Pratite nas

Komentar

A humanost drugovi?

Objavljeno

na

Hrvatski novinari i javni djelatnici, ugledni i neugledni, se u zadnje vrijeme napinju iz petnih žila da narodu pokažu koliko se brinu za pridržavanje zakona. Posebno vježbovno polje za lekalistički pristup svih vrsta javnih skupina su prosvjedi HRVI-a u Savskoj i ponaosob događaji na Trgu sv. Marka.

[ad id=”68099″]

Hrvatska država i njezini političari su svjetski poznati legalisti koji do zakona drže kolik do lanjskog snijega. Poznate su izjave mnogih naših političara da je naš glavni problem da se ne sprovode zakoni, dakle svi oni su sudionici neprovedbe zakona. Iako znaju da se zakoni ne provode oni ne reagiraju.

Tko je god imao posla s hrvatskom državnom upravom može nabrojati stotine slučajeva kad se državna uprava i političari ne pridržavaju zakona, no u tome slučaju nikom ništa, pojeo vuk magare.

Sjećamo se referenduma za ulazak u EU. Postojao je jedan zakon, oni ga izmijenili da bi dobili željene rezultate. Lex Perkovic je ušao u legendu, a predstečajne nagodbe vrve od konflikata propisa.

Mogli bismo nabrajati do sutra i nebismo bili na kraju.

Zašto se sad odjednom kompletna elita, pogotovu novinari, uzbudila jer eto hrvatski ratni vojni invalidi su prekršili zakon o javnom okupljanju i pokušali su provest noć na svetom mjestu na kojem je zabranjeno demonstriranje nakon 22 sata?

Ministar policije je sakupio sve čete da bi pokazao da se u ovoj državi nije zezat sa zakonima, ima da ih se pridržavaju i oni koji sebe zovu braniteljima. Basta!

I dođoše ti interventni policajci, neki navodno uđoše u crkvu da bi dejstvovali protiv izgrednika koji, po dikciji novinara i političara lijeve provenijencije, jedini u ovoj državi, ruše zakone, udaraju na Ustav i prijete pučem.
Skupina od 40 invalida u kolicma je postala životna opasnost za ustavni poredak i lijevo definiranu demokraciju.

Na stranu ostavimo humanizam društva koje trpi da interventna policija udara na invalide. Takvo društvo je debelo, jako debelo, bolesno. No humanizam navodnih ljevičara i njihovih parazitskih novinara je očito plići nego li je tanjur s naopake strane. Ogavno je čitati navodne korifeje slobodnog novinarstva kako se uvlače u guzicu ministru policije i opravdavaju pendrek po invalidima. Takvi novinari me podsjećaju na seksualne fetišiste koji se popišaju po sebi i to smatraju ekstra užitkom.

Otkrili oni yakon kao jedinu normu svojeg djelovanja, postali legalisti prve kalse. Mogli bi zaraditi i pljesak da su uvijek vjerni tim načelima, ali upravo suprotno je istina. Te iste novinare ne smeta činjenica da rade za vlasnike, koji su do medija u kojem rade došli u sumnjivoj privatizaciji, ne smeta ih da njihovi vlasnici duguju milijunske porezne iznose, ali ih smeta jer su invalidi demonstrirali nakon vremena koje su odredili vlastodršci.

Na bačene zamke pod parolom “nitko nije iznad zakona” su nasjeli čak i biskupi i predsjednica. Umjesto da sagledaju širi kontekst u dovedu u pitanje samu postavku oni se ne umaraju u naglašavanju fraze “nitko ne smije biti iznad zakona”. Po njihovoj je zakonito da invalidima nije dopušteno bilo niti dostaviti lijekove. Ne to su preskočili jer su brzo upali u zamku partijske manipulacije i novinarskih piskarala.

Manipulacija djeluje, ni trunke humanizma i pitanja, a jesu li zakoni prema invalidima uopće pravedni i u redu? Imaju li invalidi uopće mogućnsoti da zakonskim putem ukažu na svoje probleme.

Očito da nemaju. Zar se mjesecima prema invalidima iz Savske ne provodi medijski linč, ukida im se pravo na dostojanstvo, izloženi su pravom pravcatom javnom progonu kao nekada komunsitički neprijatleji ili Židovi u nacističkim medijima. Svaka šuga smije popljuvat jednog invalida DR bez da se boji ikakve prijave ili reakcije nekog pravobranitelja. No kad EU zastupnica samo spomene Srbe u nekom sumnjivom kontekstu mora na obavijestni razgovor. Iako nije osobno nikoga vrijeđala. No ono što političari ne smiju govoriti o srbskim ratnim zločincima to je dopušteno pisati i javno propagirati protiv hrvatskih ratnih vojnih invalida.

Novinare npr. nije smetalo da Milanović, bez ikakvih dokaza, optužuje invalide da su nečija manipulativna masa, samo na osnovu Kramarkovih grimasa. Zar je to u skladu sa zakonom?

Svaki dan smo svjedoci kršenja zakona o pravu na plaću radnicima kojima je poslodavac država, ali to ne smeta ideologe i poltronske novinarčiće.

Njih smeta protest invalida u kolicima izvan radnog vremena.
Lijeve jugofašiste ne smeta nasrtaj policije pod punom opremom na invalide, ali ih smeta demonstriranje u nedopušteno vrijeme.

Za jugofašiste i njihove novinarske ulizice je zakon krpa kojom brišu guzicu ako je to njima od koristi, a ako nije onda se pozivaju upravo na zakone i tom toljagom udaraju kao veliki pravednici.

Humanizam u ovoj nakaradnoj priči je potpuno sporedan. Policija koja udara po invalidima je u ovom bolesnom javnom oglašavanju prihvatljiva kao pojava i norma.

Razloge ovog bolesnog odnosa prema invalidima Domovisnkog rata možemo tražiti na sve strane, a najveći dio njih se ipak skriva u činjenici da ovom zemljom medijski i politički još uvijek vladaju oni koji očito prema hrvatskim braniteljima gaje duboke osjećaje prezira.

Njima se pridružuje i masa naivnih koji misle da je dobivanje invalidnine privilegij. Bahati vladari znaju da će pomoću zavisti i mržnje prema nemoćnima postići svoj cilj: kaos i mržnju, a mrziti one koji su oslobodili zemlju i pri tome izgubili zdravlje je ispod svake razine ljudskog dostojanstva.

Prizivanje zakona i navodna vjernost legalizmu su perverzna prijevara i opasna priča jer u određenim situacijama humanizam bi morao imati prednost pred legalizmom, tim više što smo svjedoci mase nepravednih zakona.

Biti legalist ne znači automatski biti i moralan. U povijesti smo imali sustave koji su koristili legalizam da bi zacementirali diktaturu i izrabljivanje.

Za one koji to ne vjeruju samo napomena da je Hitler i Holocaust provodio u skladu s rasnim zakonima.

Društvo koje nije u stanju prepoznati razliku između pravde i nepravde je s pravom pred provalijom.

Umjesto humanog odnosa prema invalidima nama se mjesecima u medijima servira najniža vrsta fašističko komunsitičke ideologije i indoktrinacije. Kao nekada u komunizmu i danas mediji služe javnom linču jedne skupine ljudi, one najslabije tijelom, ali najjače duhom.

Hrvatsko društvo nije izišlo iz krize, ono u nju tone sve dublje i dublje, a krivci za to nisu hrvatski vojni ratni invalidi nego oni koji na njih udaraju pendrecima.

Vinko Vukadin

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Thompson: ‘Pozdravljamo Vas sa starim hrvatskim pozdravom kojeg smo koristili u Domovinskom ratu’

Objavljeno

na

Objavio

Management pjevača Marka Perkovića Thompsona na službenoj je Facebook stranici objavio post koji završava pokličem ‘Za dom spremni’.

“Pozdravljamo Vas sa starim hrvatskim pozdravom kojeg smo s ponosom koristili u Domovinskom ratu – ZA DOM SPREMNI!”, stoji u objavi na facebook profilu Marka Perkovića Thompsona uz koju je objavljen i video s koncerta gdje izvodi pjesmu ‘Bojna Čavoglave’.

Navodno je riječ o snimci snimljenoj tijekom koncerta na Dan pobjede 5. kolovoza u Kninu prije nekoliko godina

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Andrija Hebrang: Budimir Lončar i Ivica Račan najodgovorniji za smrt 7.263 civila u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Budimir Lončar u utorak je priopćenjem izvijestio kako niti može niti želi primiti Medalju grada Zagreba jer ne želi, kako navodi, ni na koji način sudjelovati u žalosnom igrokazu koji sramoti njegovu domovinu, Republiku Hrvatsku, nakon što je, ističe, postao predmetom “kampanje koja poprima sve odlike javnog linča” te neutemeljenih i bespredmetnih optužbi na koje institucije države “znakovito šute”. Za Andriju Hebranga, ovakav je rasplet događaja sramota hrvatske Države.

-Sramota je hrvatske države da je medalju odbio Budimir Lončar, a da dodjelu medalje prethodno nije spriječila Vlada Republike Hrvatske, Hrvatski sabor i institucije koje po ustavu moraju štititi Domovinski rat. Zašto Budimir Lončar nije zaslužio nikakvu medalju, dapače samo duboku i oštru osudu – rekao je Andrija Hebrang u izjavi za Direktno.hr, prenosi Hrsvijet

Hebrang nadalje navodi kako je nekadašnji jugoslavenski ministar vanjskih poslova odgovoran za smrt 7.263 civila.

– Ulogu Budimira Lončara dobro sam istražio kad sam radio svoju knjigu ‘Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku’. Tada sam analizirao Ivicu Račana koji je predao oružje Beogradu, odnosno, KOS-u i analizirao sam Lončara koji je glasao u ime Jugoslavije za embargo. Ustvrdio sam u svojoj knjizi da su njih dvojica najodgovorniji za smrt 7.263 civila u Hrvatskoj jer čim smo se naoružali, nažalost ilegalno pa je dulje trajalo, onda se zaustavilo ubijanje civila jer smo ih mogli braniti – kaže Hebrang.

Ocijenio je kako ulogu Budimira Lončara iz 1991. godine možemo pobliže vidjeti iz knjige Carole Hodge ‘Britain and the Balkans (Routledge Advances in European Politics)’, Britanke koja je bila u službi u Ujedinjenim narodima.

Zbog embarga je pao Vukovar, zbog toga smo imali puno žrtava, jer se nismo imali čime braniti

-Kroz to što je ona napisala, čemu je tada svjedočila i ono što sam ja tada svjedočio, imamo cijelu priču o tome što se dogodilo, tvrdi ratni ministar zdravstva.

Smatra kako postoje najmanje dva razloga zbog kojih Budimir Lončar nije zaslužio nikakvu medalju već samo duboku i oštru osudu.

-Jedan razlog je što je poput Josipa Manolića 1945. godine bio načelnik OZN-e i to je nešto što će povijest jednog dana istražiti i reći svoju konačnu prosudbu i oko toga nam Lončar i njegovi istomišljenici mogu lagati koliko hoće. Ali u vremenu u kojem smo mi svjedoci, nama koji smo se borili za ovu državu, ne može lagati. Kad sam istraživao zločine nad civilima koje je počinio srpsko-crnogorski agresor onda sam osim evidencije i identifikacije svih ubijenih u svojoj knjizi opisao razloge i zašto je došlo do toga. Jedan razlog je Ivica Račan koji je predao oružje Teritorijalne obrane KOS-u između dva kruga prvih demokratskih izbora 1990. godine. Kad su u prvom krugu komunisti vidjeli da gube onda su brzo predali oružje ne dočekavši drugi krug jer bi onda hrvatski narod bio naoružan i onda bi se rezultati tih izbora mogli i obraniti. Drugi je Budimir Lončar koji je 1991. godine bio ministar vanjskih poslova Jugoslavije. Prijedlog nekih zainteresiranih zemalja uključujući i službeni Beograd bio je da se proglasi embargo za kupovinu oružja bivšim zemljama Jugoslavije. Zašto? Zato da bi se razlika u naoružanju između Srbije s jedne strane, u čijim rukama je bilo upravljanje s JNA i sa svim oružjem, i ostalih zemalja, uključujući i Hrvatsku, zabetonirala. To je značilo omjer tisuće i tisuće artiljerijskih jedinica i kratkog oružja s jedne strane naprama nula, odnosno lovačkom oružju s druge strane”, rekao je Hebrang i dodao kako se jedino zabranom kupovine oružja to moglo zabetonirati i osigurati brza pobjeda Beograda.

Podsjetio je kako je Hrvatska već tada dobro lobirala u New Yorku te kako smo održavali, u tihoj diplomaciji, pregovore s Narodnom Republikom Kinom koja je kao velika sila imala pravo veta na odluke Vijeća sigurnosti.

-Kina je prihvatila uložiti veto, ali je imala jedan uvjet. Naime, rekli su, ako vaš ministar vanjskih poslova odbije embargo, onda ćemo mi uložiti veto u slučaju izglasavanja. Taj ministar je bio Budimir Lončar i isključivo o njemu je ovisilo hoće li Kina uložiti veto ili neće. Kako se Lončar jasno opredijelio za embargo, Kina nije mogla ići protiv matične države koja prihvaća taj embargo, a to je onda bila Jugoslavija – podsjetio je Hebrang.

Uvjeren je kako je upravo tu napravio dvije stvari sa stravičnim posljedicama.

-I tu je Budimir Lončar zabetonirao naoružavanje Hrvatske i napravio dvije stvari sa stravičnim posljedicama. Prvo, da su nam pobili 7.263 civila jer nismo imali oružja za braniti ih, zaustavili smo to ubijanje tek kad smo se ilegalno naoružali. Drugo uveli smo mladu hrvatsku državu u sustav međunarodnog šverca oružja kako bi se obranili temelji države. Dakle, natjerao nas je na protuzakonito poslovanje koje se ukorijenilo u nekim elementima države i vuklo je dugo godina tragove. To su njegovi grijesi za koje je trebao biti procesuiran da je Hrvatska bila normalna država – kaže Andrija Hebrang

Smatra kako su od kaznenog progona Lončara spasile prvo priče da je predsjednik Tuđman bio na njegovoj strani, a kasnije i savjetnička fotelja predsjednicima Stjepanu Mesiću i Ivi Josipoviću.

-Lako je demantirati priče da je predsjednik Tuđman bio na njegovoj strani jer se može pogledati izjava predsjednika Tuđmana koji je vrlo jasno rekao kako Budimir Lončar zagovara agresorsku stranu. Njega je spasio i njegov istomišljenik u svemu Stjepan Mesić koji ga je 2000. izvukao iz naftalina i dao mu prvu funkciju nakon toliko godina i stavio ga za svog savjetnika. Naravno, isto je nastavio i Ivo Josipović i tako umjesto kazne stigla ga je nagrada – smatra Hebrang.

Na koncu, ponavlja kako je ovo s medaljom grada Zagreba svojevrsna sramota.

-Ponavljam sramota je da ju je odbio on. Mislim kako su se svi odgovorni za čuvanje istine i ugleda Domovinskog rata trebali oglasiti i to osuditi – zaključio je za Direktno Andrija Hebrang, prenosi Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari