Pratite nas

Komentar

Ako ima pravde, Plenkovića će skupo koštati savez s Pupovcem

Objavljeno

na

„Tko s đavlom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju“ – kaže jedna dobro poznata narodna poslovica koju je bezimeni autor vjerojatno iskusio na vlastitoj koži, jer, vele ljudi kako se životna škola najbolje uči upravo tako.
Političari su, međutim, posebna sorta, pa je sasvim moguće da ovo pravilo ne vrijedi za njih.

U takve izuzetke (možda) spada i naš premijer Andrej Plenković kojemu je (po sudu mnogih, pa i po mome osobnom) fatalna pogrješka u političkoj karijeri bila koalicija s SDSS-om i njezinim liderom Miloradom Pupovcem. Moguće da je upravo proteklih dana premijer ipak (barem djelomično), onako sramežljivo progledao na jedno oko – ili nam se samo čini, ali, po prvi put se u nečemu nije složio s dr. sc. Miloradom, vječnim i vječitim političkim „tatom“ svih „ugroženih Srba“ u Hrvatskoj.
Čuda se dakle, događaju – rijetko, ali se ipak događaju.

Pupovac i Plenković se, naime, nisu se složili oko kolektivne stigmatizacije hrvatskoga naroda vezano za nedavne slučajeve nasilja u Đevrskama i Uzdolju a čija su meta bili tamošnji Srbi.

Naime, dr. sc. Milorad Pupovac u zakrabuljenim nasilnicima (s fantomkama na glavama) vidi sve nas Hrvate koliko god nas ima, baš kao da svaki od tih 3.874.321 Hrvata (iliti „ustaša“ – koliko nas je bilo po popisu 2011. godine), iz dana u dan juriša na svoje susjede srpske nacionalnosti s palicama, štapovima, željeznim šipkama i ostalim rekvizitima u rukama (za sada „srbosjeci“ ne rade, ali nikad se ne zna…).

Za njega mi Hrvati ostajemo i dalje ono što smo uvijek bili: esktremisti, nasilnici, „ustaše“ etc, etc., i, on nam to bez ikakvoga kompleksa i zadrške sipa u lice ima već više od 27 godina, različitim povodima (a i bez povoda) u različitim oblicima i na razno-razne načine.

Za njega je Republika Hrvatska samo novi izdanak NDH i svi smo potencijalna opasnost, ne samo za Srbe nego i za sve druge. To je njegova „vizija“ Hrvata i hrvatske države, ne od jučer, nego od kad je počeo javno istupati. I koliko god se mi trudili pronaći nekog sličnog njemu na hrvatskom političkom nebu, neće nam to uspjeti.
Ono što je Svetozar Pribićević jako dobro znao prije više od 80 godina (da Srbima u Hrvatskoj budućnosti nema bez demokratskog sporazuma s Hrvatima i uvažavanja njihovih interesa kao većinskog naroda), našem Miloradu još uvijek nije stiglo u sivu moždanu koru.

On (Milorad) je jedan, jedinstven i neponovljiv kao političar i to u onom najnegativnijem smislu, kao destruktivac i prljav igrač (kad smo već kod toga, moram napomenuti da ja dotičnog „gospodina“ promatram isključivo kroz prizmu političara i da me uopće ne zanima kao čovjek niti mi je namjera, ne daj Bože, na njega ići s bilo kakvim osobnim diskvalifikacijama, pogotovu ne uvredama).

Dakle, Milorad Pupovac se od početka svoga javnog nastupanja (prosinca 1991. godine, u okviru „Srpskog demokratskog foruma“, pa dalje preko SNV-a i SDSS-a) bavi političkom diverzijom i destrukcijom, odnosno, pokušajima opstrukcije i rastakanja hrvatske države.

Taj prljavi specijalni rat u kojemu ne bira sredstva odvija se pred našim očima već gotovo tri desetljeća i tu je doista bilo svega i svačega. Neću sad na ovom mjestu ponavljati sve ono što je u tom smislu poduzimao Milorad kako bi nas oblatio, oklevetao, kompromitirao i ponizio pred svijetom, kako bi pokvario odnose između Srba i Hrvata, niti ću se baviti usputnim epizodama njegovih brojnih degutantnih performansa u Saboru i izvan njega – a čiji su ciljevi bili isto to –, neću spominjati ni huškačko pisanje tjednika ‘Novosti’ koji je pod njegovom upravljačkom palicom, samo ću podsjetiti da je izmišljao „ugroženost Srba“ u Hrvatskoj i u vrijeme krvave velikosrpske agresije i nakon nje, onda kad ama baš nikakvoga razloga za to nije imao, pa kako neće sad, kad mu skupina primitivaca i nasilnika da za takvo što povoda?

Milorad je „ugrožen“ oduvijek. Čak i od kriške limuna. Vjerojatno i od vremenskih prilika, plime, bure, juga, da ne spominjemo bljeskove i oluje.

„Ugroženo“ je jednako tako i onih 6-8% Srba u Hrvatskoj koji ga uporno biraju za svoga političkog predstavnika zadnjih 25 godina, dok onih preostalih preko 90% (i nešto više) pripadnika ove manjine koja ne izlazi na izbore ili glas poklanja nekom drugom – nitko ne pita za mišljenje!? Oni nisu važni. Jer, Miloradu i društvu iz SNV-a i SDSS-a ta je „ugroženost“ strategija, politički program i sredstvo reketarenja hrvatskih vlasti, od 1990. godine do danas.

Zato su ga ne bez razloga i prozvali „etnobiznismenom“, a tim ga je pridjevom počastio i sam ljevičarski predsjednik dr. Ivo Josipović (jednom prigodom kad mu je ovaj stao na žulj). I sasvim mu je svejedno koliko će njegovih sunarodnjaka izaći na izbore…10.000, 500, 200, 50…važno je da ga opet biraju, pa opet, opet, opet…i tako u nedogled. Njemu ta ratoborna manjina treba, jer bez njih ne bi bio ono što jeste. Kao što treba i Dejanu Joviću, Borislavu Miloševiću i ostalima iz te branše.

Za Milorada Pupovca ne postoji velikosrpska agresija. Ni srpski masovni zločini „ne postoje“.To je „fikcija“ i „izmišljotina“ nas „ustaša“. Postoje samo „ugroženi Srbi“, njihova prava, njihove žrtve, njihova „patnja“ i njihov interes.

Svaki njihov zločin (pa i masovni nad žiteljima Vukovara, Borova Naselja, Škabrnje, Široke Kule, Baćina, Joševice, Kostrića, Skele, Struge Banske, Petrinje, Majura, Balinaca, Četekovca, Saborskog, Sotina, Lovasa, zločin na Ovčari i u Veleprometu itd., itd.), samo su „pojedinačni incidenti“ za koje je „kriv politički vrh SAO Krajine“, a ne oni koji su etnički čistili Hrvatsku 90-ih i masovno ubijali, dok su naši uvijek „masovni“, „organizirani“, „sustavni“, pa i kad su u pitanju samo indicije da je na nekom području tijekom rata od naših snaga ubijen neki Srbin.

I naravno, sve to Milorad potom vezuje za Jasenovac i tim lažnim mitom tuče kao teškom artiljerijom (da se poslužim njihovim izrazom), nemilice i bespoštedno. On odavde, Vučić, Šešelj, Vulin, Dačić i srpski popovi odande (iz Srbije i s političkih tribina u Jasenovcu).

I s tim i takvim Miloradom i bratijom koja ga okružuje, Andrej Plenković je kao premijer sklopio savez, na sramotu i štetu svih nas, samoga sebe, pa u konačnici i svih građana iz redova srpske manjine u Hrvatskoj koji su lojalni građani i grade sebi i svojoj djeci budućnost u ovoj zemlji.

Ne znam je li premijer konačno toga svjestan i hoće li mu Bog otvoriti oči (možda će oni povremeni odlasci na svete Mise u katedralu ipak pomoći?), ali bilo bi jako dobro da se to dogodi – zbog svih nas.

Jer u svemu tomu, za hrvatsku je državu, hrvatski narod i građane koji žele živjeti normalno u Lijepoj našoj sasvim svejedno kako će na kraju završiti političari Andrej Plenković, Milorad Pupovac ili bilo tko drugi iz tog kruga.
Ali, nije i ne može nam biti svejedno što će biti s nama, ovom zemljom i našom zajedničkom budućnošću.

Kad kažem: „s nama“, mislim na sve Hrvate, ali i građane drugih nacionalnosti, kojega goda da su podrijetla, vjere, svjetonazora ili boje kože. Na sve one koji u Hrvatskoj vide svoju Domovinu i žele joj dobro.

Zlatko Pinter

 

Karamarko: Ne ponaša li se manipulator Milorad Pupovac upravo prema memorandumskom obrascu?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Fra Mario Knezović: Komšić je zlorabio i susret s Papom, Vatikan jako dobro zna tko je on

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo primio je u subotu 15. veljače u audijenciji u Vatikanskoj apostolskoj palači predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića koji se nakon toga susreo s kardinalom državnim tajnikom Pietrom Parolinom.

U priopćenju iz Predsjedništva BiH navedeno je kako je na sastanku Komšića i pape Franje “potvrđena potreba da se osigura poštivanje osnovnih ljudskih prava i svih građana Bosne i Hercegovine”, dok je izostavljeno “i učinkovita ravnopravnost triju konstitutivnih naroda“, kako je stajalo u priopćenju Tiskovnog ureda Svete Stolice. Komšićev susret s papom Franjom za Hrvatski Medijski Servis komentirao je komunikolog dr. sc. fra Mario Knezović.

Knezović ističe da je Vatikan otvorena država i ima uho za svakoga i sve potrebe suvremenoga društva i država. Dodaje da se prijemi državnika kod papa ne mogu promatrati kao bilateralni susreti u političkome smislu.”Prijemi koji se organiziraju u obliku audijencije kod Pepe su dio protokola i teško se mogu smatrati bilateralnim susretom u pravom političkome smislu”, rekao je Knezović.

Sugovornik HMS-a kaže da je očita tendencija političkih predstavnika iz BiH da k papi idu kada žele popraviti reputaciju na vanjskom i unutarnjem planu.

“Mnogi predstavnici iz BiH imaju želju susreta s Papom. To je po sebi dobro. Međutim, očita je tendencija da politički predstavnici iz BiH u Vatikan i Papi ne idu svi iskreno čuti Papu i smjernice Vatikana, nego idu po poboljšanje svoje reputacije za unutarpolitičke i vanjskopolitičke potrebe”, istaknuo je Knezović.

Promatrajući takav kontekst fra Mario smatra da je i posjet Željka Komšića Vatikanu i kratki susret s papom Franjom u domeni kurtoaznoga susreta bez većega značaja.

Upitan da prokomentira razloge zbog kojih se Komšić, želio susresti s papom, Knezović je mišljenja da vatikanska administracija jako dobro zna s kime ima posla, a da Hrvatima po treći put nametnuti član Predsjedništva lažno političko predstavljanje želi prekriti plaštom institucije kakva je Sveta Stolica.

-Budimo uvjereni da papa Franjo, a napose vatikanska administracija i Državno tajništvo, dobro znaju tko im i kakav dolazi u pohod. Iz realnoga kuta gledanja sasvim je jasno da je Željko Komšić u Vatikan išao kako bi popravio svoj posrnuli rejting i kako bi, kako on misli, svoj licemjerni politički put, te lažno političko predstavljanje, prekrio plaštem takve jedne institucije kao što je Sveta Stolica, rekao je Knezović za HMS.

Osvrćući se napose na diplomatski skandal u režiji Komšićeva ureda, koji je svjesno izostavio ključnu poruku pape Franje “o učinkovitoj ravnopravnosti konstitutivnih naroda” fra Mario Knezović za HMS kaže daje to, ako je istina, diplomatski skandal koji potvrđuje da Komšić zlorabi čak i susret s papom.

“Ako je istina da je u priopćenju iz Ureda predsjedavajućega prešućeno to što je papa Franjo kazao o BiH kao zemlji triju konstitutivnih naroda, onda je to ne samo propust, nego skandal koji potvrđuje kako Komšić i susret s Papom zlorabi”, rekao je Knezović dodavši:

-Veleposlanik BiH pri Svetoj Stolici (Igor Žontar op. a.), bez obzira što je Komšićev kadar, morao bi uz ispriku pristupiti Državnome tajništvu i kazati da je prešućeno ono što je posebno bitno za Hrvate u BiH, rekao je Knezović./B. G./HMS/

Komšićev ured krivotvorio sadržaj razgovora s papom Franjom, izostavljena ključna poruka

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Dok po Hrvatskoj ubijaju neliječeni duševni bolesnici, doktori prijavljuju pacijente zbog Normabela

Objavljeno

na

Objavio

H.V./Facebook

Da nešto sa sustavom ozbiljno nije u redu govori i zadnja tragedija na Krku gdje je 16-godišnja djevojčica preminula od posljedica napada neliječenog psihičkog bolesnika.

U zemlji koja je (za skupe novce!) među prvima u Europi uvela sustav e-recepata i centralnu zdravstvenu online mrežu NITKO ne obraća pažnju uzimaju li teški duševni bolesnici redovito terapiju, ali se policiji prijavljuju na tisuće onih kojima se prepišu obični anksiolitici ili antidepresivi

O činjenici da subspecijalisti psihijatrije ne mogu direktno propisati prisilnu hospitalizaciju (pa čak niti bolovanje!) već sam kritički pisao i prije (tragedija u Đakovu) i pitam se koliko još nevinih ljudskih života treba biti izgubljeno da se stvari promijene.

A sve je počelo je zalijetanjem drogiranog pripadnika zlatne mladeži u naplatne kućice na auto-putu (!) i pretvorilo se u nakaradno izokrenutu situaciju u kojoj najviše trpe pacijenti, a gube se i ljudski životi.

Stoga pitam ovim putem čelne ljude strukovnih organizacija primarne zdravstvene zaštite: koliko su Vam, drage kolegice i kolege, “krvnih delikata” napravili pacijenti koje ste prijavili policiji zbog propisanog Normabela? Komentirao je dr. Herman Vukušić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari