Pratite nas

BiH

Akademik Davorin Rudolf: Zapad, koji je 
najutjecajniji u BiH, 
ne zna što bi s njom

Objavljeno

na

Akademik Davorin Rudolf hrvatski je znanstvenik i političar, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, profesor međunarodoga prava na Visokoj školi za diplomaciju i međunarodne odnose Dag Hammarskjold u Zagrebu i gostujući profesor na doktorskome studiju Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

U razdoblju 1990. – 1992. bio je član triju hrvatskih vlada, a sredinom 1991. ministar vanjskih poslova RH. Novinarka Večernjeg lista s akademikom je razgovarala u povodu ovotjednog znanstveno-stručnog skupa s međunarodnim sudjelovanjem “Europski ustav za BiH” na kojem će imati posebno važno izlaganje.

Što vas je ponukalo da na skupu u Neumu započnete svoje izlaganje novim svjetskim poretkom?

U svijetu su se dogodile važne promjene. SAD nije više jedina supersila u svijetu, sada su u toj skupini Rusija i Kina. Uz te tri države, Francusku i Veliku Britaniju, u klub svjetskih velesila stižu novi igrači, Indija, Pakistan, Indonezija, Brazil, Njemačka i Japan. Iz Afrike Alžir ili Egipat.

Nestaje, dakle, stari svjetski poredak i utvrđuje se novi, svjetski poredak 21. stoljeća. Mijenja se sustav međunarodnih pravila, propisa, nepisanih običaja i političkih dogovora o djelovanju, ponašanju, ali i o ograničenjima u ponašanju država, državnih vojnih saveza i ostalih subjekata međunarodnih odnosa.

Stvara se, izrijekom ili šutke, novi zajednički “kućni red” u svijetu koji se mora poštivati radi postizanja, prije svega, vrhunskoga cilja: očuvanja međunarodnoga mira i sigurnosti u svijetu.

Za nas je važno kakvi se učinci novoga svjetskog poretka mogu očekivati u jugoistočnoj Europi jer smo dio toga područja?

U ovome dijelu Europe povijesno važna zbivanja spajanja postojećih država ili nestanka i nastanka novih nisu završena. A prilike su složene jer se baš tu sučeljavaju različiti interesi Rusije, SAD-a, Njemačke, Italije, Turske, Irana i Saudijske Arabije, Europske unije, Sjevernoatlantskog vojnog saveza i triju monoteističkih religija, katolicizma, pravoslavlja i islama.

Analitičari, stoga, predviđaju u ovome dijelu Europe razdoblja nestabilnosti, prijepora, prijetnji i kriza zbog jakih identitetskih razlika između naroda, povijesnih reminiscencija vezanih uz raspad Jugoslavije, spornih državnih granica i, dakako, utjecaja stranih političkih, ideoloških i vjerskih središta moći koje sam spomenuo. S tim “mini-fenomenima” ugrožavanja mira i međunarodne sigurnosti valja računati.

Međutim, najvažnije je da nigdje ne izbiju oružani sukobi i rat. Rat bi bio opći poraz svih nas, užasna tragedija, blamaža, sramota.

Predviđate i promjenu konfiguracije država baš na ovome prostoru?

Valja očekivati, među ostalim, skoru promjenu konfiguracije država u prostoru između Bugarske i Grčke s jedne strane i Hrvatske s druge. Kada se država Kosovo stabilizira, ujedinit će se u unitarnu ili saveznu državu s Albanijom i tako destabilizirati sigurnost u cijeloj regiji.

Sjeverna Makedonija suočit će se sa spasonosnim usvajanjem modela federacije ili konfederacije Makedonaca i makedonskih Albanaca, pod kišobranom NATO-a, a mogu se otvoriti i albansko–grčki prijepori vezani uz podjelu Epira obavljenu nakon Balkanskih ratova i Prvoga svjetskog rata.

U Grčkoj je 4,4 posto stanovnika albanske nacionalnosti. Mogu se očekivati i razmirice u srpskome i crnogorskome dijelu Sandžaka, više od polovine stanovništva u tome području čine Bošnjaci i muslimani, a ostali su Srbi i Crnogorci. Gospodarski najnaprednija srpska pokrajina Vojvodina zahtijevat će gospodarsku autonomiju unutar Srbije ili status koji je imala u vrijeme Jugoslavije.

Mogu izbiti i prijepori s Mađarskom (u pokrajini živi 14,3 posto Mađara). Srbija, uplašena mogućim vraćanjem na teritorij nekadašnjeg pašaluka, nastojat će ostvariti mit o državi u kojoj su na okupu svi Srbi.

Zbog gubitka Kosova ponavljat će svoje težnje o pripajanju tobožnjega “drugog oka u glavi” Crne Gore, posebice radi izlaska na more, istočnih područja Hrvatske i većeg dijela BiH. Bilo bi, stoga, uputno da se sve dvojbe oko srbijanskih imperijalnih težnji definitivno raščiste prije njezina učlanjenja u Europsku uniju.

Bosna i Hercegovina nije grunt jednog njenog naroda

Kakve se prognoze vezuju uz BiH?

Posebne probleme Europi stvara, a i stvarat će, BiH suočena s dvojbom: (a) razdruživanje konstitutivnih naroda Bošnjaka, bosanskohercegovačkih Hrvata i Srba te nestanak države kakvu danas poznajemo ili (b) očuvanje državne i teritorijalne cjelovitosti s jakom autonomijom triju ravnopravnih spomenutih naroda.

Ako se unutar BiH ili na međunarodnoj konferenciji ne postigne konsenzus o ravnopravnosti Hrvata, Bošnjaka i Srba, ostvarit će se zamisao o odcjepljenju Republike Srpske – proglašenju neovisnosti, potom spajanju sa Srbijom – i o stvaranju zemljopisno prirodne konfederacije dijela BiH s Hrvatskom.

Bošnjaci u BiH bit će u stalnoj dvojbi: cjelovita europska BiH ili minijaturna, krhka, izolirana islamska država u tijesnim odnosima s islamskim svijetom, primjerice Turskom i Iranom, Ovo su, dakako, samo projekcije. Ali dovoljne za razmišljanje.

Je li BiH još uvijek izvan fokusa velikih svjetskih sila i što mislite hoće li međunarodna zajednica poduzeti snažnije korake u redefiniranju odnosa u toj državi?

Nisam optimist. EU je spor, lijen i birokratiziran. Općoj konfuziji u BiH pridonosili su i pridonose brojni predstavnici međunarodne zajednice. Primjerice, visoki predstavnici EU-a. Oni su, općenito govoreći, unakazili Dayton.

Ukratko: Zapad, koji je najutjecajniji u BiH, ne zna što bi s BiH. Dok se Europljani premišljaju što će, na bošnjačke lidere istodobno snažan utjecaj imaju islamske zemlje. Ako pomno zađete u srž političkog programa vrha Stranke demokratske akcije, svrha njihova djelovanja nije europeizacija BiH, već islamizacija.

U nekim vašim izjavama oštro ste kritizirali stajališta bošnjačkih lidera o građanskoj državi BiH!?

Građanska država i načelo “jedan građanin – jedan glas” nesumnjivo su demokratske stečevine, ali u jednonacionalnoj državi! Zašto bošnjački lideri ne čuju poruke povijesti: tijekom posljednjih stotinu godina nije se uspjelo održati stabilne višenacionalne države gotovo nigdje u svijetu.

Tri federacije, Sovjetski Savez, Jugoslavija i Čehoslovačka, raspale su se, Španjolska muku muči s Katalonijom, pa i Baskijom, a temeljni problem posvuda je više-manje isti: nije se uspijevalo i ne uspijeva se suzbiti dominacija, hegemonizam najbrojnije nacije u multinacionalnoj državnoj zajednici. Ta dominacija, taj hegemonizam, prirodni je učinak načela “jedan građanin – jedan glas” u višenacionalnoj državi.

Koji bi, po vama, bio najpovoljniji model za državu BiH?

BiH je krajnje osjetljivo područje. Podsjetit ću na geostrateški položaj države, sjecište interesa velikih i srednjih sila i alijansi. BiH je, uz se to, sidro uz koje su vezane dvije države, Hrvatska i Srbija.

Stoga je, u ovome povijesnom trenutku, po mojem mišljenju, najpovoljniji model za tu državu, njezinu teritorijalnu cjelovitost, suverenost, neovisnost, održivost i stabilnost: istinsko poštivanje ravnopravnosti i jednakosti triju konstitutivnih naroda u pravima i obvezama, a jednako tako i jednakosti i ravnopravnosti svih ostalih građana u složenoj državi, neovisno o nacionalnosti, spolu, vjeroispovijesti i svjetonazoru.

Hrvatska podržava ustroj BiH na temeljima triju konstitutivnih jednakopravnih naroda Konačnu odluku o modelu suvremene demokratske države BiH, njezinu ustroju, pravnim i političkim temeljima, morali bi donijeti narodi u BiH. Budući da je takav konsenzus u ovome povijesnom trenutku nemoguć, valjalo bi sazvati međunarodnu konferenciju EU-a, BiH, Hrvatske i Srbije na kojoj bi se potpisao svečani konstitutivni akt o složenoj modernoj državi.

Tko bi u BiH mogao najučinkovitije potaknuti jedan takav proces?

Za postizanje i održanje civilizacijskog i demokratskog standarda odnosa među narodima u BiH najodgovorniji je najbrojniji narod u državi – Bošnjaci. A unutar te nacije njezina intelektualna i politička elita.

Budući da ste i sami profesor međunarodnoga prava, možete li reći je li Daytonski sporazum predstavljao prihvatljivo rješenje za sve?

U ono užasno ratno vrijeme – da. Oblik složene države i odnosi između naroda, koji su prvotno, izvorno bili normirani u Daytonu, nisu bili idealno rješenje. Ali su ti dijelovi sporazuma najmanje bili prohrvatski, probošnjački i prosrpski. Istodobno i najmanje antihrvatski, antibošnjački i antisrpski. Svi su bili jednako nezadovoljni.

Kako vidite ostvarivanje ustavne obveze Hrvatske prema Hrvatima izvan domovine?

U članku 10. hrvatskoga Ustava zajamčena je dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama “osobita skrb i zaštita” Hrvatske. Ta ustavna odredba obvezuje sve hrvatske institucije, posebice državne, i sve građane. U Hrvatskoj, međutim, tu odredbu svaka politička stranka i partija na vlasti shvaća tako kao da je skrb i zaštita Hrvata u BiH povjerena samo njoj, pa se tako i ponašaju naši čelnici. To je pogrešna interpretacija Ustava i takvo ponašanje se mora promijeniti.

Može li Hrvatska u budućnosti upravo lobiranjem za izmjene Ustava i Izbornog zakona utjecati na poboljšanje položaja Hrvata u BiH?

Hrvatska se Vlada i sad zalaže za te ciljeve, u Sarajevu i u Bruxellesu posebice. Besmisao je da je bh. Ustav prihvaćen u Daytonu, a da su nakaradnom Izbornom zakonu kumovali visoki predstavnici EU-a u Sarajevu.

Je li odluka Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić” pokazala da su odluke Ureda OHR-a bile nepovoljne za položaj Hrvata u BiH i je li vrijeme da OHR poduzme korake u ispravljanju vlastitih pogrešaka ponovnim korištenjem bonnskih ovlasti?

Meni je neobjašnjivo da se u BiH odluka Ustavnog suda ignorira. U Hrvatskoj političari često kažu da je iznad Hrvatskoga sabora samo Bog! E, ta uzrečica nije točna. Iznad Hrvatskoga sabora je Ustavni sud Hrvatske! U svim demokratskim i civiliziranim zemljama kad se spomene Ustavni sud svi ustaju i stoje mirno. Nepoštivanje toga Suda kazuje da je država nedovršena.

Kad ste objašnjavali vaše prognoze o razvoju budućih odnosa u jugoistočnoj Europi, niste spomenuli Hrvatsku?

Glavna briga Hrvatske bit će trajno očuvanje identiteta hrvatskoga naroda i postupno asimiliranje pripadnika nacionalnih manjina pomirbom svih Hrvata te Hrvata i hrvatskih Srba. Svrha pomirbe jest: prihvaćanje zajedničkog naziva politički Hrvati za sve građane Republike Hrvatske ne zalazeći u nacionalne korijene.

Prema francuskom, američkom ili talijanskom modelu. Ostvarivanje luđačkih zamisli nekih inozemnih političara ili krugova o zahvaćanju dijelova hrvatskog teritorija, u Srbiji i Italiji, na umu je svih hrvatskih vlada. Sitni mangupi nas ne zabrinjavaju. Povijest nam je ostavila pouke.

Može li se pristupanjem EU-a doći do stabilizacije odnosa u BiH?

Siguran sam da će pristupanje BiH Europskoj uniji, iako nedopustivo sporo i nepotrebno komplicirano, pridonijeti stabiliziranju i napretku BiH. Mislim da bi bilo dobro započeti razgovore i o što skorijem članstvu BiH u NATO-u, iako članstvo u NATO-u nije uvjet za učlanjenje u EU.

Što biste poručili Hvatima u BiH?

Obveza Hrvata u BiH, dužnost, ustavna, patriotska, kakav god pridjev uporabili je: sudjelovati u donošenju odluka važnih za BiH. Ovo je vaša država. Ključne odluke se za BiH ne mogu donositi ni u Zagrebu, ni u Beogradu, pa ni u jednoj stranoj metropoli, ma koliko bila središte moći.

Moram, međutim, kazati i ovo: s obzirom na prilike koje su stvorene, u ovome povijesnome trenutku, najvažnije odluke o statusu Hrvata u BiH mogu se ostvarivati samo zajednički, u tijesnoj suradnji Hrvata u BiH s hrvatskim državnim institucijama, uz snažnu, hrabru i pedantno smišljenu podršku službene Hrvatske.

Razgovarala: Maja Ereš / Večernji list

 

Davor Domazet Lošo: Bosna i Hercegovina je hrvatska djedovina

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

HNS predložio modele za izbor članova Predsjedništva

Objavljeno

na

Objavio

Najviše vremena u elaboriranju prijedloga i komentarima oko mogućih zamki potrošili su predstavnici stranaka okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora BiH na način izbora članova Predsjedništva BiH na nedavno održanoj sjednici, piše Večernji list BiH.

Pojavila su se tada neka stara, ali i modificirana rješenja izmjena koja se tiču osiguranja legitimnog političkog predstavljanja. Naime, sudionicima su predložena rješenja koja bi se trebala ponuditi partnerima s bošnjačke strane u pregovorima koji će prethoditi uspostavi izvršne vlasti u FBiH, izboru predsjednika, dvoje dopredsjednika te Vlade. Tri su modela predstavljena sudionicima o izmjenama načina izbora članova Predsjedništva BiH.

Izbjeći majorizaciju

Jedan od njih odnosi se na ranije predstavljeni model koji je izradio Institut za društveno-politička istraživanja s, uvjetno rečeno, trima izbornim područjima, A, B, C, kroz koje se bira dvojicu članova državnog vrha. Ovaj prijedlog, u biti, podrazumijeva da se dvojica članova Predsjedništva BiH biraju iz područja A, odnosno B, gdje su osvojila većinu glasova. Područja A i B su ona u kojima su Hrvati, odnosno Bošnjaci, većina, dok se područje C odnosi na mješovite sredine i također ima utjecaja na izbor dvaju kandidata.

Ovakav prijedlog, u biti, mogao bi dovesti do toga da se i ukine nacionalni prefiks iz Ustava pri izboru članova Predsjedništva, ali bi omogućio da Hrvati mogu izabrati svog člana državnog vrha, što im nije omogućeno u trima navratima nametanjem hrvatskog člana Predsjedništva. Željko Komšić je biran uz većinsku potporu bošnjačkih birača, što je izazvalo ozbiljnu krizu u BiH, budući da njegov izbor ne podržava ni jedna hrvatska politička stranka, ali ni znanstvene i kulturne ustanove. Katolička crkva također je upozorila na opasnost od preglasavanja Hrvata i nepravedan izbor.

Drugi model koji je predstavljen o izmjenama načina biranja članova Predsjedništva sličan je prvome s trima područjima, ali se temelji na županijskim granicama. Bit i ovoga prijedloga svodi se na to da se iz većinskih bošnjačkih županija bira jedan, a iz većinskih hrvatskih županija drugi član državnoga vrha.

O trećem modelu vodili su se razgovori pred dužnosnicima Europske komisije koja je pokušala posredovati pri pronalaženju rješenja za izmjene Izbornog zakona. U pitanju je tzv. elektorski model koji podrazumijeva da određena izborna područja nose određen broj bodova, na temelju čega se na kraju dobije pobjednik izborne utrke. Problem predloženog modela za vrijeme bruxelleskih pregovora bio je u tome što se zapravo ništa ne bi mijenjalo u odnosu na sadašnje stanje te bi Bošnjaci mogli ponovno birati dvojicu članova Predsjedništva.

HNS-ov model, međutim, modificiran je i rezultira mogućnošću legitimnog izbora kandidata. Za Dom naroda predstavljena su dva rješenja temeljena na presudi Ustavnog suda BiH u predmetu Bože Ljubića. Jedan od prijedloga je tzv. dioničarski model, dok se drugi svodi na to da se uvede prag po županijama za izbor izaslanika za Dom naroda.

Zakoniti prijedlozi

Naime, stranke okupljene oko HNS-a BiH tražile su da županije koje nemaju pet posto hrvatskog stanovništva u odnosu na ukupan broj ovoga naroda u FBiH ne mogu kandidirati izaslanike za Dom naroda.

Takav prijedlog, iako ga je Ustavni sud ocijenio ustavnim i zakonitim, izazvao je kritike dijela javnosti da bi pojedini Hrvati bili isključeni iz izbora za Dom naroda. Zbog toga je predložen model da se svi Hrvati koji budu izabrani u županijskim skupštinama nađu u izbornom kolegiju, ali da pri izboru za Dom naroda njihov glas vrijedi onoliko koliki je udjel te županije u ukupnom broju Hrvata u FBiH. Ovaj je model najpošteniji i ne isključuje nikoga, a osigurava legitiman izbor.

Za Mostar je predstavljeno načelno rješenje koje su postigle sve stranke u ovome gradu kako bi se konačno održali lokalni izbori na koje Grad Mostar čeka od 2012. godine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Busovačke Staje – 26. obljetnica stradanja pripadnika Humanitarnog konvoja života za Lašvansku dolinu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Grad Busovača

Na Busovačkim stajama, u organizaciji Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, danas je obilježena 26. obljetnica stradanja pripadnika Humanitarnog konvoja života za Lašvansku dolinu.

Polaganjem vijenca kod spomen obilježja na Busovačkim stajama i sudjelovanjem u svetoj misi zadušnici, izaslanstvo HNS-a BiH odalo je počast poginulim pripadnicima HVO-a i civilima iz pratnje konvoja.

Pokolj u Busovačkim Stajama bio je ratni zločin koji su počinile bošnjačko-muslimanske snage nad Hrvatima tijekom agresije na prostore Hrvata Srednje Bosne.

Počinile su ga 16. lipnja 1993. kod Busovačkih staja kod Busovače. Ubili su 22 osobe iz humanitarnog konvoja, 14 civila i 8 pripadnika HVO-a koji su pratili konvoj kroz područje Busovačke planine.

Oko 15 km jugozapadno od Busovače uzdiže se Busovačka planina, na njoj je izletište Busovačke staje, koje su 15. lipnja 1993. godine bile stratište za hrvatske civile. Jedan skupina izbjeglica i drugih putnika došla je do Busovače s namjerom da otputuje u tuzlansko područje.

Kada im je 14. lipnja bilo jasno da od puta nema ništa, odlučili su se vratiti u Hrvatsku i pridružili su se konvoju koji je toga dana krenuo za Sebešić, po hranu za busovačke građane. U tome konvoju bilo je 15 hrvatskih civila iz Brčkog, sedam iz Tuzle i oko 70 iz Busovače. Oni su stigli na Busovačku planinu, gdje su se trebali odmoriti.

Dok su se odmarali, opkolili su ih pripadnici Armije BiH. Ne znajući da su opkoljeni, krenuli su oko šest sati ujutro. Samo dvije minute kasnije počela je pucnjava sa svih strana.

Pucnjava nije prestajala, nego se sve više i više pojačavala. Pripadnici Armije BiH počeli su ih gađati i tromblonima, iz minobacača i to neprekidno tri sata. Tog dana na Busovačkim stajama ubijeno je 22 Hrvata.

I ove godine, Udruge proistekle iz Domovinskog rata općine Busovača u suradnji s općinskim strukturama vlasti i župnim uredom, na mjestu tragedije organizirale su komemorativni skup s misom zadušnicom u spomen poginulim pripadnicima Humanitarnog konvoja.

(Grad Busovača/Wikipedia/Kamenjar.com)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari