Pratite nas

Komentar

Ako Vučić kaže da nije nepristojan prema Hrvatima, što bi tek bilo da bude ‘nepristojan’?

Objavljeno

na

Kada bi to uopće bilo vrijedno pažnje, bilo bi zanimljivo čuti kako zvuči kad je predsjednik Srbije Vučić nepristojan prema Hrvatskoj i Hrvatima.

Jer, ako on kaže da je u tim izjavama bio vrlo pristojan, a premijerka Srbije Ana Brnabić da u Vučićevim izjavama nije primijetila ništa nepristojnoga, ipak golica saznati – a što je to onda za Vučića i Brnabićku nepristojno?

Kakvi su njihovi kriteriji za pristojno i nepristojno? Dakle, ako je pristojno tvrditi da su Hrvati nacisti, a Hrvatska Hitlerova Njemačka, gdje za srbijanski politički vrh onda počinje nepristojnost? Kako je iz Srbije došla ta Hrvatima opet vrlo čudna poruka, potpuno je razumljivo što se hrvatski državni vrh odlučio do daljnjega zamrznuti političke odnose sa Srbijom.

Andrej Plenković i Kolinda Grabar-Kitarović nisu kvalificirani psihijatri ni psiholozi, pa kada bi ušli u ovakvu polemiku s Vučićem i Brnabićkom, to bi moglo ostaviti posljedice na njihovo duševno zdravlje. Posebno tu može biti razočarana predsjednica jer je baš u Vučiću donedavno prepoznavala partnera vrijedna povjerenja s kojim je namjeravala otopliti hrvatsko-srbijanske odnose.

Plenković nije pod šokom, jer nikad nije niti vjerovao da je Vučić taj “topli susjed” za kojega se izdavao. Postoji još mogućnost da Vučić glumi ovo političko ludilo, no dok to ne bude izvjesno, neka se malo hiberniraju politički odnosi. Vučiću, uostalom, uopće nisu problem Hrvati i Hrvatska, nego Kosovo i Albanci.

Dosta simbolično, jer praktični raspad Jugoslavije započeo je na Kosovu, krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, kada se pokazalo da ni tako velika država poput Jugoslavije nije u stanju kontrolirati buntovne Albance na Kosovu. Kada je Milošević krenuo progonom milijuna Albanaca riješiti problem, NATO je pokrenuo bombardiranje Srbije 1999.

Od tada se akumulira problem koji je sada pao Vučiću u krilo. Ironično, tako veliki Srbin kakav je Vučić trebao bi biti taj koji će na kraju potpisati s Prištinom međudržavni ugovor koji će u Srbiji proklinjati dok postoje. Da poludiš… komentirao je Davor Ivanković/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Godinu danas nakon eksplozije nacionalne euforije ponovno tamo gdje smo bili

Objavljeno

na

Objavio

Godinu je dana prošlo od fantastičnoga rezultata hrvatskih nogometaša na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Dalićeva trenerska filozofija „vjera, pozitiva, karakter“ u kombinaciji s nogometnom kvalitetom Hrvatsku je dovela gotovo na sam vrh svijeta. Tih dana cijela je država zračila pozitivom i zajedništvom, a uspjeh viceprvaka svijeta pokazao nam je na kakve su podvige Hrvati spremni kada imaju pravo vodstvo.

Na žalost, godinu dana iza nogometnog podviga, „stanje nacije“ vraćeno je na ono pred prvenstvo u Rusiji: apatija, rezigniranost, kriminal, korupcija, grabež, gubitak ideala, dezavuiranje svih vrijednosti, moralni relativizam… Iz Hrvatske se i dalje iseljava, i to ne više toliko zbog ekonomskih razloga koliko zbog nesređene države koja se pretvorila u hajdučiju i podjelu ratnog plijena. Hrvatska danas je država kojom vladaju partikularni interesi koji se ostvaruju kroz kriminalne i mafijaške načine djelovanja. Tko nije dio nekoga klana, ne piše mu se dobro i sustav ga sili da preživljava ili potraži sreću negdje drugdje.

Stanje takvo kakvo jest, posljedica je nesretnoga povijesnog naslijeđa, ali i nespremnosti svih nas da mijenjamo stare navike i mentalitete. Protivno fantazmagoričnim pripovijestima o (pre)svetome narodu i zlim političarima, u pluralističkim demokracijama svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje. Narod je taj koji bira političare, a Bog je ljudima dao slobodnu volju i zdrav razum da prosuđuju i na temelju prosudbi donose odluke. Slaba politička kultura i nedostatak iskustva državništva imaju značajnu ulogu u svemu, no razlog zašto birači biraju uvijek iste političke opcije koje uništavaju državu i društvo svih ovih godina krije se u nečemu drugome.

Naime, stotine tisuća ljudi (prema nekim procjenama gotovo 60 % ljudi s primanjima) direktno ili indirektno vezane su pupčanom vrpcom na proračun i interese velikih stranaka, tako da je bilo kakve promjene vrlo teško očekivati. S druge pak strane, protestna biračka baza ili odlazi u inozemstvo ili je vrluda od jednoga do drugoga protestnog kandidata (riječ je o biračkoj bazi koja se vrlo lako i brzo razočara). Problem je, dakle, Sustav koji je okrenut naopačke i stimulira izokrenute vrijednosti i moduse djelovanja. Sve ostalo je samo posljedica takvoga sustava.

Sve što se događa u državi, sva pljačka i grabež, ne bi bili mogući kada ne bi imali protekciju vlasti. I to ne samo izvršne vlasti, nego i treće, sudbene grane vlasti. Besprizorna korupcija i kriminal koji su premrežili sve pore društva ne bi bili mogući kad bi pravosuđe radilo svoj posao. No, pravosuđe je u Hrvatskoj samostalno i neovisno samo na papiru, a u praksi se svaki dan krše kaznenoprocesna načela i umjesto njih inaugurira načelo političkog kriterija. Povremeni procesi protiv političara uglavnom se odnose na međusobne obračune unutarstranačkih i međustranačkih klanova. U takvoj raboti ulogu igra i „četvrta sila“, a to su mediji kojima primarni cilj nije informiranje građana, nego doziranje informacija i čuvanje leđa kriminalnim strukturama. Otkrivanje afera, baš kao i slučaju pravosuđa, dio je spomenutih stranačkih obračuna.

U isto vrijeme ljudi bježe glavom bez obzira iz države, nerijetko i na dezerterski način, i uništavaju perspektive da se u budućnosti bilo što promjeni na bolje jer tamo gdje nema ljudi nema ni života i napretka.

Veliki Chesteron je u knjizi „Pravovjerje zapisao: „Moje prihvaćanje svijeta nije optimizam, ono je više nalik patriotizmu. To je stvar temeljne odanosti. Život nije zgrada za iznajmljivanje soba u Brightonu, koju ćemo napustiti zato što je jadna. To je tvrđava našeg roda, sa stijegom koji vijori na kuli, i što je jadnija, to je važnije da ju ne napustimo. Nije problem u tome što je ovaj svijet odviše žalostan da bi ga se voljelo ili odviše radostan da ga se ne bi voljelo. Problem je u tome da kada zaista nešto volite, onda je njegova radost razlog da ga volite, a njegova tuga razlog da ga volite još i više. Sva optimistična razmišljanja i sva pesimistična razmišljanja o Engleskoj jednako su valjani razlozi da se bude engleski patriot. Slično tome, optimizam i pesimizam su jednako valjani razlozi da se bude kozmički patriot“.

Koliko smo danas u Hrvatskoj blizu ovakvog načina razmišljanja?

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Glasnović: Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Anadolija

Multikulturalizam je pretvaranje monoetničke kulture u multietničku kulturu bez kompromisa (Alternativlos). Kao jedan od projekta frankfurtske škole je multikulturalizam specifična ideologija s pogledom iz samo jedne perspektive u kojoj ne postoji drugo mišljenje.

Budući Ekofašizam, koji će kroz CO2-porez financijski pogurati Multikulturalizam, podupiru novo doseljene etničke skupine da gaje svoju kulturu pa čak ih ohrabruju u tome da stvaraju manje paralelne kulturne zajednice u postojećoj domaćoj etničkoj zajednici koja ih je prihvatila. Takvo stanje bi onda navodno bilo pozitivno za sveukupnu svjetsku zajednicu.

Multikulturalizam tvrdi da je raznovrsnost svega i svačega snaga jedne svjetske zajednice ali u realnosti je to kaos identiteta svih etničkih zajednica i ima svoje dugotrajno negativne posljedice za sve.

KROZ MASOVNU ZAMJENU STANOVNIŠTVA multikulturalizam postaje vrlo kontroverzan i mnogi političko znanstveni stručnjaci i vjerne vođe poput Afričkog Kardinala Robert Sarah koji je etnički Afrikanac, kritiziraju taj eksperiment. A i sama povijest je svjedok da su takvi socijalističko marksistički eksperimenti završili u krvavim masovnim ubojstvima.

Samo u 20 stoljeću je pobijeno preko 110 milijuna stanovnika koji su zatečeni u tim sustavima totalitarne RASE U OBLIKU KLASE. Ista ta ideološko elitna RASA U OBLIKU KLASA stvara jedan fiktivni multikulturalizam i utopijski komunitarizma na način da ga umjetno uljepšaju i pozitivno iskrive kroz medije. Multikulturalizam stvaraju na napućenom prostoru u kojemu dolazi do rascijepa prisutnih raznolikosti.

Primjerak tome su konflikti i masovne tuče u izbjegličkim prihvatilištima njemačke i drugdje, na osnovu čega se onda mora zvati specijalna policija u pomoć da bi smirili situaciju. Modus operandi je da se uz negativnu selekciju šlepa u Europu bez mjere, bez cilja i navedenog racionalnog razloga mase stranih kultura, vjere i običaja.

Uz to se novo doseljenike manipulativno ohrabruje u getoiziranju, jer novi doseljenici stvaraju svoju zajednicu u zajednici domaćeg prihvatitelja, također stvaraju svoje kulturne centre, crkve, vrtiće, udruge, trgovačke zone i nameću svoja pravili u sektorima svoje nove etničke zajednice koje postaju NO-GO zone za sve ostale kao što imamo već u Švedskoj, Engleskoj, Njemačkoj I.T.D.

– Jedina istina je da Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos kojega upravo nove RASE U OBLIKU KLASE kontroliraju i manipuliraju jer oni će se u svim tim teškim trenucima kulturnog šoka i tranzita nalaziti u sigurnim sektorima gdje teće svima poznato med i mlijeko. Hrvatski Narode otvorite oči i očistite um, sve će vam biti jasno – da je bolje spriječiti nego liječiti, komentirao je Saborski zastupnik Željko Glasnović (NHR)

 

Szijjarto: Snage koje organiziraju migracije ponovno su u ofenzivi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari