Connect with us

Analiza

Akrap: Ta kriza koju sada vidimo će trajati sve dok ti migranti ne odu iz Bjelorusije

Objavljeno

on

Kaos na granici Poljske i Bjelorusije: stotine migranata žele se probiti u Poljsku. Europska unija optužuje Bjelorusiju da potiče migrante da prijeđu u zemlje EU-a, što bi bio oblik hibridnog ratovanja u znak osvete za sankcije Minsku zbog kršenja ljudskih prava.

Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko zaprijetio je obustavom tranzita plina prema Europi kao odgovor na bilo kakve nove sankcije zbog migrantske krize. Nevladine udruge, pak, optužuju i poljske i bjeloruske vlasti za nehumano ponašanje i odbijanje azila, te primjenu sile.

Događaje na granici Poljske i Bjelorusije u emisiji Otvoreno komentirali su gosti: Robert Barić, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu; Gordan Akrap, stručnjak za sigurnost, Institut za istraživanje hibridnih sukoba; Božo Kovačević, vanjskopolitički komentator; Karlo Ressler, zastupnik u Europskom parlamentu (HDZ) te Joško Klisović, SDP.

Robert Barić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu kaže kako je u pozadini ove migrantske krize jedna jako složena igra između Europske Unije i Putina i u kojoj se Lukašenko našao kao jedan pijun.

– Ovo pogoršanje odnosa izazvano je prošle godine izborima na kojima je Lukašenko pobijedio mada se opozicija protiv toga bunila. To je bio povod Uniji da sankcijama pokuša promijeniti ponašanje režima, iako Unija tu nema baš nekog uspjeha, i to je u Bruxellesu bilo jasno, no Unija nema druge mehanizme. S druge strane za Putina je ovo u neku ruku bio i veliki rizik i velika mogućnost. Putin je imao 3 opcije – vojna intervencija, koja naravno ne dolazi u obzir jer bi za to trebala okupacija koja bi okrenula relativno prijateljsku bjelorusku populaciju protiv sebe što bi njegovi protivnici iskoristili. Drugo su bile, ono što Rusi nazivaju – aktivne mjere, to je ono što Rusija radi na Krimu, ali ne bi uspjelo u Bjelorusiji. Odlučio se na rizičnu igru – od 2015. godine Rusija nastoji pritisnuti Bjelorusiju na što veću integraciju, ali se Lukašenko tome odupirao jer je imao druge ciljeve – da održi svoju vlast, da balansira između Rusije i zapada, te da ipak ostvari ekonomski prosperitet, objašnjava Barić.

Vanjskopolitički komentator Božo Kovačević kaže kako je strateški cilj Ruske federacije je da se Rusija i Bjelorusija integriraju u jednu državu.

– Taj sporazum je Lukašenko potpisao još s predsjednikom Jeljcinom, ali slijedeći svoje ciljeve koje je kolega Barić opisao, uspješno izbjegava tu situaciju da napokon pristane potpisati konačnu odluku. Putin je shvatio s kim ima posla, no zbog toga što je zategnuo odnose s EU-om Lukašenko je morao “uletjeti” Putinu u zagrljaj. Nema nikakve dvojbe da se Lukašenko ne bi mogao održati na vlasti nakon tih izbora i pobune da nije imao Putinovu podršku. No Lukašenko također mora paziti što govori, jer ovom izjavom da bi mogao obustaviti isporuku plina Europi on može naštetiti Ruskoj federaciji. Predstavnik Gasproma je odmah dao izjavu da plinovodi koji prolaze kroz Bjelorusiju nisu u vlasništvu Bjelorusije već Gasproma i ako bi predsjednik Bjelorusije i podnio zahtjev da se obustavi isporuka plina morao bi to jako dobro obrazložiti, objašnjava Kovačević dodavši kako Lukašenko ne smije ugroziti financijske interese Rusije.

SDP-ov Joško Klisović podsjeća da se Europska unija 2015. godine suočila sa sličnom krizom.

– Tada se pokazalo da nemamo spremne mehanizme niti razvijene politike za ove masovne migracije koje ulaze u Europu. Imali smo Dublinski protokol koji je regulirao pojedinačne ulaske u EU i to je bilo puno lakše rješavati, ali kada vam dolaze tisuće ljudi na granicu onda Europska unija stvarno nije imala pravo rješenje. Ovih zadnjih 5-6 godina Unija je potrošila na to da pokuša osmisliti neko rješenje kako upravljati migrantskim krizama i velikim valovima koji dolaze na njezine granice. Tu je bila ideja – idemo sređivati stvari u državama iz kojih migranti dolaze. Kod klimatskih migranata to će biti teže riješiti jer se taj problem ne može primiriti. Bila je ideja da se ide u ojačavanje vanjskih granica Unije, da se ojača Frontex, puno se investiralo u države koje imaju vanjske granice, ali tu se nije puno postiglo što se sada vidi u Poljskoj. Treće je bilo da se vidi kako će se migranti rasporediti po državama članicama jednom kada uđu u EU. Tu nikada nije postignut pravi dogovor, istaknuo je Klisović.

Kaže kako se sad suočavamo s novim problemom, migranti na poljskoj granici kažu da im nije cilj Poljska već Njemačka.

– Od kad je to najbliži put s Bliskog Istoka u Njemačku preko Minska i to avionom, zapitao se Klisović dodavši kako se broj letova s Bliskog Istoka prema Minsku uduplao. Tu netko nešto radi, ustvrdio je spomenuvši primjer lakog dobivanja viza.

Stručnjak za sigurnost Gordan Akrap s Instituta za istraživanje hibridnih sukoba kaže kako su ilegalne migracije, što se vidjelo 2015. godine, jedno vrlo moćno sredstvo kojim se pokušavaju isprovocirati različite društvene i političke promjene u pojedinim društvima i državama.

– Činjenica jeste da je predsjednik Lukašenko ovo namjerno isprovocirao i da ima namjeru ilegalne migracije iskoristiti kao jedno od sredstava protiv Europske unije. Međutim to mu neće proći. Jer je danas potpuno drugačija situacija u odnosu na 2015., potpuno je drugačija situacija u odnosu Turske i položaja na Bliskom Istoku i Bjelorusije u odnosu na te pozicije. No posebnu opasnost predstavljaju Lukašenkove izjave da će on zatvoriti plinovod koji ide iz Rusije prema Europi i koji ima kapacitet od 33 milijarde kubika godišnje, pogotovo je to problem sada kada Sjeverni tok još nije gotov i kada su Rusi smanjili protok plina kroz Ukrajinu, a zna se da Rusi neće tolerirati da netko pokuša tako postupati prema njihovim plinovodima i naftovodima, objašnjava Akrap.

Kaže kako nije bez osnove upozorenje kako se radi o ozbiljnoj prijetnji iz spektra hibridnih prijetnji.

– Hibridne prijetnje su sve one mogućnosti koje stoje pojedinim napadačima na raspolaganju da nametnu svoje ciljeve i svoju volju napadnutoj strani, objasnio je.

Karlo Ressler, zastupnik u Europskom parlamentu (HDZ), kaže kako nema nikakve dvojbe kako se ovdje radi o hibridnom napadu, podmuklom napadu na europske granice, na Europu.

– Ovo je jedna pa skoro nadrealna situacija u kojoj imate i povećan broj letova prema Minsku, ali i jasne upute bjeloruskih vlasti i upućivanje prema granici. Međutim, bez obzira na to što se ovdje radi o toliko vidljivom i očitom manje sofisticiranom korištenju ljudi, migranata u nekim geopolitičkim igrama jasno i uz taj gospodarski dio, krijumčarenje ljudi je jedna od najprofitabilnijih kriminalnih djelatnosti, nije se sada prvi puta pojavilo u Bjelorusiji i na poljskoj i litvanskoj granici koje su nažalost morale proglasiti izvanredno stanje, nego je nešto čemu svjedočimo na praktički svim europskim granicama od velike krize 2015., rekao je Ressler kao primjer navevši Maroko i Tursku. Kaže kako slične probleme ima i naša zemlja na granici s Bosnom i Hercegovinom.

Barić smatra kako neće doći do vojnog sukoba, jer to niti Putinu ne odgovara jer bi to prekinulo svaku vezu sa zapadom, ali Rusija time demonstrira pritisak na Poljsku i baltičke zemlje te Bjelorusiju i Ukrajinu, dakle svoju vojnu moć.

– Ali Putin to radi kroz kombinaciju vojnih i nevojnih sredstava da održava pritisak i da kaže Europi – hajde da sad malo razgovaramo i pregovaramo, objašnjava.

Božo Kovačević kaže kako se nada da neće biti vojnih sukoba, ali ovakva kaotična situacija u svakom času može izmaknuti kontroli.

– Ne mislim da bi Putin naredio ruskoj vojsci da poduzme nešto protiv snaga NATO pakta, ali može se dogoditi incident na granici, neka pucnjava, neke žrtve, i s obzirom na ionako napetu situaciju posljedice mogu biti ozbiljne. Ali ja se toplo nadam i vjerujem da ozbiljnijih incidenata neće biti, ustvrdio je.

Joško Klisović vjeruje da je Putin glavnu političku poruku poslao Lukašenku kroz intervenciju u Ukrajini.

– Jasno mu je rekao što će mu se desiti ako bude previše talasao. Lukašenku se to ne sviđa ali nema druge nego biti fleksibilan prema Putinu. S druge strane Putinu se sviđa u nekom trenutku pokazati da Europska Unija i nije tako jedinstvena i da nema odgovor na sve stvari koje su na njenim granicama, te da možda baš i nije sklona slijediti standarde međunarodnog prava koji se tiču upravljanja migracijama, kaže Klisović dodavši kako se nada da EU to neće dozvoliti. Rekao je kako se ne može složiti s Karlom Resslerom te da se režim u Bjelorusiji nikako ne može usporediti sa stanjem u BiH.

Kaže kako vjeruje da će se vojni sukob izbjeći te da ova kriza neće trajati predugo.

Ressler se složio s time da Bosna i Hercegovina i Bjelorusija po mnogo toga nisu slične, ali je ipak naglasio da je BiH imala i još uvijek ima priliku odlučiti o tome gdje želi uspostaviti svoje migracijske centre, uključujući i centar Vučjak koji je prije nekoliko mjeseci izazivao velike probleme na europskim granicama.

Gordan Akrap kaže kako je trenutno na bjelorusko-poljskoj granici oko tri, tri i pol tisuće ilegalnih migranata, prema litvanskoj granici između 500 i 700 migranata, dok je jedno 11 do 12 tisuća ilegalnih migranata negdje u dubini teritorija Bjelorusije.

– Ta kriza koju sada vidimo će trajati sve dok ti migranti ne odu iz Bjelorusije. Sve dok su oni tamo, u Rusiju i Ukrajinu neće i ne mogu ići, jedini put je da ili ostanu u Bjelorusiji što će biti teško, a u Poljsku i baltičke zemlje neće moći ući. Onda će humanitarne organizacije pokušati organizirati izbjegličke centre u koje će smjestiti te izbjeglice i oni će i dalje biti latentna prijetnja sigurnosti europskih granica. Nemojmo to zanemariti, to je stvarnost koja će trajati. Tenzije će ostati, rata neće biti, ali sukob će se u različitim fazama, u različitim segmentima nastaviti, rekao je Akrap dodavši da će bjeloruski režim teško na tome profitirati te da će EU pokazati da sankcije ipak djeluju.

Ressler kaže da su sankcije EU-a trenutno vrlo targetirane i odnose se na uži krug vodstva režima, do 200 osoba.

– Nekakve su informacije da bi se taj krug mogao povećati, a o nekakvim puno širim sankcijama koje bi bile usmjerene protiv cijelog bjeloruskog naroda nema niti govora, poručio je.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari