Pratite nas

Religija i Vjera

9. lipnja – Bezgrješno srce Marijino – Moje Bezgrješno Srce biti će tvoj zaklon, i put koji će te voditi k Bogu

Objavljeno

na

Blagdan Bezgrješnog Srca Marijina slavi se odmah drugi dan, u subotu, nakon svetkovine Presvetog Srca Isusova.

Spominjanje Marijina Srca u Lukinu Evanđelju riječima „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu.“(Lk 2,19) navelo je kršćanske mistike srednjeg vijeka da uvedu posebnu pobožnost štovanja Srca marijina.

Nešto kasnije, u 17. stoljeću, sv Ivan Eudes (+1680.) se posebno isticao u štovanju i širenju ove pobožnosti zajedno sa svojom subraćom. On je Bezgrješno Srce Marijino slavio već 1648. god.sa svojom subraćom., a plodovi su bili toliki da se nakon nekog vremena štovanje proširilo ne samo po Francuskoj već i po cijeloj Europi.

Službena odobrenje za slavljenje ovog blagdana zaživjelo je odlukom pape Pia VII početkom 19. stoljeća.
Naravno, postojala je i ona druga strana koja je osporavala ovu Papinu odluku, odnosno bili su protiv uvođenja i ovog marijanskog blagdana. No, onda su se dogodila ukazanja u Fatimi.

Upravo pred teška vremena koja su stajala ne samo pred Europom već i pred cijelim svijetom, Djevica Marija preko dječice poziva vjernike da časte Njezino Bezgrješno Srce i to moleći krunicu svaki dan te obavljajući pobožnost prvih pet subota u mjesecu, prisustvujući sv. Misi, primajući sv. Pričest i četvrt sata razmatrajući jedno od otajstava krunice.

U drugom dijelu fatimske tajne Djevica Marija poziva svijet na posvetu i ustanovljenje pobožnosti Bezgrješnom Srcu, kao zaštiti i oružju protiv zla, kao zadovoljštinu za uvrede koje se nanose Njezinom i Isusovom Srcu i kao moćno sredstvo za spasenje duša.

Na kraju, Blažena Djevica Marija dodaje: „ Napokon moje Bezgrješno Srce će pobijediti.“
Nakon ovakvog ohrabrenja, Crkva je sa svojim vjernicima mogla jedino i apsolutno prepustiti se vodstvu i zaštiti svete Majke Spasitelja svijeta.

Ovo ohrabrenje najbolje je vidljivo na primjeru pape Pia XII koji je jednim svojim nadahnutim potezom ovu pobožnost doveo do vrhunca. Naime, ovaj Petrov nasljednik u jeku Drugog svjetskog rata, 8. prosinca 1942. god. posvetio je čitavu Crkvu i svijet Srcu Marijinu.

Tim svojim aktom, papa pio XII nije mislio samo na Crkvu i ljude onog vremena koji su proživljavali strahote rata. Taj zaziv Bezgrješnom Srcu Marijinu vrijedi i danas, i vrijediti će dokad je svijeta.

Njezino čisto Srce oduvijek je tu za nas, a kako i ne bi bilo kada ono pripada majci koja je ispod svog srca nosila srce jedinoga Boga, Spasitelja svijeta.

Povjeriti stoga svoj život, svoju dušu, tijelo, misli, riječi..sve što imamo i jesmo Njezinoj zaštiti najlogičnija je odluka svakog vjernika.

Pa kako i ne bi bila kada je vatra Njezina Srca najsrodnija vatri Srca Isusova, ona mu je najbliža jer ga je 9 mjeseci nosila, rodila i odgojila na ovom svijetu. A majka najbolje zna svoje dijete, ona jedina zna kako doprijeti do njega u svakom trenutku, zna mu pristupiti, pa i čitati misli.

Kako li tek onda Djevica marija poznaje svog Sina, i možemo li uopće zamisliti stoga koliko je snažan Njezin zagovor kod Njega.

Postoji jedna anegdota koja kaže kako je neki bolesnik vapio da ga Isus ozdravi. Čovjek je bio invalid, nepokretan, no u njemu je tinjala žarka želja da prohoda. Kada ga je medicina otpisala, u njemu je ostalo nešto nade, te se odlučio okrenuti Bogu.

Tako je jednom prilikom otišao na neko hodočašće i dok je išao do odredišta, vozeći se u svojim kolicima, molio je Isusa da ozdravi. Kako nije dobivao nikakva odgovora, više iz prkosa nego li iz razočaranosti, počeo je glasno zazivati Isusovo ime.

Vapio je: „Isuse, ozdravi me, molim Te!“ te je zaziv ponavljao nekolika puta. Već pomalo ljut, ali i dalje ne gubeći nadu, domišljati se čovjek dosjetio te je odlučio ovaj put smireno pristupiti Isusu, no ne kao Bogu, već kao dijete djetetu.

„Isuse, ako me ne ozdraviš, kazat ću te majci!“ – izgovorio je i čudom ustao, kao da nikad nepokretan nije bio. Isus ga je ozdravio.

Ova simpatična zgoda govori da i nemoguće postaje moguće, ako ne posustajemo u vjeri, ali i zorno nam opisuje odnos između djeteta i majke, Isusa i Marije. On, Bog, ostaje uvijek dijete koje je rodila jedna žena, Djevica Marija, pratila kroz život, pa čak dočekala i čas da gleda smrt, ovozemaljsku smrt, svoga djeteta.

Mač koji je proboo Isusovo Srce, proboo je i Marijino Srce, i taj mač boli u njihovim je srcima dokle god se mi, braća i djeca koja žive na ovom svijetu ne popravimo.

No, i ovako grešni kakvi smo, nećemo nikad ostati bez Njezinog snažnog zagovora, bez majčinske utjehe i zauzimanja kod Isusa. Svjesni toga, neka nam taj njihov mač boli i ljubav koju međusobno dijele i milostivo daju za nas, bude put za život.

Krenimo tim putem sljedećeg jutra te nek’ nam onako kao što su to naši stari radili, prva radnja nakon sna uz crkvena zvona, bude znak križa i pozdrav Mariji.

Preporučimo joj svaki naš novi dan i ne bojmo se, jer dok smo pod Marijinim zagovorom, u zagrljaju smo Njezina Sina, Isusa Krista, to nam obećava i Njezina poruka iz Fatime:
„ Moje Bezgrješno Srce biti će tvoj zaklon, i put koji će te voditi k Bogu.“

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić studentima: Ljubite Hrvatsku i borite se za napredak

Objavljeno

na

Objavio

“Kršćanstvo nas uči da se ništa lijepo i dobro ne postiže bez ljubavi i mudrosti križa”, istaknuo je u obraćanju studentima i studenticama Zagrebačkog sveučilišta zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na euharistijskom slavlju zaziva Duha Svetoga na početku 350. akademske godine Sveučilišta u Zagrebu u četvrtak 18. listopada u zagrebačkoj katedrali.

Uz kardinala Bozanića, u euharistijskom slavlju koncelebrirali su svećenici profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, svećenici profesori Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu te svećenici profesori Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove.

U uvodu homilije Kardinal je rekao kako smatra znakovitim da se euharistijsko slavlje i zaziv Duha Svetoga na početku 350. akademske godine Sveučilišta u Zagrebu podudario s blagdanom sv. Luke evanđelista, rođenoga u Antiohiji, učenika apostola Pavla, u kojemu Crkva prepoznaje pisca jednoga od četiriju Evanđelja te Djela apostolskih, knjige koja govori o počecima života Crkve.

“Za cjelokupni život sveučilišta, kako studenata tako i nastavnika, kao izazovno nadahnuće može biti upravo sv. Luka, taj izniman čovjek po svome liječničkom obrazovanju, po pisanoj riječi, po prenošenju ozračja i emocija”, rekao je kardinal Bozanić navevši Lukinu sposobnost zapažanja i njegovu osjetljivosti za Kristovu preobražavajuću prisutnost:

“Prvo je slanje sedamdeset i dvojice učenika, s kojima smo upoznati samo zahvaljujući Luki, čime pokazuje da mu je stalo do naglašavanja da se Isusovo poslanje ne ograničuje samo na dvanaestoricu.

Naime, naviještanje Evanđelja dio je poziva svake istinske Kristove učenice i učenika, kako bi Radosna vijest zahvatila cijeli svijet. Nadalje, Luka ističe važnost molitve, osobito pred zadaćom koja nadilazi ljudske mogućnosti. Bez molitve nema uspješnog i plodonosnog poslanja, pa ni solidnog studiranja.

Zatim, Luka ističe važnost evanđeoskog siromaštva, poziva na oslobađanje od suvišnoga, od nepotrebnoga, od svega što može zarobiti srce, otežati korak i opteretiti radost. Pozvani smo predati se Božjoj riječi i gajiti osjetljivost za potrebe bližnjih, što potvrđuje našu kršćansku vjerodostojnost.”

Obraćajući se studenticama i studentima, kardinal ih je pozvao da u svetome Luki i u drugim svecima i blaženicima prepoznaju sebi blizak govor o traženju cilja, o grješnosti i opraštanju, o zatvorenosti u staro i o Kristovoj novosti, o evanđeoskoj radikalnosti i ljepoti.

“Akademska godina je putovanje na kojemu niste sami. S vama je prije svih drugih Duh Sveti kojega danas zazivamo i komu se često preporučujte, s vama su sveci i blaženici, od kojih je velik broj iz svijeta obrazovanja i znanosti, kao prijatelji koji vam pokazuju svoja iskustva, svoja lutanja, ali i svjetlo vjere. S vama su na tom putu vaši profesori, studentski kapelani, duhovnici, kolegice i kolege, u istoj Crkvi koja svjedoči da živi od Božje snage i njegovih darova.

Došli ste u ovu prvostolnicu, gdje su se molili brojni naraštaji studenata i profesora prije vas, nošeni istom vjerom, otvorenošću duha, istraživačkom znatiželjom i nastojanjima oko dobra obitelji, naroda i domovine Hrvatske.”

Podsjetivši da ove godine slavimo 120. obljetnicu rođenja i 20. obljetnicu proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca, Kardinal je pozvao okupljene da se često dođu pomoliti na njegov grob, izdvojivši navod iz Stepinčeva govora katoličkim sveučilištarcima 27. ožujka 1938. godine, kada je govorio o odnosu intelektualaca prema svome narodu, pri čemu se zadržava na temama narodne egzistencije, slobode, Crkve i suvremenih problema te odnosa katolika prema rasizmu. Dobro je o tome biti upoznat da ne bismo bili u zabludi glede sadašnjih predbacivanja koja olako optužuju iz neznanja ili zlobe.

Na početku govora blaženi Alojzije kaže: “Niste pošli za onima koji osim materije neće da priznaju ništa, već se rugaju onima koji vjeruju u egzistenciju osobnoga Boga govoreći: ‘Ubi est Deus eorum? Gdje je Bog njihov?’… Niste pošli za onima koji hoće da širom svijeta uskrise na novi život staro poganstvo i njegove lažne bogove, bilo u ovoj ili u onoj formi… Niste pošli za onima koji su po krsnome listu doduše katolici, ali praktički žive kao da nisu kršćani. Vaših duša nije mogao niti može zadovoljiti puki formalizam, niti fraze bez sadržaja i života…

Nije malena stvar u današnje doba, kad akademičari javno ispovijedaju svoje vjerovanje. Zato treba danas i samozataje i junaštva… Prilike naime svuda u svijetu tako se razvijaju, da uvjereni katolik intelektualac … biva često posmatran u najmanju ruku kao natražnjak. (Govor katoličkim akademičarima i akademičarkama o odnosu intelektualca prema svome narodu, 27. ožujka 1938., u: J. BATELJA [ur.], Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački: propovijedi, govori, poruke [1934.-1940.], Zagreb 2000., str. 229-230).”

“Tako je govorio blaženik 1938. godine, ističući tri dobra koja prava ljubav želi svome narodu: vjeru, narodnu egzistenciju i slobodu. Ne zvuči li nam taj odlomak, dragi mladi prijatelji, pisan u odmaku od osamdeset godina, tako aktualnim?”, upitao je kardinal.

Govoreći o današnjim izazovima koje živimo u hrvatskome društvu, kardinal je rekao da zna da mladi osjećaju i da su im poznati ti izazovi, “ali me raduje što kod vas nalazim osjetljivost i što pokazujete ispravan stav izgrađen na tragu evanđeoske obnove duha. Raduje nas što ćete i večeras, mnogi od vas, započinjući program ’72 sata bez kompromisa’ očitovati značenje darivanja sebe bližnjima, važnost pomaganja, korištenja svoje mladosti i maštovitosti da biste obradovali druge i dali im do znanja da nisu napušteni.”

Kardinal je na kraju homilije napomenuo da smo se uputili u pripremanje Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se 9. i 10. svibnja 2020. godine održati u Zagrebu, istaknuvši da na tome putu vidi sve mlade, “ali vi, studenti i studentice, imate posebno mjesto. To nije pripremanje tek jednoga susreta i slavlja, nego put duhovne obnove koji pokazuje hrvatsku mladež spremnu zalagati se za kršćanske vrjednote i za svoju hrvatsku domovinu.”

Pred završni blagoslov u ime organizatora euharistijskog slavlja, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sve prisutne pozdravio je dekan prof. dr. sc. Mario Cifrak zahvalivši za zajedništvo u molitvenom slavlju, a okupljenima se ponovno obratio kardinal Bozanić poželjevši obilje Božjeg blagoslova vodstvu Zagrebačkog sveučilišta na čelu s rektorom prof. dr. sc. Damirom Borasom. Poseban pozdrav uputio je studentima koji su tek započeli svoj sveučilišni hod.

“Vrijeme studija otvara obzorje. Iskoristite to vrijeme. Vi mladi osjećate muke našeg društva. Volimo ga takvog kakav jest, jer to je naše društvo, no želimo ga mijenjati na bolje. Ne bojte se, jer dobro uvijek pobjeđuje. Ljubite našu zemlju i borite se da bude više reda i napretka. To je vaš zadatak i u tome niste sami”, završne su Kardinalove riječi.

MISIJA / IKA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Kardinal Puljić: I Hitler je došao zakonom na vlast, no pitanje je kakav je to zakon pod kojim se oduzimaju prava Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić ocijenio je u nedjelju kako se Hrvatima u toj zemlji oduzimaju prava te se to predstavlja zakonitim, na što je poručio kako je i Hitler na zakonit način stigao na vlast.

“U vrijeme 1945. zakon nam je oteo imovinu i uništio sve što je hrvatsko i inteligentno. Po zakonu smo bili protjerivani i po zakonu je i Hitler došao na vlast. No pitanje je kakav je taj zakon pod kojim se oduzimaju prava jednom narodu i želi ga se izbrisati da je tu živio, kao što se to želi Hrvatima u Bosni i Hercegovini”, rekao je kardinal Puljić u propovijedi na misi u povodu 560. obljetnice prvoga spomena općine Žepče.

Puljić je aludirao na najnoviji znak nejednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini nakon što je prema izbornom zakonu proglašenim protuustavnim u Predsjedništvo BiH za hrvatskog člana glasovima Bošnjaka izabran Željko Komšić, probošnjački političar hrvatskih korijena.

Nakon izbora 7. listopada američka veleposlanica u BiH Maureen Cormack konstatirala kako je izbor Komšića u Predsjedništvo BiH zakonit i sukladan ustavu.

Kardinal Puljić je dodao kako Hrvati i katolička vjera nisu bili uništeni ni u vrijeme turske vladavine ni komunističkog režima, pa “neće ni danas u prljavim političkim igrama i stranačkim prepucavanjima u BiH”.

“Ni jedan narod neće imati sreće ako uništi drugi narod, a to se događa u BiH. Puno toga moramo ispraviti, ali naša katolička vjera je naš put za budućnost Hrvata u BiH”, poručio je u propovijedi sarajevski nadbiskup.

“Teška su vremena i pitate se što će biti s nama Hrvatima u BiH. To je vrlo prljava politička igra, ne samo domaćih politika nego i svjetskih moćnika koji žele hrvatskome narodu ogaditi Bosnu i Hercegovinu, ogaditi naše korijene i ognjišta, našu vjeru i identitet, i to sve pod okriljem zakona”, dodao je.

Pozvao je vjernike da se snažnije vezuju uz katoličku vjeru i korijene.
“Neće nas Hrvate u BiH spasiti nikakva politika, nego naša katolička vjera i naša hrabrost, vjernost i vjerodostojnost”, poručio je Puljić. Pozvao je vjernike na ustrajnost i zajedništvo u turbulentnim vremenima kada je ‘pred ispitom sve hrvatsko’.

(Hina)

Međunarodni je plan iskorjenjivanje Hrvata-katolika iz BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari