Pratite nas

Događaji

9. rujna 1943. – Partizanski zločin u Zrinu

Objavljeno

na

Na Malu Gospu 1943. zvona crkve u Zrinu su zadnji puta zvonila i zadnji puta je održana procesija kod crkve Svete Marije, a sutradan je Zrin izbrisan s lica zemlje. Ostaju dva pitanja.

Prvo, kada će ta tragična istina dobiti dovoljno medijskog prostora radi istine o partizanskom pokretu i stradanjima Hrvata? Drugo, kako to da nijedno srpsko selo, čak ni za NDH, nije doživjelo strašnu sudbinu Zrina, Udbine, Španovice i ostalih hrvatskih sela koja su uništena i ostala pusta do današnjih dana, iako su se Hrvati htjeli vratiti na svoja ognjišta? I što to govori o povijesti kojoj su nas učili i lažima o fašističkom anitfašizmu?

Fra Ivica Petanjak, biskup, provincijal hrvatskih kapucina i sam je potomak stradalih Zrinjana, pročitao je 2008. u Zrinu pismo potpore izgradnji crkve Hrvatskih mučenika u Udbini. U pismu su spomenuti detaljni podaci o teškom stradanju u Drugom svjetskom ratu: Mjesto Zrin je prije početka II. svjetskog rata imalo oko 850 duša u 143 obitelji, svi hrvatske nacionalnosti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata više puta su ga opsjedali partizani iz okolnih mjesta naseljenih Vlasima, kako ih preživjeli Zrinjani i danas zovu.

Partizani su mjesto zauzeli 9. rujna 1943. godine i spalili ga do temelja. Prema do sada prikupljenim podacima iz Zrina je za vrijeme i nakon II. svjetskog rata, što poginulo što pobijeno, 213 osoba. Preživjelo je svega 16 muškaraca starijih od 18 godina. Nakon rata sva pokretna i nepokretna imovina Zrinjana je konfiscirana, a svim stanovnicima, tj. udovicama i djeci, zabranjen je povratak u mjesto, piše hkv.hr.

Žene i djeca su teretnim vagonima odvezeni u Slavoniju i smješteni većinom u četiri sela pokraj Đakova: Slatinik, Drenje, Gašinci i Lapovci. Iako je Zrin u Hrvatskoj, iako su u njemu živjeli samo Hrvati, nijedan Zrinjanin se nije smio vratiti na svoje ognjište.

Kako je veliki strah onih koji znaju pravu istinu o pokoljima u Zrinu svjedoči još jedan detalj. Kada je u ljeto 1990. fra Ivica Petanjak spremao svoju mladu misu kroničar Stjepan Kožul u Martirologiju crkve zagrebačke piše kako je u Nadbiskupsko tajništvo u Zagrebu došao jedan čovjek. Rekao je da živi u Zaprešiću i da je podrijetlom iz župe Zrin, no nije se želio predstaviti imenom. Primio ga je dr. Stjepan Kožul, tadašnji tajnik, i zabilježio da je dotični tražio da se poduzme sve potrebno kod Kardinala, kako bi se brzo zabranilo održavanje mlade mise jednog kapucina u Zrinju, koji je iz Slavonije, a roditelji su mu podrijetlom iz župe Zrin. Dotični iznosi da se na onim prostorima naveliko govori protiv služenja sv. mise, da se Srbi ponovno groze pokoljima, da se ističe kako se vraćaju ustaše u Zrin da se osvete. Taj čovjek nije htio reći u čijoj službi ili režiji dolazi.  Bila je godina 1990., a pokolji po hrvatskim selima Banovine tek su uslijedili godinu dana kasnije. Uzrok nije bila svećenička mlada misa, kao ni fra Ivica Petanjak, već ponovno povampirena srpska zločinačka hajka žedna krvi i pljačke, ista ona koja je spalila Zrin i poubijala njegove stanovnike.

Dr. Kožul je zabilježio da se kontaktiralo s mladomisnikom kod kapucina i doznalo: Uopće nisu planirali sv. misu ni u župnoj crkvi u Divuši, a kamo li na zapuštenim ruševinama u Zrinu. (…) I ovo je bilo jedno podmetanje, širenje neistina i zastrašivanja, kako bi i ono malo katolika bilo prisiljeno ili na šutnju ili na bijeg iz vlastite domovine. Takvim se je „čišćenjima“ postizavalo da u hrvatskim krajevima u kojima su tobože nestali Srbi prema promidžbi komunista, nema zapravo Hrvata, drevnih katoličkih crkvi i župa, starih utvrda i gradova, dapače čitavih dekanata.

ZRIN 1943 SVJEDOCI KOMUNISTIČKOG ZLOČINA

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Obilježena obljetnica pogibije stožernog brigadira Damira Tomljanovića – Gavrana

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH/ M. Čobanović

Komemoracijom na grobu stožernog brigadira Damira Tomljanovića -Gavrana u Krivom Putu kod Senja, u subotu je obilježena 24. obljetnica njegove pogibije, a polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća brojna izaslanstva u ime Vlade, Ministarstva obrane RH, Ministarstva hrvatskih branitelja i predsjednice Republike odala su počast tom junaku Domovinskog rata, priopćeno je iz MORH-a

U ime potpredsjednika Vlade i ministra obrane Damira Krstičevića te načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH generala zbora Mirka Šundova vijenac su položili njihovi izaslanici, posebni savjetnik ministra Božo Kožul i general bojnik Mate Pađen, zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”.

Uz njih i članove Gavranove obitelji, vijence su položili izaslanik predsjednice Republike Hrvatske i vrhovne zapovjednice OSRH te njezin savjetnik za branitelje Ante Deur, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik ministra unutarnjih poslova i načelnik Policijske uprave ličko-senjske Josip Biljan, zapovjednik Dočasničke škole “Damir Tomljanović – Gavran” pukovnik Zdenko Šakota i zapovjednik 1. mehanizirane bojne Tigrovi bojnik Mario Mlinarić s izaslanstvom te predstavnici lokalnih vlasti i braniteljskih udruga.

Molitvu uz grob predvodio je kapelan PU ličko-senjske don Ivo Borić, a prigodnim govorom okupljenima se obratio umirovljeni general Marjan Mareković. Kao ratni zapovjednik 1. gardijske brigade Tigrovi zahvalio je svima koji njeguju uspomenu na Gavrana i sve poginule Tigrove. Tim je povodom služena i sveta misa u župnoj crkvi Majke Božje Snježne.

Damir Tomljanović – Gavran (Senj 1968. – Tulove grede, 1994.) u obranu hrvatske domovine od velikosrpske agresije uključio se 1990. godine, pristupivši Jedinici za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje te potom 1. gardijskoj brigadi Tigrovi, s kojom prolazi brojna bojišta – od istočne i zapadne Slavonije, Banovine i Korduna do krajnjeg juga Hrvatske.

Od 1993., kao zapovjednik 2. bojne gardijske brigade Tigrovi ujedno zapovijeda Sektorom Zadar te postrojbama koje su držale položaje na Velebitu. Prilikom nadzora položaja Damir Tomljanović – Gavran poginuo je 17. veljače 1994. na obroncima Velebita od neprijateljskog snajpera i zadobivene rane u glavu. Pokopan je na groblju u Krivom Putu kod Senja.

Njegovo ime danas nose ulice u najvećim hrvatskim gradovima, trgovi, vojne škole, sportski tereni, memorijali, hodočašća, a posebna uspomena na njega čuva se u njegovu rodnom mjestu – Krivom Putu, gdje se svake godine obilježava dan Gavranove pogibije, navode iz MORH-a.

(Hina)

DAMIR TOMLJANOVIĆ GAVRAN – Za Hrvatsku kao tigar bio i svoj život za nju položio

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

Hrvatska policija razoružala Dodika

Objavljeno

na

Objavio

Dodika u Hrvatskoj ne smatraju državnim dužnosnikom koji bi imao status štićene osobe.

Predsjednik entiteta Republike Srpske Milorad Dodik, koji je u srijedu privatno i neslužbeno osvanuo u Hrvatskoj, doista je i bio u tome statusu, ali si je ipak priželjkivao nešto drugačiji tretman.

Proizlazi to iz odgovora Ministarstva unutarnjih poslova na naše pitanje kada je i kako Milorad Dodik prešao hrvatsku državnu granicu, je li s njim u Hrvatsku ušlo i njegovo osiguranje te kako je policija tretirala njihovo naoružanje.

Iz odgovora koji je Jutarnji list dobio proizlazi da se Dodika u Hrvatskoj ne smatra državnim dužnosnikom koji bi imao status štićene osobe, stoga njegovu osiguranju nije bio dopušten ulazak u Hrvatsku s naoružanjem niti je u Hrvatskoj dobio pratnju naše policije.

”Veleposlanstvo BiH u Zagrebu obratilo se 12. veljače našem Ministarstvu unutarnjih poslova i obavještavaju ih da Dodik planira 14. veljače putovati u Hrvatsku, u Gornjokarlovačku eparhiju, kako bi se sastao s episkopom gornjokarlovačkim Gerasimom, s kojim će proslaviti krsnu slavu Sv. Trifuna.

Naveli su da namjerava ući na graničnom prijelazu Stara Gradiška i zatražili da se o tome obavijesti MUP i zatraži da mu hrvatska policija dade pratnju dok je na teritoriju Hrvatske”, prenio je sugovornik ovog lista iz MUP-a i dodao da je Ministarstvo vanjskih poslova sve to prenijelo MUP-u.

No, Dodiku je proslijeđen odgovor da njegova pratnja može ući u Hrvatsku isključivo kao civili, odnosno bez oružja, a da ga nakon prelaska granice hrvatska policija neće osiguravati jer nema status štićene osobe.

Podsjetimo, Dodik je u Hrvatsku stigao u srijedu, a posjet je bio potpuno nenajavljen hrvatskoj javnosti, pa čak i političkim krugovima iz redova srpske nacionalne manjine.

Kako je rekao novinarima koji su s njime došli iz Banje Luke, u Karlovac je došao podržati Srpsku pravoslavnu crkvu i Eparhiju gornjokarlovačku u kojoj se slavi krsna slava Svetog Trifuna, a pozvao ga je episkop gornjokarlovački Gerasim. U srijedu je tako nakon obilaska Sabornog hrama Svetog oca Nikolaja Mirlikijskog i liturgije, koju je služio episkop bihaćko-petrovački Sergije, posjetio domaćina Gerasima.

On, je za razliku od hrvatskih vlasti, Dodika tretirao kao službenu osobu pa mu je poklonio ikonu Isusa Krista naglasivši da je ona namijenjena državnicima. Iz Eparhije gornjokarlovačke u srijedu su poručili da je Dodikov posjet bio privatan i neslužben, zato nisu izvijestili javnost.

”S obzirom na to da je to bio privatan i neslužben posjet, mi nismo o Dodikovu posjetu episkopu Gerasimu i obilasku Gornjokarlovačke eparhije obavijestili nikoga od medija, nismo to smatrali potrebnim”, izjavio je tada starješina hrama Sv. Nikolaja u Karlovcu Darko Dugonjić.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari