Pratite nas

Reagiranja

Aca Stanković i njegova ekipa ništa ne rade slučajno

Objavljeno

na

Još će Dunavom i Savom dosta vode proteći dok nam iz Srbije u goste na državnu televiziju ne dođe netko normalan.

Koliko se sjećam, posljednji put se to dogodilo 29. siječnja 2017. godine, kad je u studiju HTV-a (emisija Nedjeljom u 2) gostovao lider LDP-a Čedomir Jovanović. Prije njega istu je čast imao beogradski odvjetnik Srđa Popović (16, prosinca 2012.). U međuvremenu (21. travnja 2013.) u emisiji Elizabete Gojan ugošćena je povjesničarka dr Latinka Perović.

Možda bih tu mogao još dodati i novinarku s B-92 (bivšu urednicu bivšeg „Insajdera“) Brankicu Stanković koja je kod svoga prezimenjaka u spomenutoj Nedjeljom u 2 gostovala 2. ožujka 2014. I to bi uglavnom bilo sve. Po meni.

Spomenute četiri osobe predstavljaju onu „drugu“ Srbiju – normalnu, uljuđenu, demokratsku, Srbiju kojoj je stalo do dobrih odnosa sa susjedima. Ljudi su to koji se klone teških riječi, promišljaju što će i kad reći (svjesni odgovornosti za ono što je javno izgovoreno).

Ovo što smo imali prilike gledati kod Ace ove nedjelje (6. svibnja 2018. U 14,00 sati), najblaže rečeno je BLAMAŽA. I mislim da je tu najveći gubitnik upravo Srbija – ona normalna, uljuđena, građanska i demokratska Srbija koja je ionako satjerana u „mišju rupu“ upravo takvim primitivizmom.

Primitivac Sergej Trifunović ne predstavlja nikoga. On je u Srbiji nešto poput kod nas Ivan Pernar – dakle, redikul kojega javnost zapazi jedino kad napravi neki performans ili sočno psuje u medijima. Ne pomaže čak ni napuhavanje njegovog „glumačkog umijeća“. Uostalom, ne ulazim u to kakav je glumac, niti me je briga za to.

Ništa lošiji bili su i mnogi drugi glumci i redatelji pa im nije smetalo da se prometnu u fašiste (Aleksandar Berček, Velimir Bata Živojinović, bivši Emir Kusturica alias Nemanja – bez prezimena trenutačno, koliko znam) i mnogi drugi. Da ne govorim o književnicima – od Ćosića preko Draškovića nadalje.

To što je netko u poslu koji radi dobar, odličan, pa čak i genijalan, nije jamstvo da je ČOVJEK.

Sergej Trifunović nije zasigurno fašist, nije čini se ni komunist ni četnik, a bogme nije ni demokrat. On je NIŠTA.

U ljudskom i moralnom smislu je ništa.

Onaj tko nema toliko kućnog odgoja da se uljuđeno i pristojno ponaša pred milijunskim auditorijem je nitko i ništa, odnosno, primitivac koji ne zaslužuje dobiti prostor u eteru.

Ne želim se upuštati u bilo kakvu analizu nebuloza što ih je u nepunih 60 minuta iznio redikul Sergej Trifunović (u daljnjem tekstu „redikul“) i da nisu izrečene na „javnoj televiziji“ koju plaćam svakog mjeseca i koja (nažalost) nosi prefiks „hrvatska“, ovu temu ne bih ni dotaknuo.

Ukratko, ovdje spomenuti beogradski redikul (onako bahat i pun sebe) izjavio je kako ga politika ne zanima – ali je sebi dopustio davati ocjene o svemu – počevši od ratova 90-ih do Drugoga svjetskog rata. Kad normalan čovjek izjavi da ga neka oblast ne zanima, onda se uzdržava od rasprave, pogotovu od donošenja konačnih zaključaka.

Samo retardiran ili krajnje zlonamjeran lik (a on ipak, čini mi se zlonamjeran nije) može Antu Đapića usporediti s patološkim rasistom i fašistom, četnikom i ratnim zločincem Šešeljem. Te dvije osobe (Đapić i Šešelj) nikakvih dodirnih točaka nemaju i nije mi namjera to dokazivati, jer se radi i činjenici koja je jasna svakom iole obaviještenom čovjeku.

Reče redikul i to da je „Pavelić slao nanizane srpske oči“ (nekomu od njemačkih vođa, čini mi se, ako sam dobro razumio) i to je ništa drugo do opskurna i zloćudna izmišljotina za koju nitko do sada nije čuo osim njega. Te stvari ni Drašković u svome Nožu ne spominje. I takvo što smisliti može samo patološki bolesnik.

Nadalje, redikul se upustio i u raspravu o naravi rata na području SFRJ. Veli, to je bio „pola građanski rat, pola seljačka buna“. Tu je bogme napravio pomak i u odnosu na Dejana Jovića, a nije mu proturječio ni Aca (voditelj) – iako je precizno (samo njemu znanom metodom) „izračunao“ kako je to ustvari „bila 80% srpska agresija, a 20% građanski rat.

Ustvrdio je redikul da u vrijeme SFRJ „idiot nije mogao biti na bilo kojem važnom mjestu“, niti „su na mjestima direktora firmi bili neobrazovani ljudi“.

E, pa eto, ja sam slučajni odrastao u Bačkoj i proživio tamo prvih 37 godina života. Durektor komunalnog poduzeća „Tvrđava“ u Baču, bio je Rajko Bursać, čovjek sa završenim zanatom (tada Škola učenika u privredi – ŠUP), direktor moje firme u Novom sadu (poduzeće „Standard“) bio je Boško Krstić, po zanimanju „tašnar“ (dakle, zanatlija u struci kožne galanterije). I znam na desetke takvih slučajeva. I zato mi bulažnjenja te vrste idu na jetra. Uostalom, predsjednik države koju redikul toliko hvali (Tito) bio je po struci bravar, ako se ne varam. A oko njega sve kadrovi s analfabetskim tečajem – osim Koče Popovića i još par ljudi.

„Trebali bi da se pogledamo svi u ogledalo“ – izjavio je također redikul.

Očito je zaboravio učiniti to prije nego je krenuo iz Beograda.

Jer da jeste, znao bi da dolazi iz zemlje koja ima najveći broj zločinaca po glavi stanovnika u Europi, da u njegovoj zemlji ima od 400 do 800 tisuća ratnih veterana (koji su valjda po Hrvatskoj i BiH „dizali seljačku bunu“), znao bi da mu mafija u zemlji Srbiji kotira kao osma na top listi svjetskih mafija, da mu je stvarni gospodar te iste Srbije najveći balkanski narko-bos Dragoslav Kosmajac kojemu nitko ništa ne smije, pa i to da su mu najveći nacionalni junaci svi od reda zločinci (što veći zločinac, veći heroj).

Znao bi i mnogo čega drugoga – i sve bi to (možda) shvatio da se „pogledao u ogledalo“. A nije – ili misli da jeste.

Sjedi i ispija viskije s fašistima (Berčekom i Kusturicom), a mudruje o slobodi, pravdi i demokraciji. Njih kaže, „posmatra samo kao glumce“. Tako je promatrao i fašista Batu Živojinovića. I najveći mu je podvig u životu bio kad je došao kod fašista Bate u ured (jer, ovaj je bio zastupnik Miloševićeve nacionalsocijalističke partije u Skupštini Srbije) i „uklonio Miloševićevu bistu, kako ovaj ne bi stajao između njih“.

Danas smo imali redikula Trifunovića na državnoj televiziji u Zagrebu i Šešelja u Hrtkovcima.

Slučajno?

Ne, gospodo draga, Aca Stanković i njegova ekipa ništa ne rade slučajno.

Pozdrav svim normalnim ljudima u Srbiji (ako tko od njih pročita ovaj tekst).

I nek im Bog pomogne.

 

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Da ima obraza Budimir Lončar nikad ne bi nogom kročio u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Budimir Lončar počinio je zločin prema hrvatskome narodu. To je neoboriva činjenica koju ne može opovrgnuti nitko. I da je bilo pravde, da naši državnici vode brigu o nacionalnim interesima, on bi završio na robiji a ne bi se danas šepurio po Zagrebu.

U situaciji kad smo bili potpuno razoružani (jer, u svibnju 1990. godine Ivica Račan je predao vojsci kompletno naoružanje naše Teritorijalne obrane), on se kao “savezni sekretar za inostrane poslove” (dakle, ministar vanjskih poslova tadašnje SFRJ), u vrijeme kad ova država već faktički nije postojala, žestoko zalagao za to da nam se uvede embargo na uvoz naoružanja i ratne opreme.

Tako smo praktično nakon zabrane uvoza naoružanja za područje tadašnje SFRJ bili izručeni na milost i nemilost do zuba naoružanom agresoru – Srbiji, “JNA” i Crnoj Gori.

Ne samo da je spomenuti Budimir Lončar nogama i rukama kopao kako bi nam onemogućio obranu od krvave i brutalne agresije, on je kroz cijelo vrijeme procesa osamostaljenja Republike Hrvatske oštro istupao protiv tog koncepta i trudio se svim silama onemogućiti ga. Da se njega i Račana pitalo i da su oni o tomu odlučivali, naša bi budućnost bila “Velika Srbija”, to je jasno kao dan.

I ta prispodoba, olinjala komunistička gnjida, skojevac iz 1943., stogodišnji ishlapjeli metuzalem, politički mešetar i pokvarenjak bez trunke morala i karaktera, nakon rata se dovukao u Hrvatsku i zasjeo u Ured predsjednika države – prvo Mesića, potom i Josipovića, na sramotu ove zemlje i svih nas.

Preko granice ga nismo smjeli pustiti, a ne posaditi na Pantovčak!

Vratio se poput nečastivog na mjesto zločina, pokvariti što se još može i naštetiti Hrvatskoj s čijom se samostalnošću nikad nije pomirio (jednako kao i njegove bivše gazde Mesić i Josipović).

Andrija Hebrang: Budimir Lončar i Ivica Račan najodgovorniji za smrt 7.263 civila u Hrvatskoj

Ovih dana se digla graja oko nagrade Grada Zagreba. Sin Kumrovečke škole, Račanov omladinac, poklopac za svaki lonac, čovjek za sve režime i vlade, operiran od srama, beskrupulozni karijerist i trgovac maglom Milan Bandić, odlučio je tu nagradu dati baš Lončaru – kao zahvalu i priznanje za svu štetu koju nam je do sada napravio!

To ima samo kod nas!

I još ga Pavle Kalinić brani i objašnjava to nekim “širim kontekstom”!? E, pa taj “širi kontekst” neka Pavle i Milan prakticiraju u svojim privatnim kućama, stanovima, vikendicama, firmama, a ne kao oficijelni predstavnici Grada Zagreba. Neka u svoje ime podignu mauzolej Bude Lončara i pred njegovim kipom klanjaju svakodnevno do mile volje, ali neka to ne čine u ime Zagreba i njegovih građana!

Nema tu nikakvoga “šireg konteksta”! Budimir Lončar je štetočina i sukrivac je za smrt tisuća naših građana, za žrtve kojih ne bi bilo da smo se imali čime braniti! Zna on to jako dobro! I da ima imalo karaktera, mrvu ljudske savjesti i časti, nakon rujna 1991. godine, nikad više ne bi nogom kročio u Hrvatsku!

To je jedini kontekst koji priznajemo mi koji smo se za ovu zemlju borili i pokapali svoje prijatelje u vrijeme kad nas je Budina “JNA” skupa s četnicima tukla iz svih oružja i oruđa, rušila nam gradove i sela, razarala crkve, škole, mostove, pruge i groblja.

On je oduvijek pripadao tom svijetu, a ne nama.

I na kraju, doista ne znam, što će nam u javnom i političkom životu taj stogodišnji metuzalem – komu on i čemu koristi i iz kojih ga razloga Bandić, Kalinić i slični likovi brane i zastupaju!?

Hrvatska Vlada demokratskog jedinstva donijela je nedugo poslije uvođenja embarga (27. rujna 1991. godine) mišljenje u kojemu otkazuje pravo Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa u ime Republike Hrvatske i u njemu kaže slijedeće:

“Vlada Republike Hrvatske ocjenjuje da savezni sekretar za vanjske poslove gospodin Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku podjednake odgovornosti za jugoslavensku krizu izjednačavajući agresore Republiku Srbiju i JA i napadnutu Republiku Hrvatsku. Takvi pristrani stavovi gospodina Lončara kulminirali su njegovim nastupom na sjednici Vijeća sigurnosti s porukama o jednakoj krivici i ‘zajedničkoj nesreći hrvatskog i srpskog naroda instrumentaliziranih na tako žalostan način od strane uzajamno isključivih političkih opcija’. Neprihvatljivo je i žalosno da stanje u Jugoslaviji i napadnutoj Hrvatskoj bolje od gospodina Lončara poznaju, razumiju i tumače diplomati stranih zemalja što je posebno došlo do izražaja u nastupu američkog državnog sekretara gospodina Jamesa Bakera na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a. U skladu s izraženim ocjenama Vlada RH odriče pravo saveznom sekretaru vanjskih poslova gospodinu Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa i u ime Republike Hrvatske.”

(Vidi: https://www.vecernji.hr/vijesti/loncar-91-osudio-hrvatsku-na-smrt-823828; stranica posjećena 20.2.2019.)

Misle li Budini prijatelji i obožavatelji da smo mi Hrvati doista tako kratke pameti i da ne znamo što nam se događalo i tko je bio tko u krvavoj drami koju smo proživljavali punih 5 godina?

Treba im na svakom koraku jasno dati do znanja DA NAM TAKVI U HRVATSKOJ NE TREBAJU!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Odvjetnik Marka Perkovića Thompsona odgovorio Novoj TV

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji, danas smo dobili upit od Nove TV (Dnevnik) da u svrhu izrade priloga koji će biti emitiran u Dnevniku u 19:15 sati, komentiramo našu objavi na FB stranici. Kako u ranijim vijestima Nova TV najavljuje prilog vezan za našu objavu, te kako je to sad “udarna” tema, a ako zbog mogućeg ograničenog vremena na TV-u bude dio našeg odgovora skraćen, ne želimo da budete i vi zakinuti.

U screenshotu su pitanja novinarke Nove TV Petre Buljan, a ispod cijeli odgovor.

Poštovana, vaša pitanja su tako intonirana da u startu onemogućuje onoga koji odgovara, da jasno izrazi bitan sadržaj problematike o kojoj govorite, ukoliko bi se pojedini odgovor odnosio isključivo na konkretno pitanje.

Okolnost da hrvatski branitelj, Marko Perković Thompson koristi izraz kojega su koristili hrvatski branitelji kako dragovoljci HOS-a tako i ostali branitelji u obrani domovine od udružene srpske i jugoslavenske agresije, kao i sam izraz mogu biti sporni jedino onima kojima je sporna i obrana hrvatske države.
Izraz Za dom spremni je izraz kojega kako Marko Perković tako i većina stanovnika ove zemlje, doživljavaju kao izraz iz Domovinskog rata, kojega su koristili hrvatski branitelji, koji se kao takav nalazi na službenim dokumentima u uporabi u Republici Hrvatskoj, na ratnoj zastavi HOS-a, kao takav je službeno registriran te se obilježja s izrazom Za dom spremni koriste pri obljetnicama, mimohodima i ostalim manifestacijama u kojima sudjeluju i pripadnici HOS-a, te ga ne smatraju spornim.

Predmetni izraz može podizati tenzije jedino kod onih koji, držeći ga ustaškim pozdravom, duboko u sebi i ovu državu smatraju ustaškom, borbu za hrvatsku samostalnost smatraju ustaškom secesijom te bi, da im se ukaže prilika, sa svima onima koji ne pripadaju njihovom svjetonazoru i političkom odabiru, postupali onako kako se postupalo s ustašama i ne samo s ustašama po završetku drugog svjetskog rata.

Okolnost da se Predsjednica ogradila od predmetnoga izraza ne znači ništa.

Ne ulazeći u taktike usmjerene povećavanju rejtinga među biračima, ističemo da se od istine ne može ograditi pa tako ni od uloge dragovoljaca HOS-a kao i ostalih hrvatskih branitelja dragovoljaca u Domovinskom ratu, kao ni od činjenice da pod tim izrazom od 91-95 nije nitko činio nikakve zločine.
Sve dok se predmetni izraz ne dovodi u kontekst s NDH, isti ostaje pozdrav, izraz i geslo iz Domovinskog rata i kao takav može smetati jedino onima kojima općenito smeta Hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu.

Na pitanje “Tko stoji iza konkretne objave” nemamo potrebe odgovarati, jer je pitanje postavljeno pretenciozno u najmanju ruku kao da se dogodila kakva diverzantska akcija, nalik na diverzantske akcije mladih skojevaca iz odgovarajućih trash filmova komunističke tematike kao i na ovovjekovne smiješne noćne akcije mladih orjunaša u rangu pritiskanja zvona na portafonima i bježanja nakon toga, a ne objava izraza koji je objavljen već toliko puta i u objavi kojega nema ničega spornog.

U ime menadžementa Marka Perkovića Thompsona
Odvjetnik Davor Karačić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari