Pratite nas

Povijesnice

9. studenoga 1991. Pokušaj proboja prema Vukovaru – Boj za Karadžićevo

Objavljeno

na

U pokušaju probijanja blokade Vukovara, pripadnici specijalne policije iz Varaždina („Rode“) izveli su 9. studenoga 1991. godine vrlo hrabar, ali rizičan i kako se ubrzo pokazalo pogibeljan napad na selo Karadžićevo u istočnoj Slavoniji.

Krenuli su u pomoć Vukovaru u kojemu se nalazilo i oko 200 Varaždinaca uključenih u njegovu obranu.

U akciju se nisu uključile postrojbe čija je to također zadaća bila, a angažirane su po zapovijedi tadašnjeg zapovjednika Operativne skupine Vukovar – Vinkovci – Županja, Mile Dedakovića Jastreba. Topnička potpora je potpuno izostala (nisu djelovali čak ni minobacači), tako da su specijalci „Roda“ bili prepušteni sami sebi.

Potpuno iznenađenje uslijedilo je kad su ušli u samo selo.
Naime, izviđanjima izvršenim prethodnog dana utvrđeno je kako na ovom području jugovojska i četnici ne raspolažu velikim snagama, ali su oni tijekom noći dovukli dodatne snage, te topništvo, tenkove i teške strojnice, tako da je hrvatske specijalce dočekala izuzetno jaka vatra koja je onemogućila svako napredovanje.

Neprijatelju se nije moglo parirati bez odgovarajućeg protuoklopnog naoružanja i topničke potpore, pa su se „Rode“ našle u vrlo teškoj situaciji iz koje su ih nastojali izvući pripadnici ZNG-a.

Četvorica specijalaca „Roda“ su poginula (Željko Pongrac, Branko Kos, Mladen Kasun i Zvonimir Kardoš), a jedan (Vlado Štampar) se još uvijek vodi kao nestao. Ranjeno je 28 pripadnika ove postrojbe.

Mora se naglasiti kako su naši dečki iz Zagorja, pa i Varaždinci, u Domovinskom ratu bili angažirani na svim bojištima – od Iloka i Vukovara preko Banovine, Korduna, Like, Dalmacije, Gorskog kotara do Dubrovnika i Konavla. Borili su se izuzetno hrabro i požrtvovno i podnijeli velike žrtve.

Vukovar i cijela Slavonija preživjele veterane iz Zagorja i danas dočekuju s radošću i zahvalnošću na obilježavanjima obljetnica.
Oni su na djelu pokazali kako se voli i brani Domovina.

Akcija napada na selo Karadžićevo, TV Kalendar, HTV 1

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Najkrvavija bitka Domovinskog rata – Bitka za Vukovar (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Tri mjeseca trajala je bitka za Vukovar. Grad je od desetaka tisuća pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i tzv. JNA branilo samo 1800 hrvatskih branitelja. Višestruko brojniji agresori – na grad su dnevno bacali i više od 10.000 granata, bombi i raketa.

Tijekom herojskog otpora stradalo je 2717 hrvatskih branitelja i civila, grad je praktički sravnjen sa zemljom. U koncentracijske logore u Srbiji odvedeno je oko 7 tisuća branitelja i civila, iz Vukovara je prognano oko 22.000 tisuće ljudi.

Krajem kolovoza 91. Vukovar dobiva prve udarce. Izložen je teškom bombardiranju sa zemlje i iz zraka.Grad je razoren i pust. Branitelji daju sve za slobodu. Samo na Trpinjskoj cesti uništeno je na desetke neprijateljskih tenkova. A bolnica, utočište ranjenicima i civilima – glavni je cilj napada i ubrzo ruševina.

Glas koji probija opsadu, glas hrabrosti i nade onaj je Siniše Glavaševića s Hrvatskog radija Vukovar. Među 2000 branitelja je i Jean Michel Nicolier – dao je život za obranu dotad mu nepoznate Hrvatske.

Agresor nije imao milosti. Stanovnici u koloni napuštaju rođeni grad, u nadi da će se jednoga dana vratiti. Drugi pak završavaju u masovnim grobnicama i logorima smrti. Vukovar je razrušen, ali nikada neće biti zaboravljen.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Pad Vukovara i Škabrnje, 18. 11. 1991.

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatsko selo Škabrnja, u zadarskom zaleđu, bilo je trn u oku Srbima koji su živjeli u okolnim srpskim selima pa su 1991. godine tijekom pobune napali selo, stanovnike Hrvate ubili i protjerali, a selo opljačkali i spalili. Zločin je izveden planski i tempirano, istovremeno kada su četničke horde divljale u okupiranom Vukovaru, kao i drugim područjima Hrvatske gdje su četnici ubijali sve hrvatsko (Kostrići, Saborsko, Slunj, Nadin, Vrhovine i drugdje).

Tim istovremenim masovnim zločinima najgore vrste i neljudskosti (silovanja žena, masovna ubojstva, mučenja, logori, ubijanja trudnica, djece i staraca, palež kuća, rušenje katoličkih crkava), Srbija i njeni četnici htjeli su potpuno demoralizirati i poniziti Hrvate, te prisliti na moralni i vojnički slom.

Pokolj u Škabrnji izveli su četnici iz susjednih srpskih sela uz pomoć JNA, dana 18. studenoga 1991. godine. Tog dana ubijene su 43 osobe, a ukupno su u Škabrnji tijekom Domovinskoga rata ubijene 84 osobe hrvatske nacionalnosti, 26 branitelja i 58 civila.

Pokolj u u susjednom Nadinu, samo dan kasnije, pnovono su izvršili domaći četnici 19. studenoga 1991. godine. Ubijeno je 14 civila i 5 branitelja, a tri osobe se vode kao nestale.

Hrvatsko selo Škabrnja, u zadarskom zaleđu, bilo je trn u oku Srbima koji su živjeli u okolnim srpskim selima pa su 1991. godine tijekom pobune napali selo, stanovnike Hrvate ubili i protjerali, a selo opljačkali i spaliti. Zločin je izveden planski, istovremeno kada su četničke horde divljale u okupiranom Vukovaru i u drugim područjima Hrvatske gdje su napravljeni zločini (Saborsko, Vrhovine i drugdje).

Napad na Škabrnju započeo je žestokom topničkom paljbom, upadom tenkova i oklopnih vozila iz pravca Biljana Donjih i Zemunika Gornjeg (srpskih sela). Stanovnici Škabrnje su se sklonili u podrume. Agresor je žene i djecu izvukao iz podruma i ubio 43-je hrvatskih civila. Ubojstva civila izvršena su vatrenim oružjem, tupim predmetima te gaženjem tenkom. Neke su žrtve mučili prije nego što su ih ubili. O zvjerskom ponašanje pobunjenih Srba i nekih pripadnika JNA postoje i svjedočanstva vojnika JNA koji su bili sudionici napada i razaranje Škabrnje.

JNA je htjela zločin zataškati, ali je pod pritiskom predstavnika Međunarodnoga crvenog križa i europskih promatrača hrvatskoj strani na Musapstanu kod Zadra predala 35 tijela u crnim najlonskim vrećama, a naknadno još 9 tijela, ukupno 44 žrtve. Tijela su dovezena iz Škabrnje u ukradenim teretnim kamionima. Kod osnovne škole bila je još jedna masovna grobnica koja je otkrivena nakon oslobađanja Škabrnje. U toj masovnoj grobnici bila su tijela osoba koje su ostale u Škabrnji.

Po okončanju napada, Srbi su Škabrnju spalili i u potpunosti uništili. Katoličku crkvu su do temelja srušili. Nakon što je opustošeno selo, kraj je miniran.

Oni civili koji su bili pošteđeni, kasnije su predani hrvatskoj strani u mjestu Pristeg, a muškarci su zatočeni u kninskim logorima pa su kasnije razmijenjeni. Jednu skupinu stanovnika Škabrnje četnički zločinci nisu otkrili u jednom podrumu. Njih je uspješno noću izvukao i doveo na slobodni teritorij velečasni don Tomislav Sikirić.

Nakon oslobođenja Škabrnje u najslavnijoj vojnoj pobjedi Hrvatske vojske, Oluju, te povratka u Škabrnju od posljedica kretanja kroz minska polja, još je nekoliko škabrnjskih civila poginulo.

Četnički koljači u Škabrnji došli su iz susjednih sela:

Srbi iz susjednih sela i JNA su i prije pokolja napadali Škabrnju želeći pobiti prognati sve stanovnike toga hrvatskog sela. Napadi su bili žestoki 17. rujna 1991. i 5. listopada 1991. godine. U rujnu su stanovnici bili evakuirani na Ugljan, ali su se vratili nakon potpisanog primirja. U razdoblju od 4. do 10. listopada na Škabrnju je palo više od 2.000 granata. Škabrnja je bila raketirana iz zrakoplova; na selo su bačene velike bombe, tzv. „Krmače“.

Pokolji u Vukovaru i Škabrnji i diljem Hrvatske bili su dio plana i strategije Beograda za uništenje Hrvata i konačni slom branitelja radi stvaranja genocidne tvorevine Velike Srbije.

Izvor: narod.hr

 

Blago Zadro uvijek je bio sa svojim ljudima, na prvoj crti, u vatri i u paklu

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari