Connect with us

Gost Kolumne

Afganistan kao Staljingrad Sjevernoatlantskog saveza

Objavljeno

on

Aktualni mediji, dobrim dijelom neopravdano, uspoređuju finish afganistanske NATO kampanje s američkom vijetnamskom epizodom, dok se gotovo u datum poklapa jedna obljetnica s onim čemu svjedočimo, obljetnica početka staljingradske bitke iz Drugog svjetskog rata.

U Vijetnamu su SAD bile jedina strana sila dok je u Afganistanu to NATO koalicija, istovjetno kao na Volgi gdje je protiv ruske strane bio koalicijski savez-isključujem svaku sličnost s ideološkim predznacima. Temelj svake politike čini ideologija, a NATO je i politički savez, dakle savez koji dijeli svojevrstan svjetonazor, sklop vrijednosti, ideja.

Eto, bez namjere još jedne i to niti izdaleka nebitne sličnosti između afganistanske kampanje i staljingradskog nazi-koalicijskog fijaska koji je počeo krajem jednog kolovoza i naznačio početak jednog kraja, dok aktualni završava krajem ovog kolovoza i nagovještava moguće isto to. Poraz jednog sustava vrijednosti-predznak nebitan.

Rasplet u Vijetnamu nije u bitnom narušio svjetske odnose snaga no „Staljingrad“ je nesumnjivo bio prekretnica ne samo jednog rata, nego jedne epohe, i početak jednog kraja. Kraja ne samo jedne vojne doktrine, nego i ideologije koja je stajala iza nje, a mogude je da se sličnost tome nazire i podno Hindukusha. Početak jednog kraja.

Polovicom devedesetih godina prošlog stoljeća, njemački ministar obrane Volker Rhue ( ako je vjerovati Wikipediji radi se o njemačkom ministru obrane s najduljim stažem na toj funkciji 1992-
1998 ) je zastupao uvjetovanu tezu prema kojoj ukoliko… „ Zapad ne izveze stabilnost, uvest de nestabilnost”, a američki think tank RAND Corporation (https://www.rand.org/) ostao je zapamćen
po mnogo dramatičnijem imperativu prema kojem NATO… mora iskoračiti izvan definiranih regionalnih okvira ili od njega neće biti ništa…

Navedene teze odnosile su se na karakter NATO saveza u odnosu na ekspanziju na zemlje bivšeg socijalističkog bloka. Očigledno ne samo na to! NATO se u međuvremenu kvantitativno pojačao, no usporedba onodobnih koalicijskih snaga pod Staljingradom i afganistanske kampanje daje još jedan element za usporedbu. Kvantitativno savezničko pojačanje ne jamči i kvalitativni rezultat. Moguće baš suprotno…?

Nakon što je pala bin Ladenova glava i napunjen Guantanamo, SAD je navodno svoj cilj postigao, no Zapad, dakle NATO, je u skladu s gore spomenutom tezom njemačkog „ kriegsministera “ nastavio
izvoziti stabilnost.., valjda ?!

Rezultat toga je bijeg iz zemlje podržavane i održavane afganistanske političke garniture, i deseci tisuća očajnih Afganistanaca gotovo vakuumiranih, na i oko kabulskog aerodroma. Koncentrirana civilna meta za teror, upravo ono što su NATO saveznici željeli pobijediti 20 godina i pitanje je koliko ih odlazi u dženet svakog dana, jer medijska slika ne da je mutna, nego niti ne postoji! Navedeno, ni na prvo oko ne signira na stabilnost, a nepoznat je broj izbjeglih u susjedne zemlje.

Finish kampanje izgleda svakako samo ne stabilno, barem ne s pozicije onih koji su izvozili stabilnost. S pravom sumnjajući, a sudeći po potezima prve talibanske vlade od prije više od 20 godina i aktualnim uvođenjem šerijata, ništa ne ukazuje na stabilnost ni u perspektivi. Svakako ne po zapadnim mjerilima.

Prema službenom američkom tumačenju čl. 5. Sjevernoatlantskog ugovora države članice nemaju automatsku obvezu objave rata eventualno napadnutome savezniku te pomoć može, ali i ne mora biti vojne prirode. Navedeno ovisi od onoga koji pruža pomoć i to se odnosi na svaki pojedinačni slučaj. Između ostalog države potpisnice Ugovora smatraju da se radi o obrambenom savezu suverenih i nezavisnih zemalja, a duh saveza je defenzivne prirode. Nebitno odakle je Al Kaida udarila, i o tome da je SAD trebao odgovoriti nema spora, no isto tako lako je povjerovati u to da su
okviri predviđeni ciljem i svrhom NATO saveza probijeni.

Gdje se u cijeloj priči nalazi Hrvatska, kao saveznica snaga koje se evakuiraju s bojnog polja? Hrvatski, istina mali kontingent, iz Afganistana je evakuiran prošle godine u redu i miru, makar njegovo tamošnje postojanje valja promatrati u kontekstu političkih ( NATO-savezničkih ) i čisto stručnih ( vojnih ) postavki , a vezano na to dobro je i primijetiti da je 2017. održan okrugli stol na temu Obrambeno planiranje u RH u kontekstu članstva u NATO-u i EU-u, gdje je iznesen interesantan podatak ( valjda u skladu s postavkama SWOT-analize ) prema kojem pred RH …. stoje četiri izazova:

1. nepostojanje okvira koji bi obrambeno planiranje uredio na sustavan način.

2. nepostojanje definirane metodologije obrambenog planiranja.

3. nepostojanje analitičkih podloga i drugih dokumenata u potpori planiranja i nepovezanost elemenata u procesu obrambenog planiranja.

4. izbjegavanje suočavanja s rizikom u procesu obrambenog planiranja.

Svakom laiku je jasno da navedeno ukazuje na neriješena pitanja o kojima ovisi elementarno funkcioniranje svake institucije, od kućanstva nadalje i izvrstan je pokazatelj toga koji su se i kakvi „ izazovi „ reflektirali na hrvatske vojnike u Afganistanu, a poznavajući stanje hrvatske uprave, čiji su sastavni dio i Oružane snage, status je vjerojatno kronificiran.

Iste te 2017. godine hrvatska predsjednica je hrvatski vojni ešalon u Afganistan ispraćala uz konstataciju prema kojoj se … Hrvatska brani i u Afganistanu… Ved tada ironična izjava koja danas zvuči sarkastično u smislu programirane političke kratkovidnosti jedne tako visoko pozicionirane persone s destilatom NATO karijere.

Quartier-meister cijele afganistanske epizode podno Hindukusha bile su SAD, koje su na tom terenu nazočne gotovo 40 godina i predsjednik Biden sada, pri povlačenju tvrdi da su SAD postigle svoj cilj. Onda je taj cilj postignut i realiziran u momentu kad su ga uživo pratili te svijetu objavili putem YOU TUBE objave i kada smo imali priliku vidjeti bivšu prvu damu Hillary u svojstvu svojevrsne cheerleadersice. U skladu s tim moguće da je Biden u pravu, moguće da se SAD iz Afganistana vraćaju kao strana koja je postigla svoj cilj, no NATO savez je definitivni gubitnik.
Budući da se ( barem za sada ) ne zna jesu li, i kako SAD dijelile karte s talibanima i u tom smislu je moguće da SAD nisu poražene, no u tom slučaju saveznici ne snose, kako odgovornost, tako niti posljedice nastalog stanja.

Što god da je NATO izvozio, iza njega ostaje i k njemu dolazi -nestabilnost, dio Rhueove teze je točan. RAND Corporation nije bio u pravu, NATO je izašao van regionalnih okvira, no to nije urodilo ničim dobrim barem ne za Afganistance, a pitanje je za koga je ?!

U svjetlu realnih činjenica SAD i NATO saveznici možda nisu morali biti poraženi, jer ovo definitivno nije bio rat „materijala“ i u tom pogledu postoji velika razlika u odnosu na staljingradsku komparaciju, i superiornost u tehničkom materijalu još bi dugi niz godina odgađala neminovnost poraza i u svijetlu toga Afganistan je zasigurno poraz jedne doktrine, a izvjesno i ideologije.

Robert-Teodor Šepak, Varaždin

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR