Pratite nas

Analiza

Akademik Davorin Rudolf: Predlažem kondominij – rješenje koje nije ni prohrvatsko ni antislovensko

Objavljeno

na

Hrvatsko-slovenski granični spor može se riješiti dogovorom Hrvatske i Slovenije o zajedničkom ostvarivanju najviše, suverene državne vlasti u Savudrijskom zaljevu.

U međunarodnom pravu takva se zajednička vlast u nekom području naziva kondominij (novolat. zajedničko vlasništvo, suvlasništvo) ili koimperij (novolat. zajednička vlast).

Zaljev se ne bi dijelio, ne bi teritorijalno pripadao ni jednoj državi, a ne bi bio ni eksteritorijalan. U području mora, podmorja i u zračnome prostoru iznad zaljeva vlast bi istodobno zajednički ostvarivale Hrvatska i Slovenija.

Zajedno bi nadzirale poštivanje i provedbu svojih nacionalnih propisa, zajednički regulirale plovidbu, održivi ribolov i zaštitu interesa autohtonih ribara, donosile propise o očuvanju morskog okoliša, organizirale i regulirale turističke djelatnosti i dr.

Sva ta pitanja ostvarivanja vlasti uredila bi se kondominijskim ugovorom Hrvatske i Slovenije. Policijski brodovi i brodovi lučkih kapetanija mogli bi, primjerice, dogovorno obavljati svoje djelatnosti naizmjence, u parne dane jedne država, a u neparne druge. Zajednički režim ribolova, radi održanja tradicije i postupnog prilagođavanja, mogao bi se početi primjenjivati nakon proteka dogovorenog vremena i sl.

Kako je Savudrijski zaljev u zemljopisnom smislu prost zaljev, bez golemih ulegnuća, poluotoka i otoka (površina mu je samo 18,8 četv. km), granice kondominija mogu se tehnički lako i brzo utvrditi ravnom crtom povučenom na ulazu u zaljev između rta Gornja Savudrija na hrvatskoj strani i rta Madona na slovenskoj, te crtom niske vode (najniže oseke) duž obale jedne i druge države.

Model kondominija nije prohrvatski, nije ni antislovenski. I obrnuto.

Danas su u svijetu poznati različiti kondominijski modeli.

U modernom međunarodnom pravu mora specifičan kondominij je Zona općeg dobra čovječanstva. To je morsko dno i podzemlje izvan granica morskih i podmorskih područja u kojima obalne države ostvaruju svoja prava (ribolova i vađenja rudnog bogatstva, primjerice) – podmorje otvorenoga ili slobodnoga mora.

Pojedine države u Zoni ne smiju isticati zahtjeve niti ostvarivati suverenost ili suverena prava u bilo kojemu njezinu dijelu. Ne smiju prisvajati njezine dijelove. Sva prava na prirodna bogatstva u Zoni (crpljenje sirove nafte, plina, vađenje ruda) pripadaju čovječanstvu kao cjelini. Takav pravni status podmorja izvan nacionalnih suverenih prava obalnih država utvrđen je normativno prvi put u povijesti 1982. godine Konvencijom UN-a o pravu mora koja danas obvezuje sve države svijeta. Sličan je i status svemira.

U Središnjoj Americi u dijelu tihooceanskog zaljeva Fonseca države Salvador, Honduras i Nikaragva dogovorile su kondominij i na taj način riješile teške sporove u razgraničenju i o uporabi zaljeva nastale početkom 20. stoljeća (posebice spor zbog ugovora Nikaragve sa Sjedinjenim Američkim Državama o uspostavljanju američke vojne baze u jednoj od luka u zaljevu).

O kondominiju, zapravo o tim sporovima, odlučivali su haški Međunarodni sud pravde 1992. i Središnji američki sud pravde 1917. Haški sud je u presudi utvrdio da je more u zaljevu izvan granica teritorijalnih mora triju država kondominij, “podložno zajedničkoj suverenosti triju država”.

Evo još nekoliko primjera kondominija danas u svijetu. U Andori (članici UN-a), u Pirinejima između Francuske i Španjolske, funkcije nositelja najviše vlasti (kneževa, državnih glavara) ostvaruju zajednički francuski predsjednik Emmanuel Macron i španjolski urgelski biskup Joan Enric Sicilia.

Austrija, Njemačka i Švicarska dogovorile su kondominij u području Bodenskog jezera. Kondominijske sporazume su zaključili Brazil i Paragvaj o dijelu rijeke Parana, Jamajka i Kolumbija na moru u gospodarskim pojasima i dr. U literaturi se navodi Distrikt Brčko u Bosni i Hercegovini kao kondominij Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (zbog multietničnosti uprave, policije i pravosuđa u Distriktu).

U čemu su dobrobiti hrvatsko-slovenskog kondominija u Savudrijskome zaljevu? Najveća dobrobit je, dakako, u konačnom razrješenju graničnoga spora koji dvadesetak godina opterećuje državne odnose Hrvatske i Slovenije. Hrvatsko-slovenska državna granica na kopnu je identificirana još tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća (hrvatski i slovenski stručnjaci zajednički su je gotovo u cjelini pedantno utvrdili metar po metar), a u Tršćanskom zaljevu izvan Savudrijske vale Hrvatska može zajamčiti Sloveniji sve ono što joj je u svojemu “dimniku” nepriznati Arbitražni sud nedavno dosudio u svojoj abortivnoj odluci. Sada bi se kondominijem uklonio i taj zadnji kamen spoticanja – umjesto vrela razmirica Savudrijski zaljev bi postao područje najtješnje međudržavne suradnje dviju država.

Želim zaključiti tvrdnjom: ako Hrvatska i Slovenija nemaju nikakvih međusobnih teritorijalnih pretenzija, a žele istinski ukloniti izvor dugogodišnjih razmirica, načelan dogovor o hrvatsko-slovenskom kondominiju u Savudrijskome zaljevu i o konačnom kompletnom razgraničenju mogu sporazumno postići uz kavu dvojica premijera u roku od pet minuta.

Davorin Rudolf / Jutarnji list

Mile Prpa: Pomorski kondominij

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Hrvatska, sadašnje vrijeme i Jasenovac

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Je li Hrvatska na prekretnici. Je li vrijeme kad hrvatski narod treba odrediti tko je na kojem mjestu, tko vodi Hrvatsku, koje snage u vlasti i ne vlasti u strankama, u Saboru, u Vladi i brojnim udrugama, pretežno nevladinim, ali koje imaju snažan utjecaj na oblikovanje i život države.  Kao da Hrvatskom vladaju i predstavljaju je ljudi  koji su sve dalje od naroda, od tisućljetne Hrvatske.

Tko su ta stvorenja, što ih tjera, dok dišu i udišu čisti hrvatski zrak pun sjećanja na stoljeća mira ali i teških, bolnih, krvlju i stradanjima ispunjenih godina i desetljeća u ratovima za vlastitu  slobodu koju su brojni drugi narodi htjeli oteti i nas porobiti ili jednostavno izbrisati, a potom izdišu poput aždaja plamen netrpeljivosti, neprihvaćanja slobodnog naroda, slobodne države, slobodne ali pravedne samostalne jedinstvene Hrvatske, oslobođene od tuđih vlasti  i komunističkog terora.

Oslobođene od novonastalih varalica, prevaranata, lopova , nezasitnih novih bogataša, često zaštićenih političkim strankama. Hodaju  među nama, puni sebe, uzdignuta čela, glasni, puni preporuka i mudrih rečenica, zapravo  jedini napredni, poduzetni, angažirani za opće dobro,  humanisti, doduše u golemoj manjini ali se  čini kao da su većina, za razliku od manjine minornih, manje vrijednih,  prosječnih Hrvata.

Zauzimaju visoke pozicije u vlasti, u političkim strankama, na fakultetima, institutima, tvrtkama, pogotovo u velikoj većini  nevladinih udruga. Koriste brojne prilike za ocrnjivati Hrvatsku i u njoj ali i u svijetu, pričajući laži o državi u kojoj još uvijek vlada ustaško raspoloženje, ustaški nazivi, dakle fašističko ozračje, na čelu sa glavnim gradom.  Odakle u njima silna snaga  nedomoljublja, nečisti, zapravo, izdaje. I, na žalost, boli. Da, boli. Jer onaj koji nema u srcu, u duši, mira, ljubavi, dobrote, na prvom mjestu za svoje, za svoj dom, za svoju domovinu, zasigurno pati iznutra, proganja ga bol. Jer zloća, manjak empatije se javlja tamo gdje nema dobrote i ljubavi. Tamo gdje vlada praznina. U srcu i duši. Ljubi i radi što hoćeš kazao je sveti Pavao. Time je sve rečeno. A onaj koji nema ljubavi za svoje taj nema ljubavi niti za druge. To su destruktivni ljudi, rušitelji poniznosti, milosti, dobrote, rušitelji naroda, njegove vjere, vjere u pravdu,  u slobodnu nacionalnu državu.  

Možemo donekle razumjeti odbojnost prema Hrvatskoj i Hrvatima onih, koji je nikad nisu željeli slobodnu i neovisnu, one koji su se  nedavno digli oružjem na državu u kojoj, i pored toga što u njoj generacijama žive, ali je nisu osjećali i poštivali kao svoju državu, a iz dana u dan i sada koriste prilike pogotovo na javnim mjestima, na skupovima u tiskovinama, njeni istaknuti vođe, gaze čast i dostojanstvo zemlje u kojoj i te kako dobro žive, ali teško je razumijeti  one koji se upisuju u knjige kao pripadnici naroda koji ovdje živi stoljećima, dakle Hrvati, ali naroda kojeg oni zapravo ne vole, koji ne vole i ne žele ispravnu, normalnu državu  po  svim kriterijima, biološkim, znanstvenim, društvenim, kulturnim, svjetonazorskim, državu koju vode časni, pošteni, bogobojazni, nesebični, pametni ljudi koji će služiti cjelokupnom narodu čije interese će stavljati na prvo mjesto, ispred svojih.

Ne one koji vole samo sebe koji rade i javno i podmuklo iz dana u dan gonjeni mračnim silama zla, sebičnosti, egocentričnosti, nepoštivanja najvažnijih odrednica Hrvatske duge povijesti. I u ovo vrijeme kad je trebala nakon zadnjeg rata, nakon zadnjih brojnih domoljubnih žrtava za njezinu slobodu, naša država zasjati slobodna, čista, ponosna, puna radosti i vjere u budućnost prvenstveno mladih ljudi, odjednom kao iz nekog mraka se pojavljuju i nameću kao predvodnici stvorenja koji guraju Hrvatsku u tamu siromaštva, iseljavanja, nakaradnog, perverznog tumačenja biologije, prirode, znanosti s ciljem da se uništi vjera, svjetonazor, tradicija, običaji, tradicionalni vjerski i obiteljski odgoj u obitelji, da se uništi obitelj.

Brojni među takvima uče svoju djecu pravilima života, ali svojim pravilima, kako naslijediti roditelje i živjeti po istim načinima, istim principima. Za njih ne vrijedi ono  što je dični Dubrovčanin napisao..“onaj ko ima taj dava“. Davati dobrotu treba svatko. Pogotovo oni koji su izabrani da vode narod. A što s onima koji su izabrali sami sebe. Za njih taj dar srca i duše ne vrijedi.  A oni misle da bi njihov način života mogao potrajati jako dugo, dugo, da zadovolje svoje zle potrebe. Čini se da smo na prekretnici, da je vrijeme kad bi trebalo kazati dosta. Cjelokupni narod, jer većina tako misli i želi spasiti Hrvatsku od zla manjine, ali na žalost jake manjine. Od one manjine koja ne želi napredak Hrvatske, koja nije sretna ako Hrvatska uspostavlja prijateljske odnose sa drugim državama, kao primjerice u zadnje vrijeme, pa stalno pronalazi stare i nove, postojeće i nepostojeće grijehe kako bi je što više ocrnila. U zadnje vrijeme zajedno s austrijskim socijalistima želi zabraniti komemoraciju hrvatskim žrtvama na Bleiburgu, prekinuti sveze s Vatikanom ukidanjem međudržavnih ugovora.

Žalosno je što do sada niti jedna politička stranka, poglavito drzovite demokršćanske stranke nisu organizirale komemoraciju u Jasenovcu antifašističkim komunističkim žrtvama hrvatskog naroda od 1945.godine nadalje, pogotovo žrtvama Križnog puta. Krajnje je vrijeme da se to učini, da se Hrvatski narod ode pokloniti i pomoliti brojnim vojnim i civilnim umorenim žrtvama nakon završetka rata, u neko drugo vrijeme, nakon što se izredaju udruge za žrtve ustaškog režima. U isto vrijeme treba svakako završiti iskapanja svih grobišta, potom izbrisati sve one koji su po nekoliko puta upisani da su ubijeni u Jasenovcu a da tamo nisu nikad bili. Tada ćemo konačno znati koliko je žrtava bilo do i iza 1945.godine. To Hrvatska povijest treba i zahtijeva.

dr.sc.Damir Letinić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Analiza preferencija

Objavljeno

na

Objavio

Vođen tijekom događanja na hrvatskoj političkoj sceni odlučio sam se da pokušam napraviti jednu analizu političkih preferencija hrvatskih građana. U nedostatku opširnijih statističkih podataka pogotovo onih zasnovanih na in -depth polls istraživanju jer sve agencije rade kratke ankete, odnosno ispitivanja, poznata kao short polls i tracking polls morao sam kombinirati.

U Hrvatskoj se tri agencije bave ispitivanjima i uzeo sam u obzir sve tri te uspoređivao njihove rezultate.

Kako je samo ispitivanje kompleksno i zahtjeva uključivanje svih zadanih parametara da bi rezultat anketiranja bio što vjerodostojni, agencije nisu bile u mogućnosti to koristiti te su znatna odstupanja kod sve tri.

Prije svega, problem je u fiksnoj telefoniji jer ona u priličitoj mjeri onemogućuje utvrđenje starosne linije, obrazovne i socijalne strukture.

Kako bih razlučio te podatke išao sam na rezultate zadnjih parlamentarnih izbora, pregledavao po izbornim jedinicama preferencije, ali i uspoređivao po glasačkim mjestima. Koristio sam i ispitivanja prije parlamentarnih izbora 2016 ali i zadnjih lokalnih izbora, istina samo djelomično i to Grad Zagreb.
Kod usporedbe rezultata za sam Zagreb, točno se vidi u gojim gradskim četvrtima koja politička opcija ima više glasača, kao što se vidi struktura u svih sociološkim parametrima. Tako se uviđaju razlike u zonama stanovanja, vrsti stambenih objekata poput višekatnica ili obiteljskih kuća kao i sama starost tih objekata.
Kod usporedbe rezultata agencija, nisam se vodio samo zadnjim već svim ispitivanjima u zadnjih godinu dana.

Kod same usporedbe i analize pada i rasta podrške pojedinim političkim opcijama, primjetan je nelogičan pad s jedne strane i ne logičan rast s druge strane. Tako je izrazito primjetno da se samo kod jedne agencije primijeti djelomično prelijevanje preferencija dok druge dvije to ne prikazuju.

Upravo sam se na toj činjenici najviše zadržao kod analize jer bez obzira na neodlučne, koji imaju konstantnu, ta brojka ne može jednostavno nestati.
Tako se s lijevog spektra vidi da glasove SDP-a i odbjeglog HNS-a preuzimaju ŽZ, Glas i stranka Pametno, dok na desnom spektru razlika između najboljeg i najlošijeg rezultata HDZ-a jednostavno nestaje. Prikazani rast stranke NHR nije rezultat prikazivanja gubitka HDZ-a već dijelom Mosta i dijelom pravaških stranaka.
Sama analiza sigurno nije prikaz apsolutnog stanja već trenutnog i jasniji pokazatelji mogu se utvrditi tek nakon dva ili tri mjeseca kada će trendovi rasta ili pada biti jasnije izraženi ali sigurno da se ne mogu i ne trebaju zanemariti.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati