Pratite nas

Kultura

Akademik Pečarić: ‘Njima ne odgovara netko tko budi ponos u narodu’

Objavljeno

na

NOVO PREDSTAVLJANJE KNJIGA O GENERALU PRALJKU U ZNAKU DETUĐMANIZIRANOG HDZ-A: ,GOVOR NA PREDSTAVLJANJU

Dopustite mi na početku da vam se zahvalim što ste došli i na drugo predstavljanje ove dvije nove knjige o generalu Praljku. Zahvaljujemo se HVIDRI grada Zagreba što su nam omogućili ovo predstavljanje, a posebno predstavljačima sjajnim hrvatskim kolumnistima Mati Kovačeviću, Marku Juriču i Marku Ljubiću.

U drugoj knjizi o general Praljku jedno poglavlje sadrži tekstove četrdesetak hrvatskih kolumnista s više od pedeset njihovih tekstova. Jedna od njih je i Mirela Pavić koja u svojoj najnovijoj kolumni u Hrvatskom tjedniku piše povodom velikog prosvjednog skupa u Zagrebu:

„Dan prije prosvida, svjesni u svojim sotonjarskim centrima, kako narod ipak svaća ono što čita, Vijeće EU ‘deklasificira’ u nastrožoj tajnosti ‘sporne dijelove’, nastojeć tursku Ikaču prikazati – nevinom. Još jedan dokumentić, nevin ka goblen hanuma. Dakle, jako se dobro prati što se u maloj zemljušici, ka naša, zbiva. Volin kad malkoc zatresemo vaki malešni i nemoćni globalističke centre. Reka bi pridragi akademik – ‘ponos’, to je ono što smo zaboravili. E, pa izgleda kako – nismo zaboravili.  Ovoga puta prosvjeduju Hrvati. Etogac! Prave marginalce, one koji slažu kapitalističku silu poreznoga novca i njihove ispljuvke, gledamo u manje-više redovitim prosvidima. A na čelu im uvik isti crvenokosi petokrakari. Vamo su bile matere s dicon, običan, mali svit, koji možda nije razumija baš svaku crticu i rezu teksta, ma nije ga mora ni detaljno pročitati e da bi nanjušija kako to ‘nije nešto dobro’.“  

Iako Mirela kaže da bih ja rekao kako je ponos ono što smo zaboravili ipak bih upozorio da se prvo proglavlje treće knjige o generalu Praljku naziva TUGA I PONOS. Da, čin Praljkova samožrtvovanja i sebedarja pobudio je u hrvatskom narodu tugu, ali i ponos. A ponos je ono što nam stalno pokušavaju uništiti jer bez ponosa nema ni Hrvatske. Najponosnijih deset godina moga života, a sigurno i vaših bile su deset Tuđmanovih godina. Da pokazao se taj ponos, pokazalo se da ga Hrvati nisu zaboravili.

A jedno poglavlje te treće knjige o generalu Praljku i govori kroz odgovor vlastima koje su odbacile velikog hrvatskog generala: „S PRIJEZIROM ODBACUJEMO VAŠE PODANIŠTVO“.

Njima ne odgovara netko tko budi ponos u narodu. Kakvi su poželjni generali pokazali su nedavno kada su iskoristili smert generala Stipetića da nam to pokažu. Iako o mrtvima samo najbolje, Ivica Marijačić je u Hrvatskom tjedniku to i komentirao:

„Dakle general Stipetić bio je jedan od hrvatskih generala slavne i pobjedničke Hrvatske vojske. Nema se što posebno prigovoriti tim hrvatskim generalima koji su dugo kalkulirali jer se događao slom ideala, života, obiteljske drame u kojima su događaji bili brži od sposobnosti za moralno i političko rasuđivanje kod onih koji su prisegnuli na vjernost Jugoslaviji. No moralni pad i Stipetića i Tusa dogodio se nakon 2000. godine kada su stali uz Stjepana Mesića i njegov protuhrvatski čin istjerivanja ratnih generala iz Hrvatske vojske pod lažnim izgovorom da se bave politikom i da spremaju državni udar. Umjesto da stanu uz svoje kolege i braću po oružju, dali su potporu Mesiću i u javnim istupima počeli demonizirati mrtvoga Tuđmana, njegovu politiku, njegove „neškolovane generale“. Stipetića su saslušavali haaški istražitelji, ali znalo se kako mu se kao Mesićevu generalu ne će ništa dogoditi jer je Mesić bio haaški pouzdanik i svjedok, odnosno hrvatski izdajnik.

U trenutcima smrti treba se pokloniti svakome hrvatskome branitelju, časniku, generalu, a ne o njima širiti neistine u jednome ili drugome smjeru. Neka je laka hrvatska gruda našem generalu Petru Stipetiću.“

https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/29028-i-marijacic-pocast-generalu-stipeticu-bez-ljevicarskih-lazi.html

Mislili su da im nedolazak na komemoraciju generalu Praljku garantira njegov zaborav. A kada jedan narod zaboravi jednu takovu veličinu kakav je bio general Praljak onda je širom otvorio vrata svom nestajanju. Nije prošlo ni tri mjeseca od smrti generala Praljka a dogodio im se Jelačić plac gdje su morali više od deset puta smanjiti broj prosvjednika da bi pokušali sakriti poruku naroda. Poruku:

„S PRIJEZIROM ODBACUJEMO VAŠE PODANIŠTVO“.

Zato ne čude izjave uglednih HDZ-ovaca koji napuštaju takvu stranku:

Prof. emeritus dr. sc. Matko Marušić: Andrej Plenković i njegovi moraju otići.

Roko Antić: Plenković nije dostojan biti predsjednikom HDZ-a.

A o ulozi Plenkovića u slučaju generala Praljka pogledajte u trećoj knjizi poglavlje: GUARDIAN.

Zapravo je teško zamisliti što se mota u glavama hrvatskih političara kada vjeruju da narod može zaboraviti i prestati diviti se generalu Praljku. Pogledajte samo u ove dvije knjige koliko je sjajnih ljudi od pera pisalo o našem generalu. Misle li oni doista da oni ne samo da ne znaju čitati već ne razumiju što su sami napisali?

Kada je ostavku dao Roko Antić on je kazao da je u toj ostavci citirao moju knjigu TRIJUMF TUĐMANIZMA. Citirao je knjigu iz 2003. godine dakle iz vremena najveće detuđmanizacije u RH. Knjiga u tom vremenu samim naslovom govori da neće uspjeti u tom uništavanju ponosa hrvatskih ljudi, u uništavanju hrvatske države.

Jedna rasprava u toj knjizi ima naslov: DETUĐMANIZACIJA I HDZ, a predstavlja raspravu sa Simpozija povodom treće obljetnice smrti prvoga hrvatskog predsjednika u Zagrebu 2002.. A prva rečenica kao da opisuje i današnji HDZ:

Čini mi se da bi naslov ovog mog teksta mogao biti “Zašto Soros hvali Sanaderov HDZ?”

I danas je jasno da ponos hrvatskog naroda ne možemo odvojiti od istinskog hrvatskog predsjednika dr. Franja Tuđmana. Vidjeli smo ovih dana kada se ponos našeg naroda ponovno manifestirao na veličanstveni način da su svi smatrali potrebnim posebno naglasiti da su u tome sudjelovali i članovi njegove obitelji i sinovi i unuke. S unukom Nerom Tuđman je napravljen i intervju u Hrvatskom tjedniku. A oni su itekako pokazali koliki je značaj generala Praljka u svemu tome. Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman je i sudjelovao u prvom predstavljanju ovih knjiga, a i njegovi tekstovi imaju i značajnu ulogu u njima. Jedan broj znanstvenog časopisa kome je prof. Tuđman glavni urednik je posvećen generalu Praljku (National Security and the Future, Svezak 18, br. 3, 2017.). Stjepan je bio i na prvom predstavljanju, a i danas je tu. Nerin intervju u Hrvatskom tjedniku završava s pitanjem o Thompsonovoj „Bojni Čavoglave“ i pozdravu ZDS. Nera je dala sliku na kojoj su ona i njena sestra s Thompsonom i kaže:

„Uopće ne vidim što je sporno u tom lijepom hrvatskom pozdravu ZA DOM SPREMNI!

https://narod.hr/hrvatska/ponedjeljaknera-tudman-ne-zelim-biti-clanica-ovakvoga-hdz-a

Time je očitala lekciju i Predsjedniku HDZ-a i Predsjedniku HAZU i njihovog Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Ali i svojim kolegicama i kolegama iz Mladeži HDZ-a koji su požurili iskazati lojalnost svom šefu (mnogi od njih su je podržali nakon što su saznali da se iščlanila iz stranke). Ne svom narodu nego svom šefu. Zato dr. sc. Damir Pešorda konstatira:

Tako mladi, a već hadezeovci…

Kao što se gazi po krščanskim vrijednostima svoga naroda, tako su mnogim današnjim hadezeovcima važniji simboli pod kojima je razaran Vukovar od onih s kojim je branjen. Tako im ništa ne znači ni čin samožrtvovanja i sebedarja generala Praljka.

Zato i ne čudi kada dr. Robin Harris, britanski povjesničar, publicist i novinar koji se devedesetih, pišući knjigu o Dubrovniku, toliko zaljubio u Hrvatsku i njezine ljude da se ovdje i doselio i dobio državljanstvo i čije tekstove možete naći u ovim knjigama danas o Hrvatskoj kaže:

Hrvatska – prekrasna država s užasnim političarima

https://kamenjar.com/dr-robin-harris-hrvatska-prekrasna-drzava-s-uzasnim-politicarima/

Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

NEMOJ ME ZABORAVITI!

Objavljeno

na

Objavio

Napisat ću dio priče,
samo kraj će sretan biti
i sad čujem kako viče:
NEMOJ ME ZABORAVITI!

Heroj Domovinskog rata,
kojeg crna zemlja krije,
čekala je sestra brata,
vratio se nikad nije!

Čekala je majka sina
i brisala suze s lica,
uze joj ga Domovina,
pokri sveta trobojnica!

I otac ga ček’o dugo
al morao je jedno znati:
slomit ćeš mu srce tugo
pa ga neće dočekati.

Ali će ga zagrliti
u kraljevstvu Božje sreće,
tek će oni sretni biti
tu gdje tuga ući neće!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Još te čuvam, košuljo sveta!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

HRVATSKA RUŽA

Objavljeno

na

Objavio

Na Bleiburškom gazila se polju
Zločincima predana na volju
Jedna ruža mirisa krvava
To je naša Hrvatska država

Nevinom je krvlju oblivena
Pa je zbog tog još više ljubljena
Krv i suze stara i nejaka
Mladih ljudi a i djevojaka

Htjeli su joj korijen uništiti
Postojanje njeno ugušiti
Ali jedno oni nisu znali
Da tom krvlju nju su ojačali

Na temelju krvi prolivene
Cvijeta ruža boje omiljene
Crven cvijet joj bijela zraka mije
S plavog neba što ljubav ne krije

Crven, bijeli i plavi su skupa
Trobojnica koju krv okupa
Postojanje ubila joj nije
Još se jače sa ponosom vije

Svim žrtvama Bleiburškoga polja
Križnog puta i drugih pokolja
Pokoj duši i vječna im slava
Na stijegu je Crven, Bijel i Plava!

Ruža Marinčić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari