Pratite nas

Povijesnice

9. studenoga 1991. Pokušaj proboja prema Vukovaru – Boj za Karadžićevo

Objavljeno

na

U pokušaju probijanja blokade Vukovara, pripadnici specijalne policije iz Varaždina („Rode“) izveli su 9. studenoga 1991. godine vrlo hrabar, ali rizičan i kako se ubrzo pokazalo pogibeljan napad na selo Karadžićevo u istočnoj Slavoniji.

Krenuli su u pomoć Vukovaru u kojemu se nalazilo i oko 200 Varaždinaca uključenih u njegovu obranu.

U akciju se nisu uključile postrojbe čija je to također zadaća bila, a angažirane su po zapovijedi tadašnjeg zapovjednika Operativne skupine Vukovar – Vinkovci – Županja, Mile Dedakovića Jastreba. Topnička potpora je potpuno izostala (nisu djelovali čak ni minobacači), tako da su specijalci „Roda“ bili prepušteni sami sebi.

Potpuno iznenađenje uslijedilo je kad su ušli u samo selo.
Naime, izviđanjima izvršenim prethodnog dana utvrđeno je kako na ovom području jugovojska i četnici ne raspolažu velikim snagama, ali su oni tijekom noći dovukli dodatne snage, te topništvo, tenkove i teške strojnice, tako da je hrvatske specijalce dočekala izuzetno jaka vatra koja je onemogućila svako napredovanje.

Neprijatelju se nije moglo parirati bez odgovarajućeg protuoklopnog naoružanja i topničke potpore, pa su se „Rode“ našle u vrlo teškoj situaciji iz koje su ih nastojali izvući pripadnici ZNG-a.

Četvorica specijalaca „Roda“ su poginula (Željko Pongrac, Branko Kos, Mladen Kasun i Zvonimir Kardoš), a jedan (Vlado Štampar) se još uvijek vodi kao nestao. Ranjeno je 28 pripadnika ove postrojbe.

Mora se naglasiti kako su naši dečki iz Zagorja, pa i Varaždinci, u Domovinskom ratu bili angažirani na svim bojištima – od Iloka i Vukovara preko Banovine, Korduna, Like, Dalmacije, Gorskog kotara do Dubrovnika i Konavla. Borili su se izuzetno hrabro i požrtvovno i podnijeli velike žrtve.

Vukovar i cijela Slavonija preživjele veterane iz Zagorja i danas dočekuju s radošću i zahvalnošću na obilježavanjima obljetnica.
Oni su na djelu pokazali kako se voli i brani Domovina.

Akcija napada na selo Karadžićevo, TV Kalendar, HTV 1

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1997. – Alojzije Stepinac proglašen kršćanskim mučenikom vjere

Objavljeno

na

Objavio

Dana 11. studenoga 1997. Kongregacija za proglašenje svetaca proglasila je zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca mučenikom kršćanske vjere.

Nakon saslušanja 86 svjedoka, katolika i nekatolika, prikazanih ozdravljenja i uslišanja zagovornih molitava, uvezani su dokumenti u 114 svezaka na 38.000 stranica.

Ti prerađeni i pročišćeni dokumenti su proslijeđeni Kongregaciji za proglašenje svetaca na 6000 stranica temeljem kojega su teolozi konzultori 11. studenog 1997. donijeli jednoglasnu odluku kako se život i smrt kardinala Stepinca na temelju patnji zadobivenih i proživljenih u zatvoru proglašuju mučeništvom.

Njegov progonitelj bio je komunistički režim koji je htio iskorijeniti Crkvu i kršćanstvo. Na tom putu, upravo u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj naišao je na snažan otpor, a posebice u njezinom pastiru nadbiskupu Stepincu.

Budući da nije htio Katoličku Crkvu odvojiti od sveopće crkve i stvoriti nacionalnu hrvatsku crkvu, doživio je progone, blaćenja i nepravednu osudu komunističkog režima, a na kraju i trovanje i fizičko ubojstvo. Svojim držanjem i vjerom nasljedovao je Kristov put do smrti.

Lik kršćanskog mučenika sadrži u sebi spremnost na mučeništvo, zatim prihvaćanje mučeništva iz ljubavi prema vjeri, Crkvi i Kristu, te napokon opraštanje i ljubav prema svojim neprijateljima, u ovom slučaju komunistima. Alojzije Stepinac je uistinu sve te sastavnice posjedovao i stoga je mučenik vjere i Katoličke Crkve.

Papa Ivan Pavao II., proglašujući ga blaženikom u Mariji Bistrici 3. listopada 1998., istaknuo je kako se u njemu spaja „cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom.

On (Stepinac) sada je u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. Zato u njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled ištući njegov zagovor.“

 

Alojzije Stepinac-pravednik među narodima

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

10. studenoga 1991. Bogdanovci – pad štita Vukovara značio je početak kraja

Objavljeno

na

Objavio

Bogdanovci su svakako jedno od mjesta u Hrvatskoj koje je najviše dalo za stvaranje neovisne i slobodne Hrvatske. Bili su štit grada Vukovara. Dovoljno je reći da je iz ovoga sela ubijeno ili se i danas vode kao nestali 89 mještana. 

Dana 10. studenoga 1991. u ruke JNA potpomognutim fašističkim četničkim milicijama pada herojsko selo pored Vukovara – Bogdanovci.

Bogdanovci su bili selo-simbol otpora neprijatelju. Zbog izuzetne hrabrosti branitelja i junačke obrane Bogdanovci su postali poznati širom Hrvatske kao zadnji štit obrane Vukovara.

Tuga i plač su tih dana bili u mnogim domovima Hrvata jer se predosjećala velika katastrofa u Vukovaru. Prethodni događaji, razaranja i ubojstva civila širom Hrvatske nagoviještala su tragediju u hrvatskom gradu na Dunavu.
U Domovinskom ratu tijekom opsade Vukovara, jedina veza Vukovara sa svijetom bio je “kukuruzni put” prema Vinkovcima ,  preko Bogdanovaca, Marinaca i Nuštra.

Padom Marinaca u listopadu 1991., Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je (uz Vukovar) pružala otpor osvajaču.

Od 19. listopada 1991. bila je posve presječena veza između Bogdanovaca i Vukovara. Satnija 204. brigade Zbora narodne garde, koja se nalazila u opkoljenim Bogdanovcima, potom sasvim samostalno uz pomoć lokalnih domoljuba odolijeva napadima srpske vojske.

Unatoč višemjesečnoj hrabroj obrani u kojoj su sudjelovali mještani, pripadnici policije, Zbora narodne garde, te HOS-a, Bogdanovci, mjesto od nekoliko stotina stanovnika, bilo je prisiljeno predati se pred agresorskom vojskom i četničkim parapostrojbama koji su iz više smjerova s više od tisuću i pol ljudi ušli u ovo gotovo 100-postotno hrvatsko mjesto.

Bogdanovci su svakako jedno od mjesta u Hrvatskoj koje je najviše dalo za stvaranje neovisne i slobodne Hrvatske.  Dovoljno je reći da je iz ovoga sela ubijeno ili se i danas vode kao nestali 89 mještana. Uz 89 stradalih Bogdanovčana ovdje je život izgubilo i 40 junaka iz cijele Hrvatske koji su im tih najtežih dana došli pomoći u obrani.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari