Pratite nas

Analiza

Ako Hrvatima vlast izaberu Bošnjaci, rušit će Pelješki most, tužiti RH za genocid…

Objavljeno

na

foto: HINA - Članovi predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić tijekom susreta s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović

Nedavni jednodnevni posjet ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova Sarajevu, a potom i Banjoj Luci, koja je javnosti predstavljena kao dio ceremonije blagoslova temelja hrama koji će biti replika onoga iz Kremlja koji je srušen u Oktobarskoj revoluciji, više je nego jasna potpora Moskve tamošnjem čelniku Miloradu Dodiku na kojega se računa i nakon predstojećih izbora koji se u BiH održavaju 7. listopada, piše Zoran Krešić/VečernjiList

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan trebao je također u vrijeme predizborne kampanje stići u BiH, točnije u Mostar, kako bi nazočio otvaranju velikog kompleksa bivšeg hotela Ruža, no zbog kašnjenja radova to se ipak neće dogoditi. Tamo je trebao doći na poziv bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića kojemu je pokojni otac i predsjednik Alija Izetbegović, po Erdoğanovu kazivanju, ostavio ‘Bosnu u amanet (naslijeđe)’, te bi se time još jednom potvrdila privrženost, ali i utjecaj koji Ankara ima u ovome dijelu BiH. Hrvatskome članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću prije početka izborne kampanje u posjet je stigao premijer Andrej Plenković kako bi otvorio konzulat, što je bilo popraćeno oštrim reagiranjima dijela probošnjačkih političkih stranaka iz Sarajeva, a napose kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

‘Poruka’ iz Sarajeva

Predstojeći izbori mogli bi na domaćem, ali i na međunarodnome planu štošta promijeniti u Bosni i Hercegovini te dodatno osnažiti utjecaj Rusije, Turske, ali i zaljevskih zemalja koje bi bile prekrupan zalogaj inicijativi regionalnih preslagivanja na kojoj posljednjih mjeseci rade prije svega SAD, a onda i Europska unija. Na unutarnjem planu moguća su dva raspleta, a najvažnija se utakmica vodi u izboru za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, na koju s bošnjačkim glasovima ponovno juriša Željko Komšić, koji je u dva navrata do sada i bio na ovoj poziciji, u razdoblju od osam godina između 2006. do 2014. godine. 
Najozbiljniji kandidat koji računa na glasove Hrvata, a kojih je u BiH ipak četiri puta manje od Bošnjaka, jest upravo Čović.

Uloga Predsjedništva BiH u ovoj je zemlji jako bitna, jer se ovisno o tome tko će biti izabran, uglavnom slaže vlast po hijerarhiji od države, preko entiteta do županija. Članovi Predsjedništva praktično daju smjer zemlji u vanjskoj politici, a po izvornom Daytonskom mirovnom sporazumu Vijeće ministara BiH, odnosno neka vrsta vlade, doslovno je njegovo pomoćno tijelo. Bez Predsjedništva BiH ne može se donijeti ni državni proračun. 
Druga nepoznanica uoči predstojećih izbora jest način na koji će se popuniti Dom naroda Federacije BiH, što je ustvari gornji dom parlamenta entiteta Federacije BiH koji je uspostavljen kako bi se napravio balans između Bošnjaka i Hrvata i onemogućilo stalno preglasavanje. U tome domu Hrvati imaju mogućnost nacionalnog veta. Ustavni sud BiH izbrisao je naime odredbe Izbornog zakona na zahtjev bivšeg predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Bože Ljubića, a koji je sada saborski zastupnik, pa ne postoji model izbora izaslanika za Dom naroda.

Bez Doma naroda Federacije BiH ovaj hrvatsko-bošnjački entitet a zatim i država BiH bili bi paralizirani, jer se u njezin parlament posredno biraju izaslanici upravo iz federalnog Doma naroda. Eventualni izbor Komšića u Predsjedništvo BiH glasovima Bošnjaka, te paraliza entitetskih i državnih vlasti izazvali bi najveću krizu od Daytona i u BiH bi se stvorilo plodno tlo za unutarnji institucionalni kaos i savršeno igralište za povlačenje destruktivnih poteza vanjskih igrača i stvaranje novog kriznog područja. 
Član Instituta za društveno politička istraživanja iz Mostara Milan Sitarski uvjeren je kako bi Komšićev eventualni izbor bio poguban za cijelu BiH.

– U slučaju trećeg izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima znatno bi se smanjile već ionako male šanse za kompromis legitimnih predstavnika Hrvata i Bošnjaka oko izmjena Izbornog zakona BiH, nužnih za osiguravanje legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda, ali i za otklanjanje već izvjesne blokade velikog dijela političkog sustava BiH. Za to će politički predstavnici imati rok od tek četiri mjeseca po održavanju izbora, jer mandat Doma naroda PS BiH ističe polovicom veljače 2019. godine, a novi se ne može izabrati bez tih izmjena – smatra Sitarski.

On ovu ‘poruku’ Sarajeva o majorizaciji Hrvata vidi kao jasno ohrabrenje destruktivcima s bošnjačke političke scene za preuzimanje svih poluga vlasti i političko eutanaziranje Hrvata, ali i kao jasno opravdanje za otvaranje starih inicijativa o odcjepljenju od BiH u Banjoj Luci što su uostalom Srbi pokazali na referendumu 1992. kada su se usprotivili nezavisnosti BiH. On tvrdi kako bi to narušilo i odnose Zagreba i Sarajeva.

Majorizacija i asimilacija

– Ako rasplet bude negativan, jedino će Republika Srpska i županije u FBiH imati i zakonodavnu i izvršnu vlast s novim mandatom i punim legitimitetom, odnosi između RH i BiH će vjerojatno zahladnjeti, separatističke tendencije u RS-u će ojačati, kao i utjecaj Srbije i Rusije, dok će Bošnjaci biti na kušnji da se još snažnije oslone na Tursku. Zato je od ključne važnosti da Hrvati izađu na izbore dovoljno masovno da svojim glasovima izaberu svog člana Predsjedništva, ali i da se Bošnjaci okrenu utrci za svog člana – smatra Sitarski. Za hrvatsku eurozastupnicu podrijetlom iz Bosne i Hercegovine Željanu Zovko u slučaju bilo kakvih nestabilnosti Hrvatska će biti prva na udaru, jer bi na 1000 kilometara dugim granicama ojačao utjecaj neeuropskih sila.

– Jedino pravo rješenje za stabilnu situaciju nalazi se u rukama triju zajednica, a ako se izborni rezultati ne implementiraju tako da odražavaju volju sve tri zajednice, nestabilnost potpomognuta snažnim neeuropskim utjecajima dodatno bi ojačala separatizam, odnosno centralizam. U tom scenariju najizloženija takvim nestabilnostima bila bi Hrvatska, država koja ima najdužu vanjsku granicu EU, a koju dijeli s BiH. To predstavlja ogroman sigurnosni rizik te rizik za gospodarske odnose između dviju država – smatra europarlamentarka Ž. Zovko.

A prvi rizik, odnosno ispunjenje obećanja protkanih mržnjom, mogao bi se ostvariti već u sljedećoj godini te bi Hrvatska mogla platiti cijenu ‘bosanskog patriotizma’ Željka Komšića i probošnjačkih stranaka koje otvoreno negiraju Ustav BiH i njegova načela, te Daytonskog sporazuma koji je predvidio sva rješenja na koja se tamošnji Hrvati pozivaju. Majorizacija i asimilacija bosanskih Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda u BiH produbila bi posve sigurno negativan odnos prema RH.

Budi se istok i zapad

Već je Komšić, za razliku od ostalih kandidata za bošnjačkog člana BiH Predsjedništva, eksplicitno najavio kako će zatražiti žurno zaustavljanje gradnje Pelješkog mosta ili pak pokretanje tužbe protiv Hrvatske. Vjerojatno najopasnija je najava kako bi se Predsjedništvo BiH, u slučaju da dva probošnjačka kandidata budu u njemu, odlučilo za pokretanje i tužbe protiv Republike Hrvatske za agresiju na BiH pozivajući se na presudu Haaškoga tribunala protiv šestorice nekadašnjih dužnosnika Herceg-Bosne, a u kojoj su kao počinitelji navodnog zajedničkog zločinačkog pothvata navedeni i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman te ministar obrane Gojko Šušak. Niz je drugih odluka koje spore političari iz Sarajeva kao što je najava gradnje odlagališta nuklearnog otpada uz granicu BiH, a posebno ‘kivan’ je Komšić bio na, kako kaže ‘pljačku imovine BiH’ s korištenjem vodnog potencijala akumulacije Buško blato za hidroelektrane u Hrvatskoj.

No najveći bi problem mogla predstavljati činjenica da bi se u BiH mogla uspostaviti vlast koju tamošnji Hrvati neće prihvatiti što bi dovelo i samu opstojnost zemlje u pitanje, ali i službeni Zagreb pred veliko iskušenje kako se postaviti prema BiH, s kojom Hrvatska ima ogromni trgovinski suficit. Za aktualnog saborskog zastupnika Božu Ljubića, koji je i autor zahtjeva upućenom Ustavnom sudu BiH koji je bh. Hrvate vratio u političku utakmicu s presudom koja inzistira na izmjeni Izbornog zakona, predstojeći izbori u BiH nisu legalni, legitimni ni pravedni jer ne postoji Izborni zakon koji definira način biranja vlasti, a napose zbog činjenice da je omogućeno jedino preglasavanje Hrvata.

– Ovi izbori su kontaminirani miješanjem izvana i to i s istoka i sa zapada. Najmanje, ili nikako, onih koje se najviše proziva i koga se to najviše tiče, a to su Hrvatska i Srbija, jer u BiH živi dio njihovih naroda i morat će se prvi nositi s posljedicama eventualne destabilizacije u Bosni i Hercegovini nakon ovih izbora. Izborni proces je kontaminiran govorom mržnje, šovinističkim porukama na račun cijelih naroda, prijetnjama ukidanjem konstitutivnosti naroda čak i od kandidata za Predsjedništvo, što je eklatantno protuustavno, antidejtonsko i djelovanje. Nažalost, na to ne reagiraju ni predstavnici međunarodnih institucija, čiji je jedini mandat provedba Daytona. To sve prijeti daljom političkom destabilizacijom, narušavanjem ravnopravnosti naroda i građana, zastojem na euroatlantskom putu – navodi Ljubić na čiji je prijedlog u dnevni red Hrvatskog sabora uvrštena točka o donošenju “Deklaracije o položaju Hrvata u BiH i europskom putu BiH“.

Sidrište za Europu

I dok zaljevske zemlje grade cijela naselja u Bosni i Hercegovini mijenjajući čak i etnički sastav stanovništva u BiH, Turska preko BiH želi napraviti sidrište za širenje svog utjecaja u Europi, a Rusija s kremaljskim hramom želi pokazati da se ovdje i njih nešto pita, dotle se Europska unija ponaša posve izolirano, a službeni Washington trenutačno zanima samo rješenje o Kosovu između Prištine i Beograda. 
U takvim okolnostima nestabilne države perspektiva članstva u NATO savezu, koje je za BiH vjerojatno najvažniji vanjskopolitički cilj jer bi zajamčio nemogućnost raspada, apsolutno je upitna. Identično je i s približavanjem članstvu u Europsku uniju.

Od ostvarenja obaju ovih ciljeva logično najviše očekivanja imaju bosanskohercegovački Hrvati. Dapače, članstvo u ova dva saveza vide kao spasonosni izlaz iz stanja zamrznutog konflikta u Daytonu. Cementiranje BiH kao zemlje za koju se ne vidi rješenje s tendencijom da izgube status državotvornog naroda najviše šteti upravo bh. Hrvatima, zbog čega i masovno napuštaju zemlju bez nade. Međutim šteti i Republici Hrvatskoj koja u slučaju gubljenja strateške dubine u susjednoj zemlji dobiva snažnu prorusku i protursku ekspozituru na svojih 1000 kilometara granice.

Zoran Krešić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Koliko je Komšić zaista ‘opasan’!?

Objavljeno

na

Objavio

Kratku i jezgrovitu analizu djelovanja drugog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH koja “gađa u sridu” objavio je novinar Tvrtko Milović. On je sumirao sve laži koje je Komšić izrekao u trećem mandatu te tako potvrdio tezu da je “zlatni ljiljan” instaliran u Predsjedništvo BiH kako bi bio trbuhozborac bošnjačke politike u BiH.

Milović analizira koliko su Komšićeve izjave zaista “opasne” te se iz toga iščitava kakva je funkcija namijenjena Komšiću u četverogodišnjem mandatu.

Facebook status Tvrtka Milovića Hrvatski Medijski Servis prenosi u cijelosti:

“Nakon što je političar Komšić tužiteljstvu BiH prijavio političara Dodika zbog političke izjave, analizirao sam koliko je Komšić zaista “opasan”.

Evo analizice:

08.10.2018. Željko Komšić najavio tužbu protiv Hrvatske zbog gradnje Pelješkog mosta.
11.05.2019. Kinezi zabili zadnji pilot mosta. Komšić nije učinio ništa.

28.11.2018. Željko Komšić izjavio da će “DF ući u koaliciju sa SDA isključivo kao dio BH bloka”.
08.04.2019. DF ušao u koaliciju sa SDA mimo BH bloka.

09.04.2019. Željko Komšić upozorio Hrvatsku da prestane maltretirati BH državljane povodom afere “Selefije”.
15.05.2019. Mediji objavili da su ispitivani BH državljani zaista sigurnosno opasni zbog veza sa registriranim teroristima.

18.04.2019. Željko Komšić najavio da će “FBIH adekvatno odgovoriti na formiranje rezervnog sastava MUP Republike Srpske”.
14.05.2019. U Parlamentu FBiH prijedlog zakona o formiranju rezervnog sastava MUP FBiH praktično blokirao HDZ BiH. Zbog toga FBiH neće adekvatno odgovoriti na formiranje rezervnog sastava MUP RS.

Ali, ako ste pomislili da je Komšić kompletno bezopasna figura, evo i jednog primjera gdje je stvarno pokazao zube:

03.03. Željko Komšić poručio maškarama u Čapljini da “neće uspjeti podijeliti Bosnu”.
I stvarno nisu uspjeli”, komentirao je Tvrtko Milović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Davor Marijan: Pet mitova i kontroverzi koje se u BiH i Hrvatskoj vežu uz Franju Tuđmana

Objavljeno

na

Objavio

Medijski i politički najeksploatiranije su optužbe da je izdao Vukovar i da je stvorio uvjete da se u procesu privatizacije obogati skupina od oko 200 odabranih osoba.

Niz je kontroverzi koje se vežu uz Franju Tuđmana i uglavnom dolaze od političkih protivnika i iz miljea koji ga optužuje za razbijanje Jugoslavije.

Te su kontroverze najvećim dijelom vezane uz Bosnu i Hercegovinu i u nešto manjoj mjeri uz Hrvatsku. Kada je u pitanju Hrvatska, medijski i politički najeksploatiranije su optužbe da je izdao Vukovar i da je stvorio uvjete da se u procesu privatizacije obogati skupina od oko 200 odabranih osoba.

Godinama se na dan pada Vukovara plasira teza da je grad pao jer mu Tuđman nije želio pomoći. Uglavnom se vrtjela snimka razgovora za koju je teško naći osnovne podatke, prvo kada je uopće snimljena.

Pri tome je ignoriran kontekst u kojem se bitka zbila. Da je cijela Hrvatska bila u ratu. Da se vojska stvarala od nule. Da su sve postrojbe s crte duge oko 1200 km, koja je počinjala na granici Srbije i općine Županja i završavala na jugu, u Konavlima, tražile oružje i opremu, a da je zarobljen samo jedan od 17 korpusa Kopnene vojske JNA. Da je Hrvatska od 25. rujna 1991. bila pod embargom na oružje Vijeća sigurnosti UN-a kojim je onemogućeno legalno naoružavanje

Optužba o 200 odabranih obitelji koje su se obogatile na račun ostalih u državi u optjecaju je od 2000. godine, premda se prijašnjih godina “baratalo” brojkama od 50 do 500 obitelji, a najviše sa 100 obitelji.

Ta se optužba može svesti na tvrdnju jednoga novinara Feral Tribunea iz 2000. godine da je “svehrvatska imovina” prvo “pretvorena u državnu, a onda je razdijeljena tek promoviranim feudalcima, novom hrvatskom plemstvu koje je mladu državu trebalo uvesti u 21. stoljeće”. Tvrdnja o 200 obitelji često se i po potrebi izvuče iz naftalina. No problem je uopće dokučiti početak kad je tvrdnja plasirana i tko je njezin autor.

Tako se jedno loše i neučinkovito gospodarstvo, kao što je bilo socijalističko, prikazuje kao vrhunsko, gotovo savršeno prije smjene vlasti 1990., nakon čega je grubo privatizirano i opljačkano.

Prije nekoliko godina izrađen je doktorat u kojem je ta problematika dobila važno mjesto. No autor nije uspio naći vjerodostojan podatak kada je Tuđman spomenuo 200 obitelji, a osobe koje su to tvrdile nisu se očitovale na njegovu molbu da mu daju izvor za svoje optužbe, koja je, kao što smo rekli, i dalje u optjecaju, prema potrebama dnevne politike.

Kontroverze o BiH puno su češće, od navodnog dogovora u Karađorđevu do doprinosa padu Bosanske Posavine i optuživanja za izazivanje rata s muslimanima (Bošnjacima). U biti se mogu svesti i na jednu megakontroverzu u čijem su središtu BiH i Tuđmanov odnos prema njoj.

Karađorđevo je lovište pokraj Bačke Palanke u Vojvodini koje u hrvatskoj kolektivnoj memoriji ima negativno značenje zbog sječe Hrvatskog proljeća 1971. godine.

U njemu su se 25. ožujka 1991. sastali Tuđman i Milošević. Taj sastanak, kao i sljedeći 15. travnja u Tikvešu u Baranji, Tuđmanu je donio uglavnom nevolje i prozivanja da s Miloševićem dijeli Bosnu i Hercegovinu. Premda ne postoji nijedan konkretan dokaz, pojedini tumači novije povijesti navode i postotke BiH koji su trebali pripasti Hrvatskoj i Srbiji.

Na sjednici Vrhovnog državnog vijeća 25. travnja Tuđman je sastanke s Miloševićem obrazložio nakanom da pobunjenim Srbima koji su to izbjegavali, pokaže da su razgovori političkih protivnika ne samo mogući već i nužni.

Sve je to, znači, dovelo do otrežnjavanja, osobito kad su vidjeli da Milošević mora razgovarati s Tuđmanom, jer onda je jasno da moraju i Kninjani razgovarati. To mnogi ne razumiju. Navodni “sporazum” u Karađorđevu omiljen je kod Bošnjaka, koji na taj način relativiziraju propuste svoje politike, koja je rat dočekala nespremno, a što je posljedično imalo goleme civilne žrtve u prvim mjesecima rata.

Optuživanje Tuđmana da je kriv za pad Bosanske Posavine vrhunac je imalo početkom ovog stoljeća. Pri tome se, kao i kod drugih optužbi, polazilo od potpunog ignoriranja šire slike. Prvo, Bosanska je Posavina bila, što i sada jest, dio BiH pa je upitno kako je to Tuđman kriv za pad dijela druge države. On se jest miješao u rat, jer bez utjecaja HV-a u travnju 1992. ta država uopće ne bi opstala.

No najveća je ignorancija u činjenici koja je neumoljiva: najveći angažman Hrvatske vojske, ne računajući završnu etapu rata potkraj 1994. u BiH, bio je 1992. u Bosanskoj Posavini, više je vojnika bilo angažirano u obrani Bosanske Posavine nego u dijelu BiH od Livna do Stoca, tj. u jugozapadnoj Bosni i zapadnoj Hercegovini.

Optužba za izdaju lagodan je način da se amnestiraju mnogi, od onih koji su bili nedorasli do onih koji su pobjegli s kućnoga praga smatrajući da ga trebaju braniti Hrvati iz Hrvatske.

Tuđmana se optužuje i da je Hrvate u BiH okrenuo protiv države u kojoj su rođeni i da je zbog opsjednutosti Banovinom Hrvatskom izazvao rat s Bošnjacima, pri čemu je prekršio savez s njima protiv Srba.

Popisi stanovništva od 1948. do 1991. prilično dobro pokazuju trećerazredan položaj Hrvata u BiH, pa se ne treba čuditi što je golema većina gledala prema Zagrebu, a ne prema Sarajevu. Saveza s Bošnjacima nije bilo do srpnja 1995. premda se mnogi lome dokazati da je postojao.

Davor Marijan / Večernji list

 

Davor Marijan: Za rat Hrvata i Muslimana kriv je Alija Izetbegović

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari