Pratite nas

Reagiranja

Akademici i intelektualci protiv Josipovića

Objavljeno

na

Kako se bliže predsjednički izbori, javnost valja podsjetiti na otvoreno pismo koje su na poticaj akademika Josipa Pečarića i prof. dr. Zdravka Tomca uputili brojni hrvatski intelektualci – akademici, profesori, umjetnici, znanstvenici i osobe iz javnog i političkog života. 14 svibnja 2014. godine u otvorenom pismu akademik Pečarić i prof. dr. Tomac upozorili su javnost na kampanju koju državnim novcem provodi Ivo Josipović, ali i na kontrolirane medije koji usporavaju demokratske procese i onemogućuju bilo kakav napredak i reformu.

Potpisnici su tada zahtijevali ujedinjavanje snaga i opcija kako bi se poduzelo sve da Hrvatsku vode ljudi koji vole ovu državu i hrvatski narod.

Otvoreno pismo izišlo je pred izbore za Europski parlament, a bilo je prije svega upućeno predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku, koordinatoru Saveza za Hrvatsku prof. dr. Milanu Kujundžiću i voditeljici inicijative U ime obitelji dr. Željki Markić. U međuvremenu, osnovano je Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) koje je zbog veleizdajničkog ponašanja osudilo Ivu Josipovića-

Ovih dana to otvoreno pismo iz svibnja postaje opet aktualno. Nakon što je provedena referendumska inicijativa “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”, koja je pokazala svu tvrdokornost i okoštalost starih struktura, i nakon što je kaos oko broja birača prokazao mogućnosti manipulacije, podsjećamo tjedan dana prije izbora da je i institucija predsjednika odgovorna za takvo stanje. Budući da je Ivo Josipović bio 5 godina predsjednik RH i da traži od građana da mu povjerenje poklone i u sljedećem mandatu, podjsjećamo na potpisnike otvorenog pisma iz svibnja.

Akademik Josip Pečarić

prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Pismo supotpisuju:

dr. sc. Mato Artuković, znanstveni savjetnik

Ivan Balić

Zdravko Ban

Miro Banović

Milenko Barbir

Đurđica Bastjančić, prof.

Iva Bastjančić, nastav.

Ivan Bastjančić, dipl. ing. stroj.

Daran Bašić, branitelj/invalid, Mostar

Dinko Batur, umirovljeni bojnik HV i HRVI

Damir Borovčak, dip. ing., publicist

Ivan Bradvica dipl. ing. građ., pjesnik

Ante Brčić, novinar

prof. dr. sc. Milko Brković, Poličnik, Briševo

doc. dr. Ivica Čatić, Katolički Bogoslovni Fakultet Đakovo

Ante Drmic, Svicarska

Ivica Dužević, Makarska

Ivo Dužević, Makarska-Split

prof. dr. sc. Neven Elezović

prof. dr. sc. Vinko Grubišić, Sveučilište Waterloo, Kanada

Branko Haubrich, iur. Mostar

Stella Hubmayer, urednica radio postaje, Buenos Aires

prof. dr.sc. Zvonimir Janović,u mirovini

Ivica Jelic, ugostitelj, Biograd na moru

Stipe Jolić, dipl. teolog

Hrvoje Kalinić

prof. dr. sc. Ivan Karlić, KBF Sveučilišta u Zagrebu

art. Eva Kirchmayer Bilić, Muzička akademija Zagreb

Mijo (Mile) Kokan, ing.  Split

prof. dr. sc. Ivan Kordić

Ivan Kostrenčić JP, Perth Western Australia

Kazimir Kovačić, (umirovljenik, 100.) Buenos Aires

Tomislav S. Krcmar

Ante Krišto, Split

prof. dr. sc. Šimun Križanac

Silvija Lažeta, dipl. iur.

Zdravka Leindl, Austrija

Blažena Magdić, umirovljenica,

Ivan Magdić, umirovljeni časnik HV-a

Josip Malović

dr.sc. fra Josip Marcelić, Split

Marija Markic, CTC,

Marinko Markić

Slobodan Markic, P. Eng.

sc. Miroslav Međimorec, redatelj, hrvatski branitelj, diplomat

Kazo Mikašek

Gojmir Milat, Sv. Filip Jakov

Ivan Mlikota, Zagreb

Domagoj Musa

prof. dr. fra Andrija Nikić, u ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – 25 članova i Hrvatskog  kulturnog društva Napredak u Mostaru – 1381 člana

Mladen Pavković, novinar i publicist

sc. Davor Pećnjak, Institut za filozofiju

Miljenko Plisic

Katica Plisic

Igor Plisic

Marin Plisic

Bogumila Plisic

Vinko Plisic

Damir Plisic

Vinka Plisic

Danijel Plisic

Siniša Posarić, književnik, Rijeka

Vera Primorac, prof. i književnica

Don Vinko Puljić, Siegen

sc. Stjepan Razum, archivist i povjesničar

Ante Šare

Stanko Šarić, dipl. ing., Najbolji hrvatski tamburaši (nekad Zlatni dukati)

Maja Šnajder (HDZ od 1991.), Split

Rudi Tomić

Zvonimir Trusić

Damir Tučkar, dipl. ing

Ivica Ursić, neovisni katolički novinar i publicist

Zorka Zane

Amela Žaja, uprani pravnik

Ante Žaja, akademski slikar

Izvor: Narod.hr/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari