Pratite nas

Komentar

Akademik Pečarić: Zaboravljeno pismo koje smo napisali prof. Tomac i ja

Objavljeno

na

Zapravo, vjerojatno su u pravu oni koji tvrde da su mislili da se i ne treba puno boriti za glasove, jer će im poslije svih zala Račanovih sljedbenika vlast samo pasti u ruke. Zato nisu ni pokušali odgovoriti na ono već zaboravljeno pismo koje smo napisali prof. Tomac i ja s pozivom na jedinstvo domoljubnih snaga.

[ad id=”68099″]

Dragi prijatelji,

Nadao sam se javiti u mnogo povoljnijem ozračju jer sam se vratio doma u subotu. Ali prije puta u Mostar na prvu međunarodnu konferenciju iz matematike u tom gradu, koju ipak održavamo unatoč pokušaju Hrvatske zaklade za znanost da nas onemogući u tome, ipak u ove kasne sate nađoh malo vremena i da vam se javim i sve skupa vas lijepo pozdravim.

Znate kako je sve prošlo:

Kaže Hrvoje Hitrec: Nakon što je hrvatski narod od crvene protuhrvatske klateži četiri godine doživljavao najveće moguće psine, nakon što su ga vrijeđali i ponižavali, nakon što su mu pokušali oduzeti djecu i odgajati ih u državnim crvenim logorima, nakon što su se rugali hrvatskim braniteljima pa i stopostotnim invalidima iz Domovinskoga rata, nakon što su na stopostotne slali specijalce i provaljivali u crkve, nakon što su junačnom Vukovaru protuzakonito lijepili ćirilične ploče, nakon što su stotine tisuća Hrvata otjerali iz Hrvatske, nakon što stotine tisuća Hrvata iseljenika nisu doveli u Hrvatsku nego ih štoviše na sve moguće načine sprječavali da se vrate, nakon što su hrvatski gospodarski rejting pretvorili u smeće, nakon što su izmišljenu regiju kojoj Hrvatska ne pripada pretvorili u svetu kravu kojoj se treba klanjati, nakon što su se bolećivo ulizivali Srbiji kao da je Hrvatska bila agresor u ratu a ne ta vajna Srbija, nakon što su hrvatsku Vladu toliko napumpali srpskim kadrovima da je i doista postala hrvatsko-srpska, nakon što su u hrvatske intstitucije instalirali svoje poćudne i nesposobne kadrove, nakon što su doslovce uništavali hrvatsku kulturu, hrvatski nacionalni i kulturni identitet, uništavali hrvatski jezik oktroiranim pravopisom, hrvatski film pretvorili u regionalni to jest jugoslavenski, u hrvatska kazališta uveli provokatore, i tako dalje – znači nakon svih tih zloćudnih unutarnjih agresija na RH, normalan bi čovjek očekivao da će normalan hrvatski čovjek, normalna Hrvatica i Hrvat stajati u redovima pred biralištima već u sedam.ujutro da svojim glasovima napokon otjeraju bagru koja ih je bezdušno kinjila četiri godine.

Da, nakon svega toga Hrvati su u Domovini dali jednak broj glasova njima kao i Domoljubnoj koaliciji.

Mene je sve to ponovno podsjetilo na onu moju priču o srpskoj podjeli Hrvata na dva djela. Čitam raspravu na Portalu HKV-a i vidim da nisam usamljen u tome. Zapravo doznah da se to zove „poučak akademika Pečarića”:

sjena Ne znam zašto ,ali imam dojam kako je pola njih PLAŠLJIVI ZEČEVI, kada im crveni kontriraju sa Ustašama i NDH ili “zločinci” dotični pripadnik HDZ-a se doslovce ukaki od straha . Pa stvarno zar ne maju muda ili hrabrosti.

Krugoval Za ustaše treba primieniti poučak akademika Pečarića.

Još kao student u Beogradu zapazio sam da se svaka rasprava s kolegama završava tim njihovim «najsnažnijim» argumentom. Zato sam ubrzo takve rasprave počinjao tvrdnjom kako sam ja ustaša. Uslijedila bi uvjeravanja mojih kolega kako ja to nisam. Tako bi im glavni «argument» bio eliminiran, pa se onda moglo raspravljati i s argumentima. Slično je bilo kada sam 1987. došao u Zagreb. Shvatio sam da je taj «argument» i tu najsnažniji. Zato sam znao u društvu izjaviti kako sam ja ustaša. Nastupila bi konsternacija, a ja bih nastavio: «Znate, ja sam živio u Beogradu, a tamo vam Hrvate dijele na ustaše i srpske sluge. A ja vam ne volim biti sluga!» Poslije toga bi i sugovornici rekli da i oni ne vole biti sluge. Tijekom Domovinskog rata vidjelo se da oni koji su voljeli biti sluge, baš i ne vole neovisnu Hrvatsku. S druge strane bilo je puno onih – kojima je «U» doista bilo drago, koji su se uz većinu naroda stavili u obranu Hrvatske. Agresori su stalno i govorili da se bore protiv ustaša, bez obzira radilo se o regularnoj Hrvatskoj vojsci ili onima koji su na sebe stavljali slovo «U». Njima je neovisnost Hrvatske bila istovjetna ustaštvu.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/pitali-smo/21664-reakcije-na-jucer-odrzane-izbore-za-hrvatski-sabor.html#disqus_thread

Kao da Sjena podsjeća na priču o ZDS i napadima na nas potpisnike tog pisma. Pismo je tražilo izravno suprostavljanje vrijednosti Domovinskog rata i Drugog svjetskog rata jer je pisano u obrani Bojne Čavoglave, a mediji su uz podršku tih državotvornih prenijeli isključivo na Drugi svjetski rat. Umjesto da se i na tom pitanju pokaže koliko je je nama mnogo važniji Domovinski rat – za razliku od njih kojima je mnogo važniji Drugi svjetski rat, a posebno ono neposredno po njegovom završetku. Međutim, priča oko ovih izbora asocira me i na ono drugo pismo Pismo HAZU. Pogledajte potpisnike tog pisma:

akademik Josip Pečarić

prof. dr. sc. Matko Marušić

akademik Andrej Dujella

dr. sc. Vlado Košić, biskup sisački

akademik Dubravko Jelčić

akademik Marin Hraste

akademik Andrija Kaštelan

dr. sc. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski

prof. dr. sc. Zvonimir Janko, dopisni član HAZU, Sveučilište u Heidelbergu

prof. dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački

Ante Ivas, biskup šibenski

akademik Stanko Popović

akademik Žarko Dadić

akademik Ivan Aralica

prof. dr. Ante Sekulić, dopisni član HAZU-a

akademik Frano Kršinić

dr. sc. Marin Barišić, nadbiskup, metropolit splitsko-makarski

mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski

akademik Stjepan Gamulin

dr. sc. Henrik Heger Juričan, Sveučilište Pariz-Sorbona, dopisni čan HAZU

Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar

prof. dr. sc. Dubravka Sesar, clan suradnik HAZU, razred za filologiju

izv. prof. dr. sc. Mario Grčević, član suradnik HAZU, razred za filologiju

Ante Glibota, potpredsjednik Europske akademije znanosti, umjetnosti I književnosti

prof. em. dr. sc. Zvonimir Šeparović, član Europske akademije znanosti i umjetnosti

akademik Borislav Arapović, Inozemni član Ruske akademije znanosti

prof. dr. sc. Ivica Veža, član Europske akademije industrijskog management

prof. dr. sc. fra Andrija Nikić, predsjednika HAZU sa sjedištem u Mostaru

dr. sc. Josip Stjepandić, Njemačka

prof. dr. sc. Ivan Malčić

doc. dr. sc. Dubravko Jelić

doc. dr. sc. Ivan Bokan

prof. dr. sc. Srećko Kovač

dr. sc. Mato Artuković, znanstveni savjetnik

dr. sc. Hrvoje Kalinić

izv. prof. dr. sc. Milica Klaričić Bakula

izv. prof. dr. sc. Borka Jadrijević

prof. dr. sc. Boris Širola

dr. sc. Stjepan Kožul

dr. sc. Stjepan Razum

prof. dr. sc. Boro Mioč

prof. emer. dr. sc. Ivo Soljačić

mr. sc. Ante Milinović, znanstveni savjetnik

dr. sc .Anđelko Mijatović

prof. dr. sc. Božo Goluža, Pročelnik Studija povijesti i voditelj Poslijediplomskoga studija Sveučilište u Mostaru Filozofski fakultet

prof. dr. sc. Nikica Uglešić

dr. sc. Zlatko Vučić

doc. dr. sc. Branko Hebrang

prof. dr. sc. Ivan Karlić, KBF Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Milko Brković

doc. dr. sc. Zlatko Begonja

prof. dr. dr. h.c. Nikola Debelić, veleposlanik u m.

dr. sc. Miroslav Banović

prof. dr. sc. Darko Žubrinić

prof. dr. sc. Slavko Kovačić

prof. dr. Stipe Kutleša

Mladen Ibler, dr. med., veleposlanik RH u mirovini

dr. sc. Anto Orlovac, svećenik

dr. sc. Vladimir David, Australija

prof. dr. sc. Jerko Barbić

prof. dr. sc. Mihovil Biočić

prof. dr. sc. Nikola Bradarić

dr. sc. Rok Čivljak

prof. dr. sc. Marija Definis Gojanović

prof. dr. sc. Marinko Erceg

prof. dr. sc. Mladen Kuftinec

prof. dr. sc. Ilija Kuzman

prof. dr. sc. Ana Marušić

prof. dr. sc. Darko Orešković

prof. dr. sc. Davor Pavuna

prof. dr. sc. Stojan Polić

prof. dr. sc. Ivan Poljaković

Branko Salaj, veleposlanik RH u mirovini, bivši direktor HINE

izv. prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović

dr. sc. Marko Jerčinović

prof. dr. sc. Andrija Hebrang

prof. dr. sc. Ana Jerončić

dr. sc. Krešimir Bušić

dr. sc. Davor Pećnjak

prof. dr. sc. Vladimir Mikuličić

dr. sc. Vine Mihaljević

Marija Peakić-Mikuljan, bivša predsjednica Društva hrvatskih književnika

prof. dr. sc. Marin Čikeš

mr. sci. Gordana Turić, bivša podpredsjednica ukinute Državne komisije za istraživanje žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća

dr. Tomislav Djurasovic, München

doc. dr. sc. Srećko Botrić

prof. dr. sc. Ante Lauc

mr.art. Eva Kirchmayer Bilić, Muzička akademija, Zagreb

prof. dr. sc. Ivan Perić

prof. dr. sc. Miroslav Tuđman

prof. dr. sc. Neven Elezović

dr. sc. Vladimir Horvat

doc. dr. sc.Mario Puljiz

doc. dr. sc. Julije Jakšetić

doc. dr. sc. Josip Dukić

prof. dr. Sven Seiwerth

prof. dr. sc. Zvonimir Janović, umirovljeni redoviti professor u trajnom zvanju

dr. sc. Vladimir Ćepulić,umir. prof. FER-a

Rozina Palić-Jelavić, Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU

doc. dr. sc. Maja Andrić

izv. prof. dr. sc. Anita Matković

prof. dr. sc. Zoran Vatavuk

prof. dr. sc. Ivan Petrović

dr. sc. Frano Glavina

Nikola Štedul, Master of Arts Honours, žrtva atentata

dr. sc. Pero Vidović SJ, bibličar

Benjamin Tolić, filozof, diplomat, publicist I kolumnist

izv. prof. dr. sc., Ružica Razum

mr. sc. Josip Ungarov, dobitnik državne nagrade za znanost

prof. dr. sc. Tomislav Živković

izv. prof. dr. sc.Mario Krnić

dr. sc. Domagoj Jamičić, znanstv. Savjetnik

prof. dr. sc. Branko Jeren

prof.dr.sc. Šimun Križanac

dr. sc. Niksa Krstulovic

prof. dr. sc. Nedjeljko Perić

prof. dr. sc. Mislav Grgić

prof. dr. sc. Zdravko Tomac

prof. dr. sc. Mladen Parlov

dr. sc. Zvonimir Marić, sveuč. prof. u m., bivši diplomat

prof. dr. sc. Stipe Tadić, znanstveni savjetnik

doc. dr. sc. Ambroz Čivljak

dr. sc. Miroslav Međimorec

Prof. dr. sc. Vlado Jukić

dr. sc. Stjepan Kušar, red. prof. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu

prof. dr. sc. Marinko Vidović, bibličar

prof. dr. sc. Zlatko Vrljicak

dr. sc. fra Smiljan Dragan Kožul O.F.M. (Duhovni ravnatelj Pokreta krunice za obraćenje i mir)

prof. dr. sc. Šime Vučkov

prof. dr. sc. Mijo Nikić, SJ

Vjekoslav Krsnik, prvi glavni urednik HINE

doc. dr. sc. Ljiljanka Kvesić, Mostar

dr. sc. Marija Buzov, znanstvena savjetnica

red. prof. art. Đuro Tikvica, pijanist, Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Davorin Lovrić

dr. sc. Osor Barišić

dr. sc. Ante Vučković

dr. sc. Irena Zakarija Grković

prof. dr. sc. Stipan Janković

prof. dr. sc. Antonija Balenović

prof. dr.sc. Željko Jeričević

Marko Perković Thompson

Miljenko Stojić, franjevac, književnik i novinar

prof. dr. sc. Ivica Grković

prof. dr. sc. Zoran Vatavuk

prof. dr. sc. Mladen Petravic

prof. dr. sc. Ivan Bodrozic

prof. dr. sc. Luka Tomašević

prof. dr. Ante Čuvalo

dr. sc. Jure Krišto, zaslužni znanstvenik u miru

dr. sc. Žarko Domljan, predsjednik Hrvatskog sabora u miru

izv. prof. dr. Ante Pavlović

prof. emeritus dr. sc. Radoslav Galić

doc. dr. sc. Ante Periša

Đuro Vidmarović, književnik, bivši veleposlanik, predsjednik HKV-a

Nikola Obuljen, bivši gradonačelnik Dubrovnika i saborski zastupnik u miru

Siniša Posarić, književnik iz Rijeke

dr.sc.Ante Matana, dr. med

prof. dr. sc. Milan Nosić

don Anđelko Kaćunko

dr. sc. Drago Katović, profesor emeritus

prof.dr. sc. Mile Dželalija

dr. sc. Stijepo Mijović Kočan, knjževnik

prof. Ive Livljanić, veleposlanik u miru

prof.dr.sc. Vlado Dadić

prof. dr. sc. Ivo Rendić – Miočević

prof. emer. dr. sc. Ivan Ilić

prof. emer. dr. sc. Marija Kaštelan-Macan

Usporedite s popisom intelektualaca koji su dali potporu Domoljubnoj koaliciji:

http://www.vecernji.hr/izbori2015/50-znanstvenika-i-visokoskolskih-nastavnika-za-domoljubnu-koaliciju-1035205

Zar se kolege akademici iz HAZU-a, koji nisu htjeli potpisati naše pismo HAZU-u, nisu mogli potruditi i dobiti barem toliko uglednih znanstvenika koliko smo mi kao pojedinci uspjeli za ovo pismo?

Zapravo, vjerojatno su u pravu oni koji tvrde da su mislili da se i ne treba puno boriti za glasove, jer će im poslije svih zala Račanovih sljedbenika vlast samo pasti u ruke. Zato nisu ni pokušali odgovoriti na ono već zaboravljeno pismo koje smo napisali prof. Tomac i ja s pozivom na jedinstvo domoljubnih snaga. Još tada sam pisao o tome kako trebaju pokazati da im je važna Hrvatska, a ne vlast. Kako treba poraziti one koji ne vole Hrvatsku ni ovaj narod. Čak je i moja knjiga „Živjela nam anifašistička, tj. braniteljska Hrvatska” trebala ukazati na taj sukob koji će se dogoditi na izborima. Umjesto da je veličinom Domovinskog rata potpuno potuku, oni su se bojali to koristiti kao najjače oružje.

Nadam se da ova moja promišljanja nitko neće shvatiti ozbiljno. Sve to što sam napisao samo je „na razini provokacije”.

Vaš,

Josip

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Fra Mario Knezović: Rada Borić i ostali lešinari, oprostite, ali zašutite!

Objavljeno

na

Objavio

Mirko Božić, hrvatski književnik i dramatičar je davno zapisao: „Koliko je visoko do neba, toliko je duboko do čovjeka“. I, dok ipak, nekako dosegnemo čak i do neba svojim duhovnim predanjem i ispruženom Božjom rukom, teško je doprijeti do čovjeka – osobito do nekih ljudi ne ispružene ruke. Pišem namjerno ljudi premda, kako reče filozof, ljudi prestaju biti ljudi kad se pretvore u ljude koji mrze druge ljude.

Dok su u novonastaloj krizi i izazovu zla sva srca, pa i porazbacane hrvatske glave (umovi), okupljeni u borbi za dobrom, na površinu, poput praznih tikvi u vodi, izviru neki drugi tipovi i likovi. Uslijed teške bolesti, potresa, straha, na sceni se pojavila Rada Borić koja umjesto ljubavi i solidarnosti sije mržnju i podjelu.

Dok Zagreb trpi posljedice strašnoga potresa to nju nije emotivno potreslo ni mozak njezin protreslo. Ona, kao prava mrziteljica ljudskoga roda, mrziteljica Hrvata, mrziteljica svega što je hrvatsko, nadasve mrziteljica Crkve i vjernika, „pucika“ ojađeni puk na tu istu Crkvu. Njezin pamflet, u kojem poziva da se ne obnavljaju crkve, a koji je objavila na svome facebook profilu možemo nazvati samo jednim imenom: Lešinarenje!

Uz ovaj tekst prilažem fotografiju koja je 1994. objavljena u New Yort Times-u, te koja je dobila Pulizerovu nagradu za fotografiju godine. Ta fotografija ponajbolje oslikava Borićke i ostale „nadri aktiviste“ čija su usta puna ljudskih prava, a sad su se uvukli u mišije rupe, nestali sa scene i iz tih rupa ispuhuju zadah mržnje i isključivosti.

Lešinar na toj fotografiji čeka smrt iznemogle djevojčice od gladi, da bi se on nahranio njezinim ostatcima. Snimak je šokirao cijeli svijet. Fotograf Kevin koji je načinio nagrađenu fotografiju je rekao: “Stvarno mi je žao što nisam uzeo dijete”. Tri mjeseca poslije taj fotograf je izvršio samoubojstvo.

Unatoč svemu, bez obzira što mržnja uvijek poziva na megdan mržnju s druge strane, ne želim ni pomisliti da želim da Rada Borić i slične i slični njoj završe kao Kevin. No, nju i takve molim da prestanu biti lešinari koji čekaju tuđu nevolju kako bi zasitili svoju nutarnju pohotu i napili se tuđe krvi.

U trenutcima kad su porušeni i oštećeni stanovi, bolnice, škole, crkve, institucije itd. pravi čovjek neće praviti selekciju kome i zašto pomoći. Pravi čovjek će pomoći ne pitajući za ime i prezime, ne pitajući čija je kuća i za koga je ta kuća glasala, koje je političke opcije. No, Rada Borić to čini. Njezini istomišljenici prebrajaju vjerska zrnca dok se borimo za živote.

Dosta! Rade i ostali nevladini lijevo-liberalni aktivisti znamo da ste navikli samo izdašno primati, a ništa davati. Zato od vas nitko ništa ne očekuje: ni susjedi, ni crkva, ni bolnica ni škola. Od vas samo jedno možemo očekivati u ovim iskušenjima i to vam želim reći: Zašutite već jednom dok ne naučite jezik dobrote!

Stara Židovska poruka zapisana u Talmudu glasi: „Budi onaj koga kleveću, ali nikad klevetnik“. Stoga, ako i ovaj moj tekst miriše na trunku klevete, tražim oprost. Međutim na kraju imam poruku za Radu Borić: Ako ti je stan oštećen, ako imaš bilo kakvu potrebu slobodno mi se javi. Pomoći ću ti.

Nismo mi kao vi, premda vaša uskoća vaše duše to nikad neće shvatiti. Ako naše društvo, naša javnost, obični čovjek u ovom razdoblju nisu shvatio tko je tko onda nam ni koronavirus ni potres nisu dovoljni da progledamo i doživimo katarzu. (fra Mario Knezovć)

P.S. Molim u komentarima bez izlijeva mržnje!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Tko se igra s ljudima, Laudato TV ili Suverenisti?

Objavljeno

na

Objavio

Na web stranici Laudato TV stoji ova obavijest:

“U ime Laudato televizije i u ime glavne urednice, gospođe Ksenije Abramović, želimo vas ovim putem izvijestiti i cjelokupnu hrvatsku javnost da Laudato televizija nije pokrenula niti sudjeluje u prikupljanju podrške za nacionalnu koncesiju putem različitih oblika komunikacije elektroničkim medijima.

Ovim putem u cijelosti se ograđujemo od aktualnih postavljenih poveznica koje se dijele putem društvenih mreža, a predstavljaju neistinitu povezanost Laudato televizije sa određenom političkom strankom. Laudato televizija vjeruje da se isključivo usrdnom molitvom, ljubavlju, poniznošću i dobrom voljom može postići najviše. Stoga se usudimo vjerovati da ćemo jednog dana moći radost molitve Uskrslom Kristu približiti i svima onima koji nas večeras ne mogu gledati”.

Uz napomenu da je prilično čudan običaj na stranici Laudato TV, čija je glavna urednica i vlasnica Ksenija Abramović, isticati da netko nepotpisan govori u njeno ime, a još upitnije načelo da se “isključivo usrdnom molitvom, ljubavlju, poniznošću i dobrom voljom može postići najviše”, što je izravno izrugivanje temeljnim kršćanskim vrijednostima.

Još je čudnije od svega je da je jučer tijekom dana elektroničkim putem distribuiran apel za potporom ovoj televiziji, kako bi dobila nacionalnu koncesiju. Apel je potpisala stranka, ili kako oni kažu, platforma, Suverenisti. S najmanje dvadeset adresa dobio sam ovaj poziv i zamolbu da potpišem peticiju. Slali su mi taj poziv hrvatski književnici, sveučilišni profesori, kolege ugledni medijski autori, ukratko, ljudi vrijedni poštovanja.

Ističem to zbog naglaska da je puno ljudi, utjecajnih ljudi s ozbiljnim ugledom upravo u publici Laudato televizije i potencijalnom izbornom tijelu Suverenista, čista srca i u dobroj vjeri tome ozbiljno pristupilo.

S obzirom na ovakav razvoj stvari nužno je postaviti pitanje – tko se neslano poigrava s ljudima? Jesu li Suverenisti navalili pomagati Laudato televiziji bez znanja i odobrenja vlasnice i gl. urednice Abramović, ili su to radili uz njeno odobrenje, koje je iz nekih razloga naprasno povukla i izložila Suvereniste podsmijehu, a dobronamjerne ljude koji su se priključili toj neuspjeloj kampanji napravila budalama? Netko od njih dvoje jest.

S obzirom na činjenicu da se i Ksenija Abramović i Hrvoje Zekanović, Ladislav Ilčić i društvo snažno deklarativno zalažu za kršćanske vrijednosti, netko se, ili zajedno i jedni u drugi, očito ružno igra s tim vrijednostima.

Bilo bi primjereno poniznosti i dobrim namjerama, zatim ljubavi prema gledateljima televizije i simpatizerima stranke, te u duhu iskrene molitve, kako Laudato “u ime gospođe Abramović” ističe u ovome upozorenju, javnosti jasno reći koji su, ili koji je, od ovih kršćana izazvao ovakvo nepoštivanje velikog broja prilično im sklonih ljudi. Jer se ovo, iako u izjavi Laudato piše “isključivo” neće razbistriti molitvama, niti je to Božja nadležnost, niti odgovornost, kao što nije ni uređivanje i vođenje emisija Laudato televizije niti akcija Suverenista.
Svaljivati na Boga svoje javne ispade nema veze s kršćanstvom, niti s ozbiljnim javnim djelovanjem u kršćanskoj Hrvatskoj.

Marko Ljubić / Facebook

Marko Ljubić: Gdje su nestali Bosanac, Veljača, Drago da oprostite Pilsel, Zoran Pusić i ostali junaci našeg doba?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari