Pratite nas

Komentar

Alan Ford i TNT u Banskim dvorima

Objavljeno

na

Predsjednik Vlade Tihomir Orešković preskočio je u Hrvatskoj previše toga, ali je još mlad, agilan, ambiciozan i svježeg uma pa može nadoknaditi; već je uočen njegov solidan napredak u hrvatskom jeziku.

Da je u mladosti čitao sjajan strip „Alan Ford“ možda bi primijetio da cirkus oko šefa SOA-e sve više sliči upravo na „Cvjećarnicu“ i grupicu čudaka poznatu kao super tajnu grupu TNT. A strip je doista zabavan i poučan; urnebesno smiješan, ako se ne događa u stvarnosti, u tvojoj zemlji, na primjer. Ako postane zbilja, onda to ni za koga nije dobro i nije više smiješan. Zar svijetu šaljemo poruku da smo mala zemlja za veliku sramotu?

[ad id=”93788″]

Dolaskom Tihomira Oreškovića za mandatara i na čelo Vlade, većina je očekivala, dapače, bila uvjerena da je Hrvatska izašla iz politikantskog blata i da smo konačno dobili pravog anglo-sakskonskog menedžera-premijera, još k tome i hrvatskih korijena; čovjeka sjajne karijere, na svom mjestu, umješnog u financijama i gospodarstvu. Pretpostavili smo da Tim Orešković iz naravi svoje profesije ima izravan pristup bankama, svjetskom kapitalu i ljudima iz „financijskog ceha“.

Tomislavu Karamarku se čak vrlo ozbiljno spočitavala Oreškovićeva posvemašnja neupućenost u unutarnju politiku i odnose među strankama, nepoznavanje političara, medija i hrvatske političke scene. Drugi su pak bili nezadovoljni, jer su na mjesto prvog čovjeka Vlade željeli vidjeti rasnog političara sa poznatim i preporučljivim političkim atributima, međutim bilo je očigledno da jedino međustranački kompromis „trećeg čovjeka“, dakle ni HDZ-ov ni MOST-ov čovjek, može i smije sastaviti Vladu Domoljubne koalicije i MOST-a.  >>Ivan M. Ban: Tko Timu bira tim?

I svi dobronamjerni su se prevarili i neugodno iznenadili u Timu Oreškoviću, čak su i oni sveznajući pametnjakovići ostali zatečeni. Umjesto rezolutnog tehnomenedžera i čovjeka sklonog pozitivnim brojkama, koji će jasno i glasno reći: „ovaj proračun nema predviđen manjak, niti jedne kune, i nećemo se zadužiti, pa nas samo drastično pojeftinjenje države može spasiti!“, Orešković je skrojio standardni hrvatski proračun sa sedam milijardi kuna manjka i tako najavio daljnja zaduživanja. I vjerojatno barem još jedan rebalans do konca godine. To bi znao svaki njegov prethodnik, svaki zastupnik u Hrvatskom saboru i nešto pismenija domaćica. To nije iskorak prema najavljenim reformama, taj proračun u sebi nema dovoljno novog i reformskog.

Orešković se u tajnosti pripremao za dužnost predsjednika Vlade čitajući Ivu Andrića ili bio na dodatnoj izobrazbi kod Alije Izetbegovića ili nekog sličnog pehlivana. Napajajući se bizantizmom, čim je zasjeo na mjesto predsjednika Vlade, počeo se baviti kadrovskim križaljkama, spletkama, unutarnjom politikom, intrigama, strankama… Službama i polugama moći, upravljanjem ljudima i njihovom kontrolom. Zanemario je izborne pobjednike i od izbora ministara i šefa SOA-e napravio politikantsku malu maturu i svoju veliku predstavu. Kao da nikad Kanadu vidio nije, kao da ne shvaća da je za taj ples potrebno dvoje, naime Republika Hrvatska ima i Predsjednicu, uvijek kad je riječ o sigurnosti i državnim interesima. Tako bar kaže Ustav Republike Hrvatske. Predsjednica je izabrana izravnom voljom naroda, Tihomir Orešković na izborima za Sabor 8. studenog, po svemu sudeći, nije ni glasovao! Zoran Milanović je neubrojiv čak i kad je suzdržan pa želi demantirati glasine o svojim pomračenjima, ali ovako bi nekako baš Zoki, zagovornik politike “Mi ili oni”, zamišljao i provodio kohabitaciju s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, tu negdje samo puno grlatije.

Tim Orešković ima pravi komitetski trzaj za kadriranje; pravi personalac, kako se to nekad u propaloj državi govorilo. Gdje je to tako brzo mogao naučiti, samo geni ili ipak nekakva tajnovita priprava?

Zahvaljujući takvim Oreškovićevim potezima, imena kandidata za ravnatelja SOA-e razvače se medijima kao turska sapunica. Lakše je nabrojati tko nije kandidat! S Draganom Lozančićem mediji peru usta kao da je celebrity. Tu nešto debelo ne valja i nije u skladu sa zakonom: riječ je o tajnoj Službi i tajnovitost se podjednako odnosi na djelatnike, šefove odjela kao i na ravnatelja. Ta njihova imena i dužnosti u SOA-i nisu za javnost, nego isključivo dio sigurnosnog sustava RH. Dakle već imamo nekolicinu imena: Lea Glavan, koja je već radila u SOA-e, Robert Filipović, šef operative SOA-e, Marin Vlasnović, radi već u SOA-i, pa Toni Matas, šef SOA-inog centra Zadar. Njega je navodno Tihomir Orešković odbio zato jer je jedan od kandidata HDZ-a(?!), s drugim kandidatom se Tomislav Karamarko ne želi izlijetati i licitirati, jer se sve pretvorilo u igrokaz koji nalikuje na stočni sajam.

Treba li javnost uopće znati da navedene osobe rade u SOA-i, nije li to državna ili službena tajna ili je svrha ovakve Oreškovićeve licitacije da mediji malo po malo objave sve djelatnike SOA-e, jer je i to način drukanja i denunciranja tajnih agenata? No, za spomenute ljude makar znamo da su vlasnici hrvatske putovnice, dakle i hrvatski državljani, ali postoje neke dvojbe oko državljanstva pojedinh ravnatelja SOA-e. Vrlo zanimljivo, zato jer je i njihova „povijest bolesti“ pomalo neobična. Naime negdašnji ravnatelj Veselko Grubišić bio je osoba bliska britanskim središtima moći i vlasnik australske putovnice, dakle australski državljanin; Dragan Lozančić, vlasnik je i američke putovnice, američki državljanin, navodno Oreškovćev favorit, Danijel Markić, vlasnik je i francuske putovnice, dakle i on je i strani državljanin.

Članice NATO-a saveza različito su regulirale državljanstvo za djelatnike tajnih službi, međutim za rad u takvim službama važno je da sva takva „strana državljanstva“ dolaze iz članica NATO-a, dakle iz prijateljskih zemalja, a onda je lako kod prijateljskih službi raspitat se o takvom „stranom državljaninu“ i dobiti provjeru… Što se Hrvatske tiče, može se slobodno reći kako je malo neobično da su dva posljednja ravnatelja imala i strano državljanstvo, a sprema se i treći?! Ipak najveća šteta ovakvih javnih dražbi i licitiranja je ta da se kroz licitaciju šefa SOA-e provukla vijest kak se u mandatu Dragana Lozančića SOA-e približila iranskim Službama, tj. da je približavanje američkih iranskih službi išlo preko SOA-e, i da bi izbor Danijela Markića bio logičan, jer bi se takva politika približavanja uspješno nastavila (ako je tako, zašto ne uzeti nekoga izravno iz Sarajeva, koji već govori i piše Farsi). A onda se još razaznaju međukoraci prema Amerikancima i sve postaje groteska i bijedni amaterizam dekoriran domaćim blentavcima, tzv. ekspertima i vojnim analitičarima koji u mikrofon govore sve onu što im majke i supruge kod kuće ne daju izgovoriti.

[ad id=”93788″]

I kao što je u „Alanu Fordu“ broj Jedan govorio velikim povijesnim osobama od Homera do Napoleona: „prestar sam da te slijedim u tom poduhvatu, ali poslušaj moj savjet“, tako ću i ja poručiti predsjedniku hrvatske Vlade: „drži se onoga što znaš, svoga zanata“.

Samo pala mi je jedna neugodna misao na pamet: kad je 1992. Milan Panić postao premijerom Jugoslavije (inače generalni direktor međunarodne farmaceutske kuće ICN), tj. Srbije, kratko je trajao, ali je na koncu njegova mandata Srbija ostale bez Galenike! I Milan Panić je znao svoj posao.

L. C./Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

DUJMOVIĆ: Bajaga je ili glup ili pokvaren!

Objavljeno

na

Objavio

Neki dan na tri stranice intervju Ivana Jakovčića u Večernjem, a da mu se nije postavilo jedno jedino pitanje koji bi mu svaki hrvatski građanin postavio “ kako gleda na činjenicu da je Bajaga koju noć prije Oluje pjevao Martićevcima u Kninu bodreći ih uoči Oluje u kojoj su nota bene sudjelovali i istarski Hrvati”? I po čemu je ta cinjenica irelevantna moralno i ljudski i danas i sutra? I kako u tom kontekstu sučeliti odluku da Bajaga u Arenu može, a Thompson ne može? Piše Tihomir Dujmović

Onda pak tekst u Jutarnjem gdje Bajagin menager detaljno raspreda gdje će sve Bajaga pjevati po Hrvatskoj ali opet, kao po nečijoj komandi, nema pitanja o sramnom Bajaginom koncertu u Kninu! Niti jednoj jedinog pitanja o meritumu! Kao da čitamo Borbu, komunistički Vjesnik ili beogradsku Politiku osamdesetih! Čisti agitprop! Branimo Bajagu pod svaku cijenu i prešutimo sve što ga kompromitira! No i brojni drugi mediji se prave blesavi!

Tko je bio u ovom ratu, tko je osjetio rat, tko je ikada doživio jednu granatu makar na sto metara od sebe, tko je ikada bio na prvoj crti bojišnice dok mu je žena u podrumu u samrtnom strahu privila dijete k sebi moleći se Bogu da grad ili selo ne padne znajući da će u tom slučaju biti zaklana, taj nikada neće zaboraviti da je topnike na drugoj strani koju noć prije Oluje pjesmom hrabrio i bodrio Momčilo Bajagic Bajaga!

On je sam u jednom intervjuu priznao da je pjevao i u Banja Luci i u Kninu 1994 godine dakle o toj činjenici nema dileme. Bajaga jedino tvrdi da je drzao humanitarni koncert za djecu bez roditelja, ali mi uvjjek u toj analizi protivničke strane cujemo da su tamo bili kuhari, bolnicari, eventualno strazari kad god nekoga iz tzv.. Krajjne pitate sto je radio u ratu. Svi su bili kuhari, kuriri, eventualno radio vezisti! Pa je onda i Bajaga pjevao humanitarno !!!Bajaga o tome na jednom mjestu kaze:” Zamislite, da li ima problema što sam u Banja Luci i Kninu pjevao humanitarno? Što bi onda bio pandan tome da se ljutim ako neki hrvatski bend svira za djecu Zrenjanina ili Niša! Pa za vrijeme rata su pjevali i hrvatski muzičari”.

‘Kreće armija srpska, i jednom zauvek, sve će da vas smrska’

Bajaga je ili glup ili pokvaren! Jer on je pjevao u okupiranom Kninu a njemu je to irelevantno! A to je srce problema!
Pjevali su i hrvatski glazbenici u ratu, veli Bajaga. Da, ali nije hrvatska vojska okupirala dio Srbije nego obratno! Nisu hrvatski glazbenici pjevali na okupiranom srbijanskom tlu! Ali je on pjevao u okupiranom Kninu. I njemu to ni onda ni danas nije problematično. Jeste li glupi gospodine ili ste pokvareni?

Bajaga bi htio biti američki liberal i demokrat i u isto vrijeme pjevati američkim vojnicima u Vijetnamu! Perverznije od toga je jedino činjenica da su se ovdje pojavila dva vijetnamca, Gibboni i Mile Kekin, koji brane agresorsko glazbalo!

Dujmović: Hrvati Istre, dok Vama u Areni pjeva Bajaga mom prijatelju Ivanu previjaju rane od tog “smrskanja”

Pjevati 1994 u Banja Luci i Kninu se nije moglo bez odobrenja Karađića i Martića, ali niti bez stanovitog Bajaginog političkog slaganja sa tim likovima! Vidite, Bajaga je na Martićev poziv pristao! Pristati pjevati u okupiranom Kninu, pristati pjevati u Karadžićevoj Banja Luci, to bez stanovitog razumijevanja tih politika nije moguće! A pjevati četnicima uoči Oluje, to ne može svatko I nije to ni napravio svatko! Ali, Bajaga jest!

Pjevati četnicima u Banja Luci i Kninu uoči Oluje znači poslati jasnu poruku: ja sam Vaš! Ja sam s Vama! Iz Beograda sam povukao da bih vam to dokazao! Kao što Mile Kekin pjeva Hrvatima “ ja nisam vaš! Moji su pobjedili 1945”!

Da ga je 1994 godine Gojko Šušak pozvao da svira za ne znam kakav humanitarni koncert Mile Kekin bi to odbio! Jer, je tadašnja hrvatska borba suprotna intimnim Kekinim uvjerenjima! “Ja nisam vas! Moji su pobijedili 1945”! Sve razumijemo: 1995 je nastala hrvatska, a 1945 jugoslavenska država! Ti dakle nisi za hrvatsku, Mili Kekinu fali jugoslavenska država.
Odnos dakle prema tom Bajaginom koncertu je odnos prema Domovinskom ratu. I stoga se Gibboni svojim držanjem prema Bajagi ušetao u minsko polje.

Gibonni je sjajan glazbenik, Gibboni je iznimno talentiran, no obzirom da se sada na Bajaginom koncertu u Puli pojavio sa superlativima o samom Bajagi, postavlja se pitanje zbog čega preko gore navedenih činjenica prelazi sa takvom lakoćom? Ako je ova tema borba za drustvenu moralnu normu, a jest,onda se moramo dogovoriti sto je moralno. Drzanje Olivera Dragojevic koji kao goli moralni ekstrakt kaze” nikad necu svirati u Beogradu” ili je moralna norma Tereza Kesovija koja je i nakon sto su joj cetnici srusili kucu i pred tv kamerama pokazivali sadrzaj njenog ormara kako bi je ponizili na svaki nacin, otisla u Beograd za bolji honorar i drzala koncert pod nazivom “ prijatelji stari gdje ste”?

Mi se moramo dogovoriti tko je tu moralan, a tko zasluzuje prijezir. Neka Gibonni obiđe hrvatske ratne vojne invalide, neka ih pogleda u oči i neka njima kaze da je covjek kojj je pjesmom stajao iza srpskog nišanđije sto je iduce jutro raznio ruku ili nogu hrvatskom branitelju “ jedan jako dobar covjek” kako je rekao za Bajagu u pulskoj areni!

Jer na dugom frontu pokušaja izjednačavanja krivnje za zadnji rat, na širokom frontu manipulacija na temu kako je to bio građanski rat nalazi se i nagazna mina pod nazivom Momčilo Bajagić Bajaga! Ako on ne treba snositi nikakvu moralnu odgovornost za svoj četnicki pjevački staž, onda je u određivanju moralnih kriterija vojnički receno, palo važno uporište i otvara se široko polje koje će popuniti vojska sličnih Martićevih i Karadžićevih pristalica! Jer, znate, nisu baš svi pjevali u Kninu! Niti su svi bili pozvani u Knin!

Nećemo dakle jednako tretirati nekog Balaševića i Bajagu! Nisu isto Tereza i Oliver! Ta ambicija da se sve gurne u isto blato, taj naglašeni moralni relativizam, ta koordinirana sutnja o Bajaginom koncertu u Kninu , to medijsko prešućivanje Oliverovog moralnog stava, sve je to jedna te ista melodija!

A ona se pjeva u isto vrijeme dok se Thompsonu zabranjuje pjevati.

“Bajaga je dobar čovjek”, imao je potrebu u sred pulske arene reći Gibboni, a je li Thompson dobar čovjek? Pogledajte tu solidarnost Gibonija i Mile Kekina prema nekome tko je pjevao četnicima uoči povijesne bitke i paralelni odijum prema bivšem branitelju koji se ne odriče pozdrava ZDS. Taj stav, taj gard, to uvjerenje da kad moraš birati izmedu ZDS i nekoga tko je nedvosmisleno bio na drugoj strani, ti podmetneš leđa za onoga tko je u ratu pjevao i Karadžiću i Martiću u korist, to je definicija hrvatskog jugoslavenstva i samo srce mentalnog gradanskog rata koji traje u ovoj zemlji. Nismo li taj film vec gledali?

Osim toga, činjenica da hrvatska glazbena scena cehovski ako nikako drugačije nije stala iza Thompsona a Gibboni i Hladno pivo tako srdačno i iskreno opraštaju Bajagi nešto neoprostivo, skandalozno je samo po sebi.

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bujanec: Klasić na RTS-u – Kako odvratno ulizivanje ‘komšijama’

Objavljeno

na

Objavio

HRVOJE KLASIĆ UPRAVO NA RTS-u: Žali za Jugoslavijom, govori na tečnoj ekavici, relativizira se krivnja za rat, prikazuju traktorske kolone poslije ‘Oluje’, a “negativac” je čak i Zvonimir Boban – zbog napada na jugo-milicajca u Maksimiru!

Klasić je nastup u RTS-ovom specijalu povodom 60 godina televizije završio sa željom da jednog dana gleda Srbiju u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva!

Kako odvratno ulizivanje “komšijama”…

Sada čekamo Klasićev povratak iz Beograda i sličan nastup na Hrvatskoj televiziji, koja mu navodno, isplačuje čak i honorar, komentirao je Velimir Bujanec.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari