Reagiranja
Akademici i intelektualci protiv Josipovića

Kako se bliže predsjednički izbori, javnost valja podsjetiti na otvoreno pismo koje su na poticaj akademika Josipa Pečarića i prof. dr. Zdravka Tomca uputili brojni hrvatski intelektualci – akademici, profesori, umjetnici, znanstvenici i osobe iz javnog i političkog života. 14 svibnja 2014. godine u otvorenom pismu akademik Pečarić i prof. dr. Tomac upozorili su javnost na kampanju koju državnim novcem provodi Ivo Josipović, ali i na kontrolirane medije koji usporavaju demokratske procese i onemogućuju bilo kakav napredak i reformu.
Potpisnici su tada zahtijevali ujedinjavanje snaga i opcija kako bi se poduzelo sve da Hrvatsku vode ljudi koji vole ovu državu i hrvatski narod.
Otvoreno pismo izišlo je pred izbore za Europski parlament, a bilo je prije svega upućeno predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku, koordinatoru Saveza za Hrvatsku prof. dr. Milanu Kujundžiću i voditeljici inicijative U ime obitelji dr. Željki Markić. U međuvremenu, osnovano je Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) koje je zbog veleizdajničkog ponašanja osudilo Ivu Josipovića-
Ovih dana to otvoreno pismo iz svibnja postaje opet aktualno. Nakon što je provedena referendumska inicijativa “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”, koja je pokazala svu tvrdokornost i okoštalost starih struktura, i nakon što je kaos oko broja birača prokazao mogućnosti manipulacije, podsjećamo tjedan dana prije izbora da je i institucija predsjednika odgovorna za takvo stanje. Budući da je Ivo Josipović bio 5 godina predsjednik RH i da traži od građana da mu povjerenje poklone i u sljedećem mandatu, podjsjećamo na potpisnike otvorenog pisma iz svibnja.
Akademik Josip Pečarić
prof. dr. sc. Zdravko Tomac
Pismo supotpisuju:
dr. sc. Mato Artuković, znanstveni savjetnik
Ivan Balić
Zdravko Ban
Miro Banović
Milenko Barbir
Đurđica Bastjančić, prof.
Iva Bastjančić, nastav.
Ivan Bastjančić, dipl. ing. stroj.
Daran Bašić, branitelj/invalid, Mostar
Dinko Batur, umirovljeni bojnik HV i HRVI
Damir Borovčak, dip. ing., publicist
Ivan Bradvica dipl. ing. građ., pjesnik
Ante Brčić, novinar
prof. dr. sc. Milko Brković, Poličnik, Briševo
doc. dr. Ivica Čatić, Katolički Bogoslovni Fakultet Đakovo
Ante Drmic, Svicarska
Ivica Dužević, Makarska
Ivo Dužević, Makarska-Split
prof. dr. sc. Neven Elezović
prof. dr. sc. Vinko Grubišić, Sveučilište Waterloo, Kanada
Branko Haubrich, iur. Mostar
Stella Hubmayer, urednica radio postaje, Buenos Aires
prof. dr.sc. Zvonimir Janović,u mirovini
Ivica Jelic, ugostitelj, Biograd na moru
Stipe Jolić, dipl. teolog
Hrvoje Kalinić
prof. dr. sc. Ivan Karlić, KBF Sveučilišta u Zagrebu
art. Eva Kirchmayer Bilić, Muzička akademija Zagreb
Mijo (Mile) Kokan, ing. Split
prof. dr. sc. Ivan Kordić
Ivan Kostrenčić JP, Perth Western Australia
Kazimir Kovačić, (umirovljenik, 100.) Buenos Aires
Tomislav S. Krcmar
Ante Krišto, Split
prof. dr. sc. Šimun Križanac
Silvija Lažeta, dipl. iur.
Zdravka Leindl, Austrija
Blažena Magdić, umirovljenica,
Ivan Magdić, umirovljeni časnik HV-a
Josip Malović
dr.sc. fra Josip Marcelić, Split
Marija Markic, CTC,
Marinko Markić
Slobodan Markic, P. Eng.
sc. Miroslav Međimorec, redatelj, hrvatski branitelj, diplomat
Kazo Mikašek
Gojmir Milat, Sv. Filip Jakov
Ivan Mlikota, Zagreb
Domagoj Musa
prof. dr. fra Andrija Nikić, u ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – 25 članova i Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru – 1381 člana
Mladen Pavković, novinar i publicist
sc. Davor Pećnjak, Institut za filozofiju
Miljenko Plisic
Katica Plisic
Igor Plisic
Marin Plisic
Bogumila Plisic
Vinko Plisic
Damir Plisic
Vinka Plisic
Danijel Plisic
Siniša Posarić, književnik, Rijeka
Vera Primorac, prof. i književnica
Don Vinko Puljić, Siegen
sc. Stjepan Razum, archivist i povjesničar
Ante Šare
Stanko Šarić, dipl. ing., Najbolji hrvatski tamburaši (nekad Zlatni dukati)
Maja Šnajder (HDZ od 1991.), Split
Rudi Tomić
Zvonimir Trusić
Damir Tučkar, dipl. ing
Ivica Ursić, neovisni katolički novinar i publicist
Zorka Zane
Amela Žaja, uprani pravnik
Ante Žaja, akademski slikar
Izvor: Narod.hr/Kamenjar.com
Što vi mislite o ovoj temi?

Reagiranja
Čije je nebo nad Istrom?

Čitam danas 22.travnja 2018 godine, kako se predsjednik IDS-a, Boris Miletić, hvali da je uspio u namjeri demilitarizacije Istre, i sa premijerom g. Plenkovićem i ministrom obrane g. Krstičevićem, uspio dogovoriti da neće avioni prelijetati nebo nad Istrom.
Čije je to nebo pitam vas? Jeli IDS-ovo ili Hrvatsko ? Koji je Miletić faktor uopće da takvo što traži? Pa nije Istra njegovo leno, nije je dobio u miraz ili nasljedstvo? Zar smo sa za to borili, pitaju se branitelji?
Zar ostaviti dio hrvatskog neba nezaštićen? Koje će iduće dijelove neba ili teritorija tražiti, da ne bude pod hrvatskim suverenitetom?
Za nas istarske Hrvate veoma razočaravajuća vijest, s obzirom da dobro poznajemo i osjećamo IDS-ovu politiku prema nama i domovini Hrvatskoj.
Po Ustavu RH
Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Vjerujem da ste svi upoznati sa IDS-ovom Programskom deklaracijom, Statutom i djelovanjem u proteklih 27 godina od njegova osnivanja.
IDS vodi od samog svog osnivanja protuhrvatsku, iredentističku i separatističku politiku, uvijek na štetu nas istarskih Hrvata. IDS sistematski zatire svaki spomen na hrvatstvo Istre. U studenom 2017 godine Istarska Županija ukinula je financiranje Kalendara Jurina i Franina, koji je izlazio od 1923 godine kao cjelogodišnje obiteljsko štivo, posvećeno istarskom čovjeku. Taj Kalendar je bio svjetionik istarskim Hrvatima, i svim građanima Istre u čuvanju starih običaja, putokaz u poljoprivrednim radovima, a kao kulturna baština trebao je naići na razumijevanje Istarske Županije, ali nije ?
Dok nasuprot tomu za Dane Srpske kulture po istarskim gradovima svake godine ima sredstava. IDS se hvali multietničnosti, multikulturalnosti i tolerancijom, ali kriteriji su im dvostruki. To vrijedi za sve, osim za Hrvate.
Podsjećam vas na to, kako je izviždana Predsjednica na proslavi sjedinjenja Istre sa maticom zemljom u rujnu 2017 godine, na sam spomen mons. Bože Milanovića!
Podsjećam i premijera g. Plenkovića kako ga je Boris Miletić napao prigodom darovanja Vile Idole Porečko-Pulskoj biskupiji, reagirajući žestoko na njegove riječi, da je Katolička crkva sačuvala hrvatski identititet u Istri.
Svaki i najmanji spomen hrvatstva i Katoličke crkve za IDS i njegovo vodstvo, Jakovčića, Miletića i Flega, je sporno, jer im je zapreka potpunog preuzimanja Istre.
Napominjem da je ovaj zahtjev za demilitarizaciju samo korak ka proglašenju Republike Istre. Sve imaju spremno, sva obilježja državnosti; Statut Istarske Županije, grb, zastavu, himnu, monetu, radio postaju koja emitira na internetu, putovnicu, osobnu iskaznicu, standardizacija made in Istria, istrovnicu , i samo čekaju pogodan trenutak. Ako nema HV-a u Istri, zatvori se tunel Učka i evo vam Republike Istre.
Nemojte misliti da preuveličavam, javno sam objavila sve moje tekstove u kojima upozoravam na opasnu politiku IDS-a!
Iz svega navedenog što se IDS-a tiče, dobro treba promisliti, jer oni nisu dobronamjerni. Poznato je da je Boris Miletić sin bivšeg pripadnika JNA! Tada mu nije smetala JNA u Puli , nije smetalo ni turizmu, a sada mu smeta, jer je to Hrvatska država, pa samim time i Hrvatska vojska.
Lili Benčik
Što vi mislite o ovoj temi?
Reagiranja
Mladen Pavković: Stop Vulinu! Odličan potez hrvatske politike!

Dugo je trebalo, ali napokon se i to dogodilo – Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH osudilo je izjavu ministra obrane Republike Srbije Aleksandra Vulina u kojoj tvrdi da o njegovu dolasku u Republiku Hrvatsku „…može odlučiti vrhovni komandant Vojske Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vučić, a nikako o tome ne mogu da odluče hrvatski ministri“ te ga je zbog toga do daljnjega proglasilo personom non grata, tj,. nepoželjnom osobom u hrvatskoj državi!
To je odličan i hvala vrijedan potez, kojeg je trebalo povući i mnogo ranije, jer je riječ o čovjeku koji ne govori istinu, koji neprestano mlati praznu slamu i na najgrublji i najprimitivniji način obračunava se s braniteljima i građanima Republike Hrvatske, što nikako ne doprinosi razvoju dobrosusjedskih odnosa i punog međusobnog uvažavanja.
Sada je i više nego očito da tamo gdje ratni zločinac Vojislav Šešelj stane, Vulin, Dačić, pa i Vučić nastavljaju dalje.
Hrvatska se napokon probudila od četničkih provokacija i rekla – dosta!
Komentirajući priopćenje hrvatskog ministarstva, Vulin je uz ostalo rekao da je mislio da je u Europi zagarantirana sloboda kretanja, da im smeta njegovo ime (sic!), odnosno ono što govore Srbi.
Naglasio je da je „ovo sve pokušaj Hrvatske da ušutka nekoga tko govori istinu“, a da je najstrašnija istina o Jasenovcu „ne samo što se tamo dogodilo, već i to što sadašnja Hrvatska neće čak ni da se pokaje za to što je uradila“.
Pored toga, podsjetio je da su predsjednika Srbije u Hrvatskoj dočekale „ustaše koje su ga vrijeđale na najbrutalniji način“, a da će Vučić na ovu provokaciju, da on nije dobro došao u Hrvatsku, vrlo brzo reagirati na „državničkoj razini“.
Zanimljivo je da Vulin, ali i ostali najviši srbijanski politički dužnosnici, neprestano okreću ploču, kao da se u Hrvatskoj ništa drugo nije dogodilo nego uspostava Nezavisne Države Hrvatske i ustaški logor Jasenovac.
Što se Hrvati imaju ispričavati za NDH ili za logore u vrijeme II. svjetskog rata, tim prije što ova i ovakva hrvatska država postoji tek od početka devedesetih godina prošlog stoljeća? Hrvatska je pod vodstvom dr. Franje Tuđmana nastala u krvi! Vulin i slični zaboravljaju da je Srbija bila agresor na Republiku Hrvatsku, da je iza nje zasad ostalo oko 150 masovnih grobnica, na desetine tisuća ubijenih, protjeranih i osakaćenih nevinih Hrvata, uništeno gospodarstvo, pa čak i bolnice koje im nisu bile svete.
Godinama su držali u okupaciji hrvatske teritorije, poput Vukovara, Knina i drugih mjesta.
Oni se ne sjećaju da su iz središta Beograda i tenkove s cvijećem slali da uništavaju sve što hrvatski diše, a još manje da su u Srbiji postojali najstrašniji logori za Hrvate.
Nu, u želji da sve to i drugo prikriju, srbijanski „zečevi“, poput Vulina, namjerno nas vraćaju sto godina unatrag. Kad bi se i riješilo pitanje „Za dom spremni“ oni se s time ne bi zadovoljili, već bi našli drugu temu, i tako u nedogled.
Dok službena Srbija ne prizna da su bili agresori, dok ne plati ratnu i inu odštetu, dok se ne ispričaju za sva zla koja su nam učinili, sa ovom bi državom do daljnjega trebalo zamrznuti političke i druge odnose, jer ne kaže se bez razloga „ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose“.
Vjerujemo da proglašavanjem personom non grata jednog srbijanskog ministra za našu državu ipak dolaze druga, bolja vremena, jer inzistiranje na dobrosusjedskim odnosima s državom koja to ne želi, samo je gubljenje vremena.
Očito će još mnogo vode proći Dunavom dok ćemo postati prijateljske zemlje.
Stoga Vuline, sretan ti put i – doviđenja!
Mladen Pavković
Komentari