Connect with us

Kolumne

Ako je Zekanović HDZ-ov žetončić, što je Raspudić Milanoviću?

Objavljeno

-

Nino Raspudić/facebook

Dok s jedne strane ismijava uhodanu glasačku mašineriju i unisonost ideološki heterogene vladajuće većine, s druge, čim neki oporbenjak odstupi od zadane linije, Nino Raspudić ga kao zapeta puška obasipa rafalima žestokih uvreda, djelujući poput šibe za discipliniranje tog, još raznorodnijeg dijela sabornice, skutrenog pod skutima Zorana Milanovića.

Raspudićev kategorički imperativ

Još proljetos su se suverenisti našli metom Raspudićevih posprdnih epiteta „HDZ-ove oporbe“ i „žetončića“, čim su u sukobu Gordana Jandrokovića i Zorana Milanovića oko procedure vezane uz izbor predsjednika Vrhovnog suda, kad je još Zlata Đurđević bila u igri, stali na stranu predsjednika Sabora. I to nakon što se Radimir Čačić, kao Predsjednikov kurir za vezu pri vladajućoj većini, svrstao uz kormilara oporbenog čamca u hladovini izdvojenog položaja na Pantovčaku.

Raspudić ni ovih dana ne propušta dehumanizirati svog kolegu Hrvoja Zekanovića, oduzimajući mu pravo na vlastitu savjest i mišljenje, čim se usudio jasno i razgovjetno pozvati ljude na cijepljenje, ali i prozvati kolege zastupnike iz bliskog mu dijela političkog spektra da se napokon jasno odrede prema tom pitanju. Kad netko misli drukčije unutar vladajuće koalicije, onda koristi demokratsko pravo, a kad se disonantnim tonom oglasi oporbenjak, onda bude prodana duša, kupljeni žetončić, glasi Raspudićev kategorički imperativ.

On sâm je, pak, u pogledu korisnosti cijepljenja agnostik, slijep za u nebo vapeće obrnute proporcionalnosti između stope procijepljenosti i porasta smrtnosti. Nema tu on što drugima poručivati jer on, istina, jest doktor, ali ipak nije liječnik. Uostalom, da s medicinom nije na ti, i da nije kadar razlučivati njezine specijalističke i bliske joj grane znanosti, pokazao je još kad je u ime pluralizma snažno zagovarao gostovanje Srećka Sladoljeva u emisijama HTV-a.

No, premda nije stručnjak u tom području, olako zanemaruje kako ljudi itekako drže do riječi onih kojima su pružili povjerenje izabravši ih za političke predstavnike. Štoviše, njima je i javna riječ dostupnija nego drugima, što povlači posebnu odgovornost za izrečeno. Već time što nisu ZA, uopće ne moraju reći da su PROTIV kako bi posijali sjeme sumnje u cjepivo, time i potaknuli zbunjenost i neodlučnost u mnogih. To će Hrvatsku samo u ovom korona valu koštati daljnjih 4-5 tisuća nepotrebno izgubljenih života, a državni proračun višemilijunskih dodatnih troškova za liječenje te bolesti, dugoročno još i više zbog odgađanja pravodobnog otkrivanja i liječenja drugih bolesti. Od odgovornosti za to, kao i za žrtve prethodnih valova korone, nipošto ne mogu biti izuzeti utjecajni politički akteri, napose ne oni koji su se oštro protivili svakoj mjeri obuzdavanja širenja zaraze i umanjivanja njezinih posljedica. Naime, bez obzira što sâmi nisu odlučivali o zakonima i mjerama zaštite, javnom riječju itekako utječu na procijepljenost i pridržavanje mjera, napose imajući u vidu kako su te odluke u rukama svakog pojedinca ponaosob.

Unatoč tome što ni on nema ovlasti za upravljanje korona krizom, najutjecajnijim i najistaknutijim kočničarom suzbijanja zaraze nesumnjivo se pokazuje Zoran Milanović, dosljedni omalovažavatelj naravi bolesti i ogorčeni protivnik svake zaštitne mjere. On, doduše, deklarativno jest za cijepljenje, ali ga užasno nerviraju mjere za poticanje cijepljenja u okolnostima nedostatne procijepljenosti. Ta, nije li još ljetos vapio – Tko se želio cijepiti, cijepio se! Sve otvaraj! A i sad ponavlja začudnu mantru – kad količina dostupnog cjepiva nadmaši potražnju (što se, usput, dogodilo još u lipnju), s cijepljenjem je gotovo – Game over!

Može o njemu misliti tko što hoće, ali Milanović je ipak zadobio povjerenje 52% birača izašlih na izbore. Doda li se tomu i 18% birača onoga što se uobičajilo nazivati desnicom, a s desnicom ima veze koliko i s kršćanskom solidarnosti, među kojima, doduše, ima ponešto i onih koji su i Raspudićevom zaslugom ušli u Milanovićevih 52%, dostignuta stopa procijepljenosti doista predstavlja pravi podvig.

Mostova dobitna formula „3 u 1“

Zanimljivo, Raspudić je još prije pola godine u Saboru pohvalio Vladu zbog labavih mjera zaštite, na što mu je Plenković odvratio nešto u stilu da je promašio brdo kojem će se umiljavati. Logično, jer kad te taj hvali, softver u glavi odmah lampicu pali. Naime, dvojac Milanović-Raspudić može biti na korist zajednice, ali samo ako ih se pravilno tumači, onako kao što gljiva muhara (ona crvena s bijelim točkicama) može biti jestiva ako ju se ispravno pripravi.

Slično i dotični mogu poslužiti kao suha zlata vrijedan orijentir, no samo za eliminaciju loših izbora, kao putokaz što i kako ne činiti. I dok je Raspudić proljetos hvalio Plenkovića, u maniri velikog stratega govoreći o malom višku smrtnosti u Hrvatskoj (preko 5 tisuća mrtvih samo u 2020. godini mu je bilo malo, pa zašto bi mu onda 5 tisuća u ovom valu bilo previše?), sad više ne hvali Vladu, bez obzira na i dalje prilično blage mjere. Štoviše, jedino nju drži odgovornom za žrtve, jer nije htjela uključiti i oporbu u odlučivanje. No, kad bi ih se uvelo u odlučivanje, bi li to značilo da bi tada odjednom odstupili od svojih, Stožeru oštro suprotstavljenih stajališta kako glede mjera, tako i cijepljenja, i prihvatili njegove?

Ako je tako, to bi, pak, značilo kako i pod cijenu tolikih izgubljenih života sad namjerno politiziraju govoreći ono što ustvari ne misle, samo kako bi ih se uključilo u odlučivanje. S druge strane, ako bi i nakon uključivanja u odlučivanje zadržali sadašnje poglede, ne bi li time zapravo onemogućili odlučivanje? Ili u najmanju ruku odluke odgađali, pod pretpostavkom da bi to koristili kao sredstvo ucjene za ustupke na drugim poljima? A kako bi to blokada i odugovlačenje odlučivanja doprinijeli obuzdavanju širenja zaraze?
Stoga se pomalo naivnim doimlje Plenkovićev optimizam da se Raspudić može pokajati i popraviti, u varljivoj nadi da bi ponavljajući gradivo, budući da je prije više od godinu dana kao mlad i zdrav sportaš okupirao odjel intenzivne njege uslijed zaraze koronom, Raspudić sad nešto mogao naučiti.

Ne zato što mu intelekt to ne bi dopuštao, nego zato što dojam ne baš bistrog studenta na ovu temu ostavlja po svoj prilici vođen nekim drugim, pomno sračunatim razlozima. Naime, mostovce, tankoćutne samo kad im je osobni komfor posrijedi, patnje drugih i pojačano umiranje odveć ne diraju. Lica im se učas povampire, a oči zacakle, čim pred njima zatitra dobitna kombinacija uobličena u formulu „3 u 1“. Prvo, protivljenjem svakoj mjeri za suzbijanje širenja zaraze učvršćuju povjerenje svoga, i otprije bezvlađu i nestabilnosti sklonog biračkog tijela. Drugo, to koriste kako bi upecali još poneku kronično nezadovoljnu ribicu iz Pernar-Kolakušićeva bazena. Treće, korona ionako desetkuje biračko tijelo starije životni dobi kojemu ionako nisu po volji.

Svi prenose zarazu, a najpogubniju prenosi Most

Kako bi pridobili simpatije birača tako osebujnog profila, mostovci su jednostavno primorani izvoditi logičke akrobacije onkraj ruba pameti. Već im je u rutinu ušlo ponavljati elementarnu logičku grešku poopćavanja temeljem pojedinačnog primjera, pa iznimku predstavljati pravilom, metodološki kopirajući post-jugoslavensku ljevicu u slučaju tragične pogibije Aleksandre Zec. Tako na primjeru proboja virusa u varaždinsku bolnicu sufliraju da su bolnice, samo zato što su tamo najprije uvedene COVID potvrde, najveće leglo zaraze.

Kritizirajući politiku COVID potvrda, jer, eto, i cijepljeni prenose zarazu, kao alternativu nude obvezno testiranje svih, bili cijepljeni ili ne. Na stranu sad objektivne organizacijske poteškoće zahvata takvih razmjera, kao i prateće drastično povećanje troškova za testiranje, iz čega bi netko, vodeći se lapidarnom mostovskom logikom, onako kako oni prosuđuju druge, mogao pomisliti kako Branko Roglić ili neki njegov poslovni pajdaš posjeduje tvrtku za proizvodnju brzih testova. Nešto drugo tu još jače smrdi. Dok se pozivaju na istraživanja kako i cijepljeni prenose zarazu, samo kako bi ih stavili u isti koš s necijepljenima, olako pritom zanemarujući osjetno različite vjerojatnosti za to, ne primjećuju kako i negativni na test također prenose zarazu. Naime, ni testiranje, napose kad je brzi test posrijedi, ne daje 100% precizne rezultate. A kako, eto, i oni s negativnim testom, baš kao i cijepljeni i necijepljeni šire zarazu, znači li to da se zapravo zalažu za nultu toleranciju širenja zaraze? A nije li se za to najučinkovitijom mjerom pokazalo strogo zatvaranje?

Kao u svakom optimizacijskom problemu, i ovdje je u središtu dvojba gdje podvući crtu – ići u krajnosti ili se držati razumne sredine? Dok se ekstremisti drže krajnosti, umjerenjaci biraju COVID potvrde, kao, istina, ne savršen, ali optimalan alat za pomirenje suprotnosti – omogućuju normalno odvijanje društvenog života uz smanjenje, ne i potpunu eliminaciju, rizika širenja zaraze, pri čemu ostaje otvoreno tek pitanje njihove raširenosti i dosljednosti primjene. Upravo kao što donošenje odluka u Saboru običnom, a ne dvotrećinskom većinom, predstavlja razumnu sredinu kako bi se zakonima pravodobno odgovorilo na dinamične promjene koje diktira tijek epidemije. No, kad su već protiv ovakvih nepravednih COVID potvrda, zašto se mostovci otvoreno ne izjasne za što su – za njihovo potpuno ukidanje ili dosljedniju i rašireniju uporabu?

Ako je suditi prema podršci viđenijih mostovaca prosvjedima protiv COVID potvrda, te retorici koju neformalnim kanalima puštaju uz referendum, oni su za njihovo ukidanje. Međutim, ako je suditi po referendumskom pitanju, onda su za proširenje njihove uporabe. Jer ako bi referendum uspio, pa Sabor bio prinuđen donositi odluke dvotrećinskom većinom, prema trenutnom odnosu snaga posve je izgledno da bi se uporaba COVID potvrda proširila. Bi li mostovci tada pokrenuli novi referendum tražeći i ukidanje Sabora? Ta, nije li nakon očitovanja Ustavnog suda vezano uz ocjenu ustavnosti odluka Stožera u vrijeme strogog zatvaranja, glede čega je rogoborio Milanović, Raspudić zazivao ukidanje Ustavnog suda, tog sidra državne stabilnosti u društveno važnim prijeporima i izvanrednim prilikama?

Beogradski ćato ruku pod ruku s inventarom na N1 televiziji

Kad se Raspudića pita da komentira neke škakljive Milanovićeve izjave, onda bi on ipak radije davao svoje mišljenje nego komentirao tuđe. No, kad ga se pita za izjave drugih, primjerice, Viktora Gotovca, novog šefa zagrebačkog SDP-a, na temu povratka trga maršalu Titu, u trenu mu se vrati dar govora. Kad Milanović ozbiljno zabrazdi (recimo, kad bi bacio ploču braniteljima poginulima pod geslom „Za dom spremni“ ), Raspudić čeka u niskom startu za izgladiti stvar spreman – ah, kakva šteta što se dao namamiti u HDZ-ovu stupicu. Naposljetku, dok su drugi iz tobože desnih redova, uključujući i druga mu iz saborskih klupa, Grmoju, otvoreno zastupali politiku ekvidistance, a treći to isto zaokruživanjem broja 3, Raspudić se kao malo koji „desničar“ nije sramio dati izravnu potporu Milanoviću u drugome krugu protiv Kolinde Grabar Kitarović.

Naglašavajući pritom njegovu suverenističku notu, za slučaj da je to čitateljstvu njegovih tekstova dotad promaklo.
I kako se onda ne zapitati – ako je Zekanović HDZ-ov žetončić, što onda dođe Raspudić Milanoviću? Žetončina? Posilni? Privjesak? Iscjedak? Klon? Satelit? Replikant? Trabant?… Ili ipak hrvatski jezik nije dovoljno bogat da bi za takvu vrstu sljubljenosti ponudio odgovarajuću riječ? Možda za to doista treba naći neku novu, jaču riječ, onako kako je Milanović nedavno predlagao za riječ „genocid“, gradirajući ih prema razmjerima od Srebrenice do Holokausta. I dok glede aktualnih političkih zbivanja čvrsto stoje na istoj crti, katkad između Raspudića i Milanovića izviri i poneka razlika, istina, više stilske nego sadržajne naravi.

Dok Milanović učestalo mijenja pogrdne nadimke svojim političkim suparnicima, sipajući ih poput aparata za izbacivanje teniskih loptica, Raspudić, okomljavajući se na iste mete, pili vazda jedno te isto. Kao malo koji komentator u viđenijim medijima, svojedobno se svojski trsio prilijepiti Plenkoviću etiketu „briselskog ćate“, što je očito shvatio kao uputu, a ne kao Milanovićevu samoironiju, budući da je on sâm u paradnoj postrojbi JNA služio kao ćato, elem – beogradski ćato. Koristiti atribut „sin vojne lekarke“, također ispaljen iz Milanovićeva arsenala, ipak je bilo ispod Raspudićevog nivoa pa ga je velikodušno prepustio medijskim strvinarima nižeg reda. No, zato se nije ustručavao s indexovskim guštom Jandrokoviću prišiti njonju. I kako s takvim talentom za sljubljivanje s Milanovićem onda ne će biti redoviti gost N1 i RTL televizija, na glasu po izraženom „domoljublju“, pri čemu je na N1 već vrlo vjerojatno zadužio i inventarski broj?

Simbioza Milanović-Raspudić i puni smisao Mosta

Simbiozu Milanović-Raspudić nemoguće je cjelovito promatrati bez uvida u misiju Mosta na političkoj pozornici. Dok su bili na vlasti s HDZ-om, rušili su čelne mu ljude i istaknute ministre, a, istodobno, pod firmom borbe protiv revanšizma, čak i mimo uvriježene demokratske prakse, zadržavali SDP-ove kadrove na vodećim položajima u ključnim institucijama i službama. Sada, dok tavore u oporbi, zajedno s SDP-om ruše svakog iole uspješnijeg HDZ-ovog ministra. K tome se, ruku pod ruku s Milanovićem, svojski trude opstruirati svaku mjeru epidemiološke zaštite, a u suradnji sa saborskom salonskom ljevicom otežati odlučivanje, ne pitajući se što bi bilo u ratu kad bi Glavni stožer za svaku osjetljiviju operativnu odluku morao dobiti pokriće dvotrećinske saborske većine.

Kako bi djelo koncem ukrasili, preostaje im još samo jedan korak – vlast s ljevicom po formuli: 2 SDP-a + MožeMost! Tad bi se po svoj prilici napokon preobrazili u konstruktivne partnere, barem ako je suditi prema tomu kako su vjerno držali ljestve lijevoj vlasti u Osijeku i Sisku, a, evo, sad isto čine i u Splitu. Kao neovisni intelektualac i još neovisniji saborski zastupnik, Nino Raspudić tu liniju disciplinirano slijedi, ne odstupajući od nje ni milimetra, što nekad, nastupajući u viđenijim medijima kao komentator društveno-političkih zbivanja, što sad kao aktivni političar. Ma, što slijedi? Kreira ju!

Grgur S.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari