Pratite nas

Komentar

Ako ima pravde, Plenkovića će skupo koštati savez s Pupovcem

Objavljeno

na

„Tko s đavlom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju“ – kaže jedna dobro poznata narodna poslovica koju je bezimeni autor vjerojatno iskusio na vlastitoj koži, jer, vele ljudi kako se životna škola najbolje uči upravo tako.
Političari su, međutim, posebna sorta, pa je sasvim moguće da ovo pravilo ne vrijedi za njih.

U takve izuzetke (možda) spada i naš premijer Andrej Plenković kojemu je (po sudu mnogih, pa i po mome osobnom) fatalna pogrješka u političkoj karijeri bila koalicija s SDSS-om i njezinim liderom Miloradom Pupovcem. Moguće da je upravo proteklih dana premijer ipak (barem djelomično), onako sramežljivo progledao na jedno oko – ili nam se samo čini, ali, po prvi put se u nečemu nije složio s dr. sc. Miloradom, vječnim i vječitim političkim „tatom“ svih „ugroženih Srba“ u Hrvatskoj.
Čuda se dakle, događaju – rijetko, ali se ipak događaju.

Pupovac i Plenković se, naime, nisu se složili oko kolektivne stigmatizacije hrvatskoga naroda vezano za nedavne slučajeve nasilja u Đevrskama i Uzdolju a čija su meta bili tamošnji Srbi.

Naime, dr. sc. Milorad Pupovac u zakrabuljenim nasilnicima (s fantomkama na glavama) vidi sve nas Hrvate koliko god nas ima, baš kao da svaki od tih 3.874.321 Hrvata (iliti „ustaša“ – koliko nas je bilo po popisu 2011. godine), iz dana u dan juriša na svoje susjede srpske nacionalnosti s palicama, štapovima, željeznim šipkama i ostalim rekvizitima u rukama (za sada „srbosjeci“ ne rade, ali nikad se ne zna…).

Za njega mi Hrvati ostajemo i dalje ono što smo uvijek bili: esktremisti, nasilnici, „ustaše“ etc, etc., i, on nam to bez ikakvoga kompleksa i zadrške sipa u lice ima već više od 27 godina, različitim povodima (a i bez povoda) u različitim oblicima i na razno-razne načine.

Za njega je Republika Hrvatska samo novi izdanak NDH i svi smo potencijalna opasnost, ne samo za Srbe nego i za sve druge. To je njegova „vizija“ Hrvata i hrvatske države, ne od jučer, nego od kad je počeo javno istupati. I koliko god se mi trudili pronaći nekog sličnog njemu na hrvatskom političkom nebu, neće nam to uspjeti.
Ono što je Svetozar Pribićević jako dobro znao prije više od 80 godina (da Srbima u Hrvatskoj budućnosti nema bez demokratskog sporazuma s Hrvatima i uvažavanja njihovih interesa kao većinskog naroda), našem Miloradu još uvijek nije stiglo u sivu moždanu koru.

On (Milorad) je jedan, jedinstven i neponovljiv kao političar i to u onom najnegativnijem smislu, kao destruktivac i prljav igrač (kad smo već kod toga, moram napomenuti da ja dotičnog „gospodina“ promatram isključivo kroz prizmu političara i da me uopće ne zanima kao čovjek niti mi je namjera, ne daj Bože, na njega ići s bilo kakvim osobnim diskvalifikacijama, pogotovu ne uvredama).

Dakle, Milorad Pupovac se od početka svoga javnog nastupanja (prosinca 1991. godine, u okviru „Srpskog demokratskog foruma“, pa dalje preko SNV-a i SDSS-a) bavi političkom diverzijom i destrukcijom, odnosno, pokušajima opstrukcije i rastakanja hrvatske države.

Taj prljavi specijalni rat u kojemu ne bira sredstva odvija se pred našim očima već gotovo tri desetljeća i tu je doista bilo svega i svačega. Neću sad na ovom mjestu ponavljati sve ono što je u tom smislu poduzimao Milorad kako bi nas oblatio, oklevetao, kompromitirao i ponizio pred svijetom, kako bi pokvario odnose između Srba i Hrvata, niti ću se baviti usputnim epizodama njegovih brojnih degutantnih performansa u Saboru i izvan njega – a čiji su ciljevi bili isto to –, neću spominjati ni huškačko pisanje tjednika ‘Novosti’ koji je pod njegovom upravljačkom palicom, samo ću podsjetiti da je izmišljao „ugroženost Srba“ u Hrvatskoj i u vrijeme krvave velikosrpske agresije i nakon nje, onda kad ama baš nikakvoga razloga za to nije imao, pa kako neće sad, kad mu skupina primitivaca i nasilnika da za takvo što povoda?

Milorad je „ugrožen“ oduvijek. Čak i od kriške limuna. Vjerojatno i od vremenskih prilika, plime, bure, juga, da ne spominjemo bljeskove i oluje.

„Ugroženo“ je jednako tako i onih 6-8% Srba u Hrvatskoj koji ga uporno biraju za svoga političkog predstavnika zadnjih 25 godina, dok onih preostalih preko 90% (i nešto više) pripadnika ove manjine koja ne izlazi na izbore ili glas poklanja nekom drugom – nitko ne pita za mišljenje!? Oni nisu važni. Jer, Miloradu i društvu iz SNV-a i SDSS-a ta je „ugroženost“ strategija, politički program i sredstvo reketarenja hrvatskih vlasti, od 1990. godine do danas.

Zato su ga ne bez razloga i prozvali „etnobiznismenom“, a tim ga je pridjevom počastio i sam ljevičarski predsjednik dr. Ivo Josipović (jednom prigodom kad mu je ovaj stao na žulj). I sasvim mu je svejedno koliko će njegovih sunarodnjaka izaći na izbore…10.000, 500, 200, 50…važno je da ga opet biraju, pa opet, opet, opet…i tako u nedogled. Njemu ta ratoborna manjina treba, jer bez njih ne bi bio ono što jeste. Kao što treba i Dejanu Joviću, Borislavu Miloševiću i ostalima iz te branše.

Za Milorada Pupovca ne postoji velikosrpska agresija. Ni srpski masovni zločini „ne postoje“.To je „fikcija“ i „izmišljotina“ nas „ustaša“. Postoje samo „ugroženi Srbi“, njihova prava, njihove žrtve, njihova „patnja“ i njihov interes.

Svaki njihov zločin (pa i masovni nad žiteljima Vukovara, Borova Naselja, Škabrnje, Široke Kule, Baćina, Joševice, Kostrića, Skele, Struge Banske, Petrinje, Majura, Balinaca, Četekovca, Saborskog, Sotina, Lovasa, zločin na Ovčari i u Veleprometu itd., itd.), samo su „pojedinačni incidenti“ za koje je „kriv politički vrh SAO Krajine“, a ne oni koji su etnički čistili Hrvatsku 90-ih i masovno ubijali, dok su naši uvijek „masovni“, „organizirani“, „sustavni“, pa i kad su u pitanju samo indicije da je na nekom području tijekom rata od naših snaga ubijen neki Srbin.

I naravno, sve to Milorad potom vezuje za Jasenovac i tim lažnim mitom tuče kao teškom artiljerijom (da se poslužim njihovim izrazom), nemilice i bespoštedno. On odavde, Vučić, Šešelj, Vulin, Dačić i srpski popovi odande (iz Srbije i s političkih tribina u Jasenovcu).

I s tim i takvim Miloradom i bratijom koja ga okružuje, Andrej Plenković je kao premijer sklopio savez, na sramotu i štetu svih nas, samoga sebe, pa u konačnici i svih građana iz redova srpske manjine u Hrvatskoj koji su lojalni građani i grade sebi i svojoj djeci budućnost u ovoj zemlji.

Ne znam je li premijer konačno toga svjestan i hoće li mu Bog otvoriti oči (možda će oni povremeni odlasci na svete Mise u katedralu ipak pomoći?), ali bilo bi jako dobro da se to dogodi – zbog svih nas.

Jer u svemu tomu, za hrvatsku je državu, hrvatski narod i građane koji žele živjeti normalno u Lijepoj našoj sasvim svejedno kako će na kraju završiti političari Andrej Plenković, Milorad Pupovac ili bilo tko drugi iz tog kruga.
Ali, nije i ne može nam biti svejedno što će biti s nama, ovom zemljom i našom zajedničkom budućnošću.

Kad kažem: „s nama“, mislim na sve Hrvate, ali i građane drugih nacionalnosti, kojega goda da su podrijetla, vjere, svjetonazora ili boje kože. Na sve one koji u Hrvatskoj vide svoju Domovinu i žele joj dobro.

Zlatko Pinter

 

Karamarko: Ne ponaša li se manipulator Milorad Pupovac upravo prema memorandumskom obrascu?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Glasnović: Od memoricida do civilizacijskog suicida

Objavljeno

na

Objavio

Poznavanje povijesti kao grane znanosti integralni je dio geopoliticke pismenosti. Mantra „Zaboravimo prošlost brinimo se o budućnosti“ podsjeća na Pol Potov komunistički režim koji je u Kambodži, u pokušaju da izbriše kolektivnu memoriju, izvršio ‘autogenocid’ nad vlastitim narodom Pobijena je četvrtina stanovništva.

U RH, memoricid je nastavljen na perfidniji način. Kada je drug Bernardić u Hrvatskom saboru predložio da se Hrvatskoj „mora vratiti duh kolektivizacije iz 1948.“ kratko smo se vratili u doba Staljinistčke zime kada su idiotizirane mase pjevale hvalospjeve ‘Velikome’ i ‘Malome Staljinu. „Rodila majka dva junačka sina Tita i Staljina“

Prisilna kolektivizacija, samo u Sovjetskom Savezu i Kini, uzrokavala je smrt desetke milijuna ljudskih bića. U ruralnim područjima, koje su opustošili komunistički odredi, kanibalizam je postao svakodnevna pojava. Kazahstan je, primjerice, izgubio 28 posto stanovištva.

Nitko od HSS-ovaca, koji djele isti svjetonazor kao i drugovi jugoslavenske vjeroispovijesti u SDP-u, nikada nisu dali počast milijunskim žrtvama ‘Gladomora’ koji je priznat kao genocid nad Ukrajinskim narodom.

Do dan danas sustavno se prešućuju masovna ubojstva europskih kršćana nad kojima je izvršen etnički i klasni genocid. To je razlog zašto prosječni građanin ne zna niti jedno ime između nekoliko stotina konclogora u Sovjetskom Savezu, koje je ruski pisac Alekandar Solženjicin nazavao ‘Arhipelag Gulag’. Kroz tu mrežu mučilišta prošlo je oko 20 milijuna, većinom političkih zatvorenika. Oko dva milijuna ostavilo je tamo kosti. Na zidu jedne barake u logoru Kolyma jedan zatvorenik urezao je ove riječi, „ Nemojte nas zaboraviti.“ Uzalud.

Imena sociopata i masovnih ubojica, kao npr. šefovi NKVDa, Genrikh Yagoda i Levrentij Beria, nepoznati su općoj javnosti. Oni, i slični boljševički monstrumi poubijali su više od 100,000 pripadnika klera Ruske Pravoslavne Crkve.

Porušili su 30,000 crkava i samostana i tako bespovratno izbrisali kulturno i vjersko naslijeđe Rusije. Mučili su djecu pred očima roditelja, vršili masovna silovanja i žive ljude zakopavali s leševima. Vodili su rat protiv Boga, privatnog vlasništva, vlastitoga naroda, nacije i obitelji.

Anatolij Lunačarski, prvi sovjetski narodni komesar za obrazovanje izjavio je „Ta mala institucija manira..obitelj..to cijelo prokletstvo… postati će zatvoreno poglavlje.“
Ne trebamo se zavaravati. Brisanje memorije prvi je korak do civilizacijskog suicida.

Jugoslavenski šegrti NKVDa, Jože Boljkovac i Manolić, kao i ostali OZNAŠi, amnestirani su od strane lijevog i desnog krila Partije nakon 1990.
Ti anarho-komunistički ostatci i sljedbenici Frankfurtske škole društvenog inženjeringa ostali su kao crvotočina na tavanu. Prerušili su se u liberale, demokršćane, kozmopolite i ‘ugledne’ novinare i povjesničare.

Sjede u Saboru i predstavljau nas u EU parlamentu. Svakodnevno vodovi politologa, sociologa, ekonomista i psihologa koji su spalili svoje partijske knjižice paradiraju preko naših TV ekrana. To je samo varka. Oni su samo uglađene kopije arhitekta masovnog terora i ‘schillovi’ najkrvavije i najnemoralnije doktrine u zabilježenoj ljudskoj povijesti. Njima se nikada ne može vjerovati, komentirao je Željko Glasnović

 

Željko Glasnović: Živimo u vremenima kada je istina postala hereza

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hoće li Zovko i HND u Europu poslati i prijevode bljuvotina iza kojih stoje, da svijet vidi kakvim se fekalijama nabacuju na Hrvatsku?

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva/foto Hina

Nakon što je policija danas iz zračne luke dr. Franjo Tuđman privela novinara Indexa hr Gordana Duhačeka, očekivano, na stražnje je noge skočila lijevo-liberalna kamarila predvođena onom sramotom od novinarskog udruženja HND-om.

I Hrvoje Zovko, predsjednik te sramote od udruženja (osobno!), odmah je zaprijetio kako će u najskorije vrijeme srodne međunarodne asocijacije biti obaviještene o svemu, dok je njegova kolegica (ne sjećam se imena) vidno šokirana izjavila kako je to „nešto nečuveno“ i da „takvo što u životu nije vidjela“ – baš kao da su (ne daj Bože) naši policajci upucali nekog od njihovih nasred ulice (ili zračne luke).

No, mene zanima nešto drugo.

Hoće li Hrvoje Zovko i njegovi istomišljenici poslati prijevode na engleski, njemački, francuski (itd.) onih bljuvotina iza kojih stoje i brane ih?

Dragi čitatelji, ako tko nije imao prilike do sada pročitati ovaj debilni uradak spomenutog Duhačeka, možete to  vidjeti ovdje:

Zbog uvredljive prerade ‘Vile Velebita’ uhićen novinar Gordan Duhaček

I jedno pitanje za sve normalne ljude zdravog razuma:

Što bi se dogodilo da bilo koji „desni“ medij pravi takve „satire“ na račun primjerice Srba?

Bi li i onda HND i Zovko tako hitro skočili u zaštitu „novinarskih sloboda“ – kao u slučajevima kad se izlijevaju otrovna mržnja, bljuvotine i fekalije na našu zemlju, Hrvate i katolike ?

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari