Pratite nas

Komentar

Alan Ford i TNT u Banskim dvorima

Objavljeno

na

Predsjednik Vlade Tihomir Orešković preskočio je u Hrvatskoj previše toga, ali je još mlad, agilan, ambiciozan i svježeg uma pa može nadoknaditi; već je uočen njegov solidan napredak u hrvatskom jeziku.

Da je u mladosti čitao sjajan strip „Alan Ford“ možda bi primijetio da cirkus oko šefa SOA-e sve više sliči upravo na „Cvjećarnicu“ i grupicu čudaka poznatu kao super tajnu grupu TNT. A strip je doista zabavan i poučan; urnebesno smiješan, ako se ne događa u stvarnosti, u tvojoj zemlji, na primjer. Ako postane zbilja, onda to ni za koga nije dobro i nije više smiješan. Zar svijetu šaljemo poruku da smo mala zemlja za veliku sramotu?

[ad id=”93788″]

Dolaskom Tihomira Oreškovića za mandatara i na čelo Vlade, većina je očekivala, dapače, bila uvjerena da je Hrvatska izašla iz politikantskog blata i da smo konačno dobili pravog anglo-sakskonskog menedžera-premijera, još k tome i hrvatskih korijena; čovjeka sjajne karijere, na svom mjestu, umješnog u financijama i gospodarstvu. Pretpostavili smo da Tim Orešković iz naravi svoje profesije ima izravan pristup bankama, svjetskom kapitalu i ljudima iz „financijskog ceha“.

Tomislavu Karamarku se čak vrlo ozbiljno spočitavala Oreškovićeva posvemašnja neupućenost u unutarnju politiku i odnose među strankama, nepoznavanje političara, medija i hrvatske političke scene. Drugi su pak bili nezadovoljni, jer su na mjesto prvog čovjeka Vlade željeli vidjeti rasnog političara sa poznatim i preporučljivim političkim atributima, međutim bilo je očigledno da jedino međustranački kompromis „trećeg čovjeka“, dakle ni HDZ-ov ni MOST-ov čovjek, može i smije sastaviti Vladu Domoljubne koalicije i MOST-a.  >>Ivan M. Ban: Tko Timu bira tim?

I svi dobronamjerni su se prevarili i neugodno iznenadili u Timu Oreškoviću, čak su i oni sveznajući pametnjakovići ostali zatečeni. Umjesto rezolutnog tehnomenedžera i čovjeka sklonog pozitivnim brojkama, koji će jasno i glasno reći: „ovaj proračun nema predviđen manjak, niti jedne kune, i nećemo se zadužiti, pa nas samo drastično pojeftinjenje države može spasiti!“, Orešković je skrojio standardni hrvatski proračun sa sedam milijardi kuna manjka i tako najavio daljnja zaduživanja. I vjerojatno barem još jedan rebalans do konca godine. To bi znao svaki njegov prethodnik, svaki zastupnik u Hrvatskom saboru i nešto pismenija domaćica. To nije iskorak prema najavljenim reformama, taj proračun u sebi nema dovoljno novog i reformskog.

Orešković se u tajnosti pripremao za dužnost predsjednika Vlade čitajući Ivu Andrića ili bio na dodatnoj izobrazbi kod Alije Izetbegovića ili nekog sličnog pehlivana. Napajajući se bizantizmom, čim je zasjeo na mjesto predsjednika Vlade, počeo se baviti kadrovskim križaljkama, spletkama, unutarnjom politikom, intrigama, strankama… Službama i polugama moći, upravljanjem ljudima i njihovom kontrolom. Zanemario je izborne pobjednike i od izbora ministara i šefa SOA-e napravio politikantsku malu maturu i svoju veliku predstavu. Kao da nikad Kanadu vidio nije, kao da ne shvaća da je za taj ples potrebno dvoje, naime Republika Hrvatska ima i Predsjednicu, uvijek kad je riječ o sigurnosti i državnim interesima. Tako bar kaže Ustav Republike Hrvatske. Predsjednica je izabrana izravnom voljom naroda, Tihomir Orešković na izborima za Sabor 8. studenog, po svemu sudeći, nije ni glasovao! Zoran Milanović je neubrojiv čak i kad je suzdržan pa želi demantirati glasine o svojim pomračenjima, ali ovako bi nekako baš Zoki, zagovornik politike “Mi ili oni”, zamišljao i provodio kohabitaciju s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, tu negdje samo puno grlatije.

Tim Orešković ima pravi komitetski trzaj za kadriranje; pravi personalac, kako se to nekad u propaloj državi govorilo. Gdje je to tako brzo mogao naučiti, samo geni ili ipak nekakva tajnovita priprava?

Zahvaljujući takvim Oreškovićevim potezima, imena kandidata za ravnatelja SOA-e razvače se medijima kao turska sapunica. Lakše je nabrojati tko nije kandidat! S Draganom Lozančićem mediji peru usta kao da je celebrity. Tu nešto debelo ne valja i nije u skladu sa zakonom: riječ je o tajnoj Službi i tajnovitost se podjednako odnosi na djelatnike, šefove odjela kao i na ravnatelja. Ta njihova imena i dužnosti u SOA-i nisu za javnost, nego isključivo dio sigurnosnog sustava RH. Dakle već imamo nekolicinu imena: Lea Glavan, koja je već radila u SOA-e, Robert Filipović, šef operative SOA-e, Marin Vlasnović, radi već u SOA-i, pa Toni Matas, šef SOA-inog centra Zadar. Njega je navodno Tihomir Orešković odbio zato jer je jedan od kandidata HDZ-a(?!), s drugim kandidatom se Tomislav Karamarko ne želi izlijetati i licitirati, jer se sve pretvorilo u igrokaz koji nalikuje na stočni sajam.

Treba li javnost uopće znati da navedene osobe rade u SOA-i, nije li to državna ili službena tajna ili je svrha ovakve Oreškovićeve licitacije da mediji malo po malo objave sve djelatnike SOA-e, jer je i to način drukanja i denunciranja tajnih agenata? No, za spomenute ljude makar znamo da su vlasnici hrvatske putovnice, dakle i hrvatski državljani, ali postoje neke dvojbe oko državljanstva pojedinh ravnatelja SOA-e. Vrlo zanimljivo, zato jer je i njihova „povijest bolesti“ pomalo neobična. Naime negdašnji ravnatelj Veselko Grubišić bio je osoba bliska britanskim središtima moći i vlasnik australske putovnice, dakle australski državljanin; Dragan Lozančić, vlasnik je i američke putovnice, američki državljanin, navodno Oreškovćev favorit, Danijel Markić, vlasnik je i francuske putovnice, dakle i on je i strani državljanin.

Članice NATO-a saveza različito su regulirale državljanstvo za djelatnike tajnih službi, međutim za rad u takvim službama važno je da sva takva „strana državljanstva“ dolaze iz članica NATO-a, dakle iz prijateljskih zemalja, a onda je lako kod prijateljskih službi raspitat se o takvom „stranom državljaninu“ i dobiti provjeru… Što se Hrvatske tiče, može se slobodno reći kako je malo neobično da su dva posljednja ravnatelja imala i strano državljanstvo, a sprema se i treći?! Ipak najveća šteta ovakvih javnih dražbi i licitiranja je ta da se kroz licitaciju šefa SOA-e provukla vijest kak se u mandatu Dragana Lozančića SOA-e približila iranskim Službama, tj. da je približavanje američkih iranskih službi išlo preko SOA-e, i da bi izbor Danijela Markića bio logičan, jer bi se takva politika približavanja uspješno nastavila (ako je tako, zašto ne uzeti nekoga izravno iz Sarajeva, koji već govori i piše Farsi). A onda se još razaznaju međukoraci prema Amerikancima i sve postaje groteska i bijedni amaterizam dekoriran domaćim blentavcima, tzv. ekspertima i vojnim analitičarima koji u mikrofon govore sve onu što im majke i supruge kod kuće ne daju izgovoriti.

[ad id=”93788″]

I kao što je u „Alanu Fordu“ broj Jedan govorio velikim povijesnim osobama od Homera do Napoleona: „prestar sam da te slijedim u tom poduhvatu, ali poslušaj moj savjet“, tako ću i ja poručiti predsjedniku hrvatske Vlade: „drži se onoga što znaš, svoga zanata“.

Samo pala mi je jedna neugodna misao na pamet: kad je 1992. Milan Panić postao premijerom Jugoslavije (inače generalni direktor međunarodne farmaceutske kuće ICN), tj. Srbije, kratko je trajao, ali je na koncu njegova mandata Srbija ostale bez Galenike! I Milan Panić je znao svoj posao.

L. C./Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Jurič: Ivo Goldstein kronični manjak činjenica i argumenata nadoknađuje maštom

Objavljeno

na

Objavio

Dio Goldsteinovog obrazlaganja koji je relevantan za ovaj tekst nalazi se između 27. i 30. minute gornjeg video snimka.

Dobar je Goldstein Ivo. Kaže da su ustaše u travnju 1945. godine od Nijemaca posudili i donijeli “strojeve koji uništavaju kosti” pa da zato nema ljudskih ostataka na prostoru nekadašnjega logora Jasenovca.

Zanimljivo!

Kako to da nikad do sada u proteklih sedamdeset godina, nitko od stotina i stotina raznih domaćih i stranih istraživača logora u Jasenovcu nikada nije spomenuo takve strojeve? Zar je moguće da takvu jednu, vrlo zanimljivu i pomalo senzacionalnu informaciju, kao što je nacistički stroj za uništavanje kostiju, nikada, nitko, nigdje do sada nije spomenuo u kontekstu logora Jasenovac? Piše Marko Jurič/Projektvelebit

Goldstein mlađi spominje i spaljivanje kostiju na rešetkama gdje su se one pretvarale u pepeo. To je također izuzetno zanimljiva informacija. Bilo bi korisno da tu tehniku Goldstein ispriča djelatnicima Krematorija na Mirogoju. Naime današnjom naprednom tehnikom spaljivanje tijela preminulih u krematoriju, pomoću snažnih plinskih plamenika i u hermetičkoj komori traje gotovo tri sata. Tek tada kosti postaju dovoljno krhke da bi ih se potom moglo mehaničkom drobilicom smrviti. Dakle, ni današnjom tehnologijom ne uspijevaju se kosti pretvoriti u pepeo. E sad kako su to Goldsteinovi ustaše 1945. godine uspjeli razviti tehnologiju spaljivanja kostiju i pretvaranja u pepeo u ondašnjim primitivnijim uvjetima i ratnom stanju? To bi bilo zanimljivo čuti. Naime kosti nisu zapaljive i jednostavno ne gore, ne oksidiraju, nego dugotrajnim spaljivanjem na vrlo visokoj temperaturi (800ºC-1000ºC) postanu krhke. E sad, kako su ustaše uspjele na nekakvim rešetkama, dakle ne u komori, nego na otvorenoj vatri postići višesatnu visoku temperaturu? Tko se imalo razumije u tehnološke procese spaljivanja leševa, bez kreamtorija kakve su imali Njemci a u Jasenovcu ih nije bilo, zna da na otvorenoj vatri postići dugotrajnu tako visoku temperaturu jednostavno nije moguće. I onda još sve to ponoviti nekoliko desetaka tisuća puta, kako bi se uklonili svi leševi i još cijeli taj proces izvesti u samo nekoliko preostalih ratnih dana travnja 1945. godine.

Tu se nameće niz pitanja čiji bi odgovori i za današnje tehnološke standarde bili vrlo, vrlo zanimljivi. Poput recimo, gdje su ustaše nabavljali tolike enormne količine plina ili benzina za tu svrhu i kako su na otvorenom prostoru, odnosno kako kaže Goldstein ‘na rešetkama’, uspjeli postići toliko visoku temperaturu u širokom radijusu i u dugom vremenskom razdoblju?

Također je Goldstein izjavio da su se kosti nakon nekoliko poplava rijeke Save jednostavno istopile u zemlji. E ovo je daleko najzanimljivija informacija. Naime geološki proces ‘otapanja’ fosilnih ostataka u zemlji, pa tako i kostiju, traje otprilike nekoliko milijuna godina. E sad kako su to ustaše uspjele skratit taj proces na svega dvije, tri godine? To je svakako vrlo zanimljiva informacija i za današnje tehnološke standarde. Iz svega ovoga se može zaključiti kako su ustaše bili tehnološki razvijeni ispred svoga pa i našega vremena.

Ipak, zanimljivo je da sve ovo nitko do sada nije otkrio o ustašama nego evo baš Ivo Goldstein. Pa ako ne za povijest, Goldstein je bez sumnje zaslužio neko priznanje za ovakav svoj tehnološki istraživački talent.

Taj njegov istraživački talent je bez sumnje svojevremeno zapazio i profesor Miroslav Brandt. Naime, profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. je napisao: “Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.

Dakle, čini se da je Goldstein Ivo očiti kronični manjak činjenica i argumenata već tada jednostavno nadoknađivao maštom. Ako je to onda prolazilo i kao takvog ga etabliralo na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu zašto bi onda to danas bilo manjkavo u javnom diskursu? Sudeći prema HRT-ovim standardima novinarstva, znanstvenoj vjerodostojnosti i kritičnosti, manjak činjenica nije nikakav problem. Očito je, da je za uspješnu karijeru povjesničara u Hrvatskoj najvažnije poznavati idealan omjer mašte i činjenica. Kada je hrvatska nacionalna povijest u pitanju, osobito ona nakon Drugog svjetskog rata, ti omjeri očito uvijek idu na štetu činjenica, a u korist mašte vlastodržačkih ideologa hrvatske okupacije.

Marko Jurič/Projektvelebit

Dio Goldsteinovog obrazlaganja koji je relevantan za ovaj tekst nalazi se između 27. i 30. minute gornjeg video snimka.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Pero Kovačević: ‘Hrvatsko pravosuđe treba žurno lustrirati’

Objavljeno

na

Objavio

Već dugo vremena govorim i ukazujem na činjenicu da je hrvatsko pravosuđe duboko „kontaminirano“ i iluzorno je očekivati njihovo djelovanje. Naravno da nisam očekivao,što sam javno i najavio, da će „pravna država“ procesuirati bilo koga iz grupe Borg u aferi Hotmail, piše Pero Kovačević

Jednako tako, potajno sam se nadao da će konačno netko u DORH-u „lupit šakom o stol“ i reći –ajmo raditi profesionalno“. Naravno,ništa od toga. Ne mogu se suzdržati, a da ne komentiram obrazloženje USKOK-a o razlozima odbacivanju kaznenih prijava u aferi Hotmail. Ovo obrazloženje vrijeđa „zdrav razum“ svakog normalnog.

Da nije tragično bilo bi smiješno. Evo što piše: „Naime, utvrđeno je da na strani prijavljenih osoba ne postoji veza između odabira osoba koje su činile radnu skupinu za izradu Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku i potom angažiranja nekih od njih kao izvanrednog povjerenika i njegovih savjetnika, odnosno utjecaja na izbor glavnog savjetnika za restrukturiranje i njegovih podugovaratelja. Slijedom navedenog doneseno je rješenje o odbačaju kaznenih prijava.

Ovakvo obrazloženje potvrđuje onu dobro poznatu latinsku sentencu Epistula non erubescit. – Papir podnosi sve.
Zašto ovo obrazloženje „vrijeđa zdrav razum“ svakog normalnog. Odgovor je jednostavan.

Nadalje, iz mailova i dokumentacije je isto tako jasno kako su Plenković i Dalić, ne vodeći računa o javnom interesu i transparentnom vođenju procesa sanacije Agrokora, privatnim osobama, koje nisu bile vezane ni za jednu javnu funkciju, odavali ne samo povjerljive pravne i financijske podatke nego i sadržaje povjerljivih razgovora članova Vlade s investitorima, bankarima i diplomatima iz Rusije te ostale pravne i financijske podatke koji nisu bili poznati javnosti.

Naime, vlasnici i predsjednici brokerskih kuća, konzultantskih tvrtki i odvjetničkih ureda tajno su radili za vladu na pripremi zakona te izvukli osobnu korist s obzirom na to da je na kraju, na ime savjetničkih usluga, iz Todorićeve bivše tvrtke u posljednjih godinu dana izvučeno više od pola milijarde kuna.

Nadam se da je sad svima jasno kako je sazrelo vrijeme da konačno krenemo u ustrojavanje hrvatskog prvosuđa koje će dokinuti AVNOJ-sku maksimu koja danas glasi: ‘nema kaznenog djela ako je nešto počinjeno u interesu partije-stranke’. Nužno je provesti cjelovitu i to funkcijsku lustraciju hrvatskog pravosuđa.

Pero Kovačević

Uskok odbacio kaznene prijave Živog zida i Slobodne Hrvatske u ‘aferi Hotmail’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori