Pratite nas

Politički rentgen

Ako je moglo ‘Lex Perković’, zašto ne bi moglo ‘Lex Tito’ ili ‘Lex Manolić’?

Objavljeno

na

Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. rezoluciju nazivaVažnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih totalitarnih režima. U njoj se između ostaloga podsjeća kako su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”. U istom dokumentu također  poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim.

Ova rezolucija samo je još jedan dokument u nizu koji se kontinuirano i podjednako snažno naslanja na rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 1096 i broj 1481 o neupitnoj  potrebi osude komunističkog režima i komunističkih zločina, kao i o osudi svih totalitarnih režima u povijesti. U Republici Hrvatskoj o toj temi najupečatljivije govori naša deklaracija donesena u Hrvatskom saboru, 30. lipnja 2006., pod predsjedanjem predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa, koja slijedi upute rezolucija i deklaracija iz EU i koja nedvojbeno traži osudu komunističkog totalitarnog režima bez ikakvog ostatka.

Deklarativne osude, bez obzira na pokazanu dobru političku volju, uglavnom nemaju nikakav učinak, ako deklaracije i rezolucije ne slijede podzakonski i zakonski akti, koji bi ta pitanja efikasno i učinkovito regulirala na jedini mogući pravni način. S obzirom da je Hrvatska članica Europske unije i da u svim drugim slučajevima bespogovorno slijedimo naputke, regule i pravnu stečevinu EU, postavlja se logično pitanje zbog čega u Republici Hrvatskoj zakonodavna vlast izbjegava donijeti zakonske okvire o temama koje bolno opterećuju hrvatsko društvo, izazivaju razdor i štetne podjele u društvu, što se kao posljedica reflektira na svekoliko stanje duha u hrvatskom narodu? Bez ikakve sumnje se može tvrditi, da tavo stanje duha hrvatske nacije direktno utječe na prijeteći demografski slom, pogoduje klimi zaustavljanja procesa tranzicije iz komunističke dogovorne ekonomije u tržišnu ekonomiju što za posljedicu ima snažno bujanje uvoznog lobija na štetu domaće poljoprivredne i druge industrijske proizvodnje. Takvo stanje duha naše ekonomije za posljedicu ima bujanje korupcije koja je rak rana našeg društva.

„Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“ pod predsjedanjem akademika Zvonka Kusića u svojim zaključcima je pozvalo sve dionike u hrvatskom društvu na javnu raspravu o ovim tegobnim povijesnim pitanjima i pozvalo nas je na  predlaganje donošenja zakonskih i podzakonskih akata radi konačnog pravnog reguliranja ovih pitanja, kako bi sudovi mogli imati ujednačene kriterije prema svima onima koji na bilo kakav način veličaju propale diktatorske i zločinačke režime i ideološke nositelje tih režima. Zbog toga je od institucija Hrvatske države potrebno zahtijevati na svim društveno političkim razinama  da i u ovom slučaju Republika Hrvatska ispuni rezolutne zahtjeve Europske unije kako i inače to poslušno činimo u svim drugim slučajevima kao ravnopravna članica Europske unije i svih drugih međunarodnih asocijacija.

Nije li konačno došlo vrijeme za donošenje zakona „Lex Tito“ ili ćemo ponovno svjedočiti donošenju sličnih zakona kakav je bio zakon Zorana Milanovića „Lex Perković“, kojim se na silu željelo spasiti zločinačku prošlost i zločinačku budućnost dokazanim udbaškim zločincima iz olovnih vremena komunističke diktature?

Ili ćemo šutke promatrati kako nas te iste mentalno komunističke snage nepogrješivo vode u neku novu, treću  jugoslavensko-regionsku  tvorevinu kao novu „tamnicu hrvatskog naroda“?

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović u svom je nastupnom govoru prigodom njene formalne kandidature za još jedan petogodišnji mandat na Pantovčaku snažno naglasila rast međunarodnog položaja Republike Hrvatske, poglavito na temelju njene inicijative „Tri mora“ kojom Republiku Hrvatsku želi čvrsto usidriti u srce kršćanske Srednje Europe, gdje smo oduvijek kulturološki i pripadali nasuprot svim tajnim i javnim idejama o nekakvom novom „regionu“. Možda u toj ideji „Tri mora“ koju  iskreno i podjednako snažno zagovara predsjednik Donald Trump, leži odgovor na pitanje zbog čega već 5 godina određene političke grupacije potpomognute mainstream medijima u Hrvatskoj besprimjerno sotoniziraju predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović što u nedostatku pravih argumenata često prelazi u klasičan seksizam i klasično nasilje prema ženi. U tom svjetlu mogli bi analizirati i posljednju smišljenu diverziju protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kada je u javnost iscurio papir s komunikacijskim uputama za govor predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Unutarnji i vanjski neprijatelji predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, znajući da neće moći polemizirati s činjenicama iz njenog prvog mandata kao na tekućoj traci fabriciraju morbidne banalnosti kako bi do kraja omalovažili sve ono vrijedno što je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović učinila tijekom svog prvog mandata.

Vrhunac cinizma mogli smo vidjeti u izjavi gospodina Josipa Manolića kad on kaže da će na predsjedničkim izborima pobijediti „njihov kandidat Zoran Milanović“!  Postavlja se logično pitanje, tko su to „ONI“ koji su kandidirali svog favorita Zorana Milanovića, a tko smo to „MI“ koji smo se snažno suprotstavili njegovoj gubitničkoj vladavini u kojoj je donesen zakon „Lex Perković“, u kojoj nikada nije pronađen crtač „svastike“ na Poljudu što je Hrvatskoj u međunarodnim okvirima nanijelo silnu štetu. Glede „svastike“ na Poljudu kristalno je jasno da se udarilo na kult hrvatskog nogometa koji je izravno u brendiranju Hrvatske pod idejnom začetnicom i snažnim vodstvom Kolinde Grabar Kitarović bio simbol prepoznatljivosti pobjedničke hrvatske nacije. Njeno ponosno predstavljanje Republike Hrvatske u prepoznatljivim nacionalnim bojama izvrgnuto je ruglu od svih onih koji zapravo čine Titoističku, neojugoslavensku regionalnu reprezentaciju. A njihova jugo nostalgičarska imena i prezimena su poznata hrvatskoj javnosti, no ipak evo mali podsjetnik na one koji su ujedno i rušilačka snaga uperena protiv Kolinde Grabar Kitarović: Tomislav Jakić, Mirko Galić, Igor Mandić, Jelena Lovrić, Gojko Marinković, Inoslav Bešker, Goran Radman, Drago Hedl, Boris Dežulović, Ante Tomić, Miljenko Jergović, Slavenka Drakulić, Mirjana Rakić, Saša Leković, Zoran Šprajc, Jurica Pavićić, Dragan Markovina, Aleksandar Stanković, Branimir Pofuk, Boris Pavelić, Drago Pilsel, Mladen Pleše, Branko Mijić, Matija Babić, Ladislav Tomičić, Tomislav Klauški, Žarko Puhovski…… I ako njihovim imenima dodamo i imena njihovih ideologa, izbornika i trenera kao što su Josip Manolić, Stjepan Mesić, Budo Lončar, Ivo Josipović, Milorad Pupovac i ostala bulumenta, a svima je zajedničko to da im je Tito najveći sin hrvatskog naroda, bit će nam kristalno jasno tko i zašto ne želi predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović na Pantovčaku koja je Titovu bistu poslala u ropotarnicu povijesti. Titoisti to ne opraštaju! Nisu li imena i prezimena te integralne neojugoslavenske reprezentacije zapravo najbolja preporuka onima koji pripadaju grupi „MI“, za koga glasovati na predstojećim predsjedničkim izborima?

Zbog svega navedenog potpuno je opravdano retoričko pitanje iz naslova: „Ako je moglo „Lex Perković“, zašto ne bi moglo „Lex Tito“ ili „Lex Manolić“?

 Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politički rentgen

HRT-ovo sučeljavanje kao vrhunac verbalnog nasilja, ili ‘kuda idu divlje svinje’?!

Objavljeno

na

S osobitim gađenjem sam se prisilio odgledati još jedno sučeljavanje klasičnog uličnog štemera Zorana Milanovića s jednom damom svjetskih gabarita, državnicom i još uvijek aktualnom predsjednicom Republike Hrvatske.

Zoran Milanović je zapravo u ovom nastupu stavio šlag na tortu brutalne agende koja se već pet godina valja protiv Kolinde Grabar Kitarović iz poznatih centara moći, što me asocira na naslov „kuda idu divlje svinje“?

Milanović se upregao do krajnjih granica dokazati da je Kolinda Grabar Kitarović glupa, nepismena, pokvarena, a da stvar bude još radikalnija optužio ju je verbalno i neverbalno za čisti lopovluk bez ijednog i najmanjeg dokaza. Jer ako je u njenoj blizini sticajem okolnosti jednom bio Ivo Sanader, pa onda u drugom slučaju Milan Bandić i ako su oni optuženi zbog bilo kakvih dokazanih ili nedokazanih suspektnih radnji, to je za Milanovića krunski dokaz da je i ona lopov.

A s istim tim Sanaderom i s istim Milanom Bandićem u sličnom vremenskom kontekstu je i Milanović prisno surađivao i nije bio lopov?

Milanović je ponikao u inkubatoru MVP sa Zrinjevca pod palicom Mate Granića i Ive Sanadera i upravo HDZ-u i njima ima zahvaliti za svoj politički uspon koji po svojim ljudskim osobinama, po marljivosti i poštenju uopće nije zaslužio. U životu nikada nije ništa radio osim konzultantskih poslova nakon katastrofalnog premijerskog mandata, a te poslove danas taji pravdajući se klauzulama o tajnosti? Kakvi su to tajni poslovi o kojima se u Hrvatskoj ne smije ništa znati od čovjeka koji bi sutra trebao biti predsjednik države?

Dok je Kolinda Grabar Kitarović zahvaljujući svom znanju, stupnju obrazovanja i otvorenim ambicijama, apsolutno javno i transparentno stavljajući svoju biografiju na stol ostvarila međunarodnu karijeru napustivši Hrvatsku prije vremena otkrivanja Sanaderove hobotnice što je krunski dokaz da u tim suspekcijama nije sudjelovala, Milanović je upravo u toj balkanskoj krčmi gradio svoje politike i to uvijek u pravilu na konfrontaciji lopova s poštenima, ustaša s antifašistima, te na jasno izraženim i namjerno poticanim svjetonazorskim razlikama, a danas glumata velikog „zajedničara“?

Sve te eskapade „zajedničara“ tijekom hrvanja u blatu mirno su promatrali voditelji ovog sramotnog talk showa dopuštajući agresivcu neograničeno prekoračenje vremena bez makar i jednog upozorenja kojim bi u samom začetku prekinuli to verbalno nasilje.

Milanović je u pravilu uvijek kada nije imao valjanih argumenata svoje političke protivnike pretvarao u lopove, pa tako ispada da su svi lopovi osim njega, da su svi glupi osim njega, da su svi politički nepismeni osim njega u maniri razornog makijavelizma i autokratske diktature. Sve Milanovićeve loše ljudske osobine koje bi mogli nabrajati u nedogled Milanović je obranaški pretvorio u lavinu seksističkih frazetina bez ikakvog smisla.
Glede optuženih aktera za pronevjeru novca u VSOA-i svakom normalnom čovjeku s ispodprosječnom inteligencijom je kristalno jasno da okrivljenici u tom slučaju ne smiju i ne mogu otići u zasluženu mirovinu, jer je vjerojatno nisu pošteno zaslužili i da moraju biti pod suspenzijom dok se pravosudni slučaj ne okonča.

Dakle ne možeš imati generalsku mirovinu, činove i odličja kada postoji osnovana sumnja da si počinio teško kazneno djelo za koje ćeš biti vjerojatno pravomoćno osuđen. Generalskom mirovinom Milanovićev kamerad Kotromanović je nepravomoćno osuđene obavještajce zapravo nagradio za možebitni lopovluk i teško kršenje dužnosti u zaštiti nacionalne sigurnosti. I umjesto da Milanović optuži njih, on nevjerojatnim spinom i hrabrošću optužuje predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović da je baš ona ta opasnost za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske?

To je ništa drugo nego tihi državni udar, to je javno blaćenje i rušenje institucije predsjednice Republike Hrvatske i ako Milanović ima dokaze za te tvrdnje pod hitno bi trebalo tražiti sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost!
Nakon možebitne pravomoćne presude vinovnicima VSOA-e slijedi jedino moguće, a to je nečastan otpust, što znači gubitak činova i gubitak generalske mirovine uz vraćanje opljačkanog novca! Milanović dokazuje ne dokazivo i sve to garnira nizom verbalnih uvrjeda na granici seksizma, a voditelji zatvaraju oči kao da žele još više krvi u tom prljavom ringu.

Čini se da se „horda divljih svinja“ osobito uznemirila kada je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović najavila da će nakon predsjedničkih izbora poslati Ured za nacionalnu sigurnost radi kontrole indikativnih suspekcija kojih dokazano ima što se očituje u curenju povjerljivih dokumenata u medije. Apsolutno je protuzakonit bilo kakav kontakt djelatnika obavještajnog sustava s medijima koji se koriste tajnim informacijama radi klasičnog medijskog reketa u obračunu s pojedincima i političkim grupacijama. Predsjednica je izgleda dotakla osinje gnijezdo i to je jedan važan razlog što je kod Milanovića došlo do erupcije bijesa?

Milanović je radikalno još jednom najavio što nas zapravo čeka ako Hrvatska bude imala tu nesreću da on preuzme Pantovčak. Čekaju nas novi razdori, nove podjele, novi pakao u kojem smo se pekli četiri godine za vrijeme njegove vladavine. Svi MI ćemo biti lopovi, ustaše, klerofašisti, crnomantijaši, branitelji koji smrde, a samo će ONI biti pošteni. Čuvajmo se onih ljudi koji za sebe tvrde da su pošteni i najpošteniji, kao i onih koji se bubaju u prsa tvrdeći da su baš oni najveći domoljubi.
Milanovićev suludi pokušaj da evidentno marljivu i poštenu predsjednicu Republike Hrvatske, protiv koje se nitko osim njega nije usudio otvarati pitanja njene korupcije i lopovluka, jer nema ni jednog makar i najmanjeg dokaza ni indicije za njene grijehe toga tipa, zapravo nam govori što nam se to normalno sprema od velikog poštenjaka s karakterom Zorana Milanovića? „Kuda idu divlje svinje“?

Hrvatska će 05.01.2020. dobiti ono što od Boga zaslužujemo, a svi oni koji prešutno toleriraju zlo koje nam nudi Zoran Milanović ostat će usamljeni na političkoj margini i odgovorni ako nas Bog zbog njihove šutnje kazni Milanovićevim paklom!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kako je vrijedna i ambiciozna odlikašica iz Rijeke došla do Pantovčaka?

Objavljeno

na

KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ – biografija

Samo četiri mjeseca prije rođenja Kolinde Grabar, tadašnja tinejdžerska planetarno popularna pop senzacija Zdenka Vučković  izdala je jednu od svojih najuspješnijih hit singlica. Da nije bilo te pjesme  Kolinda Grabar Kitarović danas bi se zvala Ksenija. Majka Dubravka čim zatrudnjela odlučila je: ako bude dječak zvat će se Arsen, a ako bude djevojčica biti će Ksenija.

Međutim, kad je 29. travnja 1968. žensko dijete konačno  stiglo na svijet, njen otac Branko pod prozorom svoje supruge Dubravke razdragano je pjevao Zdenkinu “Kolindu”, inače prepjev velikog hita Kanađanke Lucille Starr.

Ispalo je da je u odabiru imena pobijedio raspjevani otac Branko.

Iz ove crtice iz životopisa Kolinde Grabar Kitarović može se bez sumnje zaključiti da je rasla i bila odgajana u jednoj raspjevanoj obitelji. Ono što primimo majčinim mlijekom ili genima roditelja u velikoj mjeri nas određuje kroz cijeli život, pa i danas Kolinda Grabar Kitarović voli zapjevati što joj mnogi zlonamjernici spočitavaju kao „smrtni grijeh“.

Kolinda Grabar Kitarović rodila se 29. travnja 1968. Majka Dubravka joj je odabrala ime Ksenija. Ipak, dobila je ime po pjesmi ‘Kolinda’, prepjevu hita Kanađanke Lucille Starr. Tu je pjesmu njezin otac Branko svojoj ženi  pjevao pod prozorom kad se rodila.

Zanimljiva je i priča  o prvoj i jedinoj četvorki koju je Kolinda dobila na polugodištu 7. razreda osnovne škole , i to iz tjelesnog odgoja. Kako smo čuli od njene majke Dubravke, Kolinda je 7. razred svakako silno željela završiti sa svim peticama, pa je do kraja godine uporno trčala oko školskog igrališta kako bi popravila ocjenu iz tjelesnog odgoja. I uspjela je!

Pune 33 godine kasnije Kolinda je ponovno uporno i neumorno “trčala” prema svom najvećem cilju u životu, prema Pantovčaku, podjednako uporno, ambiciozno s velikom vjerom u sebe.

Tijekom prve kampanje proputovala je Hrvatskom  preko 50 tisuća kilometara , a sve zbog toga kako bi popravila “loše ocjene” koje su se zrcalile u službenim anketama. Aktualni predsjednik Ivo Josipović kojega je naumila pobijediti na tim predsjedničkim izborima imao je ogromnu prednost u svim ispitivanjima javnog mnijenja  i njena pobjeda se činila kao pravo Božje čudo!  Mainstream mediji udarali su nemilice po Kolindi Grabar Kitarović, izmišljale su se kojekakve Barbike, bili smo zapljusnuti lažnim vijestima i svom silinom brutalnosti koje su graničile s profanim seksizmom.

Međutim, Kolinda je mesareva kći, djevojka sa sela, bila je bliža hrvatskim ljudima od profesora Josipovića, kao što je i danas bliža svom narodu od Zorana Milanovića! Ankete ništa ne znače, na terenu je hrvatska stvarnost dijametralno drugačija.

Kolinda Grabar Kitarović doista potječe iz obitelji koja nema značajniji politički pedigre. Iako joj je pradjed Viktor bio jedan od osnivača ogranka HSS-a, nitko u bližoj obitelji porijeklom iz sela Lubarska, osim, dakle, profesora Juretića, nikad se nije bavio politikom.

Grabari su tradicionalno bili vrijedni mesari.

Bila je, objasnila je majka, jedina djevojčica u selu, a kad se nije igrala s dječacima, vježbala je matematiku

Otac Branko u prizemlju kuće do kraja 80-ih imao je mesnicu, a u susjednom selu Lopača obitelj je imala ranč na kojemu su uzgajali i brinuli se o kravama. Bila je, kako doznajemo, jedina djevojčica u svom selu, a kad se nije igrala s dječacima, vježbala je matematiku, pa je ubrzo krenula i na natjecanja.

Po tadašnjem  Šuvarovom  sustavu Kolinda se trebala upisati u srednju trgovačku školu u Rijeci, što je ambiciozno odbila. Na vlastiti zahtjev upisala je riječku gimnaziju tražeći za sebe široko obrazovanje što su tadašnje gimnazije nudile svojim školskim programima.

Krajem trećeg razreda saznala je za program studentske razmjene, te se ovaj put se sama angažirala. Prijavila se, sama je pronašla obitelj kod koje će živjeti, izvadila vizu za SAD i dobila stipendiju. Mjesto: srednja škola u Los Alamosu.

Bilo je to 1983. godine.

– Nisam to željela propustiti. Strahovala sam kako će me ta obitelj prihvatiti. Mislila sam da će kao republikanci imati predrasude prema djevojci iz Jugoslavije. Ali prihvatili su me kao svoju – rekla je jednom prilikom Kolinda o svojem iskustvu u Los Alamosu. S tom obitelji i danas je u kontaktu, oni su zbog nje čak dolazili u Hrvatsku  na ljetovanje.

Tijekom kampanje za svoj prvi mandat Kolinda je otkrila kako joj stipendija koju je dobila za Los Alamos High nije bila dovoljna za pokrivanje elementarnih  troškova. Mjesecima je zarađivala peglanjem i čišćenjem za nadnicu od 20 dolara. Većinu odjeće u New Mexicu kupovala je u trgovinama rabljenom robom.!

Iz Amerike je Kolinda u Hrvatsku uz srednjoškolsku diplomu donijela i dobro znanje engleskog i španjolskog jezika. Upisala je Filozofski fakultet, engleski i španjolski jezik i književnost.

Fakultet je završila s prosječnom ocjenom  4,5, i ostala je u Zagrebu tražeći posao s punom sviješću da hrvatska metropola nudi najveće mogućnosti. Za vrijeme studija živjela je u studentskom domu, ali kad je skupila dovoljno honorara od prevođenja i predavanja u privatnim školama za strane jezike, Kolinda se odselila u unajmljeni stan. Kad je prevela knjigu Željka Loparića “Optuženik Heidegger” dobila je svoju prvu i pravu priliku. Upoznala je tadašnjeg ministra znanosti i tehnologije Antu Čovića, a nakon što je Čovića zamijenio Jure Radić koji  je zaposlio Kolindu Grabar preko studentskog servisa.

– U to je doba ministarstvu nedostajalo kvalitetnog kadra. Jure Radić zatražio je od Miomira Žužula, u to vrijeme redovnog profesora na FFZG-u, da mu pošalje nekoliko talentiranih djevojaka. Žužul mu je preporučio pet ili šest djevojaka, među njima i Kolindu Grabar.

– Prvi mi je posao u MZOŠ-u bio tajnički, no isti sam dan morala preuzeti poslove pomoćnice ministra koja je otišla na porodiljni dopust. Tada sam imala još šest ispita do kraja, a sjećam se, da mi je prva plaća iznosila 95 tadašnjih maraka- svjedoči Kolinda.

U to je vrijeme upoznala i svog budućeg supruga Jakova Kitarovića, koji je bio student FER-a. Jakov ju je između ostalog privukao i svojim stavovima o ravnopravnosti spolova.

Sa suprugom Jakovom

– Podredio je karijeru mojoj, i s djecom provodio dane i noći, tvrdila je Kolinda.

Kolinda i Jakov u brak su stupili 1996. godine i danas imaju dvoje djece – Katarinu i Luku.

Karijeru je, dakle, KGK započela kao stručna referentica.

U  Ministarstvo vanjskih poslova uskoro je stigla i Kolinda Grabar.

Kolindu je u MVP ustvari doveo Ivo Sanader. Cijenio ju je, prepričava se, najviše zbog marljivosti i poslušnosti.

Ubrzo je postala načelnica Odjela za Sjevernu Ameriku. Kolinda je odlično govorila jezike i bila je elokventna, a to su dvije bitne vještine u diplomaciji bez kojih se ne može. U to vrijeme, predsjednik Tuđman je u više navrata tvrdio da je tek stvorenoj i priznatoj hrvatskoj državi potrebna nova, snažna diplomacija s naglaskom da mladim ambicioznim i školovanim kandidatima koji govore jezike treba davati što više šansi.

Sanaderova kandidatkinja za ministricu  vanjskih poslova bila je potajno Bianca Matković, s kojom je Sanader razvio vrlo blizak odnos. Od te je namjere Sanader je odustao zbog straha od reakcije javnosti, a Kolinda je bila tek sljedeći najbolji izbor.

Bila je mlada, stručna, marljiva i dobro je kotirala u javnosti, a njihov odnos je uvijek bio normalan i korektan.

– Osim toga Sanader je znao je da će ako postavi Kolindu za ministricu to ustvari značiti: ministar, to sam ja, što se potpuno slaže sa Sanaderovim autokratskim načinov vladanja. S druge strane, Bianca Matković je bila ta koja je operativno vodila ministarstvo, pa Kolinda nije imala mnogo manevarskog prostora – kako doznajemo od našeg izvora.

S američkom državnom tajnicom Condoleezzeom Rice

I koliko god su se politički protivnici jučer i danas trudili i trude se spočitavati joj da je bila Sanaderova miljenica i dio njegove koruptivne Vlade, Kolinda je uvijek govorila da se od njega maknula na vrijeme. Cijelo svoje prvo sučeljavanje Zoran Milanović je potrošio dokazujući da je Kolinda Grabar Kitarović dio koruptivne hobotnice Ive Sanadera i to, naravno bez ijednog validnog dokaza. Kolinda Grabar Kitarović nije nikada ni spomenuta u bilo kakvoj koruptivnoj aferi, a kamoli da bi se protiv nje podigao optužni prijedlog.

Iako i danas Kolinda Grabar Kitarović govori kako nikad neće javno govoriti o njihovom prljavom rublju, svjedoci nas uvjeravaju kako ju je Sanader ustvari iz svog tima potjerao. Iako je to tada izgledalo grubo protjerivanje , danas se ispostavlja da joj je učinio uslugu.

O tome je nedavno svjedočio i bivši predsjednik Mesić na RTL TV, koji je u jednom razgovoru pitao Sanadera, što ćemo sad s Kolindom. Sanader je odgovorio: „Poslat ćemo je tamo odakle je i došla, u SAD-e“! Bilo je to 2008. godine, prije bilo kakvog otvaranja Sanaderove koruptivne „utrobe.“

O tom “najtežem političkom trenutku u svom životu” i o evidentnom razočarenju  Kolinda Grabar Kitarović i nadalje šuti, ne koristi te argumente u svoju obranu i ne želi od sebe stvarati žrtvu kako to čine neki njeni bivši savjetnici. Jednostavno, poštovati odluke svog poslodavca ili prvog šefa dio je diplomatske uljudbe, a sve drugo moglo bi biti kontraproduktivno.

Nikada nisam iznosila prljavo rublje u javnost. Nadam se da ćemo se jednog dana Sanader i ja sresti i razjasniti odnose. Uvijek u životu želim stvari istjerati na čistac pa tako i u ovom slučaju – objašnjava kratko Kolinda Grabar Kitarović

Danas ispada , da je Ivo Sanader potjeravši je od sebe u SAD na mjesto veleposlanice, a što je spremno blagoslovio Stjepan Mesić Sanaderov prijatelj,  udaljivši je od tadašnjeg HDZ-a, Sanader Kolindi dao vjetar u leđa i čiste ruke za prvu predsjedničku utrku.

U NATO-u je od srpnja 2011. obnašala dužnost pomoćnice za javnu diplomaciju glavnog tajnika Rasmussena

Nakon što je Kolinda Grabar Kitarović smijenjena s mjesta ministrice u MVPU po želji Sanadera i Mesića i nakon što je praktički protjerana iz Hrvatske na mjesto veleposlanice u SAD-u, njeno političko uništavanje nije završilo. Sve je kulminiralo kada je navodno koristila službeno vozilo veleposlanstva u privatne svrhe, a osobito nakon što je u zatvoru posjetila Zvonka Bušića, hrvatskog uznika i velikog borca protiv Titove Jugoslavije. Predosjećala je da će joj Sanader, Mesić a kasnije i Jadranka Kosor doći glave i prijavila se samostalno na natječaj za posao u NATO savezu! I ponovo je pobijedila i uspjela zahvaljujući svojoj upornosti i daru prepoznavanja ugroza koje su prijetile njenoj cijelo životnoj karijeri.

U NATO-u je od srpnja 2011. obnašala dužnost pomoćnice za javnu diplomaciju glavnog tajnika Andersa Fogha Rasmussena.

Kolinda Grabar Kitarović kao veleposlanica u SAD-u sudjelovala je na vojnoj vježbi u bazi Nacionalne garde

Međutim, od 2012. se spekuliralo o njenoj kandidaturi za predsjednicu RH. Tomislav Karamarko s njom je često komunicirao, često i preko “kurira” Olega Butkovića, člana Predsjedništva HDZ-a, ali i njenog bliskog prijatelja. Kolinda nije odmah pristala, što zbog mandata u NATO-u, što zbog nemilih događanja u HDZ-u i strašnih napada na Tomislava Karamarka predsjednika stranke. Ipak, donesena je odluka i vodeći ljudi HDZ-a su odlučili da je Kolinda Grabar Kitarović jedina kandidatkinje koja može pobijediti predsjednika Ivu Josipovića.

Naš izvor je tvrdio kako Kolinda od prvog dana kada je krenula u svoju prvu kandidaturu nije imala plan B. Nije imala plan B ni danas, jer jedini je plan pobjeda na ovim predsjedničkim izborima i osvajanje svog drugog mandata. Jedino misao o pobjedi dominira njenim mentalnim sklopom i uz čvrstu vjeru u sebe, u Hrvatski i u svoj narod ta pobjeda će se i dogoditi. Protivnici Kolinde Grabar Kitarović, a ovaj puta ih je bilo more i s lijeve i s desne strane, zapravo su radili isto što su radili i u vrijeme njene prve kampanje i to nas ne treba uopće začuditi.

Za čuđenje je samo to što neki koji se nazivaju domoljubima  još uvijek ne vide propast Hrvatske, ako na Pantovčak dođe notorni Zoran Milanović!

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari