Pratite nas

Reagiranja

Ako je mirovina Glogoškog 25.000 kuna mjesečno, onda je mirovina Freda Matića 300.000 kuna mjesečno

Objavljeno

na

U Hrvatskoj postoje tri kategorije ljudi, iz perspektive Domovinskog rata. Jedni su bili ratni profiteri i danas su na vlasti, drugi su rekli “ovo nije moj rat” i gradili karijere i danas se po medijima žale kako premalo zarađuju zbog vetarana, treći su ostavili život ili zdravlje na ratištu.

Danas prve dvije kategorije preko svojih medija govore da smo siromašni zbog one treće. Treća kategorija nema vlast, nema medije, nema nikakav društveni utjecaj. To nije normalna situacija. U Americi je teško mogao postati senator ili predsjednik netko tko je izbjegao služenje u Vijetnamu, kamoli drugom Svjetskom ratu. Deveteset prve su dečki išli u rat jer su željeli biti časni ljudi, nisu željeli da ih djeca pitaju “Tata, gdje si bio 91.” Danas, ispada da nije važno gdje su bili 91., i da nije važno je li netko ostao bez nogu od antifašističke mine ili se pijan s autom razbio u jarak. Svi invalidi, kažu dezerteri na vlasti, trebaju imati jednake naknade, i to nailazi na dobar prijem u javnosti. Zašto bi jedan Glogoški imao više od nekog tko je ratovao za SAO Krajinu, zapitao se jednom na tribini Documente Bojan Glavašević, što je i pokrenulo ove prosvjede. Od onda, mediji bliski vlasti svojski se trude prikazati ciljeve prosvjeda “nejasnima”, ili jednostavno slagati kako se prosvjeduje zbog namjere poštenjačine Matića da smanji previsoka primanja ratnim veteranima. Neki kažu da se za služenje domovini daje orden, i ništa drugo. No ako se za služenje domovini dobiva orden, što se dobiva za izbjegavanje služenja domovini? Premijersko mjesto? Tvornica u privatizaciji?

S objavom visine ukupnih primanja njega i supruge Matić je pogodio “u sridu”. Jedna od osnovnih nacionalnih osobina Hrvata je zavist, opjevani hrvatski jal, i javnost je uvijek najlakše pridobiti time koliko tko zarađuje. Iako, nitko zapravo ne zavidi Đuri Glogoškom na tome što se kotrlja u kolicima i što je posve nesposoban za samostalan život, te o njemu netko mora voditi brigu 24 sata dnevno. Upravo tu se vide pohlepa i ograničenost onih koji sve mjere kroz prizmu novca i pitaju “a zašto i mi ne bismo dobili toliko” tumačeći to nekom “socijalnom pravdom”, a ne shvaćaju da je ono što branitelji prvenstveno trebaju dobiti u ovoj zemlji – dostojanstvo, koje se ne može mjeriti nikakvim novcem. Ali to u ovoj zemlji ne dobivaju, i ne treba uopće imati iluzija da bi ga dobili kada bi od sutra svi oni zajedno, skupa sa ‘šatorašima’ počeli živjeti poput crkvenih miševa i odrekli se svih mirovina i invalidnina. Oni su u ovoj državi žrtva pomno smišljene propagande koja ih je pretvorila u prezrenu skupinu.

No to lešinarenje nad Đurom Glogoskim i nabacivanje cifri o njegovoj mirovini je ne samo degutantno nego i protuzakonito, temeljem zakona o zaštiti osobnih podataka. Pošto noga? Koliko košta ruka? Bi li itko od nas za bilo kakva primanja prihvatio doživotnu ovisnost o tuđoj brizi i njezi? Ministre Matiću, jeste li ponosni na samog sebe? Jeste li ponosni što ste slagali, pa rekli da je to mirovina, a ubrojili i primanja njegove njegovateljice o kojoj je ovisan, invalidninu, i sve naknade pored mirovine na koje Glogoški prima? Kad bismo po istom kriteriju zbrajanja baba i žaba zbrojili koliko je plaća Freda Matića, došli bi do 300.000 kuna mjesečno! Njegova plaća, invalidnine, beneficije kao ministra, besplatan auto, vozač, dnevnice, vozač, 6 ljudi u osiguranju, 24 satni nadzor? Stvarno, ako smo Glogoškom u mirovinu ubrojili i plaću njegovateljice, zašto onda ne bi u Fredovu plaću ubrojili i plaću njegove dvije – tri tajnice? S tim da Glogoškom njegovateljica treba, i naravno da je izabrao suprugu za taj posao – a Fredu tajnica baš i ne treba.

Matić je ministar branitelja, ako misli da je to što Glogoški prima previše, neka mu smanji primanja. Ali ne, više mu odgovara ovako! A o svojim primanjima, i o tome hoće li vratiti sve one mirovine koje ste kao lažni invalid primali, ni riječi. Bi li Matić, kad je već vratio invalidnost, možda vratio i stan od sto kvadrata koji je dobio kao lažni invalid? Ili orden koji se dodjeljuje samo teško ranjenima?

No ovo gaženje Glogoškog preko novca koji prima je samo nastavak politike koja je Matića dovela na vlast, politike koja se služi podvalom i difamacijom. Zašto se to sustavno radi od 2000., na što su pismom upozorili i generali koje je Mesić smijenio? Pa stvar je jednostavna, potrebno je demoralizirati svakog kom bi ikad palo na pamet braniti Hrvatsku, potrebno je zgaziti ih, da to više nikad nikom ne padne na pamet, da se oslabi obrambeni kapacitet zemlje, da se ljudima uništi prirodna potreba za samoobranom i nacionalni ponos! Koja bi budala išla braniti državu, ako zna da će dezerteri postajati premijeri, lopovi tajkuni, a oni samo – invalidi? Da će ih se prozivati kao vječne lažnjake, smutljivce, osobe koje su se okoristile time što su branile domovinu, maltene im se stavlja na dušu da su namjerno ostali bez ruku i nogu da bi jednog dana imali invalidninu? Prvo se lamentiralo o tome kako “nitko nije protiv branitelja, nego protiv lažnih među njima”, e sad kad objava registra – koja nije do li stup srama i poziv na javno cinkanje – nije dala rezultata, a “lažnjaka” niotkud, i kad je pao mit o pola milijuna braniteljskih mirovina, e sad se više ne govori da treba uzeti lažnjacima da bi se dalo “pravim braniteljima”, nego se eto previše daje “pravim braniteljima”.

Mnogi su nagrađeni za slične stvari, poput Ankice Lepej, koja je postala savjetnica Predsjednika i dobila besplatno stan, iako ima srednju školu i nikad se u banci nije makla dalje od šaltera, jer je objavila da Tuđmanova udovica ima dvjesto sto tisuća maraka na računu. Javnosti je prezentirana kao žrtva, jer je zbog toga ostala bez posla – kao što u svim bankama svatko tko oda bilo kakve podatke o bilo čijem računu neovlaštenim osobama automatski i bez rasprave ostaje bez posla. Ona je čak proglašena “zviždačicom”, iako je zviždač netko tko razotkrije kriminalo djelo u svojoj radnoj organizaciji, a ne netko tko sam prekrši zakon, koji striktno zabranjuje neovlašteno davanje podataka o bilo čijoj legalno stečenoj imovini na uvid javnosti. U predizbornim kampanjama i tada se kroz medije se provlačio cijeli niz optužbi i konstrukcija o iznimnim privilegijama i bogatstvu članova obitelji Tuđman, na primjer “predsjednik Tuđman raspolaže sa 700 milijuna dolara”, ima “vlasništvo nad Hrvatskom kućom u SAD-u”, “predsjednik Tuđman kupio vilu u Nici”, ne plaća porez, i tako dalje. Priča se i piše da su članovi obitelji nezakonito stjecali nekretnine u Hrvatskoj, da su vlasnici desetaka lokala u Zagrebu, odnosno jahti, aviona, hotela, tvornica, luksuznih automobila… Kasnije se jasno ispostavilo da ništa od toga nije istina, ali je poslužilo u kampanji blaćenja: tada je meta bio Tuđman, danas su branitelji, a motivi i difamatori su isti.

Difamacija se u Hrvatskoj uvijek isplatila. Fred je nagrađen, uostalom, zato jer jer difamirao svoje suborce u knjizi “ništa lažno”! Pa i ovaj njegov degutantan i kriminalan potez je reviktimizacija žrtava rata! To je otprilike kao da žrtvi silovanja koja je ostala uslijed toga trajni invalid kažete da je sama kriva i da je dobila preveliku odštetu na sudu.

No da raščistimo osnovno pitanje: Zašto vojni invalidi primaju više nego civilni? Iz jednostavnog razloga što su oni invalidi ostali služeći državi, radeći za nju opasan i smrtonosan posao ratovanja, pa im je država nešto dužna. Isto kao vam kad krivnjom poslodavca na poslu stroj odreže nogu. Pa vam mora platiti odštetu, može biti ogromna. Zašto bi se vojne invalide izjednačavalo s nekim tko je ostao invalid jer se pijan stumbao s autom u grabu? Njemu država nije dužna baš ništa, ako mu nešto plaća to je milostiinja, socijala. Invalidnine veterana nisu socijalna kategorija, nego odšteta. Zato ih se nikad i nipošto ne smije uspoređivati. Izjednačavanje tih kategorija nije “socijalna pravednost”, nego politikantska manipulacija. A objava tuđih primanja, i to manipulativna, uz pribrajanje primanja supruge i raznih drugih materijalnih prava “mirovini”, je jednostavno kršenje zakona i primitivizam.

Marcel Holjevac/dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ministarstvo branitelja odbacuje kritike na rad Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja

Objavljeno

na

Objavio

S obzirom veliku zainteresiranost medija te učestale medijske napise i komentare kojima se insinuiraju nepravilnosti u radu Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja te se iznose neprovjereni podaci i proizvoljni zaključci, radi potpunog, istinitog i objektivnog informiranja hrvatske javnosti dužni smo reagirati i izvijestiti o sljedećem:

Vezano uz odluku Ministarstva hrvatskih branitelja temeljem zahtjeva za ostvarivanje statusa i prava po Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu (NN 64/15) obavještavamo Vas kako je prema stanju spisa u predmetu M. K. utvrđeno da je zahtjev podnijet 3. lipnja 2016. putem opunomoćnika Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Splita. Uz zahtjev stranke priložena je preslika optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu. Drugi dokazi koji su mogli biti od utjecaja na davanje mišljenja Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja, odnosno na odluku o priznavanju statusa žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu i pripadajućih prava, nisu bili priloženi.

Podnositeljica zahtjeva nije priložila nikakvu medicinsku dokumentaciju kao dokaz o proživljenom seksualnom zlostavljanju. Budući da podnositeljica zahtjeva ne živi u Republici Hrvatskoj, u postupku pred Povjerenstvom nije neposredno sudjelovala i nije postojala mogućnost uzimanja iskaza na okolnost događaja koji je bio osnova za podnošenje zahtjeva.

Povjerenstvo je na sjednici održanoj 12. siječnja 2017. raspravljalo o zahtjevu podnositeljice i dalo je negativno mišljenje. Ističemo kako je sastav Povjerenstva multidisciplinaran te je svih sedam članova Povjerenstva mišljenje donijelo jednoglasno. U konkretnom slučaju, u predmetu M. K. Povjerenstvo je raspravljalo u sastavu: dva diplomirana pravnika, dva doktora medicine specijalista psihijatrije, jedan specijalist kliničke psihologije, jedan doktor medicine specijalist infektologije i jedan doktor medicine specijalist ginekologije i porodništva.

Povjerenstvo djeluje kao stručno i neovisno tijelo, a ne kao političko tijelo kako to insinuiraju pojedini mediji u svojim senzacionalističkim objavama te daje mišljenje je li stranka žrtva seksualnog nasilja na temelju raspoložive medicinske i druge dokumentacije, a ne na temelju senzibiliteta ili emocija njegovih članova. Primarna je zadaća Povjerenstva, ako ne postoje činjenice i dokazi koji su utvrđeni u kaznenom postupku ili ako ne postoji pravomoćna sudska presuda donesena u postupku vezanom za počinjenje seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, objektivizirati prosudbu na temelju procjene iskaza uzetog od podnositelja zahtjeva kao i ostalih dostatnih elemenata, prvenstveno raspoložive vjerodostojne medicinske dokumentacije o posljedicama traumatskog događaja.

U postupku za ostvarivanje prava iz uvodno citiranog Zakona, Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja primjenjuju načelo rodne jednakosti i ravnopravnosti bez diskriminacije stranaka po bilo kojoj osnovi.

Temeljem nalaza i mišljenja Povjerenstva, Ministarstvo hrvatskih branitelja u predmetu M. K. donijelo je odluku/rješenje kojim je odbijen zahtjev podnositeljice. Protiv predmetnog rješenja tužbom je pokrenut upravni spor. Uz presliku tužbe Ministarstvu je dostavljena i presuda Županijskog suda u Splitu od 3. travnja
2017. Nedvojbeno je kako u trenutku raspravljanja Povjerenstva i donošenja odluke Ministarstva nije bilo presude u konkretnom slučaju. Napominjemo kako kazneni postupak još uvijek nije pravomoćno okončan te
ga ne možemo komentirati.

Stranka u upravnom postupku kojeg provodi Ministarstvo hrvatskih branitelja nakon donošenja rješenja ima mogućnost ulaganja pravnog lijeka podnošenjem tužbe, što je M. K. iskoristila. Dakle, rješenje kojim je M. K. odbijena sa zahtjevom nije konačno.

Kako je u tijeku upravni spor u kojem je Ministarstvo stranka u postupku, nismo u mogućnosti komentirati njegov daljnji tijek. Nakon donošenja odluke nadležnog upravnog suda, Ministarstvo će odluku u cijelosti poštivati.

Budući da su dva sudska postupka u tijeku, senzacionalistički napisi koji su proteklih dana objavljeni u brojnim medijima mogu se tumačiti kao svojevrsni pritisak na rad sudova. Iznošenjem paušalnih navoda u svezi predmeta M. K., svojevoljnim tumačenjem procedura te kritiziranjem rješenja Ministarstva kao i stručnog mišljenja Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja manipulira se javnošću.

U objavljenim novinarskim tekstovima spominje se kako je primjer nerješavanja zahtjeva M. K. pokazatelj manjka senzibiliteta Vlade RH prema civilima stradalnicima rata te kako je upitna profesionalnost i nepristranost članova Povjerenstva, uz osvrt kako se radi o najdelikatnijem primjeru politizacije i neprofesionalizma.

Ističemo kako Povjerenstvo nije osnovala Vlada Republike Hrvatske već je imenovanje članova i njihovih zamjenika, temeljem uvodno citiranog Zakona, u nadležnosti ministra hrvatskih branitelja. Ministar hrvatskih branitelja ne utječe na rad Povjerenstva, kao ni na njegove odluke.

Sve primjedbe i kritike upućene na rad Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja neutemeljene su i u potpunosti ih odbacujemo. Stručnost i kompetentnost članova Povjerenstva je neupitna i u svako vrijeme podliježu propitkivanju zainteresirane javnosti.

Vezano uz primjedbe o stanju (ne)rješavanja zahtjeva za ostvarivanje statusa i prava po Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, obavještavamo Vas kako je do 22. studenoga 2017. Ministarstvo zaprimilo ukupno 213 zahtjeva, na temelju rada Povjerenstva donijelo je 202 rješenja, dok je preostalih 11 zahtjeva u postupku rješavanja.

Ministarstvo hrvatskih branitelja osuđuje svaki pokušaj manipulacije javnosti netočnim tvrdnjama, nepotpunim informacijama i neutemeljenim zaključcima te odbacuje svaku insinuaciju kako su u radu Povjerenstva odluke temeljene na bilo kojem obliku diskriminacije ili političkoj dimenziji. Povjerenstvo svakom zahtjevu pristupa nepristrano i stručno, nedvosmisleno primjenjujući zakonske odredbe prema najvišim profesionalnim standardima.

Ministarstvo hrvatskih branitelja

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Elizabeta Gojan u polupismenom komentaru branitelje nazvala “Ruljom”

Objavljeno

na

Objavio

U očekivanju nedjelje – “DAMIN” GAMBIT

Elizabeta Gojan je u polupismenom komentaru na Facebook zidu svoje kolegice Maje Sever napisala kako se Hrvatska radiotelevizija “povlađujući rulji odrekla svog čovjeka” jer se HRT javnim priopćenjem ogradila od stajališta Aleksandra Stankovića o “građanskom ratu u Hrvatskoj”:

“Samo ću napisati da tako to krene…odreknu se priopćenjem povlađujući rulji, oni koji trebaju stati, pod svaku cijenu, uz svog čovjeka…prošla to…zanimljivo, ne rješavaju to, po uzoru na premijera, kao unutarnju stvar…nego trkom u javnost, bauljajući po Ustavu floskulama… “ 

Nije mi sasvim jasno je li ona to “ruljom” nazvala nas gledatelje i pretplatnike Hrvatske radiotelevizije, ili samo hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i njihove udruge jer su javno izrazili svoje ogorčenje informativnim razgovorom Aleksandra Stankovića Nedjeljom u dva sa hrvatskim braniteljem Predragom Peđom Mišićem.

Naime samodopadno agresivni Stanković, uz stavljanje soli na ranu svog ‘nesretnog’ gosta kojemu se rođeni brat borio na strani agresorske JNA, a majka je otišla u Beograd), samo što ga nije vezao za radijator i čupao mu nokte ne bi li ga prisilio da prizna da je u Hrvatskoj zapravo bio “građanski rat”, komentirao je Mario Profaca.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari