Pratite nas

Reagiranja

Aca je ovom emisijom pokazao da zapravo pripada na srpsku televiziju

Objavljeno

na

Sergej Trifunović je Aci Stankoviću u današnjoj nu2 rekao “Govorimo istim jezikom”. Nakon obostane spoznaje, Stanković se toliko zadivio spoznaji i njenom javnom priznanju, da je nakon toga čak i sam počeo govoriti “istim” jezikom (“Možda ja grešim”).

U političkom dijelu emisije gost i domaćin su se složili u toliko toga, da Stanković praktično nije ni trebao postavljati neka pitanja, a razgovor je više ličio na susret dva brata nakon što se dugo nisu vidjeli, nego na talk show.

“Hrvatska je bila jedna od 5 fašističkih država. Imamo Nemačku, Italiju, Japan, Španiju i Hrvatsku.”, rekao je Trifunović, na što Stanković nije imao primjedbe. Nije važno što je u istoj poziciji bila i Mađarska i Austrija i Rumunjska i Bugarska i što je najvažnije, Srbija Milana Nedića, kojega se danas u Srbiji rehabilitira kao nacionalnog heroja.

Jasenovac, “treći najgori logor na svijetu”, i kako kaže Trifunović, nije važno ako je tamo pobijeno 700 tisuća ili 20 tisuća ili samo dvojica, dok god u srpskima tog vremena nije poginuo nitko.

A je sposoban lažov bio onaj Nedić kada je Hitlera oči u oči uspio uvjeriti da je Srbija počistila i zadnjeg Židova i postala prva europska “judenfrei” država.

Trifunović je po tko zna koji put ponovio Malaparteovu laž o tegli ljudskih očiju na stolu Ante Pavelića, za Praljka je, očito na upozorenje prije emisije da “uvaži perverzne hrvatske senzibilnosti”, tek izustio da je bio slino jer ga njegova mama takvoga pamti.

Inače, po njemu, haaški tribunal je po svemu bio politička farsa osim po presudi Praljku i Gotovini čijim je dočekom nakon oslobođenja, Trifunović bio šokiran; da ne bi Pusićeve primjedbe o potrebi hrvatske katarze, izgubio bi svaku vjeru u Hrvatsku.

Trifunović se nije sjetio da bi u postojećem ozračju, katarza najpotrebnija bila Srbiji, a Stanković ga na to nije vidio razloga upozoriti. Što bi i upozoravao kada Srbija osim dva-tri izgrednika izgleda tako solidno.

Harmonija je popratila i poistovjećenje srpskih radikala i hrvatskoga HDZ-a, u tipičnom Stankovićevom stilu gdje uobičajeno Srbiji dade packu, kako bi lopata po hrvatskoj glavi mogla izgledati kao proizvod balanciranog mišljenja.

Emisija je odisala ne samo zajedništvom jezika nego i posebnom bliskošću koja se nije ni trebala naglašavati, jer je to pokazavala svaka riječ i svaka gesta. Tek se na kraju sa dvije riječi Stanković (očito neiskreno) ogradio od izjave o Praklju kao slini, jer se u zadnjoj minuti trgnuo iz umišljaja da to dva Srbina razgovaraju na srpskoj televiziji za srpsku publiku, shvatio gdje je i uvažio mogućnost da bi u Hrvatskoj mogao biti izložen hrvatskoj kritici. Moraš makar na kraju pomisliti na to od čega, od koga i kod koga živiš.

Ta srodnost dvojice prijatelja mogla se vidjeti iz posebne atmosfere koja je vladala u emisiji, a posebno kad ju se usporedi s prošlotjednom, kada je napravio ogromne pripreme da bi namjestio zasjedu Slobodanu Prosperovu; Prospera je samo, reako bih, civilizacijski standard morao spriječiti da se ne nagne preko stola i ekstremno provokativnog insinuatora Stankovića, šakom ne zavrti u njegovoj rotirajućoj stolici, kakva se Trifunoviću toliko svidjela.

Emisija je pokazala da je Stanković u Trifunoviću konačno našao čovjek kojega može nazvati “soulmate”.

Bio je to susred dva srpska mangupa na Balkanu, “posljednjem utičistu anarhije”, kako je inspirirani Trifunović povjerio Stankoviću.

Aco je ovom emisijom pokazao da zapravo pripada na srpsku televiziju, među srpske sugovornike u emisiji na srpskom jeziku i za srpsku publiku. Jedni hrvatski plus bi mu mogla biti plaća što ju ubire na Hrvatskoj televiziji, koja je danas više ličila na SRT ili JRT, nego na HRT.

Dinko Dedić/ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad politike

Objavljeno

na

Objavio

Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ovom hvalevrijednom inicijativom gradonačelnika Ivana Penave konačno grad Vukovar uz veličanstvene mimohode sjećanja na poginule branitelje svakog 18. studenog, obnovu Vodotornja, simbola grada heroja i njegove ponosne zastave, konačno želi obilježiti  datum zadnjeg hrvatskog pokušaja proboja u okupirani, opkoljeni i porušeni Grad 13. listopada 1991. te odati priznanje i živućim hrvatskim žrtvama i stradalnicima koje ova njihova država konačno treba zaštititi od njihovih nekažnjenih mučitelja i ratnih zločinaca. Mi iz ostatka Hrvatske dođemo 18. studenog, a žrtve koje još žive u Vukovaru i okolici proživljavaju svoje traume kroz čitavu godinu – nebrojeno puta susrećući svoje mučitelje podrugljivih pogleda i neslanih dosjetki.  Poznaju ih žrtve, ali ih nisu prepoznale i institucije ove naše države, demokratske i pravne; DORH i glavni državni odvjetnici, MUP, obavještajne službe …? I tako je to u kontinuitetu kroz zadnjih 27 godina, a pogotovo od 2000. godine pa nadalje.

Po pitanju zaštite digniteta preživjelih žrtava ovom prigodom ću navesti svoje iskustvo vezano uz odnos državnih institucija prema vjerodostojnim svjedočanstvima žrtava osobno predanih na kriminalističku policiju u Ilici 335 u Zagrebu 29. studenog te 23. i 29. prosinca 2011. – službenik A.M.  Kopije svjedočanstava su predana i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata.

Dakle, mnogo prije 2018. imali su ih još od kasnih devedesetih i prije 2011. Radilo se oko stotinu iscrpnih svjedočanstava od kojih je svako zavrjeđivalo barem pokretanje istrage. Koncem 2011., prije primitka Hrvatske u Europsku uniju (glasovanje na referendumu 22. siječnja 2012.), govorilo se mnogo o potrebi procesuiranja ratnih zločina, pa su u Hrvatskoj u medijima bila učestala izvješća o osobama označenim inicijalima i objašnjenja da se ne mogu pokrenuti istrage jer nema “vjerodostojnih svjedoka” ili “počinitelji nisu dostupni hrvatskom pravosuđu”. Pitao sam gospodina A. M. kako to da je toliko takvih slučajeva kad se radi o zločinima agresora, a kad je riječ o nekim osumnjičenima s hrvatske strane, onda ih se uhiti u zoru u krevetu obiteljske kuće i pritvori “da ne bi utjecali na svjedoke”? Odgovor je bio – da oni pisane  iskaze svjedoka s njihovim punim podatcima pošalju u policijske postaje na području počinjenja zločina ili mjesta prebivališta počinitelja, zatim čekaju odgovor nekoliko tjedana a onda ovisno o odgovoru postupaju. Zahvalio sam mu na odgovoru i rekao da ne trebam tražiti dodatnih objašnjenja!

Tko od ovih spomenutih stotinu svjedočanstava pročita samo dva pa poslije pročitanog i dalje ustraje na izjednačavanju veličine ljudske patnje i stradanja s banalnostima dnevnopolitičkih stranačkih prepucavanja, onda  takvi nisu dostojni ni javnog humanitarnog djelovanja niti političkog angažmana.

U prošlotjednom govoru predsjednika Srbije Vučića u Gazivodama na Kosovu (9. rujna) jasno je izrečen njegov stav o Miloševiću i njegovim ratnim pohodima, kao i njegov stav u odnosu na Hrvatsku pa se bojim da se uskoro klizećim pomacima ne želi njegovo uporno tumačenje “bivših Miloševićevih ratova” prikazati kao građanski rat u bivšoj Jugoslaviji, a Oluju “kao zločinačku akciju i najveće etničko čišćenje u poslijeratnoj Europi”.

U novije vrijeme čuje se i to da bi se posljedice prošloga rata trebale tretirati kao humanitarno pitanje! Nadam se da će se to odnositi samo na poginule i nestale.

Čim se prihvati terminologija protivničke strane bitka za istinu je izgubljena.  Na objede Vučića i njegovih propagandista nije dovoljno prešućivanje i odmahivanje rukom, treba žestoki i pravovremeni odgovor istinom – u protivnom će laž postati istinom.  To sljedbenici Dobrice Ćosića dobro znaju!

Konačno i ovogodišnji udžbenici za škole u Srbiji i republici srpskoj imaju poglavlje o ratovima Srbije u 90-im godinama pa će i u njima biti upisana i ta ‘druga istina’ o kojoj Vučić često govori kad su u pitanju prošli ratovi, i proširena svijetom, a nama će ostati za odgovoriti; ako se radilo o agresiji gdje su vam presude za počinitelje zločina?!  Odgovor pravne države ne može biti isprika “da nisu imali  pravovaljanih svjedoka ili da počinitelji nisu bili dostupni”!

Gradonačelniče, čestitka na obrani istine o Domovinskom ratu i obrani dostojanstva žrtava agresije, kako svih poginulih i nestalih tako i ovih živućih.

To je naša zajednička civilizacijska i moralna obveza. Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ante Beljo,

predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i jedan od utemeljitelja HDZ-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

KAJKIĆ: ‘Božinoviću, građani ove zemlje će o zločinima uskoro sve doznati’

Objavljeno

na

Objavio

Gledam i slušam danas izjavu Božinovića na N1, i ne mogu vjerovati koliko lažu!!!

Nikola Kajkić oglasio se danas, nakon što je čuo medijske izjave ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Davora Božinovića:

“Gledam i slušam danas izjavu Božinovica na N1, i ne mogu vjerovati koliko lažu! Pitam vas Božinoviću-Milina, daj se više dogovorite jeste li me maknuli iz radne skupine ili sam otišao sam, kako ste danas rekli?

Morala bi postojati nekakva vaša pisana odluka o tome, vi bi malo ovako, pa malo onako, kako Vam to ovisno o situacijama i vremenu događanja odgovara… Jedno morate znati, ja Vaše neznanje, nerad i nered nisam i nikada neću prikrivati, a građani ove zemlje, posebno obitelji zrtava zločina, moraju i stoga će vjerujte mi uskoro doznati sve!”, obrušio se Kajkić preko društvene mreže.

Inače, zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Ćelić u ponedjeljak je najavio skori završetak istrage protiv policajca Nikole Kajkića za kojeg je kazao da je “udaljen iz službe zbog sumnje u tešku povredu službene dužnosti, odnosno lažiranja istrage i dokumenata o ratnim zločinima u Vukovaru.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari