Pratite nas

Gost Kolumne

Aleksandar Vučić je jedini Albanac koji će navijati za Ruse?

Objavljeno

na

Nakon nogometne utakmice Hrvatska-Danska, svi su se složili da je najzaslužniji za hrvatsku pobjedu upravo hrvatski vratar, Danijel Subašić. Srbijanska je reprezentacija ispala s prvenstva u Rusiji, no nakon hrvatske pobjede, Srbi su ipak pronašli utjehu; naime, prema pisanju srbijanskih medija, Subašić je ni manje ni više nego Srbin i sad bi svi Hrvati i cijela hrvatska država trebala upravo Srbima (t.j. Srbinu) zahvaljivati na svojem uspjehu na svjetskom prvenstvu.

Nakon srpskog Dubrovnika, srpskog Splita, srpskog Zadra, srpskog Marulića, srpskog Držića, srpskog Meštrovića, srpskog Boškovića, srpskog Starčevića, evo napokon dobismo i srpskog Subašića. Lako je biti Srbin; čekaš drugoga da uspije i onda ga prisvojiš.

Srbijanski je predsjednik Aleksandar Vučić također komentirao uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije te njezino subotnje sučeljavanje s ruskom reprezentacijom: „Smatram da Hrvatska ima jedan od najboljih timova na Svjetskom prvenstvu, a razumije se – navijat ću za Rusiju.“

Svima je jasno da se Hrvati i Albanci izrazito vole i poštuju; oba su naroda dugo bila pod tuđinskom čizmom, oba su naroda stradala u komunizmu i od velikosrpske agresije, broj hrvatskih branitelja albanske narodnosti u Domovinskom ratu je izrazito visok, oba su naroda prozapadni, proeuropski i proamerički orijentirani, a Albanci su Hrvatima, zbog talijanskog utjecaja kroz povijest kulturno bliži no ostali balkanski i „vizantski“ narodi. Sve u svemu, hrvatsko-albanski odnosi jesu dosta dobri, stoga ne čudi što Albanci gotovo jednakom žestinom kao Hrvati navijaju za hrvatsku reprezentaciju na svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji; s jednim jedinim izuzetkom.

Naime, jedini Albanac koji će navijati za Rusiju prilikom utakmice Hrvatska-Rusija, bit će spomenuti srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Vučićev otac nije, kako to tvrdi srbijanski predsjednik u svojim službenim dokumentima Anđelko Vučić, već je to navodno albanski novinar Fahri Musliju. Vučić je mnogo sličniji Albancu s Kosova Fahriu Musliju nego Anđelku Vučiću, Srbinu iz Čipuljića kraj Bugojna u BiH, a stvari postaju jasnije kad se znade da je Vučićeva majka Angelina, isto novinarka, dijelila redakcijsku sobu s Fahrijom Musliju prije dosta godina, dok su radili kao novinari.

Također, svi smo imali prilike posvjedočiti Vučićevoj visini – visok je 1,99, odnosno praktički 2 metra. Vučićev „formalni“ otac Anđelko, visok je 176 cm, dok visina albanskog novinara Muslijua iznosi 202 cm, t.j. više od 2 metra. Osim istih crta lica, nosa, očiju i spomenute visine, Musliju i Vučić imaju iste, pjesnički kazano, medene usne ist nos i uši. Narodski rečeno, Vučić je pljunuti otac, liče ko jajae jajetu.

Prema tvrdnjama srbijanskog novinara Milovana Brkića, prije više od desetljeća je obavljena DNK analiza koja je potvrdila gornje navode o kojima potiho bruji cijela Srbija. Isto tako, Vučićev brat po majci, Andrej Vučić, prema pisanju njemačkih i američkih medija, vodi jedan od najvećih (albanskih!) narko-kartela u Europi i glavna je omča oko vrata srbijanskom predsjedniku koju povremeno stežu europske obavještajne službe radi postizanja političkih ciljeva te ispunjenja političkih dogovora. „Poslovanju“ svoga polubrata sa zloglasnim klanom Osmani kumuje osobno Aleksandar Vučić; pa tko će pomoć’ ako ne svoj svome!

Da jabuka ne pada daleko od stabla vidimo i po tome što se Srbija pod Vučićem sprema priznati Kosovo. Cjelokupna Vučićeva politika, otkako je postao predsjednik vlade, a potom predsjednik ide u smjeru priznanja Kosova; izdajica države možeš biti, ali ne i izdajica (na)roda! Dakle, ne radi se o pritisku međunarodne zajednice, već o osobnoj agendi.

Uzev sve ovo u obzir, ostaje nejasno zašto Vučić navija za Rusiju kad nikomu od njegovih sunarodnjaka to nije ni na kraj pameti? Čemu himba, čemu obmana i opsjena; postani ono što jesi, netko je davno napisao.

Kad već hrvatska Predsjednica ide kroz koji mjesec u službeni posjet Srbiji, valjalo bi joj prije otići na Kosovo ili u Zagreb pozvati kosovskog predsjednika Hashima Thaçia. Prvo, Thaçi je ratovao za slobodu kao i hrvatski branitelji, drugo privržen je i sklon Hrvatima, treće – navija za Hrvatsku – i četvrto, ponosi se činjenicom što je Albanac. Dakle, prije posjeta Vučiću koji se srami svoje albanske krvi, trebalo bi službeni posjet obaviti s čovjekom koji se ponosi svojim albanskim rodom! Uostalom, hrvatska bi Predsjednica tako mogla s još jednim Predsjednikom navijati za Hrvatsku, odnosno za Vatrene!

Josip Gajski/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Višnja Starešina: Problem s migrantima pred eskalacijom, a Hrvatska okreće glavu

Objavljeno

na

Objavio

Hoće li migrantski val koji postaje neizdrživ za Veliku Kladušu i Bihać biti vraćen onamo odakle je stigao – prema Sarajevu, uz afirmaciju pravne države i nalaženje načina da se pomogne ljudima kojima je to potrebno u skladu sa zakonima i vodeći računa o vlastitoj sigurnosti. Ili će Hrvatska ‘nevidljivo’ propuštati migrante prema zapadnoeuropskim zemljama, odakle će nam se vrlo brzo vratiti kao destabilizacijski ‘hot spot’!?

Ako vjerujete hrvatskim institucijama i vijestima glavnostrujaških medija, hrvatska granična policija čvrsto drži pod nadzorom hrvatske granice i uspješno odolijeva pritisku migranata iz BiH, poput onoga najvidljivijega na graničnom prijelazu Maljevac. Premijeru Plenkoviću i njegovu ministru unutarnjih poslova u interesu je održavati takvu sliku jer ona podupire hrvatske ambicije o skorašnjem ulasku u sustav Schengena.

Ne mogu si pomoći, ali ja ipak više vjerujem svojim očima, svojim prijateljima i znancima, njihovim očima i spoznajama. A one kažu da su skupine migranata koji se nastoje dočepati slovenske (schengenske) granice, a onda Zapadne Europe, svakodnevica u Karlovačkoj županiji, osobito u Lici, Gorskom kotaru i dugoreško-ozaljskom području, zatim u Istri, oko Samobora…. Također kažu da su na svoje oči vidjeli da je aktualni migrantski prosvjed na bosanskohercegovačkoj strani graničnog prijelaza Maljevac samo predstava tijekom koje nekoliko stotina metara niže migranati vrlo organizirano, čamcima preko rijeke Gline, prelaze u Hrvatsku i zatim opet organizirano preko Kupe, Korane, Mrežnice, Žumberačkoga gorja i Plešivice uhodanim putovima dolaze do slovenske granice, gdje ‘nestaju’. Dok ih hrvatska policija čeka na mostovima, oni putuju čamcima.

Na rubu pucanja

Za one koji su sve to vidjeli na licu mjesta nema nikakve sumnje da organizirani dolazak migranata u Bihać i Veliku Kladušu, uz hrvatsku granicu, ima prešutnu organizacijsku potporu sarajevskih institucija, da netko vrlo izdašno financira njihov put u Europu, da su priče o ženama i djeci samo medijski ‘bomboni’ jer su devedesetak posto putnika muškarci, vojno sposobni, gotovo stopostotno bez ikakvih dokumenata o identitetu, da dolaze iz islamskih država od Pakistana i Afganistana preko Sirije i Iraka do Alžira i Nigerije.

Vjerujem onima koji su svojim očima vidjeli i gledaju da je situacija u Bihaću, Kladuši i okolici na rubu pucanja, da se domaće stanovništvo, mahom bošnjačko, osjeća sve ugroženije od tako velikog broja pridošlica, da ono što se možda prije tri-četiri mjeseca činilo kao izvor lake zarade – trgovina, najam soba, pa i pripomoć u ilegalnom prelasku granice – danas postaje ozbiljan sigurnosni problem. Nakon što padne mrak, kažu ljudi, migranti vladaju njihovim mjestima. Vjerujem i Muji Koričiću, novoimenovanom policijskom komesaru Unsko-sanskoga kantona, kad kaže da samo u tom kantonu trenutačno boravi oko četiri tisuće migranata i da je u posljednja četiri mjeseca evidentirano čak 250 kaznenih djela, od pokušaja ubojstva, silovanja, teških krađa i krađa automobila do provala. Vjerovala bih mu da je spomenuo i veće brojeve.

Destabilizacijski ‘hot spot’

No gotovo je nevjerojatno koliko hrvatska državna politika okreće glavu od tog problema koji će uskoro eskalirati. Milanovićeva je vlada s Angelom Merkel prije tri godine pozivala migrante da samo dolaze i prolaze granice, da za njih europski zakoni ne vrijede.

Zagovarala sam i tada drukčiji pristup: najprije nadzor nad vlastitim granicama, a onda pomoć onima kojima je potrebna koliko je moguće. I upozoravala na ono što se danas već događa: na promjenu zapadnoeuropskih društava i političku radikalizaciju. Ali, priznajem, Milanovićeva je vlada barem imala jasno stajalište o migrantima. Potpuno suprotno mome, ali jasno. Još u to vrijeme Hrvatska je dobila žicu na svojim zapadnim šengenskim granicama (Mađarska, Slovenija) koja će se svakim danom, kako se politika ‘otvorenih vrata’ pokazuje pogrešnom, sve više učvršćivati, a zajedno s njom tone i njezina glavna promotorica, kancelarka Merkel. Novi korak prema tome napravljen je je na lokalnim izborima u Hessenu.

Postupanje u aktualnoj migrantskoj krizi bit će jedan od važnih čimbenika koji će odrediti geopolitičku budućnost Hrvatske – uza stabilnu, ali konzervativnu Srednju Europu ili uz razbarušeni i vječno nestabilni Zapadni Balkan.

Zato je vrlo važno kako će se rasplesti ta migrantska kriza uz granicu s BiH: hoće li migrantski val koji postaje neizdrživ za Veliku Kladušu i Bihać biti vraćen onamo odakle je stigao – prema Sarajevu, uz afirmaciju pravne države i nalaženje načina da se pomogne ljudima kojima je to potrebno u skladu sa zakonima i vodeći računa o vlastitoj sigurnosti. Ili će Hrvatska ‘nevidljivo’ propuštati migrante prema zapadnoeuropskim zemljama, odakle će nam se vrlo brzo vratiti kao destabilizacijski ‘hot spot’. Kao što, uostalom, i planiraju oni koji drže ključeve njihovih putovanja.

Višnja Starešina
Lider/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Ustavni sud BiH šutnjom o apelaciji Borjane Krišto gura BiH u sve veću agoniju

Objavljeno

na

Objavio

Početkom godine, točnije 12. siječnja predsjedateljica Zastupničkog doma Parlamenta BiH Borjana Krišto podnijela je zahtjev Ustavnom sudu BiH da ocjeni usklađenost članka 8. stav 3 Ustava FBiH “u Domu naroda Parlamenta FBiH bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu”, piše Milan Šutalo/HMS

Ustavni sud BiH odluku o apelaciji Borjane Krišto mogao je donijeti za 5 minuta, jer se radi o članku koji je gotovo identičan članku 10.12. stavak 2. Izbornog zakona BiH  da se iz svakog kantona bira najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin u Dom naroda Parlamenta FBiH ako takav postoji u zakonodavnom tijelu kantona, kojeg je Ustavni sud BiH ocjenio neustavnim, suprotnim nadrkrovljujućem ustavnom načelu o konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda, jer omogućava da jedan narod drugome bira predstavnike u Dom naroda, i nakon što ga Parlament BiH u zadanom roku od 6 mjeseci nije izmjenio stavio ga izvan snage.

Da se rukovodio vlastitom presudom da svi niži ustavi i zakoni trebaju biti usklađeni s presudom U-23/14 po apelaciji Bože Ljubića, Ustavni sud BiH bi naložio Parlamentu Federacije BiH da u roku od 6 mjeseci izmjeni članak 8. stav 3 Ustava FBiH, te ga stavio izvan snage ukoliko bi Federalni parlament odbio to učiniti u zadanom roku. Time bi apelacija zastupnice Krišto bila izlišna.

Neshvatljivo odugovlačenje donošenja jedino moguće i logične presude kojom bi spomenuta odredba Ustava FBiH bila proglašena suprotnom Ustavu BiH stvorila je uporište bošnjačkim hegemonistima za odbijanje bilo kojeg modela izmjene Izbornog zakona BiH koji bi osigurao da u Klubove Hrvata, Bošnjaka i Srba Federalnog doma naroda budu izabrani legitimni predstavnici ta tri naroda, što zahtjeva presuda Ustavnog suda BiH.

Podsjetimo, Bošnjaci su u još aktualni Dom naroda  Parlamenta FBiH izabrali , uz cijeli bošnjački Klub i četvoricu izaslanika u Klub Hrvata, tri četvrtine srpskog kluba i cijeli Klub Ostalih, što im je omogućila, od kraja prošle godine neustavna, a od sredine ove godine i nevažeća, odredba Izbornog zakona BiH. Bošnjačke stranke, razumljivo,  žele zadržati status quo, jer im zahvaljujući nametnutim amandmanima na Ustav FBiH omogućuje da s jednom trećinom (šest) izaslanika u svakom od nacionalnih klubova izaberu izvršnu vlast u FBiH, predsjednika i dva dopredsjednika FBiH te federalnu vladu, bez stranaka koje su izabrali Hrvati i tako hrvatsko-bošnjački Federaciju pretvore u bošnjački entitet. Taj plan već su provele u dva mandata kroz vlast “Alijanse” i “Platforme” i tog luksuza se, očito, ne žele odreći.

Sve dok postoji članak 8. stav 3 Ustava FBiH bošnjačke stranke insistirat će na tome da se iz svake županija bira najmanje jedan izaslanik svakog konstitutivnog naroda, iako je jasno da je taj članak u suprotnosti s presudom Ustavnog suda BiH koji je istu takvu odredbu Izbornog zakona izbrisao kao neustavnu. Svako riješenje koje je u skladu s presudom Ustavnog suda BiH oni će proglašavati diskriminirajućim, fašističkim, rasističkim, udarom na Ustav FBiH, rušenjem Federacije… sve dok Ustavni sud BiH ne presudi po apelaciji Borjane Krišto- na jedino mogući način- da članak 8. stav 3 Ustava FBiH proglasi suprotnom Ustavu BiH, jer se radi o članku gotovo identičnom članku 10.12. stavak 2. Izbornog zakona BiH kojeg je isti taj Ustavni sud BiH proglasio neustavnim. Svakom drugačijom presudom Ustavni sud BiH poništio bi vlastitu presudu po apelaciji Bože Ljubića i definitivno izgubio svaki kredibilitet i autoritet.

No ključno pitanje je zbog čega Ustavni sud BiH ni nakon devet i pol mjesci ne donosi presudu o nečem o čemu se presuditi može za pet minuta. Motivi ustavnih sudaca, među kojima su po dva Bošnjaka, Hrvata i Srbina i tri stranca nisu poznati, no posljedice jesu -produbljivanje ustavne krize i nastavak agonije. Teško se oteti dojmu da je određenim centrima moći upravo to cilj.

Milan Šutalo/HMS

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari