Pratite nas

Intervju

Akademik Josip Pečarić: ‘Nažalost, biti ubojica je mnogo veće dostignuće od pisanja znanstvenih radova’

Objavljeno

na

Veliki razgovor Mladena Pavkovića s akademikom Josipom Pečarićem u povodu izlaska njegove nove knjige

Biti ubojica je mnogo veće dostignuće od pisanja znanstvenih radova. Nažalost.

Hrvatski akademik Josip Pečarić često je na udaru, baš kao i većina onih koji se i dalje bore za boljitak Lijepe naše, tj. hrvatske Domovine.

Ali, ako je suditi po njegovim brojnim aktivnostima, poglavito na domoljubnom planu, ne odustaje. Ne povlači se ni milimetar.

Ovih dana objavio je novu knjigu u kojoj ponovno komentira, polemizira i ističe toliko prozivani pozdrav „Za dom spremni“. Nu, ovdje je u prvom planu bivši hrvatski reprezentativac Josip Šimunić.

Pitamo, prije svega, akademika Pečarića, što donosi ova knjiga, a on kaže:

Najveći dio knjige daje tekstove iz mojih prethodnih knjiga o poznatom slučaju našeg proslavljenog reprezentativca i velikog domoljuba. Evo što o tome piše na poleđini knjige dr. sc. Josip Stjepandić:

“Nakon što je kao nogometni internacionalac, rođen u Australiji od hrvatskih roditelja, uspješno igrao 13 sezona u prestižnoj njemačkoj Bundesligi, gdje je dogurao do kapetana te najpopularnijeg i najboljeg igrača tradicionalnog kluba Hertha iz Berlina, nogometaš Josip Šimunić u samo dvije godine u neovisnoj Hrvatskoj prešao put od svjetske slave do stuba srama. Presretan zbog pobjede protiv Islanda 14. studenog 2013. godine, koja je Hrvatsku jos jednom izvela na svjetsku nogometnu pozornicu, uzeo je mikrofon u ruke te doviknuo navijačima: „U boj, u boj“, te „Za Dom“. Navijači u trenutku velikoga slavlja naravno nisu bili nimalo nespremni. Potom se na njega sručila prava hajka, kao da je počinio najgore nedjelo. Nisu pomogle nikakve obrane. Šimunić će zbog slijepe pristranosti FIFA-e ostati žigosan kao rasist. On, koji je godinama predvodio suigrače svih boja! Danas, punih 6 godina nakog toga beningnog događaja, pokazuje se da je Šimunićev postupak bio samo okidač za već primpremljenu, bjesomučnu hajku, koju je prije njega bio doživio i pjevač Marko Perković Thompson. Njihovim progoniteljima ne smeta zapravo taj pozdrav, koji je poznat u gotovo svim svjetskim jezicima, nego javno iskazana spremnost braće da stanu u obranu svojih domova, ako bi se netko opet latio tenka, zbog kojeg je jednom već bio utekao kao zec na traktoru. Tako je uzoriti, dobroćudni nogometaš, koje je godinama bio izvrsni ambasador svoje domovine u kojoj dotad uopće nije živio, postao simbolom stradanja i medijskog linča zbog toga istog domoljublja.”

Već tada je bilo očito sluganstvo hrvatskih vlasti. Naime, u jednom  tom tekstu iz iste godine se uspoređuje slavljenje pobjeda Novaka Đokovića podizanjem ruke s raširena tri prsta sa Šimunićevim pozdravom. Naime, radi se o pozdravu pripadnika velikosrpske soldateske i tzv. JNA tijekom ratova 1990-tih u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. S tri uzdignuta prsta proslavljali su masovna zvjerstva, ubojstva, silovanja, terorizam i razbojstva što se po međunarodnom pravu smatra elementima genocida, kulturocida i urbocida. Zapravo prije Drugoga svjetskog rata Srbi su polagali prisegu s tri podignuta prsta, ali spojena. To ste nedavno mogli vidjeti mislim na Vinkovačkoj TV gdje su pokazali dvoje djece koji s pravoslavnim popovima – valjda u RH – pjevaju četničku pjesmu i završe je s tim pozdravom, Međutim, tri raširena prsta kakva danas podižu u podravu pojavio se tek 1988., u vrijeme kada je već počela vladavina Slobodana Miloševića. Naveli su i srpskog povjesničara Dragana Petrovića koji smatra da bilo koji nacionalni pozdrav može biti njegovanje tradicije, ali može i napredovati.

Odmah sam upozorio na potpunu analogiju ZA DOM i ZA DOM SPREMNI. S tom razlikom da se srpski pozdrav koristio u fašističkoj agresiji na Hrvatsku, a sa ZDS se branila Hrvatska. Dakle, očito služenje vlasti velikosrpskoj politici.

Zapravo i nedavna presuda Visokog prekršajnog suda gdje se jednako tretiraju i ZA DOM i ZA DOM SPREMNI pokazuje to isto.

I zato je prirodno bilo odgovoriti ovakvom knjigom o Šimuniću, mada je u toj presudi glavni  cilj napada bila „Bojna Čavoglave“. Jasno i zašto. Pa baš je tih dana tu pjesmu napao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Zbog čega i kako je došlo do toga da se „svi“ bavimo pozdravom „Za dom spremni“, a ne recimo mnogo važnijim pitanjima iz Domovinskoga rata, kao što su primjerice 150 masovnih grobnica, koje su ostale nakon velikosrpske agresije?

Vjerojatno ste primjetili da godinama poslije završetka Domovinskog rata ZDS nije nikome smetao. Ni Srbima ni domaćim srpskim slugama. Tada se „dogodio“ Memorandum SANU 2. tj. poslije vojnog poraza Srbi  su njime pokrenuli sve da se ciljevi koje nisu ostvarili u ratu – ostvare u miru. Davno sam već napisao kako im je izuzetno veliko dostignuće što u tome imaju podršku vlasti, glavnih medija u RH. Otud progoni i Thompsona i Šimunića i HOS-ovaca i mnogih drugih. Vlastima i drugima koji su u toj velikosrpskoj igri itekako odgovara da se „vrti“ priča oko ZDS, a ne hrvatske žrtve o kojima govorite. Pa cilj Memoranduma SANU 2 je „dokazati“ krivicu hrvatske strane, a ne fašističkog agresora. Pa nije vlast u RH toliko luda da rješava pitanja hrvatskih stradanja. Pa to bi bilo očito suprotno ostvarenju Memoranduma SANU 2, zar ne? Sjetite se kada je Predsjednik Vlade jedino reagirao kao čovjek u Hrvatskom saboru: kada su mu rekli da je izdajnik. Istina boli, zar ne?

Zapravo to tako očito slijedi i iz odnosa vlasti prema ploči našim poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu. Ploči na kojoj je legalni znak HOS-a. U nedavnoj presudi u Sisku doslovno stoji:

„Pozdrav Za dom spremni, kao znak HOS-a, službeni je i legalni znak, stoga majice s legalnim znakovljem HOS-a nisu  zabranjene. Majica HOS-a jednaka je kao i svaka druga majica bilo koje druge brigade Hrvatske vojske ili neke druge ratne postrojbe iz Domovinskog rata. Znakovlje HOS-a formalno je verificirano i u Ministarstvu obrane prošlo je odgovarajuću pravnu proceduru te kao takvo predstavlja obilježje sastavnoga dijela Hrvatske vojske, a koji znak je službeno registriran i predstavlja  izraz volje i legaliteta vlasti Republike Hrvatske…“

To sve znaju i vlasti i oni koji su tražili da se ploča ukloni, pa im je udovoljeno. Da bi pokazali kako su im interesi agresora važniji od hrvatskih, pokazalo se tada kada se govorilo i o kokardama, pa je Pupovac objasnio vladajućima, kako kokarda nije zabranjena.

Dakle, poštuje se znak kojim se napadalo na Hrvatsku jer nije zakonski zabranjen, a napada znak koji je službeno registriran i predstavlja  izraz volje i legaliteta vlasti Republike Hrvatske… Valjda je očito zašto se Predsjednik Vlade htio tući kada su mu u Saboru rekli što to znači, zar ne?

S obzirom da ste član HAZU, je li u redu da se još uvijek među počasnim članovima nalazi ime Josipa Broza Tita?

Ovo je pitanje koje mi dozvoljava i malo šale. Znate da u nacionalne akademije biraju pojedince koji su postigli izuzetne rezultate u pojedinim područjima. Kada mene pitate ovako nešto, mene više zanima kako je J.B. Tito samo počasni član HAZU, a ne kao i ja redoviti član. Naime, ja sam po svjetskim izvorima po broju objavljenih radova u znanstvenim časopisima iz matematike vjerojatno među prvih PET u cijeloj povijesti, ali da budemo sigurni recimo među prvih deset. A J.B. Tito je, opet po svjetskim izvorima, među DESET najvećih ubojica. Možda je on „samo“ počasni član zato što je biti ubojica mnogo veće dostignuće od pisanja znanstvenih radova iz matematike.

A zbog čega HAZU nema ni jednog živog počasnog člana?

Ne znam. Možda se odgovor može naći u mojem svojevremenom komentaru kako mi je žao današnjih tobožnjih antifašista, a zapravo crvenih fašista.

Zašto?

Pa njihovi očevi su nas mogli ubijati, a oni ne mogu. Doista ih čovjek mora žaliti, zar ne?

Je li vam članovi HAZU daju podršku u vašem radu, osobito u svezi objavljivanja domoljubnih knjiga?

Samo neki pojedinci u HAZU su još 2014. prestali čak slati obavijesti o predstavljanjima takvih knjiga i to kada sam najavio predstavljanje knjige gdje se već u naslovu parafrazira izjava Slobodana Miloševića o Srbima koji su u Oluji bježali kao zečevi /“Hrvatski genocid, Napravili zečeve od Srba“. Vjerojatno se sjećate i moje uloge u sprječavanju izbora Ive Goldsteina u HAZU. Cilj je imati takve u Akademiji, a ne pomaganje tiskanja ovakvih knjiga. Pa i zbog Peticije ZDS kojom smo branili Thompsona i „Bojnu Čavoglave“ smo prozivanji od Glavnog tajnika HAZU u Hrvatskom saboru.

Treba li u Hrvatskoj barem još jedna institucija, poput HAZU?

Radi se o nacionalnoj akademiji, pa je važnije postići da ona doista štiti hrvatske nacionalne interese. Zato je glavna bitka unutar HAZU kako birati doista hrvatske znanstvenike i umjetnike, jer je na primjeru Goldsteina očito da se hoće postići nešto sasvim suprotno. Evo jedne moje čestitke mom kolegi koju sam poslao i drugim akademicima (spominjem Iva Drobilicu – vjerojatno znate da se radi o Ivi Goldsteinu), a zapravo pokazuje koliko je jadno stanje i na hrvatskim sveučilištima, a ne samo u HAZU:

„Poštovani i dragi kolega Muiću,

Čestitam Ti na izboru za Predsjednika Odbora za suradnju s hrvatskim sveučilištima i znanstvenim institutima

http://info.hazu.hr/hr/o-akademiji/znanstvena_vijeca/odbor_za_suradnju_s_hr_sveucilistima_i_zn_institutima/.

Ispričavam se što Ti nisam čestitao na samoj sjednici našeg razreda kada sam i doznao za taj izbor. Zapravo sam dvojio trebam li Ti uopće čestitati jer je moje iskustvo sa sveučilištima i znanstvenim ustanovama u RH doista jako loše.

Npr. Rektor Zagrebačkog sveučilišta je tako pokazao svoj prezir prema HAZU svojim odnosom prema pismu koje mu je uputio predsjednik Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a:

 

Akademik Davorin Rudolf,

predsjednik Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava

HAZU-a

Zagreb, 5. listopada 2016.

 

Gospodinu

Prof. dr. sc. Damiru Borasu, rektoru Zagrebačkog sveučilišta

Z a g r e b

 Poštovani gospodine rektore,

Akademik Josip Pečarić uputio mi je pismo u kojemu je ustvrdio da se prema njemu tijekom zadnjih godinu dana sustavno primjenjuju postupci i čini osobne diskriminacije kojima se grubo krše njegova prava i slobode čovjeka i znanstvenika.

Otežava se, onemogućuje i diskvalificira njegov znanstveni rad, ostvarivanje znanstvenih projekata, pripremanje i objavljivanje znanstvenih časopisa koje uređuje, premda su visoko rangirani prema objektivnim mjerilima.

Netrpeljivost i diskriminacija prelijevaju se na njegove suradnike, pa čak i na članove njegove uže obitelji. Naveo je primjer svoje kćerke na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, Katedri za organizaciju znanja, Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti.

Strahujem da su civilizacijski  nedopustiva i osvetnička vrela diskriminacije i difamiranja  akademika Josipa Pečarića vezana uz njegove javne političke djelatnosti. To je, dakako, nedopustivo, usuprot je zajamčenim ljudskim slobodama.

Dužnosti predsjednika Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a nalažu mi zaustaviti i suprotstaviti se napadajima na akademika Pečarica, jednog od najuglednijih hrvatskih znanstvenika u području matematike, u svijetu priznatog stručnjaka teorije nejednakosti, autora 1100 napisanih ili autoriziranih djela. Smatram da su to istodobno i dužnosti vaše institucije  pa Vas molim, gospodine rektore, da pozovete, primite i saslušate akademika dugogodišnjeg profesora Zagrebačkog sveučilišta Josipa Pečarića i da ga Rektorat Sveučilišta zaštiti od kršenja i nasrtaja na njegova ljudska prava i slobode građanina i znanstvenika.

S poštovanjem,

akademik Davorin Rudolf

Naime, Rektor je s prezirom odbio odgovoriti na pismo Predsjednika jednog odbora HAZU.

Za razliku od onog studenta koji se odbio rukovati s rektorom Borasom zato što mu Sveučilište nije odgovorilo na pismo, HAZU snishodljivo poziva Rektora  na svoje proslave. Zapravo, to je i sramotan odnos Akademije prema predsjedniku akademijina odbora.

Istina Rektor nije odgovorio ni na slično pismo iz Ministarstva znanosti, pa bi izgledalo da time ponižava i Vladu. Ali valjda je Vladi bitnije što on predlaže oca Predsjednika Vlade za profesora emeritusa.

Tko bi tu znao što je po srijedi kada znamo da je Rektoru Borasu trebalo 15 godina da doktorira, a u narednih 15 je postao docent,  izvanredni profesor, redoviti profesor, dekan i rektor.

Priča se ovih dana kako se Rektor već silno angažirao i za svoj izbor za akademika.

Bit će to zapravo sjajna mogućnost da doznamo koliko u HAZU imamo istinskih akademika, dakle onih koji su to postali zbog svog rada i rezultata koji su postigli (takvi sigurno ne žele da im je kolega u Akademiji netko takav kao Boras) i onih koji su slični Borasu.

Ne treba podcijeniti veze kojima sadašnji rektor ne samo da je ponizio i Ministarstvo znanosti odbivši odgovoriti na njihov upit. To isto je učinio i Rektorski zbor. Naime već su ta ministarstva u nekoliko vlada konstatirali kako je prekršen pravilnik Rektorskog zbora. A današnja ministrica kao naša kolegica matematičarka mi zna i odgovoriti na moje upite. Tako mi je u veljači ove godine napisala:

Ali mi i dalje želimo riješiti slučaj pa ćemo ponoviti zahtjeve i prema Sveučilištu, Filozofskom fakultetu i prema Rektorskom zboru. Naše je jedino oruđe pismo. Nažalost, takav je zakon. Ali doći će i tamo netko razuman ili će se promijeniti zakon ili će nam Ustavni sud dati tumačenje… Žao mi je zbog toga.“

Naglasak je na riječi „ponoviti“. I Fakultet na kome je tada bio Boras, ni Sveučilište na kome je on rektor, ni Rektorski zbor gdje je član ne misle da je Vlada u RH nešto bitno da bi im oni trebali odgovoriti kada je Boras upleten u kršenje pravilnika, pa Ministrici ostaje samo nada da će se pojaviti „netko razuman“. A i Vlada se ne usudi natjerati Rektora da odgovori Ministarstvu jer je sve bilo upereno i prema itekako važnom članu HDZ-a dr. sc. Miroslavu Tuđmanu koji je bio mentor Borasu, a postoji i Tuđmanovo pismo u kojemu daje niz primjera kako su na Borasovom zavodu na FF-u koristili neistine protiv njega.

Meni je, kada su već uspjeli od mene napraviti (po Scopusu) ruskog znanstvenika, to zabavno, pa navijam za Borasa. Mislim da je to u redu s obzirom da sam itekako pomogao da i Ivo Drobilica ne postane akademik. Pitam se danas kakve koristi od toga?

Međutim, ne zavidim Ti na tome izboru s obzirom da je Boras od onog podrugljivog komentara na njegovoj obrani doktorata (Pet minuta sramote, a onda si doktor znanosti cijeli život.) uspio postići sve ovo o čemu Ti pišem.

Zato, drži se i oprosti mi što navijam za nasljednika Ive Drobilice.

Pozz

Joško“

Dakle, vidjet ćete po tome tko bude biran u Akademiju  idu li stvari u Akademiji na bolje ili ne.

Nego, o vama, kao akademiku, čitamo i čujemo samo u svezi domoljubne literature i intervjua. A što je s matematikom?

Već sam spomenuo da imam puno znanstvenih radova. Zapravo više ih je od 1200. Prije nekoliko godina je bila u Trogiru i međunarodna konferencija povodom 1000 mojih radova. Toliko nema nijedan znanstvenik u RH. Broj suradnika iz cijelog svijeta mi je veći od 230. Broj doktora koji su izašli iz moje škole u RH je oko 40, a još 20-ak u drugim zemljama. Niz monografija su tiskale više izdavačkih kuća u svijetu a u Elementu (Zagreb) imam i seriju monografija iz nejednakosti. Uskoro izlazi br. 16, a u tisku je i br. 17 u toj seriji. Posebno značajni su znanstveni časopisi koje također tiska Element. Ove godine su dva iz nejednakosti postala Q1 časopisi, što znači da su među najboljim matematičkim časopisima u svijetu, a i treći je uvršten u časopise koje imaju impacrt faktor. A u HRZZ-u su za te časopise tvrdili da nisu dobri iako su po Scopusu i tada ta tri moja časopisa bili među 5 najboljih znanstvenih časopisa u RH (ima ih više od 150). Šokantno je u svemu tome koliko je značajna uloga kolega iz HAZU u takvom sramotnom ponašanju. Naravno, svi su oni nagrađeni pozicijama savjetnika Predsjednika Vlade, Glavnog tajnika HAZU, predsjednika i člana upravnog odbora HRZZ-a. Meni je ostalo samo zadovoljstvo da me kolege iz svijeta nazivaju „kraljem nejednakosti“ i tu oblast matematike mojim kraljevsatvom.

Kako to da se „svima“ prijeti ovim ili onim kaznama (klevete, uvrede i sl.), a još nismo čuli ni čitali da se nešto takvoga zaprijetilo i nekom akademiku, osim vas?

Naravno kazne su očite ali ne i izravne. Zbog toga sam i odbio biti profesor emeritus na Zagrebačkom sveučilištu i zbog uloge današnjeg rektora u svemu tome, ali i zbog činjenice da ni mnogim koji ga biraju ništa ne znači da se radi o lošem znanstveniku koji je doktorirao u 48 godini života. Trebalo mu je 15 godina za doktorat, a potom je munjevito u narednih 15 protrčao kroz sva zvanja, postao dekan i rektor. Vjerovali ili ne. Bit će nova sramota HAZU ako u tom munjevitom nizu doda i Akademiju. Nisam htio da se na mojim radovima poslije umirovljena uopće pojavljuje ime sveučilišta na čijem je čelu rektor koji je po meni sramota tog sveučilišta. Pokušao sam preći na neko drugo hrvatsko sveučilište, ali nikome uopće nisam bio zanimljiv. Valjda im trebaju takvi kakav je Boras. Interes je pokazalo svuučilište RUDN iz Moskve, pa se danas po Scopusu vodim kao ruski znanstvenik, i praktično svi moji radovi, iako je oko 1100 napisano dok sam bio član Zagrebačkog sveučilišta, vode kao radovi tog ruskog sveučilišta. Nisam htio na radovima potpisivati ni HAZU, pa otud i moje pismo akademiku Dujelli:

„Poštovani i dragi kolega Dujella,

U svezi s pitanjem da svoje radove potpisujem s HAZU, kada već ne potpisujem Zagrebačko sveučilište niti želim biti profesor emeritus na tom sveučilištu, pa sam eto po Scopusu postao ruski znanstvenik i svi moji radovi tamo (678) se vode na moskovsko sveučilište RUDN moram Ti odgovoriti negativno.

Naime, na sveučilištu ne želim biti zbog sadašnjeg rektora koji je za mene nevjerojatan primjer nemoralnog čovjeka. To sam mogao vidjeti po njegovoj ulozi oko izbacivanja moje kćerke sa Filozofskog fakulteta, ali o tome sam već često pisao pa ne bih trebao ponavljati. Zapravo se priča i o njegovoj kandidaturi za člana HAZU-a, pa će biti prigode još o tomeJ.

O uloga HAZU u napadu na mene, moje suradnike, projekt, časopise itd. sam također često pisao. Nadam se da će uskoro biti tiskana i moja knjiga

REVIZIONIST U HAZU / JE LI POLITIČARIMA KRIVA MATEMATIKA?

koja je posvećena mojim časopisima od kojih dva nisu dobri hrvatskim političarima (tu ubrajam i ove koji vode HAZU, Ministarstvo znanosti, HRZZ).

Što se tiče HAZU, pa o takvoj ulozi Akademije sam već napisao knjigu:

PIŠEM PISMA ODGOVORA NEMA! 2. / JE LI AKADEMIJI VAŽNA ZNANOST, Zagreb, 2017. str. 212.

Uostalom vidio si i jučer na sastanku našeg razreda da sam smatrao da mi u Razredu ne trebaju čestitati za informaciju kako su dva časopisa koja sam ja osnovao postala Q1 časopisi. Naime i Razred se uključio u nemoralnu politiku prethodne uprave HAZU, koja nikada nije ni odgovorila na pismo Predsjedniku HAZU koje mu je uputio Predsjednik Odbora za ljudska prava HAZU-a akademik Davorin Rudolf u kome je tražio zaštitu mojih ljudskih prava spominjući napade i na časopise, člana obitelji itd.

Još jednom Tebi zahvaljujem što si učinio ono što je dužnost svakog tajnika, tj. tražio si potporu od našeg Razreda za to pismo. Znamo da je Razred odlučio da časopisi, projekt iz matematike, pa i ja nisu nešto o čemu bi se Razred trebao izjasniti.

Zato je bilo normalno što sam tražio da mi se ne čestita ni za činjenicu što su DVA moja časopisa postali Q1, jer matematički časopisi nisu stvar Razreda za Matematiku, fiziku i kemiju, zar ne?

Istina, na jednoj od prethodnih sjednica je rečeno kako je to bila pogrješka. Međutim, ja to ne mislim. Članovi razreda su tada očekivali da će budući predsjednik Akademije biti tadašnje Glavni tajnik HAZU, pa je njihovo mišljenje da matematički časopisi nisu u nadležnosti Razreda za Matematiku, Fiziku i Kemiju bili duboko promišljeni.

Uostalom znaš i sam kakvim si neugodnostima bio izložen zbog toga što si mislio da matematički časopisi jesu stvar tog Razreda pa si Pismo akademika Rudolfa stavio na dnevni red.

Naravno, poznato Ti je da nije mnogo drugačiji stav u Akademiji općenito, i ja se iskreno nadam da će takva Akademija uskoro izabrati i Borasa za svoga redovitog člana.

Prihvatiti potpisivanje pod mojim radovima HAZU bilo bi nemoralno kada već iz sličnih razloga ne potpisujem ni Sveučilište, kada sam odbio biti u redakciji časopisa koje izdaje Sveučilište i kada ne želim da na mojim radovima bilo koji suradnik potpisuje Sveučilište.

Naravno, jasno mi je da je Tvoje pitanje motivirano Tvojim osjećajem da meni nije pravo što sam sada ruski znanstvenik. Ja sam istina pokušao još dok nisam bio u mirovini da promjenim sveučilište (tako bih i dalje bio hrvatski znanstvenik. Međutim, na takav zahtjev nije bilo nikakvog odgovora. Zašto bi mi onda bio problem što sam ruski, a ne hrvatski znanstvenik, kada tako odgovara svima koji su zaduženi da brinu o hrvatskoj znanosti.

Srdačan pozdrav,

Tvoj,

Joško“

Mogu li predsjednički izbori nešto promijeniti u hrvatskoj politici?

Samo ako na vlast dođe hrvatska opcija umjesto sadašnje srpsko-hrvatske koalicije, tj. ako u RH odlučuju i oni koji ne sprovode Memorandum SANU 2.

U zadnje vrijeme relativno mnogi odlaze iz Hrvatske „trbuhom za kruhom“, ali ne i političari, a još manje akademici. Zašto?

Kao što sam rekao ja nisam otišao, ali sam na veliko zadovoljstvo sadašnje srpsko-hrvatske vlasti postao ruski znanstvenik! – istaknuo  je akademik Pečarić.

Razgovarao:

Mladen Pavković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Blaženka Divjak: Ne nađe li se rješenje za prosvjetare, očito idemo na izbore

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak u intervjuu za Večernji list govori o štrajku i svim novostima u obrazovnom sektoru.

Prenosimo dio intervjua s ministricom znanosti i obrazovanja za Večernji list.

Iza nas je tjedan dana štrajka. Podržavate nastavnike i profesore u zahtjevima, no niste li upravo i vi odgovorni za njihove plaće?

Čim sam došla na poziciju ministrice, u Zakonu o odgoju osigurala sam mogućnost za 30% veće plaće putem europskih projekata u školama, zatim smo promijenili kriterije napredovanja prvi put nakon 23 godine. Plaće su samo jedan element vraćanja društvenog statusa učiteljima, a mi smo druge elemente osigurali – osnaživanje učitelja edukacijom i usavršavanjem, uložili smo rekordne iznose novca iz EU fondova za opremanje škola, prvi put smo razbili uravnilovku nagrađivanjem 510 najboljih učitelja s 10 tisuća kuna bruto, a Ministarstvo pravosuđa trebalo bi do kraja godine učiteljima osigurati status službene osobe. To su činjenice. Kao što ipak treba i podsjetiti da su plaće svih u javnim službama u protekle dvije godine rasle za više od 11%. Još uvijek mislite da nisam ništa radila na poboljšanju materijalnog statusa?

Da reforma kreće i da će nastavnici imati više posla, znamo već nekoliko godina. Zašto dvije godine svog mandata niste radili i na povećanju plaća – od prvog dana preuzimanja ovog sektora do frontalne primjene Škole za život?

Od početka mog mandata do sada plaće su rasle za više od 11 posto. Prvi put uveli smo nagrađivanje najboljih i dignuli smo plaće za 10%-15% onima koji su bili u eksperimentalnom programu. Poboljšani su i uvjeti rada na temelju granskog kolektivnog ugovora, a i škole su opremljene i tako postale bolje mjesto za rad. Mislim da to govori dovoljno o mom zalaganju za društveni status učitelja. Međutim, dugogodišnje zanemarivanje sustavnog ulaganja ne može se nadoknaditi u dvije godine.

Priključenje štrajku najavljuju i fakulteti. Niste zbog autonomije Sveučilišta uspjeli natjerati na transformaciju učiteljske fakultete, što je preduvjet za promjenu paradigme učenja, a sada ćete podržati njihove zahtjeve unatoč činjenici da za reformu nisu mnogo učinili?

Zahtjevi sindikata iz visokog obrazovanja i status učitelja u osnovnim i srednjim školama dvije su različite priče. Ne mogu se tretirati na isti način jer nema bitnog povećanja složenosti posla u visokom obrazovanju i znanosti jer reformski procesi nisu uvedeni na način kao kod škola i zaostajanje koeficijenata primjetno je kod manjeg broja zaposlenika. Međutim, treba otvoriti dijalog vezano uz zahtjeve i vidjeti gdje je moguće horizontalno usklađivanje. Ipak treba reći da su pojedini fakulteti, a među njima neki nastavnički i učiteljski, ušli u proces prilagodbe i izrade novih kurikuluma.

Što je sada sa Školom za život – kako ćemo zbog štrajka pratiti uspješnost reforme? Ne čini li se da ako se već štrajka, promjene koje uvodimo u škole i nisu toliko opsežne, ni velike pa ih i uz štrajk stignemo provesti?

Prvi rezultati reforme u smislu boljih kompetencija učenika sigurno neće biti vidljivi nakon mjesec dana, već u periodu od 4-5 godina, tako da smatram ovo pitanje krivo postavljeno. Naime, kada ovako neprimjereno stavljate neprovjerenu argumentaciju u pitanje, teško je na njega suvislo odgovoriti.

Kako komentirate optužbe da je štrajk zapravo alat političke manipulacije, točnije manipulacije HNS-a? Smeta li vam to?

To vidim kao dio političkog prepucavanja i prizemnih podmetanja koji nemaju nikakve dodirne točke sa suštinom i argumentima tako da se ne mislim njima zamarati. Argumenti ulaska reforme u škole, koja sama po sebi nosi veću složenost poslova za učitelje, kao i ispravljanje nepravde u koeficijentima, primijetila je čak i Europska komisija koja hvali ambiciozne reforme u sustavu, ali naglašava da ih ne prate plaće učitelja. Istraživanja Eurydica objavljena ovaj mjesec, ali za školsku godinu 2017./2018. pokazuju koliko plaće učitelja u RH zaostaju za plaćama slične stručne razine u Hrvatskoj, pa je tako prosječna plaća učitelja između 70% i 75% prosječne plaće prvostupnika (dakle onoga koji ima nižu stručnu razinu od njih), odnosno manje od 60% prosječne plaće magistra struke (stručna razina učitelja). Dakle, problem je u odnosima koji se mogu popraviti jedino podizanjem koeficijenata složenosti poslova.

Što ako ipak do dijaloga ne dođe? Mislite li da Hrvatska zaslužuje prijevremene izbore?

Ako se ne pronađe rješenje kojim će prosvjetari biti zadovoljni, očito idemo na izbore, no to je na premijeru. Mislim da je krajnje vrijeme da se prestanemo ukopavati u rovove, da sjednemo za stol i pošaljemo jasnu poruku da je obrazovanje prioritet Republike Hrvatske. Ali da i to pratimo konkretnim ulaganjem u naš najvažniji resurs – a to su ljudi.

Plenković nije ponudio veće koeficijente, ali povećanje osnovice jest. Sindikati nisu zadovoljni, a vi? Kako sada pomiriti njihova inzistiranja na štrajku?

Paket u kojem su i povećanje plaća i izmjene Uredbe o koeficijentima je dobar. Naime, samo povećanje osnovice održava pa i povećava jaz u plaćama i to treba što prije ispraviti tako da se sjedne za stol sa sindikatima i dogovori dinamika i rokovi. Ono što je dobro je da smo konačno osvijestili važnost teme ispravljanja nepravde po pitanju koeficijenata koja je na stolu dugi niz godina i sad slijedi analiza kako su je najavili premijer i ministar financija. Dodatno, putem nagrađivanja, moramo napraviti razliku između onih koji se mijenjaju i provode reformske procese i onih koji to ne rade. Uravnilovka nije rješenje.

 

Ljilja Vokić: Od mature smo dobili – ništa!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Ivan Penava – ‘Kao predsjednik HDZ-a mogao bih progurati da se ratni zločinci napokon kazne’

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik u intervjuu za VečernjiList otkrio je kako razmišlja o kandidaturi za predsjednika HDZ-a.  Njegova se kandidatura u medijima spominjala kao opcija, a sad je Penava vidi kao mogućnost da s te visoke pozicije u stranci, naravno uspije li na tim izborima, pokuša riješiti pitanje nesankcioniranja ratnih zločina. Penava, zasad, nema formiran tim za unutarstranačke izbore, ali o odluci, čini se, ozbiljno razmišlja, piše Večernji List.

Godina je dana od velikog prosvjeda koji ste organizirali u Vukovaru zbog sporosti i nedjelovanja državnih institucija u rješavanju ratnih zločina. Ne idete u novi prosvjed ove godine, ali najavljujete nove metode kojima ćete tražiti rješavanje tog pitanja. Koje su to druge metode?
Tema prosvjeda bila je situacija u kojoj su Vukovarci i svi stradalnici rata prije 28 godina prošli stravične torture, od silovanja, zlostavljanja i u konačnici do ubojstava, i u kojoj je Vukovar bio razoren i sravnjen sa zemljom. Utvrđeno je da je u Vukovaru bilo 2717 žrtava, znamo da je u Vukovaru oko 70 posto civilnih žrtava i postavlja se pitanje koje graniči sa zdravim razumom – je li moguće da toliko godina nakon rata nemamo imena i presude za zapovjednike JNA, nemamo odgovorne zapovjednike zrakoplovstva JNA koja je dizala avione koji su tukli po Vukovaru, nemamo odgovorne i optužene zapovjednike vojne policije koja je omogućila da se ljudi izvlače iz kolone i likvidiraju po ulicama grada Vukovara.

Govorite o zapovjednoj odgovornosti.
Tako je, o zapovjednoj odgovornosti koja je neupitna, i nijedna državna institucija ne može se skriti iza argumenta da ne znamo počinitelje. S aspekta modernog društva neshvatljivo je i neprihvatljivo, ali i u kontekstu Ustava koji se poziva na Domovinski rat i jamči pravo na presudu u razumnom roku, pravo na slobodu, pravo na dom, na ljudsko dostojanstvo, a to sve Vukovarci nisu doživjeli, da nema sankcija za ratni zločin. Zato je neshvatljivo i neprihvatljivo da država Hrvatska uporno i sustavno okreće glavu od ljudi koji su stvarali državu i kojima nismo priznali da ih je netko zatočio u logorima, mučio i ubijao. Od institucija hrvatske države doživjeli smo da pokušavaju oprati ruke malobrojnim presudama međunarodnog Suda u Haagu ili suda u Srbiji. Riječ je o 20 ili 30 pravomoćnih presuda u 28 godina, a više od pola ih je produkt rada haaškog tribunala i suda u Beogradu, a ne domaćih sudova.

U ovih 30 godina najviše je na vlasti bio HDZ, SDP tek dva mandata. Pa kolika je odgovornost HDZ-a u takvom odnosu države prema žrtvama rata i ratnom zločinu?
Golema. Golema je odgovornost svih koji su bili na vlasti, svih nas koji smo na vlasti, ali i svih braniteljskih udruga i građana.

Što je HDZ u ovih 28 godina morao učiniti više?
Nećete naći nijednog HDZ-ovca koji će reći da nije za to da se procesuiraju ratni zločini. To je teza koju političari koriste već 28 godina, a zbog poražavajućih rezultata, ta se teza pretvorila u floskulu koju jednako koriste sve političke stranke. Za mene je poražavajuće što su se pronalazili različiti razlozi za to da prosvjed u Vukovaru nije bio potreban, i da su se pronalazile različite namjere zašto je taj prosvjed bio organiziran.

Većinom smo svi pisali da je to napad i poruka šefu HDZ-a Plenkoviću, i stranačka i politička.
Pisali ste krivo, iako sam iznosio aktualnu problematiku bez ikakvih skrivenih namjera ili programa, na koje su mediji cijelo vrijeme bili fokusirani.

Primjetan je bio izostanak hadezeovaca na tom skupu. Radi li se o strahu pojedinaca?
Danas objektivno možemo sagledati karakter i ciljeve prosvjeda, a osobne izostanke pojedinaca prepuštam njihovoj savjesti.

Očekivali ste da će na prosvjed doći vaši stranački kolege?
Svi članovi HDZ-a su za ciljeve prosvjeda, međutim, njihov nedolazak ne ide tome u prilog, što u prvom planu pokazuje problem s vjerodostojnošću. Ono što mi još više smeta u posljednje vrijeme jest teza da je Vukovarcima teško i da to trebamo razumjeti, a postavlja se pitanje što se napravilo svih ovih godina da Vukovarcima ne bude teško? Svaki zastupnik u Saboru ili saborski klub mogao je pokrenuti inicijativu da se promijeni zakonski okvir, mogle su se pokrenuti nove rasprave, ali se u godinu dana nije dogodilo baš ništa. A sad će se ponovno vrtjeti teze da o ratnim zločinima i obljetnici prosvjeda govorim iz onih ili ovih razloga. Na tom sam prosvjedu predstavio nekoliko ljudi koji su preživjeli stravične zločine, čovjeka kojem je prerezan grkljan i ženu koja je bila silovana, i je li moguće da oni u svijesti naših političara zauzimaju podređeno mjesto u odnosu na njihove fotelje. Mnogi će reći da se stalno vraćamo u prošlost, ali bez riješene prošlosti nema budućnosti. Kada je riječ o HDZ-u, koji je državotvorna stranka, onda od svega ovoga ne smijemo okretati glavu kao što to činimo svih ovih 28 godina.

Jeste li razgovarali s Plenkovićem o tome da se ništa nije napravilo u godinu dana od prosvjeda?
Jesam i moram reći da nisam zadovoljan pomacima. Da stvari ne budu crno bijele, ova je Vlada napravila neke iznimne iskorake, od povratka vojske u Vukovar, od uvođenja 18. studenoga kao državnog blagdana, što je bio naš zahtjev iz Vukovara, zakona koji će vukovarskom gospodarstvu omogućiti iskorake kada bude usvojen, za to sam zahvalan. Međutim, ti zakoni ne mogu biti valuta za potkupljivanje da ne iznosim problem nesankcioniranja ratnog zločina.

Dakle, neće vam tim zakonima zatvoriti usta?
Tako je, prvo neljudski je i bilo bi suludo od mene tražiti da drukčije postupam. Možemo raspravljati o strujama u HDZ-u i različitim razmišljanjima, mene su već u medijima prozvali zločestim dečkom HDZ-a i nekim tko stalno radi nered. Ima li netko obraza reći da su vrijednosti koje ja zastupam promašene i da to nisu i temeljne vrijednosti HDZ-a? Ne ponašamo li se mi na sasvim drugačiji način od onog koji je zapisan u Statutu HDZ-a ili u Ustavu Republike Hrvatske? Da bilo kojeg HDZ-ovca pitate treba li odgovarati zapovjednik koji je bacao bombe na vukovarsku bolnicu, reći će apsolutno treba, ali neće doći na prosvjed, neće to javno reći jer dolaze predsjednički izbori…

Koje su to druge metode kojima ćete tražiti sankcioniranje ratnih zločina s obzirom na to da ne idete u novi prosvjed?
Prošla je godina dana, a ulaskom u vrijeme predsjedničkih, unutarstranačkih izbora, pa i parlamentarnih izbora, ocijenio sam da drugi prosvjed nema smisla; da smo ga radili, onda bi on bio u Zagrebu. Zato ću do rješenja pokušati doći u stranci, jasno i nedvosmisleno rečeno, preko unutarstranačkih izbora. Koristeći sva demokratska sredstva koje pruža stranka, iskoristit ću da tu temu stavim u prvi plan i da stranka počne djelovati u tom smjeru jer na osnovi dosadašnjih rezultata to očito nije tako.

Razmišljate o kandidaturi za predsjednika stranke?
I to je jedna od opcija. Razmišljam kako se izboriti za zapostavljene vrijednosti koje neprestano ističem jer one za mene nemaju cijenu. A da su te vrijednosti prepoznate i među građanima, najbolje pokazuje pljesak podrške u Sinju i Kninu. U svojim nastojanjima nailazim na podršku građana iz drugih krajeva Hrvatske i dijaspore, stoga razmišljam i o putu kojim moram proći kako bih ostvario te ciljeve. A koji će to biti put, pokazat će vrijeme.

Je li vas taj pljesak potaknuo na kandidaturu?
Nemam figu u džepu, a na to me tjeraju i okolnosti i slijed događaja.

Procijenili ste da kandidaturom za predsjednika stranke možete najbolje početi rješavati pitanja ratnih zločina, odnosno svih onih tema zbog kojih ste prije godinu dana organizirali prosvjed?
Smatram da se predsjednik stranke, kao i svaki drugi građanin, mora pokloniti pred vrijednostima Domovinskog rata. A ne da mi nakon 28 godina imamo politiku i zakone koji u Vukovaru omogućuju postojanje četničkih spomenika, pa taman bili na privatnim grobnicama. Da u Borovu Selu imamo spomenik četničkom vojvodi, a dva kilometra poslije Blagi Zadri. Za mene je to znak da ova država između agresora i branitelja stavlja znak jednakosti iako će svi reći da to nije tako. Kako nije kad ta dva spomenika postoje na istom području? Zatim imamo sutkinju koja će ocu dvojice poginulih sinova reći da mora tugovati za njima. Znam da će biti komentara da pitanje Vukovara i ratnih zločina koristim za samopromociju, ali da su se u posljednjih 28 godina i drugi bavili tom problematikom, ratni bi zločini bili sankcionirani.

Koji su motivi da država u 28 godina nije ništa napravila, pa i motivi HDZ-a?
Nije se imalo dovoljno karaktera, nema se dovoljno karaktera i nema se dovoljno empatije. Da je bilo kome od tih ljudi koji su predstavljali vlast svih ovih godina prolazio četnički nož ispod vrata, kao što je stradalnicima Domovinskog rata, odavno bi sve alarmirali da se stvari promijene.

Moram primijetiti da ni Andrej Plenković ni njegovi najbliži suradnici nisu sudjelovali u Domovinskom ratu. Utječe li ta činjenica na nedostatak empatije prema tim problemima?
Ni sam nisam hrvatski branitelj. Ispod pojasa su udarci da je Plenković bruxelleski ćato ili kvalifikacije čiji je sin, to nisu kvalifikacije koje bi nekoga trebale određivati. Određivati nas trebaju rezultati našega rada.

Koje ste vi godište?
Ja sam 1974. U vrijeme pada Vukovara nisam imao ni 17 godina. Davno sam rekao da neću dopustiti da ova Vlada bude samo jedna u nizu onih koje nisu ništa učinile jer sam u poziciji kao gradonačelnik Vukovara prenijeti stavove svojih sugrađana koje prethodnici nisu.

Jeste li o svojoj mogućoj kandidaturi razgovarali s nekim stranačkim ljudima? U medijima se već nagađalo o vašoj kandidaturi i da bi vas mogao podržati Milijan Brkić.
Kakve god bile ocjene o tome čiji sam čovjek, moj je fokus uvijek na temeljnim vrijednostima i dobrobiti Vukovara. Kao gradonačelnik Vukovara očito nemam mogućnosti riješiti krucijalna pitanja o kojima razgovaram te, ako mogućnost rješavanja tih pitanja vodi preko stranačke središnjice, tu nemam dvojbe.

Je li Plenković svjestan da biste mu mogli biti protukandidat?
Hipotetski, svaki član HDZ-a može biti kandidat za predsjednika, čega je Andrej Plenković itekako svjestan. Ali, sada svu pozornost treba preusmjeriti na predsjedničke izbore.

Jeste li već tražili podršku nekih HDZ-ovaca, okupili neki tim?
Ni jednog trenutka nisam krio da se čujem i sa Stierom i s Brkićem i s Kovačem i da se sve ovo vrijeme uredno čujem i s Andrejem Plenkovićem i s Kolindom Grabar-Kitarović. Prvi put sada iznosim da idem na unutarstranačke izbore, približavala se i obljetnica i morao sam donijeti odluku što je najpametnije napraviti s aspekta rješavanja sudbine stradalnika. Kad sam odlučio da su prosvjedi kontraproduktivni i da nije dobro ponovno čekati godinu dana bez rezultata, morao sam promisliti koji je smjer najbolji i koji će donijeti rezultate. Pokušat ću u stranci promijeniti odnos snaga i tu temu iznijeti s puno jače pozicije, koja bi trebala ohrabriti sve u lancu koji trebaju raditi na rješavanju tih problema.

Sve je više protukandidata Plenkoviću, ne ide li to sve u prilog baš Plenkoviću, odnosno ne biste li se vi protukandidati trebali ujediniti da se glasovi ne rasipaju?
Bogatstvo HDZ-a različita su razmišljanja, ali o temeljnim vrijednostima moramo imati jednak stav. Tko će dati potporu kome, to je, smatram, puno manje bitno od toga da se napokon promijeni stav prema stradalnicima i Domovinskom ratu. Zašto smo došli u ovakvu situaciju? Zato što postoje zaštićene elite koje ne rade svoj posao i nemaju rezultata, a na istaknutim su pozicijama niz godina.

Nedavno su Plenković, Jandroković, pa i Brkić i Čuljak, poslali poruku da nije vrijeme za isticanje kandidatura na stranačkim izborima, nego da sve svi moraju angažirati za predsjedničke izbore. Očekujete li neku packu, da ne kažem sankciju, jer sad i vi izlazite s najavom kandidature?
Ne prejudiciram funkciju za koju ću se kandidirati niti odluke rukovodstva stranke s obzirom na to da nisam njihov član. Poštujem sve pravilnike, međutim, vratimo se na početak priče, nikada nije dobro vrijeme za temeljne vrijednosti, uvijek je nešto bitnije. Smatram da smo u godinu dana mogli napraviti puno, pa danas ne bih morao razmišljati o koracima potrebnima za rješavanje ovog problema. Igram otvorenih karata, a ako HDZ ima problem sa sankcioniranjem ratnih zločina, molio sam ih prije više od godinu dana da mi se javi što je dovoljan razlog za trenutan razilazak.

Stekao se dojam da se vrh HDZ-a boji ući s vama u politički obračun, da je bilo tko drugi organizirao prosvjed, vjerojatno bi bio izbačen iz HDZ-a.
Nemaju me se razloga bojati. Ako pogledate akte HDZ-a, vidjet ćete da postoji velik nerazmjer između onoga za što se deklarativno zalažemo u odnosu na ono što jesmo. Jedino čega se mi u HDZ-u trebamo bojati jest da nismo i da nećemo biti dostojni ljudi kojima toliko dugujemo.

Spremni ste biti i premijer?
To je daleko, trčimo unaprijed, ali spreman sam sve žrtvovati da riješim otvorena pitanja. Izgubio sam povjerenje u mnoge ljude i sustav, neću dopustiti da me se tretira kao smokvin list i da služim za naslikavanje u svrhu nečijeg prikupljanja bodova, a da bitni problemi ostaju neriješeni.

Već se interpretira da i uvođenje blagdana 18. studenoga i ostali zakoni dolaze sad uoči predsjedničkih izbora?
Inicijativa za blagdan 18. studenoga krenula je iz Grada Vukovara, prije dvije ili tri godine i ako je aktualizirana u ovome trenutku, neka je. Ako to ova Vlada bude iskoristila, neka iskoristi, nemam ništa protiv, bitno je da je to dobro za građane grada Vukovara i građane Republike Hrvatske danas, sutra ili za 10 godina. To je meritum.

Predsjednica će se u kampanji oslanjati na popularne HDZ-ovce, pa tako i na vas i Stiera, kao kandidat se pojavio i Miroslav Škoro, koliko će Škoro glasova HDZ-ovaca i desnih birača uzeti aktualnoj predsjednici?
Na relaciji aktualna predsjednica – Miroslav Škoro i uzimajući u obzir neke kvalifikacije same predsjednice, imam dojam da olako kritiziramo. Kad čitam komentare, ponekad stječem dojam da je prosječna mjera Hrvata savršenstvo. Svi smo nesavršeni, onaj tko obavlja dužnost pet godina sigurno radi greške. Sudjelovao sam u prvoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović i znam u kakvoj smo teškoj atmosferi živjeli u Vukovaru pod bivšom Kukuriku vladom i bivšim predsjednikom Josipovićem u svjetonazorskom i u svakom smislu. Ne mogu olako zaboraviti kako je to bilo teško promijeniti. To ne znači da izbjegavam razgovarati o greškama svakoga, pa i predsjednice. Govoriti da predsjednica ili premijer nisu Hrvati, da vode ne znam čiju politiku – za mene je to način na koji komunicira ulica. Ne može mi nitko reći da K. Grabar-Kitarović ili Plenković ne vole svoju državu. Uvijek je moglo bolje, i ja sam u svom mandatu mogao bolje, a izbori će pokazati kako tko diše i koliko su ljudi zbog kojih smo tu zadovoljni.

Kako ocjenjujete mandat predsjednice?
Njezin je mandat, posebice u usporedbi s mandatom Mesića i Josipovića, bio izrazito uspješan.

Koji predsjedničini potezi vam se nisu svidjeli?
Način kako je organiziran posjet Aleksandra Vučića nije mi se svidio, kao ni mnogima. Ali i neke kvalifikacije koje su izrečene, a za koje u konačnici mislim da nisu stavovi predsjednice. To su propusti od kojih ne treba bježati. Ali ne dovodim u pitanje put kojim predsjednica ide, to je iskorak koji je neusporediv s njezinim prethodnicima.

Vjerujete u njezinu pobjedu?
Vjerujem.

U Slavoniji će se lomiti koplja između nje i Škore.
Nemam dojam da Škoro predstavlja toliku prijetnju predsjednici. Prednost je na strani predsjednice, ona će sama kreirati svoj rezultat svojim postupcima.

Na koji ćete način sudjelovati u njezinoj kampanji?
Stavljam se predsjednici na raspolaganje, a jedini uvjet koji imam jest čvrsto stajanje iza iznesenih stavova i obećanja.

Stvara se dojam da predsjednica okuplja Plenkovićevu oporbu u HDZ-u, i vi i Stier idete na unutarstranačke izbore?
Ljudi su skloni teorijama zavjere i igrama prijestolja, a ja sam bez fige u džepu. Nikad neću imati skrivene namjere spram Plenkovića ili bilo koga drugog, ali da ću imati svoje stavove – hoću.

Glavni tajnik HDZ-a već govori o sabotažama na predsjedničkim izborima jer u vrhu HDZ-a smatraju da ih je bilo i na europskim izborima?
Znam koji je trud uložila gradska organizacija Vukovara na europskim izborima, lako je filozofirati nekome tko je došao jučer ili ne poznaje i ne drži teren. Uložili smo 110 posto, a rezultat je podbacio. Prvi sam put na tim izborima doživio da neiskrenost ljudi na terenu kojima je ponuđen okvir neprihvatljiv u određenoj mjeri. Nažalost, nismo mogli projicirati lokalni stranački autoritet na europsku razinu. U dobro podmazanom stroju nema iznenađenja, a ni sabotaža.

Kako komentirate Milanovića kao kandidata za predsjednika?
To je čovjek koji je odgovoran za kaos i nerede u Vukovaru. Njegove odluke donijele su nam narušenu atmosferu, sudske procese i smrtne ishode.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari