Pratite nas

Komentar

Alan Ford i TNT u Banskim dvorima

Objavljeno

na

Predsjednik Vlade Tihomir Orešković preskočio je u Hrvatskoj previše toga, ali je još mlad, agilan, ambiciozan i svježeg uma pa može nadoknaditi; već je uočen njegov solidan napredak u hrvatskom jeziku.

Da je u mladosti čitao sjajan strip „Alan Ford“ možda bi primijetio da cirkus oko šefa SOA-e sve više sliči upravo na „Cvjećarnicu“ i grupicu čudaka poznatu kao super tajnu grupu TNT. A strip je doista zabavan i poučan; urnebesno smiješan, ako se ne događa u stvarnosti, u tvojoj zemlji, na primjer. Ako postane zbilja, onda to ni za koga nije dobro i nije više smiješan. Zar svijetu šaljemo poruku da smo mala zemlja za veliku sramotu?

[ad id=”93788″]

Dolaskom Tihomira Oreškovića za mandatara i na čelo Vlade, većina je očekivala, dapače, bila uvjerena da je Hrvatska izašla iz politikantskog blata i da smo konačno dobili pravog anglo-sakskonskog menedžera-premijera, još k tome i hrvatskih korijena; čovjeka sjajne karijere, na svom mjestu, umješnog u financijama i gospodarstvu. Pretpostavili smo da Tim Orešković iz naravi svoje profesije ima izravan pristup bankama, svjetskom kapitalu i ljudima iz „financijskog ceha“.

Tomislavu Karamarku se čak vrlo ozbiljno spočitavala Oreškovićeva posvemašnja neupućenost u unutarnju politiku i odnose među strankama, nepoznavanje političara, medija i hrvatske političke scene. Drugi su pak bili nezadovoljni, jer su na mjesto prvog čovjeka Vlade željeli vidjeti rasnog političara sa poznatim i preporučljivim političkim atributima, međutim bilo je očigledno da jedino međustranački kompromis „trećeg čovjeka“, dakle ni HDZ-ov ni MOST-ov čovjek, može i smije sastaviti Vladu Domoljubne koalicije i MOST-a.  >>Ivan M. Ban: Tko Timu bira tim?

I svi dobronamjerni su se prevarili i neugodno iznenadili u Timu Oreškoviću, čak su i oni sveznajući pametnjakovići ostali zatečeni. Umjesto rezolutnog tehnomenedžera i čovjeka sklonog pozitivnim brojkama, koji će jasno i glasno reći: „ovaj proračun nema predviđen manjak, niti jedne kune, i nećemo se zadužiti, pa nas samo drastično pojeftinjenje države može spasiti!“, Orešković je skrojio standardni hrvatski proračun sa sedam milijardi kuna manjka i tako najavio daljnja zaduživanja. I vjerojatno barem još jedan rebalans do konca godine. To bi znao svaki njegov prethodnik, svaki zastupnik u Hrvatskom saboru i nešto pismenija domaćica. To nije iskorak prema najavljenim reformama, taj proračun u sebi nema dovoljno novog i reformskog.

Orešković se u tajnosti pripremao za dužnost predsjednika Vlade čitajući Ivu Andrića ili bio na dodatnoj izobrazbi kod Alije Izetbegovića ili nekog sličnog pehlivana. Napajajući se bizantizmom, čim je zasjeo na mjesto predsjednika Vlade, počeo se baviti kadrovskim križaljkama, spletkama, unutarnjom politikom, intrigama, strankama… Službama i polugama moći, upravljanjem ljudima i njihovom kontrolom. Zanemario je izborne pobjednike i od izbora ministara i šefa SOA-e napravio politikantsku malu maturu i svoju veliku predstavu. Kao da nikad Kanadu vidio nije, kao da ne shvaća da je za taj ples potrebno dvoje, naime Republika Hrvatska ima i Predsjednicu, uvijek kad je riječ o sigurnosti i državnim interesima. Tako bar kaže Ustav Republike Hrvatske. Predsjednica je izabrana izravnom voljom naroda, Tihomir Orešković na izborima za Sabor 8. studenog, po svemu sudeći, nije ni glasovao! Zoran Milanović je neubrojiv čak i kad je suzdržan pa želi demantirati glasine o svojim pomračenjima, ali ovako bi nekako baš Zoki, zagovornik politike “Mi ili oni”, zamišljao i provodio kohabitaciju s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, tu negdje samo puno grlatije.

Tim Orešković ima pravi komitetski trzaj za kadriranje; pravi personalac, kako se to nekad u propaloj državi govorilo. Gdje je to tako brzo mogao naučiti, samo geni ili ipak nekakva tajnovita priprava?

Zahvaljujući takvim Oreškovićevim potezima, imena kandidata za ravnatelja SOA-e razvače se medijima kao turska sapunica. Lakše je nabrojati tko nije kandidat! S Draganom Lozančićem mediji peru usta kao da je celebrity. Tu nešto debelo ne valja i nije u skladu sa zakonom: riječ je o tajnoj Službi i tajnovitost se podjednako odnosi na djelatnike, šefove odjela kao i na ravnatelja. Ta njihova imena i dužnosti u SOA-i nisu za javnost, nego isključivo dio sigurnosnog sustava RH. Dakle već imamo nekolicinu imena: Lea Glavan, koja je već radila u SOA-e, Robert Filipović, šef operative SOA-e, Marin Vlasnović, radi već u SOA-i, pa Toni Matas, šef SOA-inog centra Zadar. Njega je navodno Tihomir Orešković odbio zato jer je jedan od kandidata HDZ-a(?!), s drugim kandidatom se Tomislav Karamarko ne želi izlijetati i licitirati, jer se sve pretvorilo u igrokaz koji nalikuje na stočni sajam.

Treba li javnost uopće znati da navedene osobe rade u SOA-i, nije li to državna ili službena tajna ili je svrha ovakve Oreškovićeve licitacije da mediji malo po malo objave sve djelatnike SOA-e, jer je i to način drukanja i denunciranja tajnih agenata? No, za spomenute ljude makar znamo da su vlasnici hrvatske putovnice, dakle i hrvatski državljani, ali postoje neke dvojbe oko državljanstva pojedinh ravnatelja SOA-e. Vrlo zanimljivo, zato jer je i njihova „povijest bolesti“ pomalo neobična. Naime negdašnji ravnatelj Veselko Grubišić bio je osoba bliska britanskim središtima moći i vlasnik australske putovnice, dakle australski državljanin; Dragan Lozančić, vlasnik je i američke putovnice, američki državljanin, navodno Oreškovćev favorit, Danijel Markić, vlasnik je i francuske putovnice, dakle i on je i strani državljanin.

Članice NATO-a saveza različito su regulirale državljanstvo za djelatnike tajnih službi, međutim za rad u takvim službama važno je da sva takva „strana državljanstva“ dolaze iz članica NATO-a, dakle iz prijateljskih zemalja, a onda je lako kod prijateljskih službi raspitat se o takvom „stranom državljaninu“ i dobiti provjeru… Što se Hrvatske tiče, može se slobodno reći kako je malo neobično da su dva posljednja ravnatelja imala i strano državljanstvo, a sprema se i treći?! Ipak najveća šteta ovakvih javnih dražbi i licitiranja je ta da se kroz licitaciju šefa SOA-e provukla vijest kak se u mandatu Dragana Lozančića SOA-e približila iranskim Službama, tj. da je približavanje američkih iranskih službi išlo preko SOA-e, i da bi izbor Danijela Markića bio logičan, jer bi se takva politika približavanja uspješno nastavila (ako je tako, zašto ne uzeti nekoga izravno iz Sarajeva, koji već govori i piše Farsi). A onda se još razaznaju međukoraci prema Amerikancima i sve postaje groteska i bijedni amaterizam dekoriran domaćim blentavcima, tzv. ekspertima i vojnim analitičarima koji u mikrofon govore sve onu što im majke i supruge kod kuće ne daju izgovoriti.

[ad id=”93788″]

I kao što je u „Alanu Fordu“ broj Jedan govorio velikim povijesnim osobama od Homera do Napoleona: „prestar sam da te slijedim u tom poduhvatu, ali poslušaj moj savjet“, tako ću i ja poručiti predsjedniku hrvatske Vlade: „drži se onoga što znaš, svoga zanata“.

Samo pala mi je jedna neugodna misao na pamet: kad je 1992. Milan Panić postao premijerom Jugoslavije (inače generalni direktor međunarodne farmaceutske kuće ICN), tj. Srbije, kratko je trajao, ali je na koncu njegova mandata Srbija ostale bez Galenike! I Milan Panić je znao svoj posao.

L. C./Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ante Gotovina komentirao prosvjed u Vukovaru: Svi imamo pravo reći i slobodno izraziti ono što mislimo

Objavljeno

na

Objavio

Savjetnik potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane umirovljeni general Ante Gotovina i umirovljeni general Mladen Markač danas su prisustvovali završnom dijelu vježbe “Velebit 18 – združena snaga” na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja.

U vježbi je sudjelovalo više desetaka tenkova i oklopljenih vozila, minobacača, helikoptera i aviona. Nakon održane vježbe Ante Gotovina je čestitao svim sudionicima.

Kako je kazao, radi se o složenoj vojnoj vježbi. “Sada slijedi, kao i uvijek, temeljita raščlamba ove vježbe koja će svojim zaključcima omogućiti Načelniku glavnog stožera i ministru obrane daljnje usmjeravanje k održavanju i jačanju borbene sposobnosti naših oružanih snaga”, kazao je Gotovina i dodao kako u vježbi ne bi mijenjao ništa, prenosi Dnevnik.hr

“Ono što nikada ne smijemo zaboraviti, oružane snage su jedan od najvažnijih stupova nacionalne sigurnosti. One nama garantiraju sigurnost i čuvanje naših sloboda i to je njihova zadaća”, kazao je Gotovina.

Na pitanje novinara kako bi procijenio utjecaj ministra obrane Damira Krstičevića na razvoj vojske odgovorio je: “Nema zadaće razvoja osiguranja. Ono što je bitno, to je sustav nacionalne sigurnosti. On vodi k cilju i mi smo svi zajedno s njim”.

Osvrnuo se i na vukovarski prosvjed: “Mi živimo u demokraciji. Svi imamo pravo reći i slobodno izraziti ono što mislimo. Kakva bi to bila država, ne bi to bila demokracija? Svatko od nas ima pravo reći što misli i za to mu nitko ne smije uskratiti niti ugroziti njegovu sigurnost zbog toga”. “Ja nisam mogao ići, radio sam svoj posao i bio sam na moru”, dodao je Gotovina.

Na pitanje novinara smatra li da su institucije zakazale po pitanju procesuiranja ratnih zločina, Gotovina je odgovorio:

“Uvijek se može bolje. Ali mi moramo vjerovati našim institucijama. Država je jaka koliko su jake njezine institucije. Istina je da smo ponekad nestrpljivi. Moramo se naoružati strpljenjem i vjerovati ono što je naš zajednički interes, a to je da svaki čovjek koji živi tu se osjeća dobro. I ti su temelji Domovinski rat, na njima je izgrađena naša demokracija. Sigurno da uvijek ima nekih stvari koje mogu biti bolje, ali to je put koji samo mi možemo napraviti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Milivoj Lokas: Prosvjed u VukoWaru 13.10.2018.

Objavljeno

na

Objavio

Svatko ima pravo iznositi svoja razmišljanja, stoga se usudim iznijeti i svoje osobno. O strahotama ne mogu pisati jer su one duboko urezane u svakog od nas, a najviše u javna svjedočenja žrtava agresije i terora s kojima se preživjele žrtve i danas moraju nositi, a to boli jako, jako, piše Milivoj Lokas:

Jako sam tužan, razočaran, šokiran,….

Najveći dio (skoro sve) sam izravno, na portalu Kamenjar.com prosvjed u VUKOWARU, gledao, slušao, srce mi se stezalo…..nisam mogao više izdržati od bola koji me prožimao i izišao sam u kratku šetnju, dovoljnu da smognem snage pogledati, poslušati nastavak.

U trenutku uključenja još za govornicom nije nastupio gradonačelnik grada VUKOWARA g. Ivan Penava.
Odslušao sam i njegov govor u cijelosti.

Poslije govora g. Ivana Penave izišao sam opet u malo dužu šetnju s mislima, razmišljanjima, svjedočenjima, …. i cijelom prosvjedu. Morao sam na sve moguće načine izbaciti osjećaje iz sebe da bih skupio snagu analizirati makar malenim dijelom cijeli prosvjed.

DAN POSLIJE

Danas sam opet uključio snimku i polako analizirao što se u stvari 13.10.2018. uopće dogodilo i što je rečeno, na kakav način, u kakvoj režiji, … …

Najupečatljivije je što sam duboko povrijeđen jer je ukupan dojam da sam danas velikim dijelom uvjeren da je braniteljska populacija još jednom podijeljena.

Svatko ima pravo iznositi svoja razmišljanja, stoga se usudim iznijeti i svoje osobno. O strahotama ne mogu pisati jer su one duboko urezane u svakog od nas, a najviše u javna svjedočenja žrtava agresije i terora s kojima se preživjele žrtve i danas moraju nositi, a to boli jako, jako.

Moram se osvrnuti na govor g. Ivana Penave koji je u 29 minuta i 0 sekundi (+- 4 sekunde) deset puta ponovio riječi: „27 godina“!

Slušao sam ga s punom pozornošću i čekao i čekao kad će završiti koju rečenicu. Neka mi bude oprošteno, ali kao da je kopirao jednog saborskog zastupnika nacionalnih manjina, ali ga je premašio u stankama između riječi.

To slušati dva puta za redom po 29 minuta mi nikako nije „sjelo“ već sam postavke na video uratku postavio na brzinu 1,25, ali ni to nije bilo dovoljno, tj. bilo je presporo. Prebacio sam na brzinu 1,5, ali ni to nije bilo zadovoljavajuće, već sam najbolji rezultat slušanja imao pri brzini 2,0.

To mi je pomoglo uopće i razumjeti kako je g. Penava izrekao to što je izrekao i još mi nije jasno, da ako je istina da se Predmet „Ovčara“ otvorio tek prošle godine tj. za vrijeme naše i njegove 14. Vlade RH, a on redom svaljuje krivicu na sve ….. Donekle bih i to razumio, ali ne želim razumjeti jer je g. Penava gradonačelnik GRADA HEROJA od 2014. godine, a ne od 2017.

Dobro, razumijem da to nije mogao napraviti tada, ali, ruku na srce mogao je to napraviti 2015. kao opomenu tadašnjoj i svim budućim Vladama RH, ali NIJE!

Nije čak to napravio ni 2016. godine, a mogao je. Mogao je i 2017., ali NIJE, već baš sad i to 2018. godine! Koliko tražio opravdanja i iz svog govora, opravdanja NEMA!

Poštovani gradonačelniče Grada HEROJA – NE VALJA VAM POSAO!

Kao potvrdu napisanog moram se osvrnuti i na riječi g. Tomislava Josića koji je rekao: „..27. godina nismo imali gradonačelnika…“! …. ???????????

Na prvu, čovjek ne pohvata sve rečeno jer osjećaji blokiraju razum, ali kad preslušate sve polako i smireno, (osim govora g. Penave koji sam morao „ubrzati“) onda se zapitate: „ Što to g. Josić uopće priča?! Zar je g. Ivan Penava postao gradonačelnikom tek 2017. godine, a ne 2014.?

Koliko mene sjećanje služi, a postavio sam pitanje i potražio (drugo mišljenje) Dr. Google, pa i on kaže da je g. Ivan Penava na Izborima za gradonačelnika grada Vukovara pobijedio u drugom krugu 29.06.2014. sa 191 glasom više od protukandidata i postao gradonačelnikom.

2014.????

Sad se opet moramo vratiti na riječi g. Tomislava Josića koji je rekao da „..27 godina nismo imali gradonačelnika…“ …..ma tko je tu sad „lud“ ili nekomu ne štima matematika!?!?

Danas je 2018. godina, a sad zamislimo da se ovaj „prosvjed“ dogodio 2015. godine i kako bi bilo jako lijepo slušati g. Ivana Penavu kad kaže : „…24. godine…“ i tako točno 10 puta.

Kad sagledamo tko je i iz „političke elite“ došao dati potporu i naslikavati se, jedno je jasno, tj. 2 + 2 : 2 = 222.

Iskoristiti žrtve terora sotonističke srbočetničke agresije za „jeftine političke bodove“, uistinu je ogavno!

Osobna potpora svim žrtvama i duboko suosjećanje s njihovim patnjama i traumama uz riječi:

„ Pravda jeste spora, ali je dostižna! (ako ne u ljudskom vremenu, a ono sigurno u Božjem jer On sve vidi i sve zna)!

Neka Vas Gospodin blagoslovi i vodi u sve dane života, a poginulima,nestalima, preminulima i onih kojih više nema: Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njima“! Počivali u miru Božjem!

Milivoj Lokas

Stavovi izneseni u kolumnama su stavovi autora te ne moraju nužno odgovarati stavovima portala Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari