Pratite nas

Komentar

Acina teza o navodnom građanskom ratu je dobro promišljena kampanja

Objavljeno

na

Povodom izjave Aleksandra Stankovića na N1 da je Domovinski rat dijelom bio ‘građanski rat’

Po definiciji se u međunarodnom pravu odvaja pojam građanskog rata i terorizma upravo radi toga što pravila Ženevske konvencije uključuju građanski rat ali ne i terorizam.

Tako da je tu zamka kojom Aca zapravo pobunu Srba pokušava ugurati (koja je po naravi terorizam) u građanski rat jer onda pobunjenici podliježu pravilima Ženevske konvencije.

U tom slučaju zarobljenici i civilno stanovnistvo koje je logistika ima sasvim druga prava i oni koji djeluju protiv njih mogu biti suđeni za kršenje pravila o ratu , dok teroristi ne.

Na temelju priče o građanskom ratu zasnivaju se optužnice protiv hrvatskih branitelja i policije.

Njegove teze su promišljena kampanja koja srpske pobunjenike u Hrvatskoj stavlja u rang vojnika sa svim pravima koje po Ženevskoj konvenciji za njih i njihove obitelji proističu.

Pod definicijom terorizam u Wikipediji jadno je dan primjer pokušaja stvaranja SAO Krajine kao
cilj terorističkih akcija koje nisu samo i jedino bile ograničene na mjesto sukoba nego po cijeloj zemlji.

Evo citata iz definicije o terorizmu.

O ovome treba pisati i demantirati Acu jer je njegov pokušaj nametanja priče o građanskom ratu zapravo pokušaj rehabilitacije i negacije srpskog terorizma sa svim pravnim posljedicama koje su vrlo pogodne za “jednu stranu u građanskom ratu“, a nepovoljne za hrvatske branitelje.

Među ciljevima terorizma najčešće možemo sresti one političke ili nepolitičke prirode, a među političkim ciljevima najčešći su stjecanje vlasti, održavanje vlasti i utjecaj na vlast. I tu terorizam služi samo kao sredstvo za postizanje ciljeva, a primjena terorizma pri održavanju vlasti jest rjeđa, ali također prisutna pojava, pogotovo u državama južne Amerike. Također nalazimo i mnogo primjera provođenja terorističkih aktivnosti kojima je cilj utjecati na vladajuće strukture svoje ili druge zemlje, bilo posredno ili neposredno.

Terorističkim činom ne želi se nužno steći ili promijeniti vlast, već se želi i prisiliti na određene postupke i odluke koje nisu u skladu sa zakonom. Kao primjer može poslužiti napad na željezničku stanicu u Madridu, 11.ožujka 2004. Taj napad je natjerao španjolsku vladu da povuče svoje vojnike iz Iraka. U nepolitičke ciljeve možemo ubrojiti vjerske, ubijanja šijita i sunita u Iraku, nacionalne, pokušaj stvaranja SAO Krajine u Hrvatskoj, i druge.

dr. Gordana Zelenika

TEME I DILEME ACE „NACIONALE“

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Goran Marić: Nije to bila igra, bio je to istinski let hrvatskih sokolova

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska na krilima sokolova

Sinoć sam s obitelji bio u zagrebačkoj Areni, gledao utakmicu ERP Hrvatska – Norveška. Zapravo sam bio u Hrvatskoj u kakvoj želim biti, kakvu želim vidjeti!

Hrvatskoj kakva bi trebala biti ne samo u dvoranama i parketima, nego svugdje, na svakom mjestu i svakoj prigodi! Hrvatskoj koja ima i glavu i srce! Hrvatskoj koja je spremna, sposobna, svjesna, pristojna, učinkovita, galantna, bontonska, civilizirana. Slična, sinonimna sebi samoj!

Bio sam na utakmici koja je bila svečanost, koja je bila sportski i kulturni događaj! Susret i događaj koji ima atribut europskog, bio je upravo lijepi, veličanstveni događaj zahvaljujući susretu i dodiru igrača i publike.

Publika je sve vidjela, sve doživjela, sve nagradila: i igru, i odnos igrača međusobno i odnos prema protivniku, prema europskom prefiksu večeri … I svečanu tišinu za vrijeme intoniranja suparničke nacionalne himne. Bravo za ovaj doživljaj, za ovu školu, za ove poruke nama u publici, Hrvatskoj, dalekoj Skandinaviji, Europi …

Posebno hvala za poruke onom dijelu mlade publike u Areni, svi smo vidjeli bilo ih je puno od 4 pa do 24 godine … Oni su sinoć u Areni imali što vidjeti, naučiti! Nije to bila igra, bio je to istinski let hrvatskih sokolova.

Tu sliku je moćno potvrdilo gromoglasno bodrenje srcem i pjesmom Zovi samo zovi, svi će sokolovi … U tom sam trenutku osjetio nelagodu zbog neprikladna, inverzna i neprimjerena naziva kauboji za hrvatske rukometaše. To je kao kad bismo ih nazivali indijanci.

Jednostavno, sokolovi imaju drugu školu, drugu narav, drugo oružje: letjeti na parketu Arene, nadletjeti, nadvisiti sebe, nadvisiti očekivanja, nadvisiti suparnika do pobjede. A nama u Areni, i čitavoj Hrvatskoj prirediti doživljaj.

I probuditi iskrenu želju: da se ista škola, ista kultura prenese iz Arene na nogometne travnjake, tribine i sva gledališta. I ne samo tamo …

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

dr. Gordana Zelenika: Vječni Trojanski konj

Objavljeno

na

Objavio

Razgovaram eto sa mojim mamom neki dan. Reče ona oduševljeno: Jesi li gledala Nedjeljom u 2? Kako je lijepo govorio onaj voditelj – pozvao ljude da ne mrze i ne psuju i ne vrijeđaju.

Moja mama svaki dan ide u crkvu.I stalno sluša Katolički radio. Moja mama je dijete rođeno u Drugom svjetskom ratu. Nije znala zašto joj se otac vrati bos, krvav i izgladnio iz rata. Bitno je bilo da je bio koliko toliko živ. Čak o tome nikada nije govorila. Od drugih sam čula što je bio Križni put. Tek ponekad bi sa suzom u oku spomenula kako su kao djeca plakali kada su došli po njenog dadu i odveli ga u zatvor jer nije htio prepisati zemlju državi.

Ja ga se sjećam jedino sa slika. Prerano je otišao.

Ujak svećenik i ona, moja mama, nikada me nisu učili mrziti ljude koji su upravljali sustavom u kojem sam odrastala. Uvijek i jedino su govorili o opraštanju i Bogu kao jedinom sucu kojemu treba vjerovati. A onoj televiziji i novinama nisu vjerovali ništa. To je bila jugoslavenska televizija.
I novine.

I gle čuda! A sada ta ista televizija i novinarska ekipa koja radi u javnim, običnim ljudima koji se ne služe internetom, dostupnim medijima, nosi naziv hrvatska! I oni joj vjeruju! Jer eto, konačno je država u kojoj žive Hrvatska, pa su onda i mediji, valjda isto hrvatski.

Tako bi to trebalo biti. I onda ih oduševe ljudi koji na kraju emisije u kojoj je bilo svašta, pozovu na toleranciju i borbu protiv mržnje.
Vjeruju im i kada ti isti kažu tko ne valja, tko je najnepopularniji političar ili koga treba izbaciti iz javnog prostora.
Vjeruju i onima koji pričaju viceve i onima koji lijepo i sabrano i mirno govore.I sviraju klavir.Fini neki ljudi.

Sve oni to vjeruju radi pridjeva. Radi jednog pridjeva. Kojeg su tako dugo čekali. Hrvatski!

Jer, ljudi bježe ili se spremaju na obranu samo od vidljivih stvari. Od vidljivog, prepoznatljivog neprijateljstva. A kad je neprijateljstvo ili laž ili manipulacija umotana u fin, sjajan papir – toga se se ne boje.
Iako sadržaj umotan u taj papir malo po malo napada njihove vrijednosti, iznosi laži o lako provjerljivim činjenicama, slabi njihove obrambene mehanizme.

Kao vječni Trojanski konj.

 

Završila bih citatom:

NENAD PISKAČ — Režim bi nas mogao poštedjeti mrcvarenja! Neka jednostavno prestane s demosom komunicirati dosjetkama Stankovića, Macana, “satiričara”, “opinion makera” – slugu za sva vremena i sve režime.

Poštenije je otvoreno, dosljedno “mainstream” politici sveopćega inkluzivizma, usvojiti ustavni zakon o obvezi hrvatske šutnje.

Izvor: narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari