Pratite nas

BiH

Akademik Davorin Rudolf: Zapad, koji je 
najutjecajniji u BiH, 
ne zna što bi s njom

Objavljeno

na

Akademik Davorin Rudolf hrvatski je znanstvenik i političar, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, profesor međunarodoga prava na Visokoj školi za diplomaciju i međunarodne odnose Dag Hammarskjold u Zagrebu i gostujući profesor na doktorskome studiju Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

U razdoblju 1990. – 1992. bio je član triju hrvatskih vlada, a sredinom 1991. ministar vanjskih poslova RH. Novinarka Večernjeg lista s akademikom je razgovarala u povodu ovotjednog znanstveno-stručnog skupa s međunarodnim sudjelovanjem “Europski ustav za BiH” na kojem će imati posebno važno izlaganje.

Što vas je ponukalo da na skupu u Neumu započnete svoje izlaganje novim svjetskim poretkom?

U svijetu su se dogodile važne promjene. SAD nije više jedina supersila u svijetu, sada su u toj skupini Rusija i Kina. Uz te tri države, Francusku i Veliku Britaniju, u klub svjetskih velesila stižu novi igrači, Indija, Pakistan, Indonezija, Brazil, Njemačka i Japan. Iz Afrike Alžir ili Egipat.

Nestaje, dakle, stari svjetski poredak i utvrđuje se novi, svjetski poredak 21. stoljeća. Mijenja se sustav međunarodnih pravila, propisa, nepisanih običaja i političkih dogovora o djelovanju, ponašanju, ali i o ograničenjima u ponašanju država, državnih vojnih saveza i ostalih subjekata međunarodnih odnosa.

Stvara se, izrijekom ili šutke, novi zajednički “kućni red” u svijetu koji se mora poštivati radi postizanja, prije svega, vrhunskoga cilja: očuvanja međunarodnoga mira i sigurnosti u svijetu.

Za nas je važno kakvi se učinci novoga svjetskog poretka mogu očekivati u jugoistočnoj Europi jer smo dio toga područja?

U ovome dijelu Europe povijesno važna zbivanja spajanja postojećih država ili nestanka i nastanka novih nisu završena. A prilike su složene jer se baš tu sučeljavaju različiti interesi Rusije, SAD-a, Njemačke, Italije, Turske, Irana i Saudijske Arabije, Europske unije, Sjevernoatlantskog vojnog saveza i triju monoteističkih religija, katolicizma, pravoslavlja i islama.

Analitičari, stoga, predviđaju u ovome dijelu Europe razdoblja nestabilnosti, prijepora, prijetnji i kriza zbog jakih identitetskih razlika između naroda, povijesnih reminiscencija vezanih uz raspad Jugoslavije, spornih državnih granica i, dakako, utjecaja stranih političkih, ideoloških i vjerskih središta moći koje sam spomenuo. S tim “mini-fenomenima” ugrožavanja mira i međunarodne sigurnosti valja računati.

Međutim, najvažnije je da nigdje ne izbiju oružani sukobi i rat. Rat bi bio opći poraz svih nas, užasna tragedija, blamaža, sramota.

Predviđate i promjenu konfiguracije država baš na ovome prostoru?

Valja očekivati, među ostalim, skoru promjenu konfiguracije država u prostoru između Bugarske i Grčke s jedne strane i Hrvatske s druge. Kada se država Kosovo stabilizira, ujedinit će se u unitarnu ili saveznu državu s Albanijom i tako destabilizirati sigurnost u cijeloj regiji.

Sjeverna Makedonija suočit će se sa spasonosnim usvajanjem modela federacije ili konfederacije Makedonaca i makedonskih Albanaca, pod kišobranom NATO-a, a mogu se otvoriti i albansko–grčki prijepori vezani uz podjelu Epira obavljenu nakon Balkanskih ratova i Prvoga svjetskog rata.

U Grčkoj je 4,4 posto stanovnika albanske nacionalnosti. Mogu se očekivati i razmirice u srpskome i crnogorskome dijelu Sandžaka, više od polovine stanovništva u tome području čine Bošnjaci i muslimani, a ostali su Srbi i Crnogorci. Gospodarski najnaprednija srpska pokrajina Vojvodina zahtijevat će gospodarsku autonomiju unutar Srbije ili status koji je imala u vrijeme Jugoslavije.

Mogu izbiti i prijepori s Mađarskom (u pokrajini živi 14,3 posto Mađara). Srbija, uplašena mogućim vraćanjem na teritorij nekadašnjeg pašaluka, nastojat će ostvariti mit o državi u kojoj su na okupu svi Srbi.

Zbog gubitka Kosova ponavljat će svoje težnje o pripajanju tobožnjega “drugog oka u glavi” Crne Gore, posebice radi izlaska na more, istočnih područja Hrvatske i većeg dijela BiH. Bilo bi, stoga, uputno da se sve dvojbe oko srbijanskih imperijalnih težnji definitivno raščiste prije njezina učlanjenja u Europsku uniju.

Bosna i Hercegovina nije grunt jednog njenog naroda

Kakve se prognoze vezuju uz BiH?

Posebne probleme Europi stvara, a i stvarat će, BiH suočena s dvojbom: (a) razdruživanje konstitutivnih naroda Bošnjaka, bosanskohercegovačkih Hrvata i Srba te nestanak države kakvu danas poznajemo ili (b) očuvanje državne i teritorijalne cjelovitosti s jakom autonomijom triju ravnopravnih spomenutih naroda.

Ako se unutar BiH ili na međunarodnoj konferenciji ne postigne konsenzus o ravnopravnosti Hrvata, Bošnjaka i Srba, ostvarit će se zamisao o odcjepljenju Republike Srpske – proglašenju neovisnosti, potom spajanju sa Srbijom – i o stvaranju zemljopisno prirodne konfederacije dijela BiH s Hrvatskom.

Bošnjaci u BiH bit će u stalnoj dvojbi: cjelovita europska BiH ili minijaturna, krhka, izolirana islamska država u tijesnim odnosima s islamskim svijetom, primjerice Turskom i Iranom, Ovo su, dakako, samo projekcije. Ali dovoljne za razmišljanje.

Je li BiH još uvijek izvan fokusa velikih svjetskih sila i što mislite hoće li međunarodna zajednica poduzeti snažnije korake u redefiniranju odnosa u toj državi?

Nisam optimist. EU je spor, lijen i birokratiziran. Općoj konfuziji u BiH pridonosili su i pridonose brojni predstavnici međunarodne zajednice. Primjerice, visoki predstavnici EU-a. Oni su, općenito govoreći, unakazili Dayton.

Ukratko: Zapad, koji je najutjecajniji u BiH, ne zna što bi s BiH. Dok se Europljani premišljaju što će, na bošnjačke lidere istodobno snažan utjecaj imaju islamske zemlje. Ako pomno zađete u srž političkog programa vrha Stranke demokratske akcije, svrha njihova djelovanja nije europeizacija BiH, već islamizacija.

U nekim vašim izjavama oštro ste kritizirali stajališta bošnjačkih lidera o građanskoj državi BiH!?

Građanska država i načelo “jedan građanin – jedan glas” nesumnjivo su demokratske stečevine, ali u jednonacionalnoj državi! Zašto bošnjački lideri ne čuju poruke povijesti: tijekom posljednjih stotinu godina nije se uspjelo održati stabilne višenacionalne države gotovo nigdje u svijetu.

Tri federacije, Sovjetski Savez, Jugoslavija i Čehoslovačka, raspale su se, Španjolska muku muči s Katalonijom, pa i Baskijom, a temeljni problem posvuda je više-manje isti: nije se uspijevalo i ne uspijeva se suzbiti dominacija, hegemonizam najbrojnije nacije u multinacionalnoj državnoj zajednici. Ta dominacija, taj hegemonizam, prirodni je učinak načela “jedan građanin – jedan glas” u višenacionalnoj državi.

Koji bi, po vama, bio najpovoljniji model za državu BiH?

BiH je krajnje osjetljivo područje. Podsjetit ću na geostrateški položaj države, sjecište interesa velikih i srednjih sila i alijansi. BiH je, uz se to, sidro uz koje su vezane dvije države, Hrvatska i Srbija.

Stoga je, u ovome povijesnom trenutku, po mojem mišljenju, najpovoljniji model za tu državu, njezinu teritorijalnu cjelovitost, suverenost, neovisnost, održivost i stabilnost: istinsko poštivanje ravnopravnosti i jednakosti triju konstitutivnih naroda u pravima i obvezama, a jednako tako i jednakosti i ravnopravnosti svih ostalih građana u složenoj državi, neovisno o nacionalnosti, spolu, vjeroispovijesti i svjetonazoru.

Hrvatska podržava ustroj BiH na temeljima triju konstitutivnih jednakopravnih naroda Konačnu odluku o modelu suvremene demokratske države BiH, njezinu ustroju, pravnim i političkim temeljima, morali bi donijeti narodi u BiH. Budući da je takav konsenzus u ovome povijesnom trenutku nemoguć, valjalo bi sazvati međunarodnu konferenciju EU-a, BiH, Hrvatske i Srbije na kojoj bi se potpisao svečani konstitutivni akt o složenoj modernoj državi.

Tko bi u BiH mogao najučinkovitije potaknuti jedan takav proces?

Za postizanje i održanje civilizacijskog i demokratskog standarda odnosa među narodima u BiH najodgovorniji je najbrojniji narod u državi – Bošnjaci. A unutar te nacije njezina intelektualna i politička elita.

Budući da ste i sami profesor međunarodnoga prava, možete li reći je li Daytonski sporazum predstavljao prihvatljivo rješenje za sve?

U ono užasno ratno vrijeme – da. Oblik složene države i odnosi između naroda, koji su prvotno, izvorno bili normirani u Daytonu, nisu bili idealno rješenje. Ali su ti dijelovi sporazuma najmanje bili prohrvatski, probošnjački i prosrpski. Istodobno i najmanje antihrvatski, antibošnjački i antisrpski. Svi su bili jednako nezadovoljni.

Kako vidite ostvarivanje ustavne obveze Hrvatske prema Hrvatima izvan domovine?

U članku 10. hrvatskoga Ustava zajamčena je dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama “osobita skrb i zaštita” Hrvatske. Ta ustavna odredba obvezuje sve hrvatske institucije, posebice državne, i sve građane. U Hrvatskoj, međutim, tu odredbu svaka politička stranka i partija na vlasti shvaća tako kao da je skrb i zaštita Hrvata u BiH povjerena samo njoj, pa se tako i ponašaju naši čelnici. To je pogrešna interpretacija Ustava i takvo ponašanje se mora promijeniti.

Može li Hrvatska u budućnosti upravo lobiranjem za izmjene Ustava i Izbornog zakona utjecati na poboljšanje položaja Hrvata u BiH?

Hrvatska se Vlada i sad zalaže za te ciljeve, u Sarajevu i u Bruxellesu posebice. Besmisao je da je bh. Ustav prihvaćen u Daytonu, a da su nakaradnom Izbornom zakonu kumovali visoki predstavnici EU-a u Sarajevu.

Je li odluka Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić” pokazala da su odluke Ureda OHR-a bile nepovoljne za položaj Hrvata u BiH i je li vrijeme da OHR poduzme korake u ispravljanju vlastitih pogrešaka ponovnim korištenjem bonnskih ovlasti?

Meni je neobjašnjivo da se u BiH odluka Ustavnog suda ignorira. U Hrvatskoj političari često kažu da je iznad Hrvatskoga sabora samo Bog! E, ta uzrečica nije točna. Iznad Hrvatskoga sabora je Ustavni sud Hrvatske! U svim demokratskim i civiliziranim zemljama kad se spomene Ustavni sud svi ustaju i stoje mirno. Nepoštivanje toga Suda kazuje da je država nedovršena.

Kad ste objašnjavali vaše prognoze o razvoju budućih odnosa u jugoistočnoj Europi, niste spomenuli Hrvatsku?

Glavna briga Hrvatske bit će trajno očuvanje identiteta hrvatskoga naroda i postupno asimiliranje pripadnika nacionalnih manjina pomirbom svih Hrvata te Hrvata i hrvatskih Srba. Svrha pomirbe jest: prihvaćanje zajedničkog naziva politički Hrvati za sve građane Republike Hrvatske ne zalazeći u nacionalne korijene.

Prema francuskom, američkom ili talijanskom modelu. Ostvarivanje luđačkih zamisli nekih inozemnih političara ili krugova o zahvaćanju dijelova hrvatskog teritorija, u Srbiji i Italiji, na umu je svih hrvatskih vlada. Sitni mangupi nas ne zabrinjavaju. Povijest nam je ostavila pouke.

Može li se pristupanjem EU-a doći do stabilizacije odnosa u BiH?

Siguran sam da će pristupanje BiH Europskoj uniji, iako nedopustivo sporo i nepotrebno komplicirano, pridonijeti stabiliziranju i napretku BiH. Mislim da bi bilo dobro započeti razgovore i o što skorijem članstvu BiH u NATO-u, iako članstvo u NATO-u nije uvjet za učlanjenje u EU.

Što biste poručili Hvatima u BiH?

Obveza Hrvata u BiH, dužnost, ustavna, patriotska, kakav god pridjev uporabili je: sudjelovati u donošenju odluka važnih za BiH. Ovo je vaša država. Ključne odluke se za BiH ne mogu donositi ni u Zagrebu, ni u Beogradu, pa ni u jednoj stranoj metropoli, ma koliko bila središte moći.

Moram, međutim, kazati i ovo: s obzirom na prilike koje su stvorene, u ovome povijesnome trenutku, najvažnije odluke o statusu Hrvata u BiH mogu se ostvarivati samo zajednički, u tijesnoj suradnji Hrvata u BiH s hrvatskim državnim institucijama, uz snažnu, hrabru i pedantno smišljenu podršku službene Hrvatske.

Razgovarala: Maja Ereš / Večernji list

 

Davor Domazet Lošo: Bosna i Hercegovina je hrvatska djedovina

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Čović: Nema naše budućnosti ni sadašnjosti bez povijesti koju trebamo prepoznati kroz svoju tradiciju, kulturu, vjeru

Objavljeno

na

Objavio

Dr. Dragan Čović na Bilima: Na tragu ovakvih sjećanja ne smijemo dozvoliti da se izbriše ono što je hrvatsko i to je upravo zadatak i HNS i svih politika, crkvene i svjetovne vlasti

Obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma, u organizaciji Hrvatskog narodnog sabora i Odjela HNS-a za Drugi svjetski rat i poraće, započelo je danas svetom misom zadušnicom koju je predvodio uzoriti kardinal Vinko Puljić, koji se u svojoj propovijedi istaknuo kako je zadatak svako da iskaže dužno poštovanje prema žrtvama totalitarnih i autoritarnih režima.

Na spomen području „Groblje mira“ na Bilima, platou između Mostara i Širokog Brijega, organizirano je obilježavanje 74. obljetnice velikog stradanja hrvatskog naroda te su pokopani pronađeni ostatci neidentificiranih žrtava ratnih i poratnih djelovanja Drugoga svjetskoga rata i poraća.

Obljetnici, koja iz godine u godinu privlači sve više vjernika, nazočili su predstavnici crkve u Hrvata, visoki dužnosnici Hrvatskog narodnog sabora, izaslanstvo Republike Hrvatske, predstavnici društvenog, političkog i gospodarskog života Bosne i Hercegovine te predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović sa izaslanstvom.

Nazočnima se, nakon svete mise i pokopa neidentificiranih žrtava obratio predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović, koji se u svome govoru zahvalio kardinalu Puljiću na dolasku i upućenim riječima ohrabrenja, ali i cijelom organizacijskom odboru koji iz godine u godinu predano radi na ovom spomen obilježju.

„Ovaj hram mira osmislili smo prije šest godina kako bi na poseban način skupili svoje misli oko svih onih koje ćemo pokušati u narednim godinama, prije svega evidentirati i na pristojan način pokopati, otrgnuti od zaborava i na tome graditi budućnost. Nema naše budućnosti ni sadašnjosti bez povijesti koju trebamo prepoznati kroz svoju tradiciju, kulturu, vjeru. Mi smo u jednoj obavezi, da bi mogli graditi sebe kao narod na prostorima Bosne i Hercegovine na jedan civilizacijski način napravimo otklon od onih, koji su samo zbog toga što su bili drugačiji, drugi i na drugačiji se način molili Bogu, drugačije predstavljali, drugačije razmišljali, zbog toga svirepo ubijeni. Zločini koje nikada ne smijemo zaboraviti trebaju postati način da i sa ovog proplanaka na Bilima šaljemo poruke“, naglasio je dr. Čović.

„I danas prema Hrvatima Bosne i Hercegovine imamo jedan jasan otklon u samoj Bosni i Hercegovini. Ustavno smo definirani kao jednakopravan, konstitutivan narod koji bi trebao imati svoje legitimne predstavnike, a u histeriji mnogih koji su to isto radili u povijesti, i danas isto u izričaju postoji želja da se iz ustava izbriše ono što je hrvatsko. To je nešto što mi na tragu ovakvih sjećanja ne smijemo nikada dozvoliti. To je zadatak Hrvatskog narodnog sabora i svih politika i crkvene i svjetovne vlasti da u zajedništvu Hrvata izborimo svoju jednakopravnost i konstitutivnost na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine i svoje legitimne predstavnike koji o tome mogu skrbiti“, kazao je između ostalog predsjenik Čović te je pozvao da daljnji zajednički rad, kako bi svejedočili o povijesti ali i stvarali budućnost.

Zaravan Bile iznad Mostara i Širokog Brijega u veljači 1945. bila je mjesto krvavih okršaja. Danas se tu, na površini od 100.000 m2 polako uzdiže Groblje mira, spomen-prostor na sve pobijene katolike Hrvate iz Herceg Bosne, BiH. Ograđeno je, sazidana je i blagoslovljena crkvica posvećena Sv. Josipu, dovršena kosturnica, zasađena stabla, podignuti prvi križevi, asfaltirane staze. Ostali radovi su u tijeku.

 

Na Bilima obilježen Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

DF sabotira izgradnju autoceste kroz Hercegovinu

Objavljeno

na

Objavio

Godinama već traje sustavna opstrukcija izgradnje autoputa kroz Hercegovinu te se Mostar osim u političkoj sustavno drži i u infrastrukturnoj izolaciji. U najnovijoj epizodi sabotiranja razvoja Mostara glavnu ulogu preuzeo je DF.

Pedesetak mještana mostarskih naselja Kosor, Malo Polje, Ortiješ, Hodbina, Lakiševina i Kočine okupilo se u petak na prosvjednom skupu na prometnici Kosor-Blagaj kako bi, kako su rekli, skrenuli pozornost na problem trasiranja koridora Vc južno od Mostara, piše Dnevnik.ba.

Mještani se protive predloženoj trasi i eksproprijaciji zemljišta te od Autocesta FBiH zahtijevaju održavanje javne rasprave o trasi autoputa ‘Koridora Vc’ kroz južni dio Mostara.

Stanovnica Kosora Nura Štajn kazala je kako neki mještani neće prihvatiti nametnuta rješenja te kako ne dozvoljavaju da se ovi prostori koriste za autoput.

– Oštećeni smo na sve moguće načine, a što je najgore oštećeni smo za međuljudske odnose. Ne damo politici da se miješa u ovo. Ja ću biti prva na živom zidu i nitko neće mašinom proći preko moje zemlje, a to tražim i od svojih sugrađana – poručila je Štajn.

Dodala je kako je 3000 građana ovog područja potpisalo peticiju protiv gradnje te da im nikada nije ponuđeno varijantno rješenje.

– Mi smo za to da taj autoput košta i skuplje, ali ne damo ovo, jer ovo je najplodnija zemlja – poručila je.

No, koliko su prosvjednici protiv upliva politike u ovaj problem govori i činjenica da je Ahmet Džubur, zastupniku DF-a u Federalnom parlamentu ujedno i član organizacijskog odbora mirnog okupljanja. On je rekao kako se “nezakonitom i netransparentnom odlukom” želi napraviti trasa autoputa na ovom području koje, kako je kazao, nema nikakve predispozicije da bude autoput. Džubur inače nema nikakve kvalifikacije vezane za promet i prometnu infrastrukturu.

– Danas ćemo ovdje dati svoj glas da im poručimo da ovo hitno zaustave jer trebaju znati da se ovdje radi o nekoliko desetina tisuća nezadovoljnih ljudi. Ovo se ne tiče samo navedenih naselje nego i stanovnika Mostara jer je veliki dio hrane, znači poljoprivrede, vinograda, voćnjaka, povrtnjaka, ljekovitog i aromatičnog bilja s ovog prostora. Ovo je inkubator budućih karcinoma i potpune degradacije, komunikacijske i svake druge, a prije svega nezabilježen egzodus srpskog stanovništva s ovog područja koje predstavlja najfinije vezivno tkivo multietničke BiH – rekao je Džubur.

Dodao je kako okupljeni građani traže da se proces vrati u zakonske okvire, odnosno traže održavanje javne rasprave koja se mora provesti kod izrade autoputova a koja se, kako je kazao, izbjegava.

– Tražimo da se napravi javna rasprava za dionicu Mostar jug – Buna – tunel Kvanj. Nema je zato što bi se dokazalo da ova lokacija, ovaj prostor i ovaj koridor ni u kojem smislu ne odgovaraju – ocijenio je Džubur.

Nezadovoljni mještani ranije su istakli da, prema preporukama struke, najpovoljnija trasa ide preko obronaka Podveležja, prenosi HMS.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari