Pratite nas

O Acinom regijonu i kulturi kao dodatak na gostovanje Dujmovića u NU 2

Objavljeno

na

Dok su, primjerice, Srbi stoljećima živjeli kao porobljena raja pod osmanlijskim osvajačima, i tek nakon slabljenja središnje turske vlasti (početkom XIX-og stoljeća) oslanjajući se na Rusiju, Ugarsku i Austriju započeli borbu za nacionalno oslobođenje u krvavim protuturskim ratovima u kojima se nije znalo za milost (a klanje, nabijanje na kolac, pljačka, paljevina i silovanje bili uobičajeni i čak poželjni obrasci ponašanja “narodnih masa”, kako bi se u cjelosti iskorijenilo i istrijebilo neprijatelja), u Hrvatskoj su se otvarala sveučilišta, kazališta, opere, bolnice, muzeji, znanstvene i gospodarske institucije i sl., a brojni umjetnici, književnici i jezikoslovci stvaraju zapažena djela obogaćujući tako hrvatsku kulturnu baštinu.

Što se političkih i gospodarskih pomaka tiče, Hrvati kroz cijelo to vrijeme napreduju i postižu sve veći stupanj samostalnosti u odlučivanju o bitnim pitanjima svoga razvoja, što također doprinosi sve većoj nacionalnoj i društvenoj emancipaciji u svakom pogledu.*

Ilustracije radi, evo samo nekih natuknica vezano za gore iznesene tvrdnje:

1501. godine, Marko Marulić piše svoj proslavljeni ep Istorija svete Judite u versih hrvacki složena – tiskan 1521. godine u Veneciji;

1538. godine, pjesnik iz Zadra, Petar Zoranić tiska prvi hrvatski roman u stihovima (Planine), u kojemu veliča ljubav prema hrvatskom narodu i njegovom jeziku;

Najveći hrvatski književnik iz Dubrovnika, Marin Držić (1508-1567.), piše svoja najznačajnija djela – Dundo Maroje (1550.), Novela od stanca (1551.), Skup (1553.), Pjerin, Mande i Arkulin itd.;

1556. godine, u Veneciji tiskana prva hrvatska svjetovna drama Robinja – djelo hvarskog vlastelina i pjesnika Hanibala Lucića (1485-1553.);

Hvarski pjesnik Petar Hektorović (1487-1572.), napisao je spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje (tiskan 1568. godine u Veneciji), u kojem s ljubavlju govori o hrvatskom moru i životu tamošnjih ribara;

Slavni hrvatski znanstvenik rodom iz Šibenika Faust Vrančić (1551-1617.) sastavlja 1595. godine petojezični rječnik, piše logiku, etiku, i znamenito djelo iz mehanike, Machinae novae;

Od 1561. do 1568. godine, u hrvatskoj protestantskoj tiskari u Urachu objavljeni hrvatski prijevodi Novog Zavjeta i više od 20 drugih teoloških djela (namjera hrvatskih protestantskih svećenika koji su radili na tomu bila je da “božanstvenu istinu spoznavši…hrvatskim jezikom mej mnoge narode”, prošire, pa i među Slavene u Turskom carstvu;

Bartolomej Kašić (1575-1650.), isusovac, sastavio prvu hrvatsku gramatiku (Institutionum linguae illyricae libri duo – tiskana u Rimu 1604. godine);

Ivan Gundulić (1588-1638.), jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, u Dubrovniku piše i prikazuje drame: Galatea, Armida, Posvetilište ljuveno, Arijadna i druge, te pastirsku igru Dubravka i veličanstveni ep Osman, a drama Suze sina razmetnoga smatra se najdotjeranijim djelom stare hrvatske književnosti;

1607. godine na zagrebačkom Gradecu isusovci otvaraju svoju gimnaziju u kojoj već prve godine ima 300 đaka, a 1627. godine isusovačka gimnazija otvara se i na Rijeci, 1636. godine u Varaždinu itd. 1658. godine u zagrebačkom franjevačkom samostanu utemeljen “studium philosophicum” s dva profesora, a potom i “studium theologicum generale”; 1670. godine otvorena je pavlinska gimnazija u Križevcima;

1671. godine lepoglavski Pavlini od pape Klementa X dobijaju pravo dodjele akademskih naslova (magisterija i doktorata) redovnicima koji naučavaju filozofiju ili teologiju, što im svojim ukazom potvrđuje iste godine i car Leopold I.;

Ivan Lucić (1604-1669.), utemeljitelj hrvatske kritičke historiografije, prikuplja građu i piše vrijedna povijesna djela (De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, najbolje djelo starije hrvatske historiografije do 15. stoljeća (tiskano u Amsterdamu 1673. godine), i Memorie storiche di Tragurio ora ditto Trau (tiskano u Veneciji 1673. godine);

Oko 1704. godine u Splitu utemeljena “Akademija ilirička iliti slovinska” koja je okupljala književnike;

1726. godine gradi se cesta od Karlovca prema Bakru i Rijeci – tzv. Karolinska cesta;

1758. godine, isusovac i učenjak svjetskog glasa s područja fizike i astronomije, dubrovčanin Josip Ruđer Bošković (1711-1787.), u Beču objavljuje svoje djelo “Philosophiae naturalis theoria” ;

1767. godine u Splitu je utemeljena “Poljoprivredna akademija”, radi poboljšanja stanja u dalmatinskom agraru , iste godine, 7 srpnja, carica Marija Terezija osniva Hrvatsko kraljevsko vijeće, kao središnju upravnu vlast u Banskoj Hrvatskoj;

Od 1770. do 1779. godine, po nalogu Josipa II, gradi se nova cesta od Karlovca do Senja, tzv. Jozefinska cesta;

9. kolovoza 1776. godine, Marija Terezija potpisala ukaz o pripojenju grada Rijeke Hrvatskoj, a godinu dana poslije, Hrvatskoj su pripojene i luke Bakar, Bakarac i Kraljevica, u isto vrijeme u Zagrebu utemeljena Kraljevska akademija, najviša školska ustanova u tadašnjoj Hrvatskoj;

1781. godine (21. prosinca), Josip II izdaje patent o toleranciji, čime se pripadnicima svih vjeroispovjesti na teritoriju Monarhije daju puna prava (tako je već 1785. godine u Varaždinu utemeljena prva Židovska općina, a u Zagrebu 1806. godine);

1848. godine hrvatski ban Josip Jelačić ukida kmetstvo u Hrvatskoj, čime su dokinuti dotadašnji feudalni društveni odnosi – u pismu od 25. travnja, Jelačić među ostalim kaže da se ukida “tlaka gospodska i svaka daća urbarialska”.

( podaci uzeti iz: Ilustrirana povijest Hrvata, izd. Stvarnost – Zagreb, tiskano Mariboru 1990., autori: prof. dr. Josip Adamček i drugi.

Dakako, ovako različit povjesno-civilizacijski, politički, kulturološki i uopće društveni razvoj srpskog i hrvatskog naroda (koji je ionako civilizacijski bio oduvijek podijeljen, ne samo zemljopisno i geo-strateški, nego je i mentalno pripadao različitim svjetovima), po prirodi stvari stvorio je ozbiljne, gotovo nepremostive razlike među njima – i to ne samo na razini političkih, intelektualnih i crkvenih elita, nego i u širokim narodnim slojevima (s neizbježnim utjecajima na ukupno duhovno stanje, stanje svijesti, svjetonazor, pa i mentalitet uopće).

Hrvatski zanesenjaci koji su se bavili mišlju o stvaranju idealne, harmonične zajednice Južnih Slavena, očito nisu bili svjesni ove realnosti, pa je nisu niti uzimali u obzir.

Daran Bašić/kamenjar.com/foto/Will Suvak

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Hvarski biskup Petar Palić: Hrvati u Australiji našu Domovinu generacijama nose u srcima

Objavljeno

na

Objavio

BISKUP PALIĆ I DIANA TIKVIĆ / FOTO: HKM

Hvarski biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. dr. Petar Palić gostovao je 5. prosinca u HKR-ovom “Aktualnom” te govorio o svom pastoralnom pohodu hrvatskim katoličkim centrima u Oceaniji.

Biskup Palić izrazio je radost što je doživio ljepotu Australije, Novog Zelanda i Tasmanije i što se susreo s hrvatskim katoličkim misijama i centrima koji djeluju u Oceaniji. Istaknuo je da naši ljudi, iako su morali napustiti Hrvatsku, svi nose domovinu Hrvatsku u svojim srcima, a prenijeli su tu ljubav i na svoje potomke.

Hrvati su svakako zahvalni australskom društvu što im je omogućilo da se ostvare i steknu dobre uvjete za život, kako navodi biskup, ali u srcu im je ipak Hrvatska: “Naši ljudi su tamo stvorili dom, odgovorni su građani i odgovorno rade za društvo te ga izgrađuju. U srcu pak nose Boga, Domovinu i Crkvu. Naše katoličke misije i centri središta su oko kojih se naši vjernici okupljaju .”

Napomenuo je zanimljivost da se emisije s Hrvatskoga katoličkog radija tamo slušaju i informiraju građane. “Vlč. Nikola Čabraja u Perthu uređuje emisiju na lokalnom radiju te koristi naše Vijesti iz života Crkve. Tamo se radio također zove Hrvatski katolički radio”, rekao je biskup Palić.

Iako je proputovao cijelu Oceaniju zbog čega je bio na 12 letova u samo mjesec dana, biskup Palić navodi kako se sve to isplatilo zbog zajedništva koje je osjetio jer su ga na lijep način dočekali i vjernici i svećenici te se u Hrvatsku vratio obogaćen.

Njihova povezanost s Domovinom je jaka, navodi biskup, a ovim susretom je također pokazano koliko Hrvatska biskupska konferencija te Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine vodi brigu o svima njima i da nisu zaboravljeni bez obzira na udaljenost.

Osim toga biskup navodi posebnost kojom se Hrvati u Australiji i na cijelom tom području mogu pohvaliti. Naši ljudi, rekao je biskup, dali su velik doprinos izgradnji australskoga društva. Hrvati iznose oko 0,7 posto od cjelokupnog stanovništva, a vrlo su uspješni te prepoznatljivi u svome radu.

Biskup je istaknuo kako mu je vrlo drago da lokalno stanovništvo pozitivno komentira Hrvate te navode da, kroz svoj doprinos u pastoralu, hrvatske zajednice, sve redovnice, svećenici i vjernici obogaćuju i unose život u biskupije Australije.

Za kraj je biskup Palić pozdravio povezanost Hrvata u Australiji s Domovinom: “Oni prvenstveno svjedoče pripadnost Katoličkoj Crkvi te identitet hrvatskoga naroda (…) Duboko osjećaju povezanost s Republikom Hrvatskom.” (IKA)

 

Povratnik iz Australije: U Australiji radiš 10 do 12 sati dnevno. Neće ti nitko ništa dati ‘džaba’

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Sindikalist Branimir Mihalinec promijenio priču: Dodaci su daleko bolji od koeficijenata

Objavljeno

na

Objavio

Iako su sindikalisti nekoliko puta odbijali ponudu Vlade tvrdeći kako žele razgovarati samo o koeficijentima te da povećanje plaća putem dodataka ne dolazi u obzir, pristali su da Vlada čistačicama, domarima i drugom nenastavnom osoblju plaću poveća upravo putem tih ‘omraženih’ dodataka.

Tako i jedan od žešćih boraca za koeficijente, nakon štrajka priča drukčije. Kako doznaje Telegram, sindikalist Branimir Mihalinec sada članstvu pojašnjava kako su dodaci daleko bolji i sigurniji od koeficijenata, koje su toliko zagovarali.

Povećanje samo dodataka za nas je neprihvatljivo i iz tog razloga mirenje je neuspješno završilo. Tim je riječima Branimir Mihalinec, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske javnosti pojasnio zašto se kreće u štrajk.

Priča se promijenila…

No nakon 36 dana štrajka sindikalisti su pristali da se nenastavnom osoblju, što uključuje spremačice, domare i kuharice, plaće ipak povise putem omraženih dodataka.

Novinarka Telegrama Dora Kršul došla je do mejla koji pokazuje kako Mihalinec danas tvrdi suprotno od onoga što je tvrdio prije četrdesetak dana.

– Za nenastavno osoblje smo morali ugovarati povećanje kroz dodatke na plaće. Oni nisu oštećeni, već upravo suprotno, njihova povećanja su značajno jače osigurana od onih kojima se povećava koeficijent, pojašnjava gospodin Mihalinec, i to velikim tiskanim slovima, u odgovoru članici sindikata, što je vidljivo na snimku zaslona koji je objavio Telegram.

Koeficijentima su htjeli vratiti dostojanstvo

Ostaje, dakle, nejasno zašto se toliko zalagao za povećanje putem koeficijenata ako i sam zna da su dodaci za zaposlenike puno sigurniji. Sindikalisti su, podsjećamo, puno govorili o “vraćanju dostojanstva isključivo kroz povećanje koeficijenata” te naglašavali kako upravo  “žele potvrdu svoje vrijednosti od Republike Hrvatske”.

Premijerov savjetnik Fuchs komentirao zahtjev štrajkaša i dao ‘packu’ ministrici Divjak

Ipak, većina drugih aktera pričala je od početka upravo ono što sada nakon štrajka govori Mihalinec – da su koeficijenti puno manje sigurniji od dodataka.

Poručio je to i premijerov savjetnik te bivši ministar Radovan Fuchs, ali i predsjednik Sindikata Preporod Željko Stipić, čiji zahtjev Vladi nije ni uključivao povećanje plaća putem koeficijenata.

– Koeficijenti vrijede od četvrtka do četvrtka, od sjednice Vlade do sjednice Vlade. Vlada ih može promijeniti kad god poželi. Što se tiče dodataka, oni su zajamčeni kolektivnim ugovorima i Vlada ih ne može mijenjati kad poželi, zaključio je Stipić.

Zašto su njegovi sindikalni kolege prije govorili jedno, a sada drugo, nije poznato.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari