Pratite nas

Razno

Akademik Pečarić i dr . Stjepandić o novom pismu znanstvenika Ivana Đikića

Objavljeno

na

Dragi imenjače,

Mislio sam da smo završili s dopisivanjem oko plagijata kolege Đikića, ali danas sam pronašao njegovo novo pismo predsjednicima Vlade i Sabora:

http://narod.hr/hrvatska/dikic-ne-odustaje-optuzbi-racun-ministra-barisica-evo-sto-porucio-novom-pismu

Unatoč bombastičnom naslovu i neodustajanja od “optužbi” zapravo to je pismo kojim se kolega Đikić pokušava obraniti od mnogobrojnih napada.

Npr., pošto si Ti pokazao koliko plagijata ima u prethodnom njegovom pismu on kaže (valjda misli na sebe):

Plagiranje ne poznaje granice i šteti razvoju svake institucije u kojoj se tolerira. Stoga Vam, još jednom, upućujem osobni apel da pošaljete JAVNU I GLASNU PORUKU O NULTOJ TOLERANCIJI na plagiranje u Republici Hrvatskoj.

Doista, vidjeli smo da granice nisu ni otvorena pisma predsjednicima Vlade i Sabora!

Daljnji njegov tekst je opet samooptužba kolege Đikića:

Nigdje ne spominje MedDILS i ogromne novce koji je dobio taj privatni institut od države, ali je itekako spreman govoriti kada neki drugi dobiju mnogo manje za projekte hrvatskih sveučilišta.

Kako sudionik u najvećem nepoštenju može uopće držati lekcije drugima?

Npr.:

Radi se o potpisivanju odluka od strane ministra o dodjeli financijskih potpora nizu projekata u kojima je i sam sudjelovao što je primjer sukoba interesa.

Prošlo vrijeme: u kojima je i sam sudjelovao. Razumiješ li što pisac hoće reći. Njegovoj grupi više ne treba dozvoliti raditi?

Naravno, najzabavniji dio je kada se Đikić pokušavati osloboditi od stravične sramote: BITI JOVANOVIĆEV ČOVJEK:

„Doktor Đikić sasvim se jasno opredijelio i uključio u politički obračun implicirajući da je sam bio bivši savjetnik ministra Jovanovića“.

U mojim prethodnim pismima možeš naći linkove na tekstove s hrvatskih portal u kojima se govori “neformalnom savjetniku”. Naravno, nije dugo trebalo da – sada jedan drugi portal – opet razotkrije Đikića:

No, nešto tu ne štima. Na službenim stranicama Vlade je izjava od bivšeg ministra obrazovanja Željka Jovanovića – koji je tada, u travnju 2012., tvrdio drugačije.

‘On je naš neformalni savjetnik. Uz nas je i pruža nam podršku, ali i savjetuje koje promjene su nužne’, govorio je tada Jovanović u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji.

Evo i screenshota službene objave na stranicama Vlade RH.

 

http://direktno.hr/en/2014/direkt/74223/IMAMO-DOKAZ-%C4%90iki%C4%87-novim-pismom-Plenkovi%C4%87u-demantira-Jovanovi%C4%87a.htm

To je objavljeno 2012. I kolega Đikić to tada nije negirao!

Sada doznajemo kako je Đikić i iznad Vlade i Sabora. Zapravo čini Ti se ovo kao pokušaj ucjene novog pravljenja poznatog Milanovićevog pakla koju je Predsjednik Vlade glatko odbio:

Naprotiv pokušao sam kontaktirajući premijera Plenkovića 14. prosinca 2016. direktno riješiti problem plagiranja ministra Barišićabez javnog uplitanja politike. Ponudio sam svoje stručno mišljenje te izrazio zabrinutost mogućim posljedicama toleriranja plagijata.

Nudi svoje stručno mišljenje poznatog filozofa, a nebitno mu je Tvoje kao glavnog urednika i urednika više međunarodnih časopisa koji se bavi tim pitanjima. (Valjda zato što obojica živite i radite u NjemačkojJ Šalu na stranu, danas je portal narod.hr objavio Tvoje pismo časopisu “Nature” o Đikićevom plagijatu:

http://narod.hr/hrvatska/dr-stjepandic-pisao-casopisu-nature-sto-krivo-s-clankom-ministru-barisicu)

On je presudio da je fusnota (podrubak?) plagijat i sada kao najveći hrvatski stručnjak za pitanja iz filozofije nudi Vladi sebe kao novog “najvećeg”, što li?

Ili samo kaže: Uraditi što vam mi kažemo ili ćete vidjeti što je Pakao!

Vjerojatno si se nasmijao kada si video kako je kolega Đikić zadivljen hrabrošču onih koji su znali da će Barišić postati minister, pa su ga HRABRO još prije šest godina optužili za plagijat. Ako je i od najvećeg hrvatskog znanstvenika – mnogo je. S obzirom da je najveći ekspert u filozofiji, zar ne bi kolega Đikić trebao malo obnoviti kolegij “LOGIKA”?

Dr. Đikić se poziva na etičko povjerenstvo koje misli kao i on i u kojemu su stručnjaci za filozofiju njegovog kalibra. Ali osuđuje one druge pogotovo Rektorski zbor RH jer misli raspustiti ove slične njemu:

Prilikom donošenja takvog Zaključka, Rektorski zbor RH imao je u vidu zaključke, odnosno Mišljenje Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, donesenog dana 17. ožujka 2011., kao i Mišljenje ad hoc etičkog povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu, donesenog 4. travnja 2012., u kojima su sve prijave odbačene kao neosnovane, dodaje se.

O ulozi akademika Silobrčića vidjeti u istom tekstu:

http://narod.hr/hrvatska/rektorski-zbor-rh-raspustiti-odbor-etiku-znanosti-visokom-obrazovanju

U jednom od prethodnih pisama dao sam Ti link i spomenuo Otvoreno pismo potpore ministru Jovanoviću koje su predvodili Silobrčić i Đikić, A Silobrčićeva uloga u Etičkom povjerenstvu i ova činjenica o njihovoj sprezi nije mu nemoralna? Strašno!

To i danas možeš naći na portal dnevno.hr:

Izjavu potpore Jovanoviću su potpisali: Ivan Đikić, Janoš Terzić, Pavel Gregorić, Ivica Puljak, Boris Lenhard, Dean Ajduković, Dinka Čorkalo-Biruški, Bojan Čukić, Stipan Jonjić, Hrvoje Kraljević, Đuro Miljanić, Darko Polšek, Marin Roje, Guste Santini, Vlatko Silobrčić, Tvrtko Smital, Aleksandar Štulhofer, Maja Vehovec, Dejan Vinković, Kristian Vlahovićek.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/dikic-ne-govori-istinu-evo-dokaza-da-je-bio-savjetnik-sdp-ovog-jovanovica-993684/#axzz4W8THLAdu

Kako tu Jovanovićevu grupu državotvorni Hrvati doživljavaju kao protivnike hrvatske države i hrvatskog naroda, što je vidljivo i iz mnogih komentara ispod ovih tekstova na Internetu, Đikić se pokušava hrvatskoj javnosti predstaviti kao istinski domoljub.

Ali kada ga dr. Stjepandić pita što misli o znanstvenom nepoštenju Jovanovića i akademika Rudana – tajac! Valjda jezični problemi.

A kako obično tu biva, mnogo više nam govori ono što je Đikić ispustio od onoga što je stavio.

A ispustio je MeDILS!

Citirat ću tekst koji sam Ti poslao kao prilog u prošlom e-mailu:

Prema tim istim medijima na taj privatni institut Hrvatska vlada je prvo uložila za preuređenje vile Dalmacija” četrdeset milijuna kuna, a Institut je i oslobođen  cijene 40-godišnjeg korištenja vile i obale. Sve to je išlo uz obvezu i obećanje dr. Radmana da će osigurati sredstva izvan Hrvatske za rad samog instituta. …. Kada dr. Radman nije osigurao obećana sredstva za rad instituta premijer je osigurao novih 28 milijuna kuna za taj privatni institut.

Spomenuo sam Ti i kako je Sanader u svoj ured priveo menadžere 25 najvećih kompanija i naredio im potpis ugovora i plačanje tih novaca!

Da, koliko je doista mladih ljudi napustilo RH zbog davanja ogromnog novca tom privatnom institutu, a koliko zbog plagiranja o čemu se brine dr. Đikić.

Kad krije priču o MeDILSu morao bi znati da se priča u RH kako su se Radman i on posvađali oko tog ogromnog kolača koji su dobili oni, a ne mladi Hrvati koji bi s takvim ulaganjem u njih i ostali u Hrvatskoj! I to su valjda te laži o njemu o kojima govori Đikić. Da bi ih izbjegao ne pomaže to što ne spominje svoju sramotnu ulogu u MeDILSu! Koliko bi istinitije zvučale njegove riječi da nema MeDILSa:

– Djelujem kao hrvatski znanstvenik već 15 godina, te na Sveučilištu u Splitu vodim Laboratorij za istraživanje tumora. Svoje honorare od rada u Splitu donirao sam studentima medicine.

Ne pomaže što optužuje druge. Prvo mora objasniti svoju ulogu u toj sramoti! Mladi mu zbog plagiranja odlaze iz Hrvatske, a ne zbog davanja ogromnog novca privatnom institutu. Da umreš od smijeha!

 

Pozdravlja Te,

Josip Pečarić

 

P.S. Poslušao sam Te iako sam u previše uredništava

 

Dragi akademiče imenjače,

bojim se da će nas gospodin Đikić još dugo zabavljati ili zanovijetati.

Zapravo me više čudi gospodin Plenković da mu nije već odbrusio onako kako je reagirao na vrijeđanje od strane zastupnika Živog zida. Sve ima svoje granice.

Isto tako me čude Đikićevi prijatelji poput Jovanovića ili Silobrčića, da ga nisu upozorili na njegovo štetno djelovanje. Nekako ovo ponavljanje praznih optužbi podsjeća na pokvarenu gramofonsku ploču, zar ne?

Gospodin Đikić iznova pokazuje elementarno nepoznavanje pravnih normi optužujući gospodina Barišića za sukob interesa zato što je ovaj potpisao neke odluke o financiranju projekata. Prema Đikiću, Barišić nakon što je privremeno napustio Sveučilište u Splitu, ne bi smio potpisivati nikakve odluke koje koriste tome Sveučilištu. U državnoj upravi ne može biti sukoba interesa između odgovornih osoba u pojedinim institucijama, jer se važnije odluke ionako donose na temelju prijedloga nekog stručnog povjerenstva. Zamisli da ministar Tolušić ne bi smio potpisivati projekte iz Virovitičke županije zato što je tamo bio župan? Svašta!

Problem bi nastao tek kad bi Barišić sebi ili nekoj bliskoj osobi naštimao nekakav projekt tijekom ili nakon završetka mandata od kojeg bi fizička ili pravna osoba imala OSOBNU ili PRIVATNU korist.

Gospodin Đikić je ovu pogrješku sigurno učinio iz neznanja (a zašto se onda pača u stvari koje ne razumije?), ali nas je opet naveo na svojega bivšeg savjetoprimca Jovanovića, koji je dok je bio ministar poskrbio za svoju strelovitu akademsku karijeru bez presedana.

Zanimljivo, gospodin Đikić se jos nije očitovao o toj povrjedi etičnog ponašanja, iako sam ga više puta na to upozoravao. To me podsjeća na onaj vic o malom Živadinu, kojeg podučavaju da Partija bre ne može da pogreši!

Zapravo, mnogo toga je u ovome verbalnome jurišu na jedan ubogi PODRUBAK na razini podoficira jugovojske, kako mi reče moj prijatelj.

Najgori su ti „neformalni savjetnici“. Kako god se okrene, postavlja se smisao njihova postojanja i djelovanja. Zašto nisu “formalni savjetnici” s definiranim pravima, obvezama i odgovornošću? To daje dojam nereda, neorganiziranosti, samovolje, da ne upotrijebim težu riječ. Uz nas je i pruža nam podršku, ali ne savjetuje koje promjene su nužne.

Gospodin Đikić sad poriče ono što stoji u dokumentima Vlade Republike Hrvatske, kojoj se obraća s preporukama i zahtjevima. Opet je u raskoraku. Koji je razlog za to? Je li ga naprosto sram da je savjetovao najgoreg ministra u kratkoj povijesti Republike Hrvatske ili pak što je Jovanoviću ON savjetovao da čini ono što je činio tj. nasilje nad zdravom pameti?

Kako god bilo, ova poveznica izmedu Đikića i Jovanovića višestruko je diskvalificirajuća za njega, pogotovo u svjetlu Jovanovićeva znanstvenog uzleta. Kako se on ikad misli oprati od toga, naš praktični vjernik, katolik, liberalni demokršćanin?

Morala bi to biti teška i dugotrajna pokora. Recimo, svaki dan čitati doktorsku disertaciju stanovitog Pave Barišića. Mogao bi biti sretan: ipak je to filozofija na njemačkome, a ne na ćirilici.

Međutim, tu još nije kraj. Popis Đikićevih podviga sadrži i članak u časopisu Nature (vrlo je znakovito da se Nature upravo sada vraća na temu Hrvatske i to citirajući Đikićeve stavove, zar ne?). Članak je objavljen godine 1992. pod naslovom „ Plight of Bosnia and Croatia”.

Pitam se gdje je tu Hercegovina, jer pretpostavljam da taj zemljopisni pojam, sastavnica bivše republike i sadašnje države, nije ispušten slučajno. Bosnia & Hercegovina ili Bosnien-Herzegowina bilo bi korektno.

S Hercegovcima me vežu prelijepe uspomene. Naime, kad sam se godine 1990. konačno odvažio otići na jedan skup Hrvata u Ludwigshafen-u (gdje je UDBA prije toga izvršila više atentata na hrvatske i albanske iseljenike), učinilo mi se da se hrvatski nacionalni korpus sastoji pretežito (najmanje dvije trećine) od HERCEGOVACA.

Pater Ljubo Sesar, “maleni”, a u duši i po svojim djelima veliki, VEEELIKI, misionar u maloj hrvatskoj katoličkoj misiji, jedan je od recimo pet najvećih Hrvata, koje sam ikad upoznao. Njegovim podvizima bih mogao posvetiti roman.

Kad je kratko iza toga zapucalo, tko je bio prvi: Hercegovci!

Kad je trebalo svojim tijelima zaustaviti tenkove jugovojske da ne idu na Split, tko je bio prvi: Hercegovci!

Da je gospodin Đikić gledao ovaj film, drukčije bi nastupao:

 

Ne razumijem kako jedan učen čovjek, koji je u to vrijeme otišao u inozemstvo, može ispustiti Hercegovinu i Hercegovce. Bosna I (!) Hercegovina, to se kaže u jednome dahu, onako po abecedi!

Neću nagađati da li se mladi Đikić išao dodvoravati onim krugovima koji su tada počeli sotonizirati Hercegovce zbog njihova nemjerljivoga doprinosa obrani hrvatskoga nacionalnog korpusa ili je naslov kratilo uredništvo.

Čudi me da gospodin Đikić tu pogrješku nije uočio, te predmerni članak naprosto ispustio, pa time umanjio štetu koju je učinio.

Vjerujem ja njemu da je napravio impresivnu karijeru i iznova mu čestitam. Još bih mu više povjerovao da je rekao kako je on medicinsko-biokemijske struke, te da se premalo razumije u filozofiju, da bi o njoj mogao meritorno suditi.

Schuster bleib bei Deinen Leisten (Postolaru drž se svoje postole), kažu Nijemci.

Možemo se mi dopisivati još tjednima ili mjesecima, ali gospodin Đikić neće moći popraviti štetu koju je načinio sebi, te svojim istomišljenicima iznoseći neutemeljene, zapravo besmislene optužbe protiv gospodina Barišića.

S nekim vremenskim odmakom bit ćemo pametniji tj. je li ovo pojedinačni, brzopleti ispad ili dio nekakvog plana da se pozornost odvuče od nekih drugih zbivanja.

Nadam se da gospodin Đikić čita komentare čitatelja na portalima koji prenose njegove optužbe, te da će iz njih konačno izvući poruku, te se smilovati ubogom PODRUPKU.

Pozdrav iz smrznute Njemačke

dr.Josip Stjepandić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razno

dr. Stjepandić: Pismo njemačkome veleposlaniku Schultze-u

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski znanstvenik iz njemačkog Bensheima dr. Josip Stjepandić uputio je otvoreno pismo njemačkom veleposlaniku u Zagrebu Thomas E. Schultzeu zbog njegova Twitter statusa o Goranu Beus Richembergu kao članu njemačke zajednice u Hrvatskoj.

Pismo prenosimo u cijelosti: 

Štovani gospodine Schultze,

sa zgražanjem sam primio na znanje Vaš najnoviji Twitter-status, u kojem sliku s hrvatskim zastupnikom Beusom Richemberghom dijelite uz komentar: „Veleposlanik Thomas E. Schultze nakon današnjeg sastanka sa saborskim zastupnikom Beusom Richemberghom: šokiran sam uvredama, napadima i prijetnjama smrću na društvenim mrežama upućenim članu njemačke zajednice u Hrvatskoj i zastupniku Hrvatskog sabora. Osuđujem te napade.“

Svaki imalo razuman čovjek sigurno će Vas poduprijeti u Vašoj osudi svakog nasilja. Unatoč tomu, Vašu poveznicu s gospodinom  Beusom Richemberghom smatram pogrješnom, kontraproduktivnom te vrlo škodljivom za Njemačku.

Dne 28. lipnja 2013, dva dana prije ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, tadašnja neokomunistička saborska većina donijela je zakon (tzv. Lex Perković), koji je privremeno spriječio izručenje dvojice bivših čelnika udbe Njemačkoj. Nakon prijetnje sankcijama od strane Europske Unije zakon je ipak izmijenjen, dvojica osumnjičenika bili su izručeni te potom na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu 3. kolovoza 2016 zbog ubojstva osuđeni na doživotne zatvorske kazne. Obojica osuđenika vođenje postupka označili su korektnim.

Donošenju tzv. „Lex Perković“ slijedila je besprimjerna kampanja blaćenja u očigledno kontroliranim hrvatskim medijima, punim poruge i potcjenjivanja Njemačke.  Jedan od najžešćih zagovornika tzv. „Lex Perković“ bio je gospodin Beus Richembergh u svome svojstvu kao član Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav u hrvatskome Saboru.

Bilo je tako ružno, da se svaki pristojan Hrvat morao crvenjeti od srama!

Samo iz ovog razloga gospodin Beus Richembergh za cijeli svoj vijek diskvalificirao se za bilo koju suradnju s Njemačkom te bi ga se trebalo kloniti kao sugovornika!

Osim toga, gospodin Herr Beus Richembergh je u najmanju ruku  prijeporna osoba, ako je vjerovati mrežnim izvorima. Kao sin muslimansko-bosnjačkog oca i majke Hrvatice u djetinjstvu je nosio majčino prezime Beus, sve dok s 20 godina nije dodao prezime Richembergh. Niti Beus niti Richembergh ne mogu se naći u javno pristupnim popisima njemačkih prezimena. Stoga je neobjašnjivo, kako je on mogao doći do njemačkog podrijetla, pogotovo jer se po iskazu svjedoka neko vrijeme izjašnjavao kao Srbin odnosno Židov.

Dalje je gospodin Beus Richembergh iznova bio optužen da je bio posebno vjerni pristaša jugokomunističkoga režima. Tereti ga se da je prijavio dvije kolegice učenice te nastavnicu zbog školskog rada o junačkoj operi „Nikola Šubić Zrinjski“, zbog čega su one bile progonjene od jugokomunističkog režima. Isto tako ga se tereti, da je kao žbir kodnog imena Odisej radio za udbu.

Sve ove optužbe, koje se lako mogu naći u mreži, prenosim s nužnom rezervom, jer one dolaze iz različitih izvora te su moguće manipulirane na štetu gospodina Beusa Richembergha.

Svakako je znakovito da gospodin Beus Richembergh kao javna osoba nikad nije osjetio potrebu zatražiti ispravak netočnoga navoda, da ne govorim o tome da bi tužio donositelja takvih vijesti. Isto tako nije pokazao krsni list, kojim bi dokazao njemačko podrijetlo.

Stoga moram poći od toga da nisu sve optužbe protiv gospodina Beusa Richembergha neutemeljene.

Naposljetku je gospodin Beus Richembergh uvijek iznova privlačio pozornost napadima na Katoličku Crkvu i njezine vjernike, koji čine 86% pučanstva u Hrvatskoj. Isto tako, on je jedan od „fašizatora“ tj. osoba, koje u javnosti šire pogrješnu sliku o tobožnje rasplamsanome fašizmu u Hrvatskoj. Još dugo će ostati u sjećanju njegova kampanja protiv udruge „U ime obitelji“, samo zato jer su se usudili pokrenuti uspješan referendum za zaštitu braka i obitelji.

Svake godine provedem 20 do 30 dana u Hrvatskoj, gdje posjetim različita mjesta i priredbe, te snimam i mogu Vam pod zakletvom potvrditi da još nisam sreo neku koja bi približno zaslužila oznaku „fašist“.

Iz svih gore navedenih razloga gospodina Beusa Richembergha smatram moralno vrlo prijepornom osobom (kolokvijalno: trovač bunara), koji nema što traziti u društvu njemačkoga veleposlanika!

Istodobno javljeno mi je iz Zagreba da njemačko veleposlanstvo odbija zamolbe za razgovor, kao npr. gospođe Rozalije Bartolić, predsjednice Udruge udovica Domovinskog rata, koja od 14. veljače 2017 uzaludno čeka na termin kod Vas.

Gospođu Bartolić poznajem kao smirenu osobu, koja s ponosom i dostojanstvom podnosi svoju tešku sudbinu. Stoga ne bih znao zašto su vrata njemačkoga veleposlanstva zatvorena za nju, pogotovo što bi puno toga mogla ispričati o stanju u Hrvatskoj.

Vi ste, štovani gospodine Schultze, počinili teške pogrješke, koje se ne bi smjele dogoditi njemačkom veleposlaniku. Da ste moj suradnik, smjesta bih Vas otpustio.

Ovo pismo ću u kopiji poslati Vašim pretpostavljenima, članovima vanjskopolitičkoga odbora njemačkoga Bundestaga te pojedinim zastupnicima u Bundestagu, u očekivanju, da dijele moju kritiku te Vas žurno zamijene drugim veleposlanikom, koji ne će ponosno pozirati s udbaškim žbirom.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari

Nastavi čitati

Razno

Ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka – Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu molitvu

Objavljeno

na

Objavio

Dragi svi, ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka. Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu žarku molitvu. Dan posta o kruhu i vodi, čuda čini.

Molimo također i za ostalu petoricu hrvatskih generala čije su sudbine prepuštene onima, koji nisu vrijedni poljubiti pete našim hrvatskim junacima.

Preporučam usrdno neka svećenici prikažu sutra i prekosutra Sv. Misu kako bi Duh Sveti prosvijetlio pamet ‘‘velemožnim’’ haaškim sucima ‘‘ljubiteljima Pravde i Istine’’, pozvao je mons. Vlado Košić.

Uz B.B. ZDS Marija Dubravac, Brisbane

GENERALU PRALJKU

Hranio si me kad sam bio gladan,
Bolestan, smrznut, odbačen i jadan.
Plakao sa mnom i na grud me svij’o,
U svojem domu ljubavlju me grij’o.

Pitao nisi za rod ni za vjeru,
Obasuo me miljem, na svu mjeru;
U srce meko od suhoga zlata
Skrio si bijednog ispaćenog brata.

A ja, Isus Krist, u bližnjemu disah,
Tvoju dobrotu u Knjigu upisah.
Jedan je Praljak, jedna istina,
Jedna Hrvatska sveta Domovina,

Žrtvom junaka sazdana, čuvana,
Mržnjom zlotvora skvrnjena, pljuvana.
Puna je knjiga hrvatskih svetaca,
Od stoljeća sedmog patničkih otaca –

I braće što sudila haaška je neman,
Jer Hrvat domoljub bješe za Dom spreman.
Ah, što je Haag, što li jugo-udba?
Paklena vatra njihova je sudba.

U prokletstvu, s vragom traju im vlasti,
Mriju bez Boga i bez ljudske časti.
A tebe čekaju, hrvatski sine,
Nebeski dvori moje Domovine.

Na križu, patnji, nagradu si steko,
Istinu, Pravdu, branio i reko.
Ne boj se, brate, zločinačke ruke,
I ja sam takve okusio muke!

Blago onima što nevini trpe,
U muci teškoj Božju snagu crpe.
Za tebe čuvam vijenac od lovora,
Živjet ćeš sa mnom sred nebeskih dvora.

Hrvatsku tvoju nitko neće zbrisat –
Hrvat će uvijek ZA DOM SPREMAN disat!

Marija Dubravac, Brisbane

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari