Pratite nas

Komentar

Alijini zagrebački osmjesi i godišnjica trusinskoga očaja

Objavljeno

na

Nakon što su odzvonila i posljednja uskrsna zvona, imam potrebu osvrnuti se na zagrebački uskrsni dar hrvatskomu narodu u BiH. Toplo smo iz hrvatske metropole pozdravljeni izložbom nasmiješenih predsjednikovih portreta, i to na uočnicu godišnjice trusinskoga pokolja, a unutar ovogodišnjega vremena korizmene priprave za proslavu uskrsnuća Spasiteljeva. Počašćeni smo darom sličnim onima koje iz Zagreba počesto primamo onda kada Hrvatskoj ne gori pod nogama.

Ne, nisu to nasmiješeni portreti pokojnoga prvog hrvatskog predsjednika, njegov je zagrebački spomenik išaran nešto ranije. Izložba, otvorena 14. travnja u Novinarskomu domu pod imenom Predsjednik izbliza, nasred Zagreba u široke osmijehe razvlači lice vrhovnoga zapovjednika Armije RBiH čiji vojnici iza sebe ostaviše trusinske leševe i još nebrojena hrvatska stratišta iz 90-tih godina prošloga stoljeća!

Izložbu Alijinih osmjeha otvorio je njegov sin Bakir koji je, dva dana poslije, upravo na trusinsku godišnjicu, na grobu ratnoga zločinca Rasima Delića, haašku presudu tomu generalu Armije RBiH nazvao ”nepravdom”, a osuđen je po zapovjednoj odgovornosti nad pripadnicima mudžahedinskih postrojbi u sastavu Armije iza kojih su, po brdima i poljanama, po selima i gudurama Središnje Bosne i neretvanskoga kanjona ostala unakažena tijela ubijenih u obredima koje zapadni svijet 20. i 21. stoljeća ne poznaje.

U Zagrebu 21. stoljeća, agilna Radnička fronta ne poima Alijine osmijehe u ovo tegobno vrijeme sablaznima… Ni toj fronti ni Novinarskomu domu, očito nikomu, nije sablažnjiv zagrebački nastup čovjeka koji je, izbornim inženjeringom, za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH instalirao prvoga Hrvata među Bošnjacima koji je, pak, na dan između Alijinih zagrebačkih osmijeha i godišnjice trusinskoga očaja, javno poručio kako su agresiju na BiH ”činile susjedne zemlje”.

Zamislim se i upitam ne bi li bilo uljudno odužiti se hrvatskoj metropoli mostarskom izložbom nasmiješenih portreta Ljubomira Bajića… A onda si kažem – Ne bi! Mostar je to civilizacijski nadrastao!

U ono je vrijeme Uskrsli upitao učenike: ”Zar niste mogli jednu uru probdjeti sa mnom?”. Eh, moj Zagrebe, zar nisi mogao jednu uru probdjeti s nama?!

Piše: Darko Juka ‘Preuzeto s FB stranice Darko Juka

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Brane se Varivode, ali o Tepljuhu se šuti

Objavljeno

na

Objavio

Brane se Varivode, ali o Tepljuhu se šuti Obilježen je Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora a među ostalim položen je vijenac ispred razbijene spomen-ploče u Tepljuhu.

Predsjednik splitsko-dalmatinske podružnice Društva logoraša Ivan Turudić izjavio je da bi stav o razbijanju spomen-ploče trebale izreći sve stranke, a istaknuo je kako je “izostala očekivana reakcija” pučke pravobraniteljice Lore Vidović i Vesne Teršelič, voditeljice Documente.

Ne bih se baš složio da je njihova reakcija bila očekivana, ali sigurno ne bi izostala da je bila riječ o incidentu ili “incidentu” koji su napravili “hrvatski nacionalisti” ili o “ustaštvu”. Tako će, na primjer, i pravobraniteljica poput Turudića govoriti o “izostanku reakcija” na “relativizaciju zločina NDH” koji “otvara prostor mržnji”, ali prešućivanje oskvrnuća spomenika hrvatskim žrtvama i ratnicima, među njima i logorašima, ne vodi mržnji.

A ako su šutjeli poslije divljaštva u Tepljuhu, Vesna Teršelič i njezina Documenta svojedobno su marljivo ustvrdili kako je “drveni krst” podignut u spomen srpskim žrtvama u Varivodama “vandalski oskvrnut”.

Tako Vidovićka i Teršelička ne pate od viška uvjerljivosti, koja ionako za njihovu jednostranost nije potrebna.

Milan Ivkošić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Koji jedini narod u Europi nema narodne nošnje?

Objavljeno

na

Objavio

Svojedobno je u Kviskoteci na Hrvatskoj televiziji bilo postavljeno pitanje koje je otprilike glasilo – koji jedini narod u Europi nema narodne nošnje? Odgovor je bio – Srbi.

Potvrđuje to i primjer o kojem je 2008. pisao Jutarnji list – Vrličani su se pobunili pošto je s domjenka u povodu Eurosonga u Beogradu svijetu poslana poruka da je njihova narodna nošnja – srpska.

To je samo jedan od mnoštva primjera srpskog prisvajanja hrvatskoga. Osim velik dio hrvatskog teritorija, Srbi prisvajaju Gundulića, Držića, hrvatsku narodnu književnost… Ono što se na fakultetima u Hrvatskoj uči kao starija hrvatska književnost, za njih je primorska književnost.

Prisvajali su crkvu sv. Spasa, čak i kralja Tomislava, a oni najekstremniji gotovo svekoliku hrvatsku povijest. Posebna su im slabost veliki znanstvenici. Dok je kao predsjednik Srbije prijateljevao s Ivom Josipovićem, Boris Tadić je izjavio da je Ruđer Bošković bio Srbin katolik.

Sada su ogorčeni što će na svjetskoj izložbi „Dubai Expo“ 2020. Hrvatska predstaviti Nikolu Teslu kao hrvatskog znanstvenika i inovatora. Meštrovićev spomenik Tesli u središtu Zagreba sasvim je blizu mjesta gdje su u ratu padale srpske granate, komentirao je Milan Ivkošić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari