskoga naroda.

Lili Benčik

 

Stepinac ‘stigao’ u Sisak!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

10. srpnja 1856. rođen Nikola Tesla

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 10. srpnja 1856. rođen je u Smiljanu u Lici, svega 5 kilometara od Gospića, slavni i genijalni znanstvenik Nikola Tesla.

Tesla je podrijetlom iz kršćanske pravoslavne obitelji, a otac mu se zvao Milutin Tesla i bio je pravoslavni svećenik. Majka Georgina bila je iz obitelji Mandić, također pravoslavnih svećenika. Odgoj u kršćanskom duhu od bogobojaznih roditelja ostavio je duboki pečat u životu genijalnog znanstvenika iz Hrvatske.

Osnovnu školu završio je u Lici, a Višu realnu gimnaziju u Karlovcu (Rakovac). Pošto je obolio od teške bolesti kolere, usprkos željama roditelja da postane svećenik, upisao je studij politehnike u Grazu, a pet godina kasnije u Pragu. Nakon završetka studija radi u Budimpešti, a 1894. odlazi u SAD gdje se u potpunosti razvio i otkrio Teslin genijalni um.

Prijepori Teslinog porijekla

Nikola Tesla se zanimao za svoje porijeklo, pa se potrudio i istražiti ga. Zaključio je da je hrvatskog plemićkog porijekla i o tome je sam navodno zapisao u svome dnevniku: “Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji predci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prapredci došli preko Novog Vinodola.

Predci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (nekadašnja turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak.

Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!” Dakle, prezime Tesla navodno je zanatlijsko prezime poput Kovač ili Drvodjelić, a dano je jednom Teslinom pretku. Sam Tesla je smatrao da su njegovi predci zapravo bili hrvatskih korijena, a da su tek kasnije prešli na pravoslavlje, te da su ih stvaranjem modernih nacija koje su se vezivale uz vjeroispovijest počeli smatrati Srbima. Oko takvog gledišta još postoje nesuglasice među povjesničarima.

No svakako tezu o hrvatskom porijeklu podržava i Talijanska Enciklopedija znanosti, književnosti i umjetnosti “Treccani” što se smatra najveći talijanski napor istraživanja kojoj je Republika Italija dala zlatnu medalju za kulturu i umjetnost 1988. Godine.

Bez obzira je li Tesla bio Hrvat ili Srbin, važno je da se ponosio s obje te svoje identifikacijske oznake. Danas Teslino ime predstavlja cijenjeni brand u svijetu, pa se za njega otimaju i velike korporacije. Primjerice, kompanija iz Silicijske doline koja proizvodi poznata električna sportska vozila prozvala se Tesla Motors, a elektronička tvrtka Nvidia prozvala je Teslinim imenom svoje komercijalno superračunalo i liniju svojih grafičkih kartica.

Genijalnost Nikole Tesle

Nikola Tesla je zahvaljujući svojim izumima postao najpoznatiji znanstvenik svjetskog glasa iz naše domovine.

Tesla se bavio elektrotehnikom u raznim oblastima, pa su tako i njegovi izumi raznovrsni, a primjenjuju se u širokom spektru od energetike, strojarstva, telekomunikacija, medicine i drugdje.

Neki od najpoznatijih izuma su: Teslin transformator struja visoke frekvencije, indukcijski motor, teledirigirani čamac, prijenos električne energije bežičnim putem i svakako – izmjenična struja koja je promijenila svijet.

Otkriće izmjenične struje Nikole Tesle temelj je proizvodnje, prijenosa i uporabe električne energije i cjelokupne današnje industrije, kao i cijele današnje civilizacije. Kao što je otkriće kotača vječni pokretač ljudskog napretka, tako je i izmjenična struja prometejski promijenila svijet dajući mu svjetlo i energiju.

Svaki put kad upalite računalo sjetite se najvećeg znanstvenika iz Hrvatske, jer se izmjenična struja proizvodi u Teslinom trofaznom generatoru, prenosi se Teslinom visokonaponskom mrežom, Teslina zavojnica daje napon za sliku na monitoru, a bežični miš radi putem radiovalova koje je prvi proizveo Tesla.

I to je samo mali dio ostavštine ovog velikana iz naše ponosne Like.

 

Nikola Tesla je 1921. predvidio kako će izgledati pametni telefon

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

9. srpnja 1949. otvoreno Titovo mučilište Goli otok

Objavljeno

na

Objavio

Goli Otok – Tito otvorio koncentracijski logor u srcu Europe

Goli otok djelo je Josipa Broza Tita, navodno na prijedlog zloglasnog Ivana Krajačića (“Drug Stevo”). Tito je odlučio napraviti mučilište i koncentracijski logor za političke disidente i ljude koji su bili nepoćudni totalitarističkom sustavu.

Zatvorenici su morali prokazivati čak i svoje najbliže – očeve, braću, majke i prijatelje – jer su bili izvrgnuti strašnim mučenjima kakve nije poznavao nijedan sustav do tada i koje nadilaze najbolesniju ljudsku maštu.

Goli otok je pokazivao samu suštinu neljudskosti komunizma općenito, ali posebice jugoslavenskog titoizma  kao najbrutalnije svjetske inačice toga globalnog zla u poratnim godinama kada se slobodni zapadni svijet radovao slobodi i pobjedi nad Hitlerom.

Na današnji dan 1949. iskrcan je na Goli otok prvi kontigent od oko 1.200 zatvorenika. Za njih su prethodno sagrađene barake, a zgrade logora morali su podići oni sami. Ukupno je do kraja Jugoslavije na Golom otoku zatočeno između 16.000 i 32.000 žrtava komunističkog totalitarizma.

U čemu je strahota tog Titovog logora? U logorima u Njemačkoj, u Sibiru, u Italiji, u tim logorima ubijalo se tijelo, a u ovom se  logoru ubijao čovjek u čovjeku. To je bila osnovna logika.

Danas često čujemo kako ljudi kažu da su imali nekoga koji je bio na Golom otoku, ali nikada nisu o tome pričali niti su smjeli pričati jer se to plaćalo glavom. Zato su čak i danas svi duboko pogođeni onim što se ondje događalo, posebice jer se o tome moralo šutjeti. Tako svjedok Golog otoka prof. Vladimir Bobinac iz Krka govori:

„U nama je bio ubijen čovjek, to je osnovno. Straža je samo pazila da ne bi tko pobjegao, a mi smo se međusobno razračunavali. U tome je ta strahota. Svaki je kažnjenik, čim je stigao, morao ići na raport kod svojeg isljednika. Morao si obavezno skinuti kapu i ruke staviti na leđa

Što je isljednik na raportu tražio? Uvijek je tražio imena (cinkanje, drukanje, prokazivanje): s kime si na slobodi razgovarao, s kime si se družio, što si s kime razgovarao. To je bilo najvažnije – imena. Ako kažnjenik ne bi rekao ime, tada bi ga isljednik predao onoj drugoj vlasti, kažnjenicima u žici koji su ga  „ispitivali“: mučenja, torture, zlostavljanja i pravi pakao na zemlji.“

To je bio Titov komunistički raj, po mjeri onih koji tuku, muče i ubijaju.

„Drugo što bi isljednik pitao bilo je o čemu ljudi u žici govore. Ako bi rekao “ništa”, isljednik nije bio zadovoljan, jer kako to da „banda u žici” ništa ne govori. Stalno si se trebao dokazivati, druge prokazivati i prijavljivati. To je bilo osnovno – donositi prijavu – taj je rekao to i to.

Što je bilo kažnjivo na Golom otoku? Nikako nisi smio reći da si gladan, a bio si gladan, nisi smio reći da si žedan, a bio si žedan, ljeti si radio, a dobio bi dva decilitra vode na dan i, treće, nisi smio pitati za onog tko je nestao i bio ubijen. Danas je tu, sutra ga nema, ali se nije smjelo pitati za njega. O smrti se nije smjelo govoriti jer su to bile neprijateljske izjave koje su se odmah dojavljivale u „hotel“ isljedniku.

Tako je jedan čovjek morao mučen gotov do smrti reći neko ime, ali nije ga rekao  isljedniku. U žici ga ispituju, tuku, prolazi strašnu torturu i on je, na kraju, optužio svojeg vlastitog oca koji je također dospio na Goli. Čovjek je kasnije objasnio da je morao reći neko ime, a kada bi dao ime svojeg prijatelja, on mu to ne bi nikada oprostio, dok otac hoće.“

Kakav je bio život u žici?

„Na ulazu u žicu, tada sam razmišljao, trebalo je staviti natpis iz Devetog kruga Danteovog pakla – ‘Napustite svu nadu vi koji ulazite ovamo’. Ali tamo je pisalo nešto drugo “Mi gradimo Goli otok, Goli otok gradi nas”. Još i danas se mogu vidjeti ostaci te parole.

žici nitko nije imao svoje mjesto. Uvijek se stajalo. U paviljon bismo ulazili samo kad nam narede, kada se iznosi neki politički stav. Sve obroke smo jeli stojeći. Nije bilo dovoljno žlica, pa čekaš kad netko pojede da bi se poslužio njegovom žlicom. Pada kiša – stojiš vani. Puše bura – stojiš vani. Uvijek smo stajali.

Kada kažnjenik u onom hotelu nije rekao imena, predali bi ga na ispitivanje sobnom starješini. Svi kažnjenici ulaze u paviljon, posjedamo u boksove kao u kazališnim ložama, pa sobni starješina proziva nesretnika koji stane ispred i tri puta izvikuje “ua banda”. Sobni mu postavlja pitanje “gdje si bio za vrijeme rata?”. Nesretnik je bio u njemačkom logoru i pokazuje broj tetoviran na ruci. Sobni se diže sa svoje klupice i obilno ga šamara pitajući “kako si ti ostao živ, a drugi nisu?” Zatim, “s kim si na slobodi razgovarao?” Ako odgovor glasi “nisam ni s kim”, sobni kaže “lažeš, imaš brata, imaš prijatelja, s njima si razgovarao”. Tada se u paviljonu mijenja uzvik, pa nije više “ua banda”, nego “udri bandu.” I sada, na znak sobnoga, s boksova skaču kažnjenici, premlate tog nesretnika koji krvav pada na tlo i sobni opet smiruje ljude koji se vraćaju u svoje boksove. Sobni mu opet postavlja isto pitanje i opet ne dobiva zadovoljavajući odgovor. I opet “udri bandu” na znak sobnoga. I, na kraju, proglašava se bojkot. To je najniži soj na Golom otoku – bojkotirani kažnjenik. On je obilježen, jer mu straga sa žicom vežu jednu krpu da ga svatko može prepoznati i svi imaju – ne pravo, nego dužnost – udarati ga. Njemu je određen najteži rad. Kada ide na rad i kad se uvečer vraća, tada ga čeka topli zec. To znači da ispred svakog paviljona stoji špalir ljudi i on mora proći kroz taj špalir gdje ga svi tuku. Nadalje, dio noći on kiblari. Naime, noću se nije smjelo izlaziti iz paviljona, osim do drvene kible gdje se mokrilo i gdje su ‘proljevaši’ cijedili posljednju sluz. Bojkotirani kažnjenici stoje u krugu iznad kible, glava nagnutih nad kiblom. To je i faza razmišljanja o tvojem neprijateljskom radu, faza u kojoj moraš spoznati da si kriv. Više puta se dogodilo da je bilo toliko tih bojkotiranih kažnjenika da ne mogu svi stati iznad kible, pa se stvara drugi red tako da oni u prvom redu spuštaju hlače, a oni u drugom redu drže nosove u njihovim stražnjicama. To je, dakle, kiblarenje – noćno razmišljanje o krivnji.

Noću bi sobni u svoju sobu u paviljonu pozivao kažnjenika na isljeđivanje. Tukao bi ga i tražio imena, imena, imena.

Upamtite, na Golom nema heroja. Heroji su na bojištu, na ratištu, ali na Golom nema heroja. Na ratištu te ubija metak, a na Golom se umire polako, svakoga dana, mjesecima, godinama. I sigurno ćeš umrijeti. Svi smo to prošli. I umrli smo na tom otoku“, završio je umirovljeni profesor povijesti Krčke gimnazije Vladimir Bobinac, koji je i sam prošao strahote Golog otoka.

klub-susacana.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori