Pratite nas

Kultura

Akademik Pečarić: ‘Njima ne odgovara netko tko budi ponos u narodu’

Objavljeno

na

NOVO PREDSTAVLJANJE KNJIGA O GENERALU PRALJKU U ZNAKU DETUĐMANIZIRANOG HDZ-A: ,GOVOR NA PREDSTAVLJANJU

Dopustite mi na početku da vam se zahvalim što ste došli i na drugo predstavljanje ove dvije nove knjige o generalu Praljku. Zahvaljujemo se HVIDRI grada Zagreba što su nam omogućili ovo predstavljanje, a posebno predstavljačima sjajnim hrvatskim kolumnistima Mati Kovačeviću, Marku Juriču i Marku Ljubiću.

U drugoj knjizi o general Praljku jedno poglavlje sadrži tekstove četrdesetak hrvatskih kolumnista s više od pedeset njihovih tekstova. Jedna od njih je i Mirela Pavić koja u svojoj najnovijoj kolumni u Hrvatskom tjedniku piše povodom velikog prosvjednog skupa u Zagrebu:

„Dan prije prosvida, svjesni u svojim sotonjarskim centrima, kako narod ipak svaća ono što čita, Vijeće EU ‘deklasificira’ u nastrožoj tajnosti ‘sporne dijelove’, nastojeć tursku Ikaču prikazati – nevinom. Još jedan dokumentić, nevin ka goblen hanuma. Dakle, jako se dobro prati što se u maloj zemljušici, ka naša, zbiva. Volin kad malkoc zatresemo vaki malešni i nemoćni globalističke centre. Reka bi pridragi akademik – ‘ponos’, to je ono što smo zaboravili. E, pa izgleda kako – nismo zaboravili.  Ovoga puta prosvjeduju Hrvati. Etogac! Prave marginalce, one koji slažu kapitalističku silu poreznoga novca i njihove ispljuvke, gledamo u manje-više redovitim prosvidima. A na čelu im uvik isti crvenokosi petokrakari. Vamo su bile matere s dicon, običan, mali svit, koji možda nije razumija baš svaku crticu i rezu teksta, ma nije ga mora ni detaljno pročitati e da bi nanjušija kako to ‘nije nešto dobro’.“  

Iako Mirela kaže da bih ja rekao kako je ponos ono što smo zaboravili ipak bih upozorio da se prvo proglavlje treće knjige o generalu Praljku naziva TUGA I PONOS. Da, čin Praljkova samožrtvovanja i sebedarja pobudio je u hrvatskom narodu tugu, ali i ponos. A ponos je ono što nam stalno pokušavaju uništiti jer bez ponosa nema ni Hrvatske. Najponosnijih deset godina moga života, a sigurno i vaših bile su deset Tuđmanovih godina. Da pokazao se taj ponos, pokazalo se da ga Hrvati nisu zaboravili.

A jedno poglavlje te treće knjige o generalu Praljku i govori kroz odgovor vlastima koje su odbacile velikog hrvatskog generala: „S PRIJEZIROM ODBACUJEMO VAŠE PODANIŠTVO“.

Njima ne odgovara netko tko budi ponos u narodu. Kakvi su poželjni generali pokazali su nedavno kada su iskoristili smert generala Stipetića da nam to pokažu. Iako o mrtvima samo najbolje, Ivica Marijačić je u Hrvatskom tjedniku to i komentirao:

„Dakle general Stipetić bio je jedan od hrvatskih generala slavne i pobjedničke Hrvatske vojske. Nema se što posebno prigovoriti tim hrvatskim generalima koji su dugo kalkulirali jer se događao slom ideala, života, obiteljske drame u kojima su događaji bili brži od sposobnosti za moralno i političko rasuđivanje kod onih koji su prisegnuli na vjernost Jugoslaviji. No moralni pad i Stipetića i Tusa dogodio se nakon 2000. godine kada su stali uz Stjepana Mesića i njegov protuhrvatski čin istjerivanja ratnih generala iz Hrvatske vojske pod lažnim izgovorom da se bave politikom i da spremaju državni udar. Umjesto da stanu uz svoje kolege i braću po oružju, dali su potporu Mesiću i u javnim istupima počeli demonizirati mrtvoga Tuđmana, njegovu politiku, njegove „neškolovane generale“. Stipetića su saslušavali haaški istražitelji, ali znalo se kako mu se kao Mesićevu generalu ne će ništa dogoditi jer je Mesić bio haaški pouzdanik i svjedok, odnosno hrvatski izdajnik.

U trenutcima smrti treba se pokloniti svakome hrvatskome branitelju, časniku, generalu, a ne o njima širiti neistine u jednome ili drugome smjeru. Neka je laka hrvatska gruda našem generalu Petru Stipetiću.“

https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/29028-i-marijacic-pocast-generalu-stipeticu-bez-ljevicarskih-lazi.html

Mislili su da im nedolazak na komemoraciju generalu Praljku garantira njegov zaborav. A kada jedan narod zaboravi jednu takovu veličinu kakav je bio general Praljak onda je širom otvorio vrata svom nestajanju. Nije prošlo ni tri mjeseca od smrti generala Praljka a dogodio im se Jelačić plac gdje su morali više od deset puta smanjiti broj prosvjednika da bi pokušali sakriti poruku naroda. Poruku:

„S PRIJEZIROM ODBACUJEMO VAŠE PODANIŠTVO“.

Zato ne čude izjave uglednih HDZ-ovaca koji napuštaju takvu stranku:

Prof. emeritus dr. sc. Matko Marušić: Andrej Plenković i njegovi moraju otići.

Roko Antić: Plenković nije dostojan biti predsjednikom HDZ-a.

A o ulozi Plenkovića u slučaju generala Praljka pogledajte u trećoj knjizi poglavlje: GUARDIAN.

Zapravo je teško zamisliti što se mota u glavama hrvatskih političara kada vjeruju da narod može zaboraviti i prestati diviti se generalu Praljku. Pogledajte samo u ove dvije knjige koliko je sjajnih ljudi od pera pisalo o našem generalu. Misle li oni doista da oni ne samo da ne znaju čitati već ne razumiju što su sami napisali?

Kada je ostavku dao Roko Antić on je kazao da je u toj ostavci citirao moju knjigu TRIJUMF TUĐMANIZMA. Citirao je knjigu iz 2003. godine dakle iz vremena najveće detuđmanizacije u RH. Knjiga u tom vremenu samim naslovom govori da neće uspjeti u tom uništavanju ponosa hrvatskih ljudi, u uništavanju hrvatske države.

Jedna rasprava u toj knjizi ima naslov: DETUĐMANIZACIJA I HDZ, a predstavlja raspravu sa Simpozija povodom treće obljetnice smrti prvoga hrvatskog predsjednika u Zagrebu 2002.. A prva rečenica kao da opisuje i današnji HDZ:

Čini mi se da bi naslov ovog mog teksta mogao biti “Zašto Soros hvali Sanaderov HDZ?”

I danas je jasno da ponos hrvatskog naroda ne možemo odvojiti od istinskog hrvatskog predsjednika dr. Franja Tuđmana. Vidjeli smo ovih dana kada se ponos našeg naroda ponovno manifestirao na veličanstveni način da su svi smatrali potrebnim posebno naglasiti da su u tome sudjelovali i članovi njegove obitelji i sinovi i unuke. S unukom Nerom Tuđman je napravljen i intervju u Hrvatskom tjedniku. A oni su itekako pokazali koliki je značaj generala Praljka u svemu tome. Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman je i sudjelovao u prvom predstavljanju ovih knjiga, a i njegovi tekstovi imaju i značajnu ulogu u njima. Jedan broj znanstvenog časopisa kome je prof. Tuđman glavni urednik je posvećen generalu Praljku (National Security and the Future, Svezak 18, br. 3, 2017.). Stjepan je bio i na prvom predstavljanju, a i danas je tu. Nerin intervju u Hrvatskom tjedniku završava s pitanjem o Thompsonovoj „Bojni Čavoglave“ i pozdravu ZDS. Nera je dala sliku na kojoj su ona i njena sestra s Thompsonom i kaže:

„Uopće ne vidim što je sporno u tom lijepom hrvatskom pozdravu ZA DOM SPREMNI!

https://narod.hr/hrvatska/ponedjeljaknera-tudman-ne-zelim-biti-clanica-ovakvoga-hdz-a

Time je očitala lekciju i Predsjedniku HDZ-a i Predsjedniku HAZU i njihovog Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Ali i svojim kolegicama i kolegama iz Mladeži HDZ-a koji su požurili iskazati lojalnost svom šefu (mnogi od njih su je podržali nakon što su saznali da se iščlanila iz stranke). Ne svom narodu nego svom šefu. Zato dr. sc. Damir Pešorda konstatira:

Tako mladi, a već hadezeovci…

Kao što se gazi po krščanskim vrijednostima svoga naroda, tako su mnogim današnjim hadezeovcima važniji simboli pod kojima je razaran Vukovar od onih s kojim je branjen. Tako im ništa ne znači ni čin samožrtvovanja i sebedarja generala Praljka.

Zato i ne čudi kada dr. Robin Harris, britanski povjesničar, publicist i novinar koji se devedesetih, pišući knjigu o Dubrovniku, toliko zaljubio u Hrvatsku i njezine ljude da se ovdje i doselio i dobio državljanstvo i čije tekstove možete naći u ovim knjigama danas o Hrvatskoj kaže:

Hrvatska – prekrasna država s užasnim političarima

https://kamenjar.com/dr-robin-harris-hrvatska-prekrasna-drzava-s-uzasnim-politicarima/

Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Veliko priznanje branitelja svečano uručeno Nazoru i Pušeku

Objavljeno

na

U prepunoj dvorani zagrebačke Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića u petak (11. listopada 2019) svečano je uručeno priznanje Veliko zlatno srce – „Bili smo prvi kad je trebalo“ za najbolju knjigu na temu Domovinskoga rata.

Priznanje su primili: dr. Ante Nazor i Tomislav Pušek za knjigu „Domovinski rat“ (naklada Globus i Hrvatsko- memorijalni dokumentacijski centar), koje im je uručio Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., koji tradicionalno organiziraju ovaj natječaj.

U prigodnom programu sudjelovali su: prof. dr. Andrija Hebrang, dr. Ivo Kovač, Davor Ivo Stier, Josip Palada, Mladen Pavković i dr. Jasna Kovačević. Izaslanik predsjednika Vlade RH bio je akademik Zvonko Kusić, gradonačelnika Grada Zagreba Miodrag Demo…

Ove godine za najbolju knjigu na temu hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata „Bili smo prvi kad je trebalo“, pristiglo je 24 knjiga, a nagrađena je po mnogo čemu jedinstvena.
Riječ je o knjizi divot formata na 328 vrhunski i bogato ilustriranih stranica podijeljenih u 10 poglavlja potkrijepljenih s više od 400 priloga – fotografija, tabela, kartograma, faksimila dokumenata, karata, stenograma najvažnijih govora prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana – donosi na vrlo detaljan i sustavan način pregled stvaranja samostalne RH od 80-tih godina 20. stoljeća i donošenja Memoranduma SANU, rješavanja preustroja JNA i SFRJ, raskola u SKJ i početaka višestranačja u Hrvatskoj do konačnih oslobodilačkih akcija i operacija Hrvatske vojske te mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.

Autori su, prema ocijeni Prosudbenog suda, (prof. Dražen Ernečić, Josip Palada, književnik, Mladen Pavković, publicist), uspjeli pregledno sublimirati plodne i brojne istraživačke historiografske rezultate povijesne znanosti sadržane u brojnim kritičkim i studijskim izdanjima što posebno argumentira opsežan popis korištene literature. Također, autori su uspjeli vrlo jasno, razgovijetno i primjereno i sustavno prikazati povijesne godine nastanka samostalne RH te je stoga za očekivati da će ova knjiga biti namijenjena najširoj čitateljskoj javnosti te da će zaživjeti i biti korištena u svim našim školama, javnim narodnim knjižnicama, javnim ustanovama i državnim institucijama te naposljetku i u diplomatskim predstavništvima.

Žiri je još posebno pohvalio knjige: „Iz Mačkove bilježnice“ Zlatka Brozinčevića Mačka, „Početak i kraj sna jednog apatrida“ Ante Ćurića, „Veslo“ Zdenke Čorkalo,, „Bitka za život“ Joze Klarića i „Bit će još proljeća“ Danice Bartulović.

Natječaj se organizira od 2000-te godine, a lani je ovu nagradu primio prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo za knjigu „Slatinska kronika Domovinskoga rata“.
– Natječaj organiziramo s ciljem i željom da se ne zaborave oni koji su stvarali hrvatsku državu na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom- rekao je Mladen Pavković.

Mi. Pišković
.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Zvonko Milas:  Fra Didak mi je profesionalno nadahnuće i svojevrsni primjer

Objavljeno

na

Objavio

-Upravo je jedna od najvažnijih zadaća Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, što je strateški cilj Vlade Republike Hrvatske, povezivanje Hrvata, ma gdje živjeli, te poticanje svijesti o jedinstvenosti hrvatskog nacionalnog bića. Ova kulturna manifestacija doprinosi tome. Ponosni smo jer je doprinos cijelom projektu dala i hrvatska Vlada putem natječaja za financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih i zdravstvenih programa i projekata od interesa za hrvatski narod u BiH, naglasio je Milas i pozvao na zajedništvo kakvo je zagovarao fra Buntić.

Ime fra Didaka Buntića, velikog hercegovačkog franjevca, prosvjetitelja i humanitarca pripada u krug velikana hrvatskoga roda. On je u godinama gladi krajem I. Svjetskog rata, svojom razboritošću i aktivnošću osigurao smještaj i hranu brojnoj hercegovačkoj djeci i pri tom nije gledao niti na vjeru niti na naciju. Svojim urođenim poslovnim štihom fra Didak je u to vrijeme poticao hercegovačke seljake na unaprijeđenje gospodarstva. Imao je širok diapazon djelovanja te se brojni razvojni projekti toga vremena vežu za njegovo ime.

U sjećanje na ovog velikana hrvatskoga roda u Gradnićima se ove godine po 16. put događaju “Didakovi dani”, velika manifestacija posvećena ovom čovjeku, kojega mnogi nazivaju ocem Hercegovine. I upravo je na otvaranja ovogodišnje manifestacije fra Didaku u čast Zvonko Milas, državni tajnik u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske kazao kako su njemu osobno rad i djelovanje fra Didaka profesionalno nadahnuće i svojevrsni primjer:

-Upravo je jedna od najvažnijih zadaća Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, što je strateški cilj Vlade Republike Hrvatske, povezivanje Hrvata, ma gdje živjeli, te poticanje svijesti o jedinstvenosti hrvatskog nacionalnog bića. Ova kulturna manifestacija doprinosi tome. Ponosni smo jer je doprinos cijelom projektu dala i hrvatska Vlada putem natječaja za financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih i zdravstvenih programa i projekata od interesa za hrvatski narod u BiH, naglasio je Milas i pozvao na zajedništvo kakvo je zagovarao fra Buntić.

Zvonko Milas je i otvorio ovogodišnje 16. po redu Didakove dane, a koji, stoji u članku na internet stranici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, iz godine u godinu obnavljaju sjećanje na čovjeka koji je ostavio duboki trag u povijesti hrvatskoga čovjeka.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari