Pratite nas

Najave

Alkarske svečanosti – u nedjelju 303. Sinjska alka

Objavljeno

na

Nakon natjecanja u Bari u petak i Čoji u subotu, u nedjelju 5. kolovoza održat će se ovogodišnja 303. Sinjska alka – hrvatska viteška igra kojom se slavi pobjeda nad osmanskim osvajačima u bitci za Sinj 14. kolovoza 1715.

Na taj dan 700 hrvatskih branitelja iz Sinja odbilo je navalu turskoga zapovjednika Mehmed-paše Čelića čija je vojska brojala 60.000 vojnika.

U Cetinskoj krajini još živi predaja kako je Čudotvorna Gospa Sinjska otjerala Osmanlije, a Sinjani su kao vječni zavjet odanosti i poštovanja utemeljili vitešku igru Alku, oživljavajući tako svake godine prve nedjelje u kolovozu svoju slavnu pobjedu. Dva dana prije Alke održava se generalna proba (tzv. Bara), a uoči samog natjecanja druga generalna proba (tzv. Čoja).

U znak priznanja za poticanje domoljublja i očuvanje povijesnih, kulturnih, etnografskih i drugih vrijednosti, Sinjska alka je po međunarodnim mjerilima proglašena pokretnim spomenikom kulture najviše kategorije 1979., a 15. studenog 2010. upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.

Naziv Alka potječe iz turskoperzijskog jezičnog sloja, a znači prsten, obruč.

Sinjska alka danas je jedinstveno viteško natjecanje u Europi. Nastala je početkom XVIII. stoljeća. Inače je nastavak mnogobrojnih viteških nadmetanja što su se održavala u nekim većim mjestima mletačke Dalmacije.

Povjesničari su utvrdili kako povijest Alke pokazuje da se ona u starini trčala u različito vrijeme, a katkad i dva puta na godinu.

Alka se tek od 1849. redovito trčala 18. kolovoza, na rođendan cara Franje Josipa, što je čak utvrđeno i Statutom iz 1902. Od tada se stalno trči u kolovozu (i po novim pravilima), u prvoj trećini toga mjeseca, tako da se i Bara i Čoja i Alka održe u istom mjesecu.

Godine 1991. alkari i alkarski momci bili su jedina hrvatska povijesna postrojba koja je sudjelovala na svečanoj smotri Zbora narodne garde u Zagrebu (28. svibnja). Taj se dan danas slavi kao dan rođenja Hrvatske vojske.

Povijest svjedoči i kako se Alka trčala četiri puta izvan Sinja i to 1832. u Splitu, 1922. u Beogradu, 1946. u Zagrebu, a  2017. u Vukovaru je održana svečana Alka, na kojoj je pobijedio alkar Ante Zorica.

Alka je snažan motiv i u hrvatskoj umjetnosti, što svjedoči i pripovijest Dinka Šimunovića “Alkar” (1908.), koja je prevedena na brojne svjetske jezike, između ostalih i na kineski. Glasoviti pak svjetski dirigent Oskar Danon je 1965. povodom 250 godišnjice Sinjske alke, napisao operu “Alkar”.

Alka je pojedinačno viteško nadmetanje u kojem može sudjelovati najmanje 11 i najviše 17 alkara, a slavodobitnik je onaj koji u tri utrke gađanjem u alku prikupi najviše punata, odnosno bodova. Alkar, jahač na konju, u punom trku mora proći trkalištem dužine 160 m (tolerira se vrijeme do 12 sekundi) te pokušava kopljem pogoditi središte malog željeznog kruga koji se zove alka.

U alkarskom nadmetanju mogu sudjelovati samo kopljanici i alkarski momci koji su podrijetlom iz staroga alkarskoga sinjskog kraja, kako je to odredio Statut iz 1833. godine. Taj kraj obuhvaća područje ograničeno selima: Zelovo, Potravlje, Maljkovo, Laktac, Bitelić, Bajagić, Gljev, Korita, Otok, Voštane, Kamensko, Tijarica, Budimiri, Nova sela, Bisko, Ercegovci, Dicmo, Osoje, Suške Lučane.

Visina pak alke, koju gađa jahač na konju, je 3,32 m, mjerena od njezinog središta do zemlje. O postavljanju i točnoj visini brinu “namještač alke” i njegov pomoćnik; namještač alke štapom dužine 3,22 m umiruje alku i istovremeno kontolira njezinu visinu, dok pomoćnik zateže uže o koje je alka obješena.

Alkarski je kolut, to jest alka, od kovanog željeza, sastavljen od dva obruča sa zajedničkim središtem. Mjereći njihovu unutrašnju stranu, veći obruč ima promjer od 13,1 cm, a manji 3,51 cm. Obruči su međusobno povezani trima kracima koji idu od jednog prema drugom obruču i dijele prostor između njih na tri jednaka dijela. Obruči i krakovi debeli su 6,6 mm i imaju oštar rub s one strane s koje se kopljem gađa u alku. Petlja za vješanje alke je na polovici jednog od tri jednaka luka većeg kruga alke.

Cilj igre je skupiti što više bodova u tri pokušaja. Za vrijeme utrka alkara na konju do alke, na konju i alkaru se nalazi sva oprema i niti jedan komad opreme ne smije otpasti. Ako se to ipak dogodi, a sam alkar to ne primijeti, uz dopuštenje alkarskoga vojvode može (a i ne mora) dobiti ponovno pravo trčati utrku. Ako alkar primijeti da mu je otpao dio opreme dužan je protrčati trkalištem bez gađanja alke, to jest sa “spuštenim kopljem”.

Pogodak u mali srednji kolut – “u sridu” donosi tri punta, u gornji pregradak dva punta, a pogodak u jedan od dvaju donjih pregradaka po jedan punat. Ako dva ili više alkara nakon treće utrke imaju isti broj punata, izvodi se pripetavanje, to jest doigravanje.

Svaki pogodak “u sridu” uz samog alkara koji je pogodio slavi i cjelokupno gledateljstvo, jer smisao samog nadmetanja nije samo pobijediti ostale takmace, već zbog same težine zadatka, pogoditi što veći broj “srida” uopće, što iziskuje veliku vještinu i umijeće alkara u rukovanju kopljem, upravljanju konjem i oštrom oku.

Svaki pogodak “u sridu” slavi se oglašavanjem limene glazbe, te pucnjima iz “mačkula” – starinskog topa. Trče se tri trke i bodovi se zbrajaju. Alkar s najviše osvojenih bodova postaje slavodobitnik. Slavodobitnik Alke je bogato nagrađen, a Sinjani i narod Cetinske krajine, do Alke iduće godine, slave ga kao svojeg najboljeg junaka i viteza.

Alku je do sada najviše puta dobio Nikola Cerinić (slavodobitnik dvanaest puta), slijede ga Nikola Jelinčić (slavodobitnik osam puta), te Jozo Boko, Janko Kelava, Anđelko Vučković i Ognjen Preost, koji su po pet puta bili slavodobitnici Sinjske alke.

Najveći broj nastupa na Alci imao je Ante Grabovac Ivanov, koji ju je trčao čak 45 puta, a četiri puta je bio i slavodobitnik.

Slavodobitnik prošlogodišnje 302. Sinjske alke s ukupno sedam punata bio je Alen Poljak, koji je osvojio i Čoju. U prvoj i drugoj utrci osvojio je po dva punta, a u trećoj je pogodio u sridu.

Na koplje mu je alkarski vojvoda Ante Vučić privezao plamenac hrvatske trobojnice, znamenje pobjede, a čestitala mu je predsjednica i pokroviteljica Sinjske alke Kolinda Grabar Kitarović, koja mu je darovala zlatni prsten s hrvatskim grbom i sabljom. Momak slavodobitnika nagrađen je zlatnom plaketom Alke, te je od predsjednice dobio srebreni prsten s hrvatskim grbom.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obilježavanje na Bilima ‘Europskog Dana sjećanja na žrtve totalitarizama’

Objavljeno

na

Objavio

Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizama: komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma obilježava se svake godine 23. kolovoza.

U organizaciji Odjela HNS-a BiH za drugi svjetski i Domovinski rat bit će kao i do sada primjereno obilježen.

Na platou između Mostara i Širokog Brijega, na Bilima, 18. kolovoza na »Groblju mira« bit će sv. misa zadušnica i komemoracija za sve žrtve Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata.

Misno slavlje s početkom u 12.00 predvodit će biskup Mile Bogović. Nakon sv. mise uslijedit će komemorativni dio, polaganje vijenaca u spomen svim žrtvama totalitarnih režima.

U ovoj prigodi, dan prije, 17. kolovoza, u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača u Mostaru u 19.30 bit će predstavljena knjiga »Srpsko pravoslavlje i svetosavlje u Hrvatskoj« autora biskupa Mile Bogovića.

Uz njega knjigu će predstaviti: povjesničar fra Robert Jolić i povjerenik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij u hercegovačkim biskupijama fra Miljenko Stojić.

Voditelj programa je Ante Bender, a Simfonijski orkestar Mostar svojim nastupom uveličat će ovaj događaj.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Najave

U subotu Maraton neretvanskih lađa

Objavljeno

na

Objavio

Maraton neretvanskih lađa održat će se u subotu po 21. prvi put u amaterskoj utrci starih plovila na 22,5 kilometara dugoj trasi od Metkovića do cilja u pločanskom zaljevu.

U utrci svake godine sudjeluje 30-ak lađarskih ekipa i tristotinjak veslača u plovilima koja su u povijesti imala ključnu prometno-ekonomsku ulogu za stanovnike neretvanskog kraja.

Maraton počinje u subotu u 17 sati ispod Lučkog mosta u Metkoviću odakle kreće utrka niz Neretve, i to od Metkovića, preko Kule Norinske, Krvavca, Opuzena, Komina, Banje, Šarić Struge, Rogotina, Čeveljuše, Stabline, pa do 22.580 metara udaljenog cilja u Pločama.

Pobjednik na dar dobiva veliki prijelazni Domagojev štit, kao i mali štit u trajno vlasništvo, a naslov brane Gusari iz Komina.

Cilj Maratona lađa je očuvanje i otrgnuće od zaborava i propadanja stare izvorne neretvanske lađe. Ono što je sinjska alka za Cetinsku krajinu, to je Maraton lađa za dolinu Neretve, ono što je gondola za Veneciju, to je lađa za Neretvane, vole se pohvaliti stanovnici toga kraja.

Po gledanosti, Maraton lađa jedan je od najvećih događaja Hrvatskoj, a ujedno i turistički spektakl i atrakcija. Uživo ga gleda nekoliko desetaka tisuća gledatelja na cijeloj ruti. Svakako najdojmljiviji i najatraktivniji trenutak je start u Metkoviću. Tada 300-tinjak veslača i 30-ak lađa, gusto zbijenih, uz tutnjavu bubnjeva nezadrživo kreće prema cilju. Iako je cilj daleko i ruta naporna, na startu sve ekipe zaveslaju kao da je cilj 100 metara dalje te u istom ritmu voze cijelom rutom.

Iako je pobjeda stvar prestiža, sudionici ističu kako im ona nije najvažnija, već hrabrost i želja za održavanjem tradicije, te podsjećanje na život predaka.

Naime, neretvanska je lađa stoljećima bila glavno prijevozno sredstvo, stoga se od 1998. svake godine održava amaterska utrka ovih tradicionalnih lađa.

Lađe moraju biti tradicionalnog oblika i prema dimenzijama propisanih pravilnikom s utvrđenim brojem i dimenzijama rebara, a trup lađe mora biti od drveta s točno određenom debljinom daske. Vesla su tradicionalnog obila kao i kormilo.

Posadu lađe čine: 10 veslača, bubnjar i parićar (kormilar). Tijekom natjecanja, dozvoljena je zamjena (do) 6 novih veslača u Opuzenu, tako da ekipa broji minimalno 12 a maksimalno 18 natjecatelja. Na maratonu sudjeluju i muške i ženske posade.

Najviše je na maratonu sudjelovalo 41 ekipa, 2013.godine.

Maraton tradicionalno održava pod pokroviteljstvom predsjednika Republike, organizira ga Udruga lađara Neretve.

Organizatori ističu i da se maraton neretvanskih lađa tijekom proteklih 20 godina profilirao u najmasovnije i najgledanije amatersko natjecanje Hrvatske .

U Metkoviću se tom prigodom obično okupi i velik broj političara.

Neretvanska lađa – tradicionalno prijevozno sredstvo u dolini Neretve

Stotinama godina, sve do početka 1970-ih godina, lađe su bile osnovno teretno prijevozno sredstvo u dolini Neretve, mogu prevoziti od 30 do 35 ljudi i velike terete između 2,5 i 3,5 tone.

Lokalni poljoprivrednici i danas koriste lađe za prijevoz proizvoda cijelom dolinom do tržnica uz rijeku Neretvu, ali se u današnje vrijeme lađa sve manje pokreće veslanjem, te se uglavnom njome upravlja izvanbrodskim motorom pričvršćenim na krmi.

Neretvanska lađa u dnu je duga 3,40 do 4,10 metara, a u vrhu oko 8 metara. Sredina lađe je proširena za teret do 3,4 metra. Sa strana je visoka od 0,80 do 1,5 metra, a bez tereta gaz joj je oko 0,25 metara.

U prošlosti, prije motorizacije, služila je u najraznovrsnije svrhe – prijevoz ljudi, životinja, poljoprivrednih proizvoda, pijeska, drva, a  lađama se išlo i u lov na jegulje.  Veliki teret lađa može ponijeti zbog svojih velikih bokova i velike razvraćenosti strana, a koristila se tijekom cijele godine.

Vijek trajanja lađe je vrlo dug,  pa je boljim čuvanjem lađa mogla dosegnuti starost čak između 80 i 100 godina. Iznajmljivanje lađe naplaćivalo se u visini težačke dnevnice.

S obzirom da je tijekom godina bilo pokušaja da se lađa učini bržom, Udruga lađara je dala izgraditi standardizirane lađe koje zadovoljavaju pravilnik maratona.

Te 33 lađe su u vlasništvu Udruge lađara Neretve, služe isključivo u svrhu natjecanja na maratonu, i na njima nisu dopuštene nikakve preinake. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari