Pratite nas

Kolumne

Akademik Pečarić: “MALI CRVENI U GLAVI”

Objavljeno

na

Vjerovali ili ne današnji napadi na ZDS i HOS podsjećaju me na jednu staru priču koju sam više puta ispričao, Naime, kada sam 1992. godine došao u Australiju na poziv sveučilišta La Trobe (Melbourne) javio sam se našim ljudima tamo. Već na prvom susretu s njima upozorio sam ih, kroz šalu, na nas – Hrvate iz domovine:

Znate, svi mi koji smo odrasli u komunizmu imamo jednog malog crvenog u svojim glavama. A znate, operacije na mozgu su vam najteže. I sam ponekad otkrijem da sam postupio onako kako diktira taj mali crveni. Onda odem pred ogledalo i pljunem u gada.

Takovih mojih nastupa sjeća se i gosp. Zdenko Maričić iz Geelonga koji piše u Vjesniku od 22.veljače 1994.god.:

“Poznati hrvatski matematičar, naš Bokelj, Josip Pečarić, reče nam prije dvije godine da se u učvršćenju države Hrvatske i ostvarenju demokracije valja budno paziti “ideojugoslavenčića” koji se, pritajen, još uvijek nada, a kod nekih jugonostalgičnih Hrvata, strpljivo je skriven negdje u malom mozgu”.

Bio sam u posjeti Melbourneu i 2000. g. Rekli su mi:

„Profesore, na izborima je pobijedio onaj Vaš ‘mali crveni u glavi’.

Pobjedio je i tada i kasnije i sada ide s parolom MI ILI ONI. Otvoreno nastupaju isto kao i Srbija. Sjetimo se kako smo i tijekom domovinskog rata svi bili ustaše. To smo im i danas, ali tako otvoreno se poistovjećuju sa Srbima i to tvrde hrvatski tzv. antifašisti. Napad na ZDS im je pri tome vrlo bitan. Svi znamo kako oni samo sprovode velikosrpski Memorandum SANU 2, pa to nije neobično.

Mnogo je zanimljivije kada tzv. državotvorni Hrvati napadaju ZDS.

Dr. sc. Josip Stjepandić me upozorio na Đapićev nastup u emisiji „Karte na stol“ Osječke TV 11. 08. 2016.:

https://www.youtube.com/watch?v=xx1CJKlZ_ao

U e-mailu je posebno izdvojio neke Đapičeve misli:

Ako je išta bilo sporno na tome pozdravu, mi smo to 1991. godine isprali.

Ako ga je trebalo zabraniti, onda je to trebalo biti učinjeno 1991. godine.

Taj pozdrav je zadnja linija obrane pravaštva.

Mi se moramo spremati na referendum, na kome ne ćemo loše proći.

Tadašnji gradonacelnik Dubrovnika bio je kod nas u Starčevićevu domu i tražio je od nas jednu bojnu HOS-a, a ako to ne možemo, onda nek’ pošaljemo oznake HOS-a da dignu moral ostalim braniteljima.

HOS-ovci su najzasluzniji za obranu Srđa

Ako bi se to zabranilo, onda bi se moglo zabraniti i kunu.

Bilo je prijedloga da se izbaci slovo U.

Stjepandić komentira:

Još nikad nisam doživio ovako mudrog Ðapića i to kod antifa voditelja!

Zapravo poslije našeg prošlogodišnjeg pisma Predsjednici i g. Karamarku stalno smo upozoravali kako je taj napad na ZDS zapravo napad na HOS i branitelje. Đapić ovako nastupa u više svojih nastupa pa tako i u zadnjim brojevima tjednika Hrvatski tjednik i 7Dnevno.

Razumljivo je zašto neki iz HDZ-a i danas napadaju ZDS. Pa to je HDZ radio još od Sanaderovog vremena kada su mnogi današnji HDZ-ovci bili visoko pozicionirani u tadašnjoj vlasti. Pa najveći napadi na Thompsona bili su u tim vremenima, zar ne?

U tim vremenim mnogi hrvatski intelektualci su branili Thompsona:

Poštovani gospodine Marko Perković Thompson,

Nadamo se da s prijezirom gledate na podmetanja i ovu prljavu kampanju koja se vodi protiv Vas. Zahvalni smo Vam na djelu, koje svojom glazbom, pjesmama i javnim nastupima darujete hrvatskom narodu i svim ljudima dobre volje. Vaši nastupi pobuđuju plemenite osjećaje solidarnosti, a emocije bude optimizam koji iz ravnodušja i rezignacije podiže mnoštvo ljudi.

Zato što cijenimo i poštujemo Vaš rad ovim putem Vam javno izražavamo potporu te želimo da Vas ne obeshrabre sitna, prizemna i priglupa podmetanja koja su se razbuktala poslije Vašeg iznimnoga nastupa na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, koji su organizirali hrvatski branitelji.

U Zagrebu, 20. lipnja 2008.

akademik Pečarić

akademik Pečarić

Vremena se mijenjaju. Još prošle godine naše pismo napisano poslije novog napada na Thompsona i „Bojnu Čavoglave“ bili smo ustašoidni akademici i biskupi. Neki povjesničari s Filozofskog fakulteta su htjeli udaljivati s posla svoje kolege koji su mislili ovako kako smo citirali Đapića, a i sami smo to napisali i govorili. Da sve to bude smiješno pokazuje činjenica da je dan prije Thompsonovog nastupa u Kninu bila vojna parada u Zagrebu na kojoj su sudjelovali HOS-ovci sa svojom zastavom na kojoj piše ZA DOM SPREMNI. A to je i odobreno hrvatskim zakonima.

Izgledalo je da će nastaviti isto i ove godine. Razlika je bila samo u tome što su prošle godine spominjali samo ZDS ne spominjući previše „Bojnu“ da ljudi ne bi shvatili da je po srijedi napad na Domovinski rat. Ove godine se išlo otvoreno uz niz napada na spomenike HOS-ovcima u čast tih izuzetnih branitelja iz Domovinskog rata.

Tako u Hrvatskom tjedniku u „Fusnotama za fah idiote“ izdvajaju riječi Vlaha Orepića:

„Za dom spremni“ u Kninu bilo je političko djelovanje Hasanbegovića i Thompsona. Zloupotrijebili su proslavu.

HT: Ako je netko zlorabio, onda je vaša milicija, pišući protuzakonite prijave protiv Thompsona. Njegova pjesma nije zabranjena, kao ni taj pozdrav, uostalom.

Zapravo, Orepić je i izjavio da to zna, ali je valjda poslao miliciju, pardon policiju, da pokaže u kom smjeru treba mijenjati zakon. Ili je samo postupio s poznatim milicijskim djelovanjem: NEPOZNATI POČINITELJ – HRVATSKE NACIONALNOSTI.

Srećom danas je nešto bolja situacija. U hrvatskim vlastima ima izvrsnih ljudi. Nije samo Hasanbegović na kojega nas upozorava i „Šef milicije“. Tu je i akademik Željko Reiner koji je u nemilisti zbog prijedloga o povratku imena „Hrvatski državni sabor“, ali i ministar branitelja Tomo Medved koji se zahvalio Thompsonu za ono isto za što ga je pokušala privesti Orepovićeva milicija:

Dragi Marko,

želio bih ti se ovim putem zahvaliti na dobroj suradnji i tvom svesrdnom angažmanu na koncertu ‘Pobjeda za heroje – Knin za Vukovar’ prilikom svečanog obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnost, Dana hrvatskih branitelja i 21. VRO ‘Oluja’ u Kninu. Tvoj nadasve domoljuban duh i promicanje vrijednosti pravednog i osloboditeljskog Domovinskog rata bili su snažna potpora i hvalevrijedan primjer domoljublja i snage hrvatskog zajedništva. Ponosan sam što si bio dio veličanstvenog događaja i svojom izvedbom sudjelovao u plemenitom cilju obnove vukovarskog Vodotornja, simbola hrvatskog otpora.

S poštovanjem,

ministar Tomo Medved

10. kolovoza 2016.

Da, osom godina poslije zahvale hrvatskih intelektualaca, Thompson dobija zahvalu i od hrvatskih vlasti.

Jest zabavno kada se pogleda što radi ministar policije, ali nije iznenađujuće kada znamo da se on okružio kadrovima bivšeg ministra Ranka Ostojića, zar ne?

Naravno ministar Medved je hrvatski generala i on dobro zna da je napad na HOS-ovce i na „Bojnu Čavoglave“ napad na Domovinski rat.

Pokušali su s Hagom i našim generalima, a ostao im je ZDS i činjenica da mnogi HDZ-oci itekako imaju nečistu savjest i s generalima i s Bojnom Čavoglave i s HOS-ovcima…

Naravno, neće im poslije ministrovog pisma ići lako s napadima na Thompsona i na „Bojnu“. Ostali su im samo HOS-ovci i ZDS. Vidimo kako se i dalje napada HOS. A za ZDS čitam o novoj taktici koju su „prodali“ čak i predsjedniku HAZU kome su neprihvatljivi i pozdrav „Za dom spremni“ i pozdrav „Smrt fašizmu – sloboda narodu“.

Kako se svi državotvorni Hrvati pozivaju na činjenicu da je današnja hrvatska država izborena u Domovinskom ratu pokušao sam ustanoviti od kuda to postovjećivanje ova dva pozdrava. Nitko ne spori da su ZDS koristili pa i ginuli s njime mnogi branitelji. Pa ako su ta dva pozdrava isti valja reći da je i „Smrt fašizmu – sloboda narodu“ pozdrav koji su uzvikivali neki koji su branili Hrvatsku u Domovinskom ratu. Nisam uspio pronaći. Dapače nedavno u Sisku čuo sam priču kako su branitelji – djeca i ustaša i partizana – pjevali u ratu ustaške pjesme. Upita jedan od djece partizana kako to da on pjeva ustaške pjesme odgovorio je:

„Kako da ih ne pjevam kada vidim koliko se Srbi boje kad ih čuju!“

Da i ne spomenem kako je bilo suprotno. Zločinci su u agresiji nosili zvjezdu petokraku.

Uostalom takovima ih je proglasio i stalni Međunarodni sud u Haagu kada u presudi za tužbe o genocidu piše o agresiji u cilju stvaranja homogene velike Srbije pri čemu je učinjeno niz genocidnih radnji pa se  i navode mjesta tih velikih zločina!

Pitam se što kažu oni tzv. državotvorni Hrvati koji su sudjelovali u napadima na nas koji smo branili i Thompsona i „Bojnu Čavoglave“? Jesu li to radili iz interesa ili je samo iz njihovih glava govorio onaj mali crveni o kojemu sam govorio još 1992. godine u Melbourne-u? A ako su shvatili jesu li otišli pred ogledalo i pljunuli gada?

Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Kako je Šešelj ujedinio naše drugove i drugarice

Objavljeno

na

Objavio

Kada se u glavnoj političkoj ulozi nađe Vojislav Šešelj, više uistinu nije važno što je to najpoznatiji četnički vojvoda učinio, nego koja se podvala skriva iza njegova čina. Nije pitanje je li Šešelj spalio ili zgazio hrvatsku zastavu u srbijanskoj skupštini u vrijeme posjeta hrvatskog parlamentarnog izaslanstva? Ili je možda samo to rekao? Pitanje je što je podvala?

Iza Šešeljevih predstava često su se skrivale vrlo velike podvale. Primjerice, njegovo četnikovanje početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bilo je dio ozbiljne, organizirane i sustavne ratne propagande koju su, skrivajući se iza Šešeljeve četničke šubare, vodile obavještajne strukture JNA, kolokvijalno KOS i srpske tajne službe.

Potpora JNA i Srbije

Njegova promocija u značajnu političku figuru u Srbiji potkraj devedesetih bio je Miloševićev pokušaj da stvori “opasniju” političku prijetnju od sebe samog. Njegov proces u Haagu bio je dio sustavne manipulacije starih KOS-ovih struktura, kojom su skrenuli odgovornost za ratne zločine u Hrvatskoj i Srbiji sa sebe samih, s vrha JNA, odmaknuli je od Srbije i prebacili na svoje lokalne potrčke.

Šešeljevo mentalno stanje, na granici između genijalnosti i ludila, uz potrebu stalnog velikosrpskog performansa, činilo ga je idealnim izvođačem. Ali bez potpore JNA i države Srbije u zastrašivanju i progonu vojvođanskih Hrvata, Šešelj bi bio samo ekshibicionist s čestim zatvorskim epizodama.
Jedan od najslikovitijih primjera manipulativnog podmetanja Šešelja i “šešeljevaca” kao glavnih krivaca dogodio se nakon pada i okupacije Vukovara. Tko ne pamti one snimke pijanih četnika, koji odmah asociraju na vojvodu Šešelja, kako s četničkom zastavom hodaju ruševinama grada pjevajući “Druže Slobo, pošalji salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate”? Iz te je snimke nastala priča o četnicima koji su bili gospodari života i smrti nakon pada grada, o ubijanjima iz osvete i pijanstva.

No, važno je znati kako je nastala snimka. Nastala je tako što je propagandno odjeljenje JNA, koje su, dakako, vodili oficiri KOS-a, povelo 19. studenog 1991. godine iz Beograda nekoliko srpskih i stranih televizijskih ekipa u razgledavanje “oslobođenog grada”. Nastala je u uvjetima koji su bili pod apsolutnom kontrolom najelitnijih jedinica JNA, u režiji KOS-a, jutro nakon što je u Zagrebu potpisan sporazum o neutralizaciji vukovarske bolnice.
KOS je bio taj koji je poslao skupinu pijanih četnika pravo pred televizijske ekipe koje je doveo u grad. Strani reporteri su vidjeli kako im vojnici JNA donose nove količine pića. Ista skupina četnika, njih tridesetak, snimljena je iz više uglova, na različitim lokacijama. Tako je stvoren dojam da je grad zapravo pod četničkom okupacijom. Dok su oficiri KOS-a pripremali popise za planiranu likvidaciju ljudi koje su smatrali simbolima otpora, ti su pijani četnici unaprijed “slikom” predodređeni da jednoga dana postanu krivci. A slika ih je odmah povezala s njihovim vojvodom Šešeljem. Mozgovi i organizatori egzekucija unaprijed su se zaštitili Šešeljevom šubarom.

Manipulacija kao istina

Ta je manipulacija, učvršćena sudskim procesima u Beogradu, opstala u sudskim procesima u Haagu. S time što nisu mogli dokazati da je Šešelj imao ikakve zapovjedne ovlasti nad četnicima u Vukovaru, baš kao ni u Voćinu, Tovarniku, Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu…

Bez povezanosti Šešelja s KOS-ovom strukturom, koja je od njega napravila svoj propagandni instrument, putujuće ratno strašilo, nije bilo moguće osuditi ga, dokazati mu izravnu odgovornost za bilo koji zločin. A on je i pred Haaškim sudom odigrao značajnu ulogu: banalizacije rata, suda i srpske odgovornosti. Pa čak i kada je u svojoj obrani (točno) ukazivao na KOS-ovu ulogu u organizaciji zločina – i to je iz njegovih usta zvučalo kao banalizacija.

No, zanimljivo je u kojoj su mjeri hrvatske institucije, od DORH-a nadalje, tu manipulaciju KOS-a i srpskih tajnih službi prihvatile kao vlastitu istinu.

Šešelj nikad nije bio radikalni odmetnik (veliko)srpske politike, nego njezin propagandni instrument i ponekad radikalni glasnogovornik. Zato nije važno je li Šešelj zgazio i spalio hrvatsku zastavu u srpskoj skupštini. Važni su efekti ovog proizvedenog skandala. Važno je, kao onomad u Vukovaru, kakva je slika poslana u svijet.

A ta slika sugerira da Vučiću uistinu nije lako obuzdati svoga političkog oca Šešelja. Pa ga treba razumjeti. Da je Milorad Pupovac glavni zaštitnik hrvatskog državnog dostojanstva od Šešelja. Pa mu treba dati još veću ulogu. Da Hrvatska ugrožava Vučićeve europske napore svakim pokušajem da spere blato jugoslavenske komunističke i velikosrpske propagande s bl. kardinala Alojzija Stepinca, kojeg Vučić smatra gorim od Šešelja. Pa bi trebalo pokazati više razumijevanja za Vučićeve laži.

Recimo tako da se pod okriljem Plenkovićeva HDZ-a okupi još stabilnija i još naprednija koalicija, u kojoj će se naći mjesta i za Anku Mrak-Taritaš s Vesnom Pusić i njihov zahtjev za reviziju Vatikanskih ugovora. Nakon što promisli pola sata, pridružit će im se i Joško Klisović, odnosno Davor Bernardić iz SDP-a. Suglasno će spaliti Šešeljevu sliku. I sve će biti kao prije “mračnih” devedesetih. Sukladno starom partijskom načelu: vremena se mijenjaju, drugovi se rotiraju. I djeca, i djeca – dodala bih.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: Iz jednoga totalitarizma u drugi?

Objavljeno

na

Objavio

Novi totalitarizam?

Hrvatski je sabor u petak 13. travnja glasovima 110 zastupnika prihvatio zakon o ratifikaciji tzv. Istanbulske konvencije te je Hrvatska zakoračila u neizvjesnu budućnost.

Ik Sabor

Naime, s vremenom, možda osobito za desetljeće ili dva, postat će svima jasno je li se ili nije Hrvatska obvezala na uvođenje rodne ideologije u zakonodavstvo, obrazovni sustav i javnu kulturu.

Ako se tada pokaže da se tzv. Istanbulska konvencija stvarno odnosila Isključivo na zaštitu i protivljenje nasilju nad ženama i u obiteljima i da nije postala Instrument rodne ideologije, povijest će dati za pravo zagovornicima te konvencije.

Ako se pak pokaže da su tom odlukom otvorena vrata rodnoj ideologiji, svi oni koji su dali svoj glas za ratifikaciju tzv. Istanbulske konvencije bit će prepoznati kao oni koji su u kritičnom trenutku stali protiv dobra čovjeka kao takvoga, protiv hrvatskoga naroda, protiv dobra čovječanstva i protiv zdravoga razuma.

Istodobno bili su za svoje grupne interese i za interese agentura zapadne kulturne revolucije koje novim ideologijama, među kojima važnu ulogu ima rodna ideologija, pripremaju novi svjetski poredak u kojem će biti neizbježan totalitarizam.

Premda u sadašnjem hrvatskom društvu stvarno postoji opći konsenzus da se ne može tolerirati ikakav oblik nasilja nad ženama ni u obiteljima, rasprava u Hrvatskom saboru uoči glasovanja o ratifikaciji tzv. Istanbulske konvencije otkrila je da mnogim zagovornicima te konvencije iz redova zastupnika zaštita od nasilja uopće nije ni približno toliko važna koliko im je zapravo važan obračun s neistomišljenicima, s onima koji se protive ratifikaciji toga dokumenta jer u njemu vide opasnost od nametanja rodne ideologije.

Znatan dio zastupnika zagovornika tzv. Istanbulske konvencije raspravu pred ratifikaciju iskoristio je za vrlo žestoke napade, diskvalificiranje, čak i kroz etiketiranje, za ponižavanje neistomišljenika, kojima je priređen tretman kakav se primjenjuje samo prema smrtnim neprijateljima.

Oni koji se protive rodnoj ideologiji, kako oni u Hrvatskom saboru tako i oni u svim krugovima hrvatskoga društva, pretrpjeli su nečuvenu ideološku verbalnu agresiju, koja se ne samo može, nego i mora prepoznati kao negiranje demokracije, tolerantnosti, pluralnosti, odnosno jednom riječju kao, za sada, verbalni totalitarizam.

Dovođenje u pitanje ravnopravnosti svih građana

Riječi ministrice obitelji da je »Hrvatska potpisivanjem Istanbulske konvencije odabrala svrstati se među civilizirane zemlje koje žele ići naprijed« osim sto su potpuno neprimjerene i nedopustive vrlo su i opasne.

O tobožnjem novom »civilizacijskom« dosegu govorilo je i više zastupnika, a svaki takav govor dijeli ljude na tobože »civilizirane« i »necivilizirane«, tj. na građane prvoga i drugoga reda. Ta jasno je da »necivilizirani« ne mogu biti ravnopravni s »prosvijećenima«, »civiliziranima«.

Takav govor u Hrvatskom saboru ruši hrvatski ustavni poredak i grubo vrijeđa temeljna ljudska prava jer dovodi u pitanje ravnopravnost svih građana. A Hrvatski sabor trebao bi biti povlašten i najodgovorniji prostor u kojem se smišljeno i sustavno njeguju temeljena ljudska prava i ravnopravnost svih hrvatskih građana.

Toleriranje dijeljenja hrvatskih građana na tobože »civilizirane« i »necivilizirane« upravo u tijelu državne vlasti u kojem mora najviše doći do izražaja politički narod i njegovi stvarni interesi veoma je zabrinjavajuće i veoma je teško pomiriti se s činjenicom da vodstvo Hrvatskoga sabora ni mediji nisu prepoznali to očito širenje podjela, mržnje i neprijateljstva u hrvatskom društvu.

Više nego ikad postalo je jasno kako beskrupuloznu, destruktivnu, štetočinsku pa i prema svome narodu izdajničku ulogu igra Katolička Crkva kad je riječ o njenom odnosu prema ljudskim pravima, osobito pravima žena, sekularnosti države, poštivanju izbornoga legitimiteta narodnih zastupnica i zastupnika i autonomnosti političkih institucija«, napisao je u sklopu javne rasprave o tzv. Istanbulskoj konvenciji poznati zastupnik GLAS-a i nikomu ništa, s obzirom na to da njegove tvrdnje nemaju baš nikakvoga pokrića u stvarnosti.

Osim njega i više drugih zastupnika raspravu o ratifikaciji konvencije iskoristilo je za napade na Crkvu, za napade na biskupe, učiteljstvo Crkve, na unutarcrkvene odnose vjernika i crkvenoga učiteljstva…

Komunistički model

Riječi čelnika Kluba zastupnika SDP-a, koji je osnažio novinarsku konstrukciju objavljenu u Novom listu (na koju je upozoreno u prošlom broju GK-a), a te su riječi neki proglasili ponajboljim govorom u raspravi, ulijevale su doslovno strah u kosti neutralnomu promatraču: neodoljiv je dojam da među zastupnicima u Hrvatskom saboru ima ljudi koji bi – po provjerenom komunističkom modelu – Katoličku Crkvu u Hrvatskoj u najmanju ruku stjerali u sakristiju, a možda bi i nekim ljudima iz Crkve bez ikakvoga oklijevanja skidali i glave.

Premda ne misle tako ni svi zastupnici od onih koji su dali glas za ratifikaciju konvencije, i premda se često u Hrvatskom saboru može čuti mnogo toga što je ispod svake razine kulturnoga ophođenja i zdrave pameti, više je nego tužno u 27. godini samostalne Hrvatske doživljavati tako puno isključivosti, zadrtosti i tako nizak stupanj demokratičnosti, tolerantnosti, uvažavanja pluralnosti, poštivanja slobode ispovijedanja vjere i prava društvenoga angažmana svih subjekata u hrvatskom društvu.

Rasprava povodom ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije još je jednom potvrdila da je Hrvatska zarobljena u naslijeđenom komunističkom mentalitetu i da se taj mentalitet nevjerojatno spretno uklapa o nove ideologije i nove oblike totalitarizma.

Političari i političke stranke moraju smoči snage, poslušati glas zdravoga razuma, i ne dopustiti da Hrvatska, ne oslobodivši se potpuno jednoga totalitarizma, utone u drugi.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati