Pratite nas

Komentar

Akademik Pečarić: Zaboravljeno pismo koje smo napisali prof. Tomac i ja

Objavljeno

na

Zapravo, vjerojatno su u pravu oni koji tvrde da su mislili da se i ne treba puno boriti za glasove, jer će im poslije svih zala Račanovih sljedbenika vlast samo pasti u ruke. Zato nisu ni pokušali odgovoriti na ono već zaboravljeno pismo koje smo napisali prof. Tomac i ja s pozivom na jedinstvo domoljubnih snaga.

[ad id=”68099″]

Dragi prijatelji,

Nadao sam se javiti u mnogo povoljnijem ozračju jer sam se vratio doma u subotu. Ali prije puta u Mostar na prvu međunarodnu konferenciju iz matematike u tom gradu, koju ipak održavamo unatoč pokušaju Hrvatske zaklade za znanost da nas onemogući u tome, ipak u ove kasne sate nađoh malo vremena i da vam se javim i sve skupa vas lijepo pozdravim.

Znate kako je sve prošlo:

Kaže Hrvoje Hitrec: Nakon što je hrvatski narod od crvene protuhrvatske klateži četiri godine doživljavao najveće moguće psine, nakon što su ga vrijeđali i ponižavali, nakon što su mu pokušali oduzeti djecu i odgajati ih u državnim crvenim logorima, nakon što su se rugali hrvatskim braniteljima pa i stopostotnim invalidima iz Domovinskoga rata, nakon što su na stopostotne slali specijalce i provaljivali u crkve, nakon što su junačnom Vukovaru protuzakonito lijepili ćirilične ploče, nakon što su stotine tisuća Hrvata otjerali iz Hrvatske, nakon što stotine tisuća Hrvata iseljenika nisu doveli u Hrvatsku nego ih štoviše na sve moguće načine sprječavali da se vrate, nakon što su hrvatski gospodarski rejting pretvorili u smeće, nakon što su izmišljenu regiju kojoj Hrvatska ne pripada pretvorili u svetu kravu kojoj se treba klanjati, nakon što su se bolećivo ulizivali Srbiji kao da je Hrvatska bila agresor u ratu a ne ta vajna Srbija, nakon što su hrvatsku Vladu toliko napumpali srpskim kadrovima da je i doista postala hrvatsko-srpska, nakon što su u hrvatske intstitucije instalirali svoje poćudne i nesposobne kadrove, nakon što su doslovce uništavali hrvatsku kulturu, hrvatski nacionalni i kulturni identitet, uništavali hrvatski jezik oktroiranim pravopisom, hrvatski film pretvorili u regionalni to jest jugoslavenski, u hrvatska kazališta uveli provokatore, i tako dalje – znači nakon svih tih zloćudnih unutarnjih agresija na RH, normalan bi čovjek očekivao da će normalan hrvatski čovjek, normalna Hrvatica i Hrvat stajati u redovima pred biralištima već u sedam.ujutro da svojim glasovima napokon otjeraju bagru koja ih je bezdušno kinjila četiri godine.

Da, nakon svega toga Hrvati su u Domovini dali jednak broj glasova njima kao i Domoljubnoj koaliciji.

Mene je sve to ponovno podsjetilo na onu moju priču o srpskoj podjeli Hrvata na dva djela. Čitam raspravu na Portalu HKV-a i vidim da nisam usamljen u tome. Zapravo doznah da se to zove „poučak akademika Pečarića”:

sjena Ne znam zašto ,ali imam dojam kako je pola njih PLAŠLJIVI ZEČEVI, kada im crveni kontriraju sa Ustašama i NDH ili “zločinci” dotični pripadnik HDZ-a se doslovce ukaki od straha . Pa stvarno zar ne maju muda ili hrabrosti.

Krugoval Za ustaše treba primieniti poučak akademika Pečarića.

Još kao student u Beogradu zapazio sam da se svaka rasprava s kolegama završava tim njihovim «najsnažnijim» argumentom. Zato sam ubrzo takve rasprave počinjao tvrdnjom kako sam ja ustaša. Uslijedila bi uvjeravanja mojih kolega kako ja to nisam. Tako bi im glavni «argument» bio eliminiran, pa se onda moglo raspravljati i s argumentima. Slično je bilo kada sam 1987. došao u Zagreb. Shvatio sam da je taj «argument» i tu najsnažniji. Zato sam znao u društvu izjaviti kako sam ja ustaša. Nastupila bi konsternacija, a ja bih nastavio: «Znate, ja sam živio u Beogradu, a tamo vam Hrvate dijele na ustaše i srpske sluge. A ja vam ne volim biti sluga!» Poslije toga bi i sugovornici rekli da i oni ne vole biti sluge. Tijekom Domovinskog rata vidjelo se da oni koji su voljeli biti sluge, baš i ne vole neovisnu Hrvatsku. S druge strane bilo je puno onih – kojima je «U» doista bilo drago, koji su se uz većinu naroda stavili u obranu Hrvatske. Agresori su stalno i govorili da se bore protiv ustaša, bez obzira radilo se o regularnoj Hrvatskoj vojsci ili onima koji su na sebe stavljali slovo «U». Njima je neovisnost Hrvatske bila istovjetna ustaštvu.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/pitali-smo/21664-reakcije-na-jucer-odrzane-izbore-za-hrvatski-sabor.html#disqus_thread

Kao da Sjena podsjeća na priču o ZDS i napadima na nas potpisnike tog pisma. Pismo je tražilo izravno suprostavljanje vrijednosti Domovinskog rata i Drugog svjetskog rata jer je pisano u obrani Bojne Čavoglave, a mediji su uz podršku tih državotvornih prenijeli isključivo na Drugi svjetski rat. Umjesto da se i na tom pitanju pokaže koliko je je nama mnogo važniji Domovinski rat – za razliku od njih kojima je mnogo važniji Drugi svjetski rat, a posebno ono neposredno po njegovom završetku. Međutim, priča oko ovih izbora asocira me i na ono drugo pismo Pismo HAZU. Pogledajte potpisnike tog pisma:

akademik Josip Pečarić

prof. dr. sc. Matko Marušić

akademik Andrej Dujella

dr. sc. Vlado Košić, biskup sisački

akademik Dubravko Jelčić

akademik Marin Hraste

akademik Andrija Kaštelan

dr. sc. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski

prof. dr. sc. Zvonimir Janko, dopisni član HAZU, Sveučilište u Heidelbergu

prof. dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački

Ante Ivas, biskup šibenski

akademik Stanko Popović

akademik Žarko Dadić

akademik Ivan Aralica

prof. dr. Ante Sekulić, dopisni član HAZU-a

akademik Frano Kršinić

dr. sc. Marin Barišić, nadbiskup, metropolit splitsko-makarski

mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski

akademik Stjepan Gamulin

dr. sc. Henrik Heger Juričan, Sveučilište Pariz-Sorbona, dopisni čan HAZU

Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar

prof. dr. sc. Dubravka Sesar, clan suradnik HAZU, razred za filologiju

izv. prof. dr. sc. Mario Grčević, član suradnik HAZU, razred za filologiju

Ante Glibota, potpredsjednik Europske akademije znanosti, umjetnosti I književnosti

prof. em. dr. sc. Zvonimir Šeparović, član Europske akademije znanosti i umjetnosti

akademik Borislav Arapović, Inozemni član Ruske akademije znanosti

prof. dr. sc. Ivica Veža, član Europske akademije industrijskog management

prof. dr. sc. fra Andrija Nikić, predsjednika HAZU sa sjedištem u Mostaru

dr. sc. Josip Stjepandić, Njemačka

prof. dr. sc. Ivan Malčić

doc. dr. sc. Dubravko Jelić

doc. dr. sc. Ivan Bokan

prof. dr. sc. Srećko Kovač

dr. sc. Mato Artuković, znanstveni savjetnik

dr. sc. Hrvoje Kalinić

izv. prof. dr. sc. Milica Klaričić Bakula

izv. prof. dr. sc. Borka Jadrijević

prof. dr. sc. Boris Širola

dr. sc. Stjepan Kožul

dr. sc. Stjepan Razum

prof. dr. sc. Boro Mioč

prof. emer. dr. sc. Ivo Soljačić

mr. sc. Ante Milinović, znanstveni savjetnik

dr. sc .Anđelko Mijatović

prof. dr. sc. Božo Goluža, Pročelnik Studija povijesti i voditelj Poslijediplomskoga studija Sveučilište u Mostaru Filozofski fakultet

prof. dr. sc. Nikica Uglešić

dr. sc. Zlatko Vučić

doc. dr. sc. Branko Hebrang

prof. dr. sc. Ivan Karlić, KBF Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Milko Brković

doc. dr. sc. Zlatko Begonja

prof. dr. dr. h.c. Nikola Debelić, veleposlanik u m.

dr. sc. Miroslav Banović

prof. dr. sc. Darko Žubrinić

prof. dr. sc. Slavko Kovačić

prof. dr. Stipe Kutleša

Mladen Ibler, dr. med., veleposlanik RH u mirovini

dr. sc. Anto Orlovac, svećenik

dr. sc. Vladimir David, Australija

prof. dr. sc. Jerko Barbić

prof. dr. sc. Mihovil Biočić

prof. dr. sc. Nikola Bradarić

dr. sc. Rok Čivljak

prof. dr. sc. Marija Definis Gojanović

prof. dr. sc. Marinko Erceg

prof. dr. sc. Mladen Kuftinec

prof. dr. sc. Ilija Kuzman

prof. dr. sc. Ana Marušić

prof. dr. sc. Darko Orešković

prof. dr. sc. Davor Pavuna

prof. dr. sc. Stojan Polić

prof. dr. sc. Ivan Poljaković

Branko Salaj, veleposlanik RH u mirovini, bivši direktor HINE

izv. prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović

dr. sc. Marko Jerčinović

prof. dr. sc. Andrija Hebrang

prof. dr. sc. Ana Jerončić

dr. sc. Krešimir Bušić

dr. sc. Davor Pećnjak

prof. dr. sc. Vladimir Mikuličić

dr. sc. Vine Mihaljević

Marija Peakić-Mikuljan, bivša predsjednica Društva hrvatskih književnika

prof. dr. sc. Marin Čikeš

mr. sci. Gordana Turić, bivša podpredsjednica ukinute Državne komisije za istraživanje žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća

dr. Tomislav Djurasovic, München

doc. dr. sc. Srećko Botrić

prof. dr. sc. Ante Lauc

mr.art. Eva Kirchmayer Bilić, Muzička akademija, Zagreb

prof. dr. sc. Ivan Perić

prof. dr. sc. Miroslav Tuđman

prof. dr. sc. Neven Elezović

dr. sc. Vladimir Horvat

doc. dr. sc.Mario Puljiz

doc. dr. sc. Julije Jakšetić

doc. dr. sc. Josip Dukić

prof. dr. Sven Seiwerth

prof. dr. sc. Zvonimir Janović, umirovljeni redoviti professor u trajnom zvanju

dr. sc. Vladimir Ćepulić,umir. prof. FER-a

Rozina Palić-Jelavić, Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU

doc. dr. sc. Maja Andrić

izv. prof. dr. sc. Anita Matković

prof. dr. sc. Zoran Vatavuk

prof. dr. sc. Ivan Petrović

dr. sc. Frano Glavina

Nikola Štedul, Master of Arts Honours, žrtva atentata

dr. sc. Pero Vidović SJ, bibličar

Benjamin Tolić, filozof, diplomat, publicist I kolumnist

izv. prof. dr. sc., Ružica Razum

mr. sc. Josip Ungarov, dobitnik državne nagrade za znanost

prof. dr. sc. Tomislav Živković

izv. prof. dr. sc.Mario Krnić

dr. sc. Domagoj Jamičić, znanstv. Savjetnik

prof. dr. sc. Branko Jeren

prof.dr.sc. Šimun Križanac

dr. sc. Niksa Krstulovic

prof. dr. sc. Nedjeljko Perić

prof. dr. sc. Mislav Grgić

prof. dr. sc. Zdravko Tomac

prof. dr. sc. Mladen Parlov

dr. sc. Zvonimir Marić, sveuč. prof. u m., bivši diplomat

prof. dr. sc. Stipe Tadić, znanstveni savjetnik

doc. dr. sc. Ambroz Čivljak

dr. sc. Miroslav Međimorec

Prof. dr. sc. Vlado Jukić

dr. sc. Stjepan Kušar, red. prof. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu

prof. dr. sc. Marinko Vidović, bibličar

prof. dr. sc. Zlatko Vrljicak

dr. sc. fra Smiljan Dragan Kožul O.F.M. (Duhovni ravnatelj Pokreta krunice za obraćenje i mir)

prof. dr. sc. Šime Vučkov

prof. dr. sc. Mijo Nikić, SJ

Vjekoslav Krsnik, prvi glavni urednik HINE

doc. dr. sc. Ljiljanka Kvesić, Mostar

dr. sc. Marija Buzov, znanstvena savjetnica

red. prof. art. Đuro Tikvica, pijanist, Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Davorin Lovrić

dr. sc. Osor Barišić

dr. sc. Ante Vučković

dr. sc. Irena Zakarija Grković

prof. dr. sc. Stipan Janković

prof. dr. sc. Antonija Balenović

prof. dr.sc. Željko Jeričević

Marko Perković Thompson

Miljenko Stojić, franjevac, književnik i novinar

prof. dr. sc. Ivica Grković

prof. dr. sc. Zoran Vatavuk

prof. dr. sc. Mladen Petravic

prof. dr. sc. Ivan Bodrozic

prof. dr. sc. Luka Tomašević

prof. dr. Ante Čuvalo

dr. sc. Jure Krišto, zaslužni znanstvenik u miru

dr. sc. Žarko Domljan, predsjednik Hrvatskog sabora u miru

izv. prof. dr. Ante Pavlović

prof. emeritus dr. sc. Radoslav Galić

doc. dr. sc. Ante Periša

Đuro Vidmarović, književnik, bivši veleposlanik, predsjednik HKV-a

Nikola Obuljen, bivši gradonačelnik Dubrovnika i saborski zastupnik u miru

Siniša Posarić, književnik iz Rijeke

dr.sc.Ante Matana, dr. med

prof. dr. sc. Milan Nosić

don Anđelko Kaćunko

dr. sc. Drago Katović, profesor emeritus

prof.dr. sc. Mile Dželalija

dr. sc. Stijepo Mijović Kočan, knjževnik

prof. Ive Livljanić, veleposlanik u miru

prof.dr.sc. Vlado Dadić

prof. dr. sc. Ivo Rendić – Miočević

prof. emer. dr. sc. Ivan Ilić

prof. emer. dr. sc. Marija Kaštelan-Macan

Usporedite s popisom intelektualaca koji su dali potporu Domoljubnoj koaliciji:

http://www.vecernji.hr/izbori2015/50-znanstvenika-i-visokoskolskih-nastavnika-za-domoljubnu-koaliciju-1035205

Zar se kolege akademici iz HAZU-a, koji nisu htjeli potpisati naše pismo HAZU-u, nisu mogli potruditi i dobiti barem toliko uglednih znanstvenika koliko smo mi kao pojedinci uspjeli za ovo pismo?

Zapravo, vjerojatno su u pravu oni koji tvrde da su mislili da se i ne treba puno boriti za glasove, jer će im poslije svih zala Račanovih sljedbenika vlast samo pasti u ruke. Zato nisu ni pokušali odgovoriti na ono već zaboravljeno pismo koje smo napisali prof. Tomac i ja s pozivom na jedinstvo domoljubnih snaga. Još tada sam pisao o tome kako trebaju pokazati da im je važna Hrvatska, a ne vlast. Kako treba poraziti one koji ne vole Hrvatsku ni ovaj narod. Čak je i moja knjiga „Živjela nam anifašistička, tj. braniteljska Hrvatska” trebala ukazati na taj sukob koji će se dogoditi na izborima. Umjesto da je veličinom Domovinskog rata potpuno potuku, oni su se bojali to koristiti kao najjače oružje.

Nadam se da ova moja promišljanja nitko neće shvatiti ozbiljno. Sve to što sam napisao samo je „na razini provokacije”.

Vaš,

Josip

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ćirilici nije mjesto u Vukovaru – Ona u ovom slučaju nije obično pismo, nego sredstvo agresije

Objavljeno

na

Objavio

1. Svakoj normalnoj državi koja drži do sebe, svoga digniteta, pravnog poretka i dobrobiti svojih građana, bilo bi u interesu da najprije kazni ratne zločince koji su u Hrvatskoj pa i gradu Vukovaru počinili bestijalne zločine: masovne egzekucije, silovanja, razaranja – a ne bi kao svoj prioritet odredila nametanje bilo čega, pa i ćiriličnog pisma, pogotovu na stratištima i mučilištima kakvo je bio Vukovar;

2. I danas se u potpunosti zanemaruje Članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji glasi:

„Odredbe ovog Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima“. (Vidi)

Dakle, zakon isključuje svako nametanje građanima lokalne samouprave bilo kojeg manjinskog prava ako to remeti razumijevanje i snošljivost u toj sredini, a sve se mora provesti i sa svrhom poštivanja ne samo manjina, nego i hrvatskoga naroda;

3. Nad Vukovarom je počinjen genocid, urbicid i ekocid – najgori i najveći zločin u poratnoj Europi. To su počinili Srbi: Srbi koji su bili u „JNA“, Srbi koji su bili četnici, Srbi koji su bili „teritorijalci“, Srbi koji su tamo dolazili iz Srbije s Arkanom, Šešeljem, Jovićem, Bokanom i drugim četničkim vojvodama, Srbi koji su bili pripadnici paravojnih postrojbi „Vojske Krajine“, Srbi koji su izlazeći iz podruma predavali naše civile agresoru koji ih je ubijao;

4. Na granatama i bombama koje su razarale Vukovar i ubijale nedužne civile natpisi su bili na ćirilici, na čela našim zarobljenim žrtvama urezivana su ćirilicom četiri „ocila“ (ćirilična slova „S“) koja su ujedno i dio velikosrpske, četničke ornamentike – oznake čije značenje je za Hrvate jednako onomu što ga ima četnička „kokarda“;

5. Naše zarobljenike i logoraše velikosrpski agresori su pod prijetnjom smrti tjerali na to da kleče pred tim oznakama i ćiriličnim natpisima i parolama, oni su ispisivani njihovom krvlju, prije smrti su doživljavali poniženja i mučenja – i sve je to bilo obilježeno velikosrpskom simbolikom uključujući ćirilicu kao njezinu bitnu sadržajnu komponentu;

6. Ćirilica se ultimativno nameće Vukovaru, iako je nema niti u Beogradu i gradovima Srbije, što je još jedan u nizu dokaza kako je ona u ovom slučaju samo sredstvo ponovne viktimizacije hrvatskih žrtava, metoda provokacije i u suštini sredstvo puzajuće velikosrpske agresije koja ne dolazi samo iz Srbije, nego i iz redova SDSS-a, odnosno političkih lidera Srba u Hrvatskoj: Milorada Pupovca, Dejana Jovića, Borislava Miloševića, Dragane Jeckov i drugih. Bez njih ne bi Srđan Milaković u Vukovaru činio to što čini niti bi se Đorđe Ćurčić (dožupan Vukovarsko-srijemske županije) ponašao tako kako se ponaša;

7. Ultimativno nametanje ćirilice u Vukovaru ide u korak s onim što u smislu puzajuće agresije poduzima i danas Srbija, što je više nego očito prati li se sve što tamo događa, a naročito uzme li se u obzir dugoročna velikosrpska strategija zacrtana u „Memorandumu 2“ (Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Drugi_Memorandum_SANU) ;

8. Provokacija koju je dana 18. listopada 2019. godine osmislio i u Gradskom vijeću Vukovara smišljeno izveo dogradonačelnik Vukovara Srđan Milaković sračunata je na dizanje tenzija i stvaranje nemira i nereda u ovom gradu, pa i šire u Hrvatskoj, jer dotični i njegovi suradnici i nalogodavci jako dobro znaju što u ovoj situaciji znači na sjednicu Gradskog vijeća donijeti i gradonačelniku Vukovara gurnuti pod nos Statut grada ispisan ćirilicom, Dokaz kako je ćirilica samo jedno od sredstava za vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske, jeste i izjava istoga Srđana Milakovića koji je neposredno poslije incidenta za hrvatske medije u opuštenoj i relaksiranoj atmosferi (budući da je svoj cilj postigao) izjavio među ostalim kako će „ako ne reagira, Plenkoviću Vukovar doći glave“. (Vidi: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/dogradonacelnik-milakovic-za-tportal-ako-ne-reagira-plenkovicu-ce-vukovar-doci-glave-foto-20191018). Ne dokazuje li to kako i srpski politički lideri na nižim razinama – a ne samo saborski zastupnici, imaju ambicija uređivati Hrvatsku po svojoj mjeri, neovisno o pravima i osjećajima većinskog, hrvatskog naroda?;

9. Hrvatska već dugi niz godina ima jako negativno iskustvo s političkim liderima srpske manjine (pogotovu Miloradom Pupovcem i njegovim suradnicima), koji ne samo da smišljeno provociraju i javno vrijeđaju hrvatski narod i većinu građana ove zemlje, nego protiv Hrvata i Hrvatske vode specijalni rat preko svojih ‘Novosti’ i portala u kojima i na kojima se neštedimice, vulgarno, rasistički, primitivno i javne komunikacije nedostojno to čini. Ovaj primitivizam i rasistički šovinizam krije se iza „njegovanja manjinske kuture, jezika i pisma“ i financira novcem iz državnog proračuna;

10. Nas Hrvate nitko ne mora podučavati što je ćirilica. Mi jako dobro znamo kako je ona u prošlosti bila i hrvatsko pismo, ali ovdje je u pitanju ODNOS PREMA PUZAJUĆOJ AGRESIJI I ĆIRILICI KAO SREDSTVU GRUBE PROVOKACIJE I PONOVNE VIKTIMIZACIJE ŽRTAVA U VUKOVARU, ALI I SVIH DRUGIH ŽRTAVA KOJE JOŠ UVIJEK NISU DOČEKALE ZADOVOLJŠTINU KAŽNJAVANJA NAJVEĆIH I NAJGORIH RATNIH ZLOČINACA I SILOVATELJA.

Zakoni Republike Hrvatske ne smiju se primjenjivati selektivno, nitko (pa ni Ustavni sud) ne može i ne smije zanemarivati pojedine članke Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, nitko nema pravo na temelju lažnih popisa stanovništva manipulirati pravima manjina ili silom i protiv volje većinskog naroda činiti bilo što u bilo kojoj lokalnoj sredini, nitko (pa ni najviše institucije ove države) nema i nemaju pravo tražiti od žrtve pokornost, poslušnost i pristanak na ponižavanja kojima kraja nema…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Znakovito je da se u toku turskih napredovanja oslobađaju teroristi ISIL-a

Objavljeno

na

Objavio

Turska ofenziva u Siriji, koja je započela prije desetak dana, usporena je jučerašnjim dogovorom o privremenom, petodnevnom prekidu vatre.

Turska kurdske snage, SDF, smatra teroristima zbog vlastitih dugotrajnih sukoba s kurdskom manjinom, te joj je cilj osigurati zonu sigurnosti širine 32km između turske granice i kurdskih snaga unutar Sirije.

Također se spominju planovi naseljavanja dijela sirijskih izbjeglica u Turskoj unutar te zone, čime bi se izmjenila etnička slika pograničnog pojasa.

Nekoliko brigada turske vojske sudjeluje u operaciji, zajedno s više od 10,000 islamističkih boraca različitih proturskih frakcija, te su primirje dočekali s ograničenim, ali značajnim uspjehom presjecanja autoceste M4, ključne prometnice i opskrbne linije.

Kurdske snage u regiji broje oko 50,000 ljudi. Premda je turska vojska znatno oslabljena čistkama časničkog kadra kao posljedice neuspjelog turskog puča 2016., vatrena nadmoć omogućila je napredovanje protiv kurdskih snaga, a znakovito je da se u toku turskih napredovanja oslobađaju teroristi ISIL-a, no nimalo iznenađujuće s obzirom na intenzivnu tursku suradnju s islamističkim skupinama.

Ipak, ograničeni karakter turske intervencije upućuje na selektivnost izvršavanja nominalnog cilja stvaranja sigurnosne zone duž cijele tursko-sirijske granice.

Složene geopolitičke okolnosti po svoj su prilici bile važniji faktor u pokretanju turske operacije od stvaranja same sigurnosne zone, te je vjerojatno da će se riješenje tražiti u političkom kompromisu, no bez njega samo primirje neće biti dovoljno za obustavu operacija, s obzirom na maksimalistički zahtjev Turske da se sve kurdske snage povuku iz graničnog sigurnosnog pojasa da bi turske snage obustavile operaciju.

Za više o ovoj temi pogledajte moje sutrašnje gostovanje na HTV 1 u emisiji Agenda: Svijet, u 15:52, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

 

Poučna priča o narodu bez države

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari