Pratite nas

Kultura

Akademik Pečarić: Thompson je najavio ‘Hrvatski genocid’

Objavljeno

na

Dopustite mi da vas sve lijepo pozdravim i zahvalim se don Lazaru Čibariću što je omogućio predstavljanje knjige „Thompson – Pjesmom za Hrvatsku“ u dvorištu župne kuće. Zahvaljujem se i predsjedniku HAZUDD-a dr. sc. Josipu Stjepandiću na izvrsnom predstavljanju. Koliko nas dvojica slično mislimo pokazalo se već jučer na predstavljanju u Kaštel Sućurcu u svetištu Gospe na Hladi jer smo obojica govorili na temu Branitelji Hrvatskih Vrjednota. Moj govor se već može naći na portalu Hrvatsko nebo:

Zapravo su prostori Crkve u Hrvata najbolja mjesta gdje se može predstaviti knjiga o Thompsonu, jer Thompson pjeva o onim vrjednotama o kojima nas uči Crkva: Ljubav prema Bogu, Domovini, Braniteljima, Obitelji, Ponosu… Zapravo možemo shvatiti  ovdašnjeg načelnika da je nadoknađujući nedostatke u svom obrazovanju kroz čitanje naših tekstova to i razumio pa je zato ‘preporučio’ da se ovo predstavljanje održi ovdje. U svom komentaru poslanom i njemu izrazio sam svoje zadovoljstvo što se on tako dodatno ‘vaspitava’ i ‘zamjerio’ kolumnisti Zdravku Piliću što mu se zbog toga narugao u kolumni Tišnjanima ne treba Google. Imaju načelnika!

Sjetimo se samo prošlogodišnjeg obrazloženja našeg Načelnika kada je jednom naveo kao razlog antifašizam, a drugi put popravak kino dvorane i tako uveo u politički govor sjajnu definiciju antifašizma u RH: Antifašizam je isto što i popravak kino dvorane! Sjajno, zar ne?

Danas sam odlučio da naglasak mog govora bude THOMPSON JE NAJAVIO ‘HRVATSKI GENOCID’. I o tome sam govorio u Svetištu Gospe na Hladi:

„Ne zaboravimo da je Thompson u svojim pjesmama predvidio kakav će biti kraj Domovinskog rata. A to je razlog više za mržnju prema njemu. O tom kraju rata sam i napisao knjigu: Hrvatski genocid – Napravili zečeve od Srba. Vidi i danas čestitku na portalu dragovoljac.com:

Sretan vam 5. kolovoza, dan kada smo od srba napravili zečeve

Podsjećam vas da se radi o parafraziranju riječi Slobodana Miloševića izrečene tjedan dana poslije „Oluje“ kada je za srpsku vojsku rekao da su pobjegli kao zečevi. Glavni tajnik HAZU je odbio poslati pozive na predstavljanje te moje nepodobne knjige. Zar netko smije rugati se drugu Miloševiću. A to je doista strašno, zar ne? Zato me je čovjek prozivao i u Hrvatskom Saboru zbog Peticije ZDS kojom smo svojevremeno branili Thompsona i „Bojnu Čavoglave“.

Možda je malo nezgodno da na ovom mjestu govorio o tome kako se nekome treba rugati. Ali Bog nije bez razloga stvorio glupane, zar ne?

Knjiga koju danas predstavljamo treća je moja knjiga o Thompsonu. Sam Thompson kaže da sam ga branio više nego što je on branio samoga sebe. To je ponovio i nedavno na međunarodnoj matematičkoj konferenciji povodom mog 70-og rođendana koja se održala u Zagrebu od 4.-8. srpnja kada je bio gost (uz Stanka Šarića i Dražena Žanka). Posebnost ove konferencije bila je i to što je ona blagoslovljena na samom otvaranju. A blagoslovio ju je i govorio o mom domoljubnom radu biskup dr. Vlado Košić.

A zapravo sam samo prepoznao da Thompsona napadaju zbog toga što je svih ovih godina bio brana pred nasrtajima na hrvatske vrjednote. Isto kao i biskupa Košića. Zato je meni danas srce i svama ali i u Glini gdje na proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja sudjeluju i biskup Košić i Marko Perković Thompson – istinski branitelji hrvatskih vrjednota!“

Da, mogli ste sinoć pratiti prijenos iz Gline:

„Oko 23,15 Thompson je izašao na pozornicu i otvorio koncert izvedbom Čavoglava. Tijekom izvođenja ‘Maranathe’ na pozornici mu se pridružio i sisački biskup msgr. Vlado Košić dobivši ovacije publike.“

S pravom je moje srce bilo i tamo, zar ne?

A Thompson je sudjelovao u oslobađanju Knina:

A o Thompsonu, Miloševićevih riječi ozečevima i ‘hrvatskom genocidu’ pisao je danas u svojoj kolumni sjajni hrvatski kolumnist Zvonimir Hodak:

Nakon srebra iz Moskve i masovnog veselja, smrću Olivera nastupila je masovna tuga. Napisao sam na fejsu “pjevač, pjesnik i Hrvat“.

Ima li uopće potrebe objašnjavati lijevim gnjidama koliko je velik bio pjevač, pjesnik i Hrvat… oni to itekako znaju. Tko je od Tomislava Klauškog pa do Ante Tomića spomenuo njegovo obećanje da nikada neće pjevati agresoru? No, nije ni trebao. Mi ga pamtimo i po toj patriotskoj gesti. Njima je očekivani odlazak dobro došao kako bi se još jednom obračunali s Thompsonom.

Ali još uvijek mnogima nije jasan mutni lik Tomislava Klauškog. On kao piše za 24 sata odnosno 24 časa. Neki možda imaju dojam kako je naš Tomislav samo jedan u plejadi lijeve medijske falange. Pogrešno! Tomica je specijalac koji već 30 godina koliko živi u Hrvatskoj odrađuje specijalne zadatke. … Kaže naš bivši Titov pionir: “Sam ton Dalićevih izjava, isključivih i konfliktnih, kojima je branio kontraverznog pjevača na tragu su Thompsonovog opusa”. Zašto je MPT kontraverzan zna samo progresivac i jugonostalgičar iz 24 sata. Njegov bazični cilj je uvijek isti: “Bez Olivera je teško mogla proći i najmanja fešta.

Thompson je uspio pokvariti najveću feštu zadnjih dvadeset godina“.
Tu je Klauški prvi puta u pravu. MPT je stvarno uspio pokvariti veselje likovima iz mračne jugo-prošlosti i svojim pjesmama te svojim čvrstim i hrvatskim nabojem. Thompson u autobusu !!? Koja panika i bijes Klauškog, Denisa Latina, a mrak je pao na oči i seljaku Beljaku, ljevičarskim novinarima Anti Tomiću, Jurici Pavičiću, Pofuku, Borisu Vlašiću, Vedrani Rudan, Anki partizanki kao i Oliveru Frljiću, Žonji, Radi, Teršelički, Dolenčiću… njima je fešta pokvarena. A manjina nas od oko 95% veselit će se još godinama. Kao i što ćemo se uvijek sjećati Olivera, krhkog i pomalo tužnog i melankoličnog, ali kao čelik čvrstog u odluci da agresorima nikada više neće pjevati. Nije u šoldima sve… Psi laju, a Hrvatska karavana prolazi….

Abraham Lincoln je jednom rekao: “Bolje je šutjeti i biti smatran budalom nego progovoriti i odstraniti svaku sumnju.“

Činjenica je kako je samo tijekom Oluje bilo ubijeno samo 44 osoba i to tijekom ratnih operacija! Više ih danas gine u šumskim požarima. Jedan Kanadski časnik, neki Lewis MacKenzie, obrađen od HHO, Puhovskog i ekipe izjavio je kako su Hrvati tijekom Oluje likvidirali oko 30.000 Srba.

No, Haški se sud zadržao na samo onih 44 ubijena odbivši opservacije naših ljevičara kao suprotne utvrđenim činjenicama tijekom postupka. Tako mali broj žrtava tijekom najznačajnije hrvatske vojne operacije u povijesti objasnio je nitko drugi nego Slobodan Milošević na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije, 14. kolovoza 1995.g.: “Molim vas, šest tisuća Hrvata branilo je Vukovar pola godine (Sloba se malo zanio, 1.500 Hrvata je branilo Vukovar tri mjeseca), napadala je cijela Prva armija, avijacija, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu obranili Knin, kojemu se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati…Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez ostvarenog kontakta s hrvatskom vojskom…takva je odluka, kad su imali sve uvjete za obranu izazvala egzodus. Sada to treba biti razlogom da Jugoslavija jurne tamo braniti te teritorije, s kojih su oni utekli kao zečevi“. Evo odgovora zašto je u Oluji poginulo tako malo okupatora. Jer su se okupatori preko noći pretvorili u zečeve! 10. siječnja 2014.g. ovu izjavu Slobe komentirao je u 7 Dnevno akademik Josip Pečarić: “Drugim riječima, Milošević doista govori o nečemu stravičnom: HV je u Oluji od Srba napravila zečeve. Zar je ikada i igdje u povijesti napravljen veći i gori genocid od toga? Napraviti od ljudi zečeve! Strašno, zar ne? A kako je tek našim srpskim slugama. Od srpskih slugu odjednom postaše sluge zečevima… Možda je i dobro što se dr. Tuđman nije vodio biblijskim načelom “Oko za oko…“

Mahatma Gandhi je lijepo rekao: “Oko za oko i na kraju će cijeli svijet ostati slijep.“

Po tko zna koji put oduševila me Francuska. Još od mitske revolucije 1789.g. i pada Bastille kad su hrabri ustanici osvojili zloglasni zatvor i oslobodili zatočeni narod… pa sve do Marseljeze i predivnih stihova.. ”na oružje građani”, ”Formirajte svoje bataljone”, ”Koračajmo”, ”Neka nečista krv natopi naše brazde!” Kad pročitaš ove predivne stihove Claude Josepha onda je svakom progresivnom Hrvatu jasno da treba što prije zabraniti i Thompsona i njegovu huškačku “Lijepa li si…“

Da ne zaboravim predivnu epopeju o Bastilli. Kad su se ludo hrabri revolucionari, njih oko osam tisuća, probili u nebranjenu tvrđavu i od zatočenog i zvjerski mučenog naroda tamo zatekli samo sedmoricu “napaćenih“ koji su tog trena ušli u povijest, a da toga nisu ni bili svjesni. Četvorica su bili krivotvoritelji novca, dvojica mentalno poremećenih ubojica, a jedan je bio kontrarevolucionarno raspoloženi grof koji je bio zatvoren zbog pedofilije. Nigdje ni jednog političkog zatvorenika tipa Moša Pijade, Josipa Broza ili Mike Špiljka. Kada nisu pronašli “napaćeni i mučeni“ narod revolucionari su se hrabro obračunali s upraviteljem Bastille markizom de Launaya odrezavši mu glavu te ušli u hrvatsku povijest koja sa zavišću gleda na slavne dane 14. srpnja 1789.g. koji je danas opjevani državni praznik u Francuskoj.

Dana 11.kolovoza u pulskoj Areni očekuje se spektakl. Desničarski krkani odmah bi pomislili na Thompsona. E’ nećeš razbojniče! Ne trpi Miletić ustaštvo. ”Lijepa li si”… malo sutra. Samo zdrava narodna poezija. Na primjer: “Kreće armija, najjača na svetu, kreće armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve će da vas smrska!“ Ti prekrasni Bajagini stihovi, kao nekim svemirskim GPS, doveli su ga u Arenu. Dok se Thompson oko rijeke Čikole bavio Slobinim zečevima, Bajaga je stvarao poeziju budućnosti.

Kada tako veliki kolumnist kakav je Hodak posveti veliki dio svoje kolumne Thompsonu, a ovih dana su svi vrhunski hrvatski kolumnisti pisali o njemu, onda je jasno koliki je velik Thompsonov značaj. S druge strane Hodak često piše o Miloševićevim zečevima, pa je i meni opravdanje zašto sam u dva navrata uputio zahtjev Hrvatskom saboru da se 5. kolovoz proglasi i ‘danom žalosti zbog pravljena zečeva od Srba’ i tako na državnoj razini prizna ‘taj stravičan ‘hrvatski genocid’ o čemu piše i Hodak. Odgovor nisam dobio!

Josip Pečarić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

U Jarmini izdan prvi roman o katoličkome izviđaštvu u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Andrea Pavić

Matej Delaš, magistar struke hrvatskoga jezika i književnosti, autor je gotovo 130 stranica dugoga romana „U traganju za izgubljenim totemom“ ili „Tragač“, prvoga jarminačkog romana. Matej Delaš dugogodišnji je jarminački izviđač, humorist, pisac najduljih istoslovnih priča u Hrvatskoj i okolici te učitelj Hrvatskoga jezika. Ilustratori su romana dvoje djece, autorovi učenici i članovi Udruge katoličkih izviđača „Jarmina“, dok su likovi u romanu “stvarniˮ, tj. srednjoškolci koji i danas vode Udrugu.

Udruga djeluje od 1997. godine i prvi je katolički izviđački odred, a njezino osnivanje potaknuli su talijanski katolički skauti sredinom devedesetih godina za vrijeme Domovinskoga rata kada je mjesto bilo napola razrušeno. Prikupljenim sredstvima od donacija Udruga organizira veliku izviđačku aktivnost za djecu Jarmine i vjerojatno vinkovačkog kraja.

Udruga katoličkih izviđača iz Jarmine kraj Vinkovaca otpremila gotovo sve tiskane primjerke prvoga romana o katoličkome izviđaštvu u Hrvatskoj

Roman ili antiroman prvijenac autora Mateja Delaša iz Jarmine kraj Vinkovaca tiskan je krajem travnja u izdanju Udruge katoličkih izviđača „Jarmina“ čiji je autor član od 2007. godine te o kojoj na sasvim neobičan, recimo postmoderan, način piše o njezinim aktivnostima, ustroju, navikama i životima  članova.  Svoje je prvo predstavljanje publici roman doživio u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Vinkovcima, 25. svibnja 2020. godine. Moderiranje je predstavljanja vodio Marko Sabljaković, hrvatskoj publici itekako poznat po radu retkovačkoga kazališta na čije daske već godinama postavlja vrijedne kazališne komade kakvih se ne bi zastidjeli niti “većiˮ gradovi.

Roman, namijenjen srednjoškolcima, ali i odraslima, itekako problematizira i na aktualne hrvatske prilike, događaje, poznate osobe, mogućnosti preživljavanja udruga i, što je najposebnije, hrvatsku i svjetsku književnost koja se prepoznaje u moru citatnosti poznatih hrvatskih i svjetskih djela. Početkom lipnja, nakon mnogo otpremljenih primjeraka pojedinačnim fizičkim osobama i pokojem poduzetniku, zaključuje se da je roman (ili antiroman) prvijenac izazvao zadovoljavajuće reakcije, zanimanja i kritike te će vrlo vjerojatno Udruga još jednom tiskati svoj antiroman u 300 primjeraka.

Najzapaženiji su članovi Udruge iz Jarmine, koji su uglavnom i nositelji priče antiromana, vinkovački srednjoškolci među kojima su danas neki i studenti u Osijeku, Rijeci i Zagrebu. U romanu najviše provode vrijeme na jednome od kampova koji se ticao analize cijele izviđačke godine pa se radnja često retrospektivno seli iz mjeseca u mjesec te s mjesta na drugo mjesto. Budući da izviđački duh pristaje na avanturu i zabavu, a katoličko je izviđaštvo u Jarmini od samih početaka, oduvijek, temeljeno na odnosu starijega brata prema mlađemu i učenju Roberta Baden-Powella, osnivača svjetskoga skautskog pokreta, autor nije morao nagovarati mlađe članice i članove biti prvim katoličkim izviđačima u književnosti: „Osim što sam bio vođa, nekima sam bio i razrednik, nekima tek učitelj u osnovnoj školi. To je naš zajednički pothvat i ispod priča se svi članovi mogu potpisati. Na glavnoga lika i jato onih digresija mogu samo ja, što je mnogima koji očekuju tipičnu religioznu i izviđačku priču možda i suvišno. Htio sam priču kakvu Udruga zaslužuje, ilustratore iz Udruge, izdavača Udrugu i prve čitatelje kao i recenzente. I pravo na glavnog lika koji ne postoji.“ Autor dodaje da će u drugome tisku ispraviti nekoliko jezičnih sitnica, popraviti podnožje knjige te dodati i taj drugi naslov „Tragač“ jer glavni se lik tako naziva, iako je neimenovan, neshvaćen, neuspio, neostvaren i nejasan. Također, sprema i nastavak romana koji će se ponovo osloniti, kao i prvi „U traganju za izgubljenim totemom“, na sudjelovanje članova, vjerne zapise o događajima i aktivnostima, povijest Udruge, iskustva članova, čitateljsko iskustvo književnosti i onoga što to nije te u kojem će radnju smjestiti najprije na poznata vinkovačka i jarminačka mjesta, a zatim ju razbacati po cijeloj Hrvatskoj i vjerojatno inozemstvu jer katolički izviđači putuju posvuda i upoznaju mnogo toga. Osim toga, priprema zbirku vrlo dugih istoslovnih priča (u kojiima sve riječi počinju istim slovom) koje su potaknute najviše socijalno-političkim temama. Obećava knjigu u kojoj će predgovor, pogovor, zahvale i biografija biti napisane istim početnim slovom svake riječi i jedna je čak od njih, vrlo duga, posvećena Hrvatskom nogometnom klubu „Hajduk“ i dugom razdoblju bez titule.

„Naša udruga djeluje od 1997. godine, a već oko 1994. godine naše su osnivanje potaknuli talijanski katolički skauti, krovna organizacija AGESCI. Puno je jarminačke djece prošlo kroz našu udrugu jer kvaliteta se našega rada očito prepoznaje najprije u našem mjestu. Želimo ponuditi pustolovinu i svijet, igru i učenje, ali i odgoj u vjeri kako bi jednoga dana ta djeca bila odgovorni građani svijeta“, navodi Tomislav Delaš, dugogodišnji i trenutni predsjednik Udruge.

Ilustratorica Karla Culi, učenica vinkovačke gimnazije koja je zajedno s devetogodišnjim poletarcem Rokom Brodarom ilustrirala naslovnicu, tvrdi da „korice romana predstavljaju svijet koji je bezbojan ako u njemu nema dječjega, pustolovnoga. Zato su korice sive, a zapisnik o izviđaštvu, koji je glavni lik pronašao i iz kojeg saznaje o nama, raznih boja.“

Sav prihod od donacija usmjeren je u daljnji dobrotvorni rad Udruge, odnosno organizirat će se velika višednevna izviđačka aktivnost za jarminačku djecu i djecu vinkovačkoga kraja.

Antonija Huljev

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Izložba Hrvatska u srcu Europe

Objavljeno

na

Objavio

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Hrvatskom paneuropskom unijom organizra Izložbu umjetničkih fotografija Hrvatska u srcu Europe – Sredozemni i  srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske – 25 godina poslije.

Izložba će biti svečano otvorena u petak, 5. lipnja 2020. godine u 12 sati. O izložbi će govoriti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, dekan Fakulteta Hrvatskih studija, akademik Mislav Ježić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture Republike Hrvatske.

U prigodno pripremljenoj brošuri, koja se sastoji od uobičajenog pregleda izložbenog sadržaja, uvršteni su prigodni tekstovi prof. dr. sc. Pave Barišića, prof. dr. sc. Radoslava Katičića te akademika Mislava Ježića.

Izložba Sredozemni i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske otvorena je u siječnju 1996. godine u Europskom parlamentu u Strasbourgu, tri mjeseca poslije  u UNESCO-u u Parizu, a potom je obišla mnoge europske prijestolnice i kulturna središta, pa i Kairo u Egiptu, u doba kada se na kulturnom planu nastojao afirmirati hrvatski identitet, a na političkom uključiti Hrvatsku u europska tijela i NATO i približiti članstvu u ujedinjenoj Europi.

Hrvatska pripada sredozemnomu kulturnom krajoliku cijelom duljinom svoje rezvedene obale. Usidrena je istodobno u samo srce Srednje Europe, kako zemljopisno tako i povijesno, pravno i politički oblikujući i izražavajući njezinu supstanciju.

Nigdje Mediteran nije tako srednjoeuropski i nigdje Srednja Europa tako mediteranska kao u Hrvatskoj. Obje tradicije, latinska i slavenska, njegovale su se trajno u hrvatskoj kulturi, književnosti i u službenoj uporabi sve do naših vremena, te je po njima Hrvatska obilježena kao zapadnoeuropska i ujedno slavenska zemlja.

Izložba je upriličena uz potporu Hrvatskoga kulturnog društva Napredak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari