Pratite nas

Komentar

Alijini zagrebački osmjesi i godišnjica trusinskoga očaja

Objavljeno

na

Nakon što su odzvonila i posljednja uskrsna zvona, imam potrebu osvrnuti se na zagrebački uskrsni dar hrvatskomu narodu u BiH. Toplo smo iz hrvatske metropole pozdravljeni izložbom nasmiješenih predsjednikovih portreta, i to na uočnicu godišnjice trusinskoga pokolja, a unutar ovogodišnjega vremena korizmene priprave za proslavu uskrsnuća Spasiteljeva. Počašćeni smo darom sličnim onima koje iz Zagreba počesto primamo onda kada Hrvatskoj ne gori pod nogama.

Ne, nisu to nasmiješeni portreti pokojnoga prvog hrvatskog predsjednika, njegov je zagrebački spomenik išaran nešto ranije. Izložba, otvorena 14. travnja u Novinarskomu domu pod imenom Predsjednik izbliza, nasred Zagreba u široke osmijehe razvlači lice vrhovnoga zapovjednika Armije RBiH čiji vojnici iza sebe ostaviše trusinske leševe i još nebrojena hrvatska stratišta iz 90-tih godina prošloga stoljeća!

Izložbu Alijinih osmjeha otvorio je njegov sin Bakir koji je, dva dana poslije, upravo na trusinsku godišnjicu, na grobu ratnoga zločinca Rasima Delića, haašku presudu tomu generalu Armije RBiH nazvao ”nepravdom”, a osuđen je po zapovjednoj odgovornosti nad pripadnicima mudžahedinskih postrojbi u sastavu Armije iza kojih su, po brdima i poljanama, po selima i gudurama Središnje Bosne i neretvanskoga kanjona ostala unakažena tijela ubijenih u obredima koje zapadni svijet 20. i 21. stoljeća ne poznaje.

U Zagrebu 21. stoljeća, agilna Radnička fronta ne poima Alijine osmijehe u ovo tegobno vrijeme sablaznima… Ni toj fronti ni Novinarskomu domu, očito nikomu, nije sablažnjiv zagrebački nastup čovjeka koji je, izbornim inženjeringom, za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH instalirao prvoga Hrvata među Bošnjacima koji je, pak, na dan između Alijinih zagrebačkih osmijeha i godišnjice trusinskoga očaja, javno poručio kako su agresiju na BiH ”činile susjedne zemlje”.

Zamislim se i upitam ne bi li bilo uljudno odužiti se hrvatskoj metropoli mostarskom izložbom nasmiješenih portreta Ljubomira Bajića… A onda si kažem – Ne bi! Mostar je to civilizacijski nadrastao!

U ono je vrijeme Uskrsli upitao učenike: ”Zar niste mogli jednu uru probdjeti sa mnom?”. Eh, moj Zagrebe, zar nisi mogao jednu uru probdjeti s nama?!

Piše: Darko Juka ‘Preuzeto s FB stranice Darko Juka

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

SPC nije vjerska, nego politička ustanova

Objavljeno

na

Objavio

Vijest kaže kako je srbijanski predsjednik Vučić i u crkvenim krugovima pokušao dobiti saveznike za razgovore s Albancima, ali ni oporba ni SPC ni veći dio srpskog naroda ne pristaje ni na kakve kompromise.

Kad god je riječ o najvažnijim i najosjetljivijim nacionalnim temama s najviše se pozornosti sluša glas Srpske pravoslavne crkve, pa bi neobaviješten promatrač mogao pomisliti da je Srbija izrazito religiozna nacija.

No vjerska odanost Crkvi u narodu gotovo je zanemariva u usporedbi s političkom moći te kultne institucije koja je odigrala sramotnu huškaču ulogu i u agresiji na Hrvatsku.

Beogradski list “Blic” u deset je gradova proveo istraživanje prema kojem “tek svaki sedmi vernik kaže da u crkvu ide redovno, a isti je broj onih koji uopšte ne idu u Božji hram”.

A Arsenije Arsenijević, starješina Vaznesenjske crkve u Beogradu, na čijem području ima 20.000 ljudi, kaže da na nedjeljno bogoslužje dođe oko 200 ljudi, dakle, svaki stoti stanovnik.

I odbijanje suradnje s Vučićem u razgovorima s Kosovom pokazuje staru istinu – Srpska pravoslavna crkva u kojoj vjernika gotovo i nema nije vjerska nego politička ustanova.

Milan Ivkošić / Večernji list

 

Crna Gora je shvatila što je SPC, ali ne i Hrvatska

 

 

Bujica objavila fotografiju: Patrijarh SPC Irinej s četnicima u okupiranom Žitniću kod Drniša!

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zaposlenici Grada Pule darovali krv, ali ne i Boris Miletić!

Objavljeno

na

Objavio

Grad Pula je, kao društveno odgovorna javna uprava, zajedno s Gradskim društvom Crvenog križa i ove godine sudjelovao u akciji darivanja krvi u povodu Svjetskog dana darivatelja krvi. U akciji koja je organizirana u prostorijama Komunalne palače do 14,00 sati 42 osobe pristupile su darivanju, od kojih je sposobno za darivanje krvi bilo 38 osoba.

Krv je donirao i zamjenik gradonačelnika Grada Pule Robert Cvek, i predsjednik Gradskog vijeća Grada Pule Tiziano Sošić koji su svojim primjerom doprinijeli hvalevrijednoj akciji.

„Drago mi je što smo dio ove akcije, što ovom humanom gestom, pokazujemo osviještenost o potrebi darivanja krvi“, kazao je zamjenik gradonačelnika Robert Cvek.

Gradonačelnik Boris Miletić, usprkos isticanju osviještenosti od strane njegovih najbližih kolega, ipak nije sudjelovao u akciji darivanja krvi, što je vrlo čudno, a posebno kada se uzme u obzir da na službenoj web stranici Grada Pule, povodom akcije darivanja krvi, stoji:

”Jednom dozom krvi mogu se spasiti tri života. Grad Pula zato ovu akciju želi učiniti tradicionalnom te je održati i dogodine povodom Svjetskog dana darivatelja krvi.”

Gradonačelnik Boris Miletić nije darovao svoju krv, usprkos jasnom isticanju Grada Pule da se tako mogu spasiti tri života. Njegov motiv ostaje nepoznat, pišu Ivijesti.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari