Pratite nas

Naši u svijetu

Američki napadi pokazuju učinak

Objavljeno

na

JesidiTo je prva dobra vijest u proteklih nekoliko mjeseci. 20.000 Jesida iz planinskog područja na sjeveru Iraka uspjelo se spasiti pred naletom terorista “Islamske države”

Sedam dana je 20.000 Jesida bilo ukliješteno u brdovitom području Sindžar na sjeveru Iraka, na 40 stupnjeva celzijusa i gotovo bez vode i hrane. U nedjelju im je uspjelo probiti obruč i pobjeći. Predstavnici autonomne kurdske vlade su priopćili da su se Jesidske obitelji spasile bijegom u Siriju. Potom su ih kurdski borci vratili u Irak.

Jedan broj pripadnika ove kurdske manjine je pri tom umro od iscrpljenosti i žeđi, među njima 50 djece. Pošto oni ne vjeruju samo u Boga već i u anđele, pripadnici “Islamske države” smatraju da se jesidi mole vragu. Jesidima je zato i prijetila smrt od strane džihadističkih trupa, koje su ih držale u okruženju. Navodno su džihadisti do sada ubili oko 500 pripadnika ove kurdske manjine. Jedan broj je navodno živ pokopan, dok su brojne žene otete. Prethodno su sunitske ekstremističke paravojne trupe, okupljene u organizaciju “Islamska država” zauzele teritorij sjeverno i zapadno od grada Mosula. Ušle su i u grad Sindžar, u kojem, kako se procjenjuje, živi oko 50.000 Jesida.

Prema navodima UN-a je 600.000 ljudi iz Sirije i Iraka našlo utočište u kurdskoj autonomnoj regiji na sjeveru Iraka. Osim jesida masovno se proganjaju i teroriziraju i kršćani. “To je posljedica američke vojne intervencije 2003. godine”, smatra stručnjak za Bliski istok Michael Lüders u razgovoru za Deutsche Welle. Nakon svrgavanja Sadama Huseina mnogi suniti su ostali bez posla i političkih funkcija. To je izazvalo frustraciju i plodno tlo za nastajanje sunitske terorističke grupe “Islamski džihad”.

Proteklog petka (8.8.2014.) su SAD započele s vršenjem zračnih napada na terorističke trupe “Islamskog džihada”. Borbeni avioni i bespilotne letjelice bombardirali su njihove položaje. Amerikanci su iz aviona izbjeglicama bacali vodu i hranu: ukupno 40.000 litara vode i 52.000 pakovanja gotovih jela. Amerikanci navode kako je ovo tek početak. “Ne mislim da možemo riješiti problem u roku od nekoliko tjedana “, izjavio je američki predsjednik Barack Obama.

“Bombardiranje je već pokazalo učinak”, smatra Telim Tolan iz Središnjeg vijeća jesida i dodaje: “Ali Amerikanci još nisu napravili preokret”. Predstavnici kurdskih trupa Pešmerga su za DW izjavili da se radi o uspješnom udaru na pripadnike “Islamskog džihada” (IS). “Napadi su, koliko mi znamo, bili uspješni. Trupe IS-a bilježe velike gubitike, imaju dosta poginulih i povrijeđenih a uništena su im i vozila. Usprkos tome što nemamo preciznijih detalja, znamo da su ih zračni napadi teško pogodili.”

jesidi djeca

Zračni napadi primljeni s olakšanjem

Na vojni angažman SAD-a mnoge zemlje gledaju pozitivno. I visoko pozicionirani predstavnici crkve smatraju vojnu intervenciju protiv terorističkih trupa “Islamske države” legitimnom. “Čak je i Iran pokazao zadovoljstvo američkim zračnim napadina na IS (bivši ISIS), kaže stručnjak za Bliski Istok Michael Lüders. S napadima su suglasne i vlade pojedinih zemalja Perzijskog zaljeva jer se plaše da bi trupe “Islamskog džihada” mogle ući i na njihov teritorij. Istodobno, “Islamski džihad” financijski podržavaju pojedini bogati Saudijci – suniti, jer se bori protiv, kako vjeruju, njima neprijateljskih šijita.

Američki predsjednik Obama prethodno je naglasio da su američki vojni napadi ograničene prirode. “Mi možemo izvršiti zračne napade, ali neće biti američkog rješenja problema. Umjesto toga mora postojati ‘iračko rješenje’ problema, koje će podržati SAD i druge zemlje. Ali neophodni preduvjet je da Irak konačno formira legitimnu vladu”, naglasio je Obama.

Ali upravo ta želja se čini teško ispunjivom. Već mjesecima se ne zna tko ima glavnu riječ u Bagdadu. U nedjelju je irački parlament ponovo razmatrao formiranje vlade ali bez rezultata. Od parlamentarnih izbora u travnju, Irak je politički paraliziran. Stranka premijera Nurija al-Malikija je najjača politička snaga u zemlji. Ali veliki otpor mu ne pružaju samo Kurdi i suniti. Maliki je sporan i među svojim šijitima. Njegova diskriminacija sunita u Iraku smatra se uzrokom jačanja terorističke grupe “Islamska država”.

I UN je zatražio od Iraka da što brže formira vladu. “Samo bi iračka vlada naciju mogla mobilizirati protiv prijetnje koju predstavljaju trupe”Islamske države”, izjavio je glasnogovornik glavnog tajnika UN-a Ban Ki Moona u subotu u New Yorku. S obzirom na nadiranje trupa IS-a vrlo je važno da iračke stranke nominiraju novog šefa vlade. Francuski šef diplomacije Laurent Fabius pozvao je na formiranje vlade nacionalnog jedinstva. “Iraku je hitno potrebna vlada, koja će predstavljati sve ljude i koji će je osjećati kao svoju, kako bi skupa bili u stanju suzbijanja terorizma”, rekao je Fabius nakon susreta s iračkim kolegom po funkciji Husseinom al-Schahristanijem.

Deutsche Welle

foto: Reuters

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Kovač: Treba nam Ministarstvo iseljeništva kao kruh nasušni

Objavljeno

na

Objavio

– Ove institucije koje ste nabrojili su hvale vrijedne. U datim okolnostima i u ovom vremenu daju maksimum, ali to je sitnica u odnosu na potrebu iseljene Hrvatske koja nam je neophodna u ovim trenucima i u nadolazećem vremenu. U tim uvjetima Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Hrvatska matica iseljenika daju maksimum, ali to su uistinu sitnice. Treba uspostaviti ministarstvo i donijeti Zakon gdje samo jedan članak toga zakona može nadmašiti pomoć koju pružaju ove institucije.

To je da oslobodimo naše ljudje svih davanja, ulaganja, kao što to rade i druge države koje imaju veliko iseljeništvo. Samo jednim člankom se može nadomjestiti rad i financijska pomoć ovih institucija. Da nije bilo isljene Hrvatske Republika Hrvatska sigurno ne bi uspjela napraviti ono što smo napravili u Domovinskom ratu: od financijske pomoći, od lobiranja kod svjetskih moćnika, dolaskom mladića u Hrvatsku na obranu domovine. Prema tome, temeljem toga stvoren je osjećaj da nismo sami, osjećaj zajedništva i taj se duh pronosio kroz rovove na prvim crtama do institucija i samog predsjednika Tuđmana. Ta je sinergija bila tolika snažna da smo mogli brda premještati.

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Gospodin Milan Kovač, jedan od ljudi koji su stvarali Republiku Hrvatsku i aktivni je sudjelovatelj donošenja brojnih odluka, koje su izuzetno značajne za Republiku Hrvatsku. Svoje znanje i iskustvo rado dijeli s mladim ljudima, a starije podsjeća.

U razgovoru kojega nam je dao dva dana nakon Dana neovisnosti sasvim neopterećno nam je govorio o tome kako vidi Hrvatsku te prisjetio događaja koji su hrvatskoj udahnuli duh postojanja i priznanja. Kao predsjednik UO Hrvatske matice iseljenika sjajno barata hrvatskom izvandomovinskom tematikom pogotovo kada je u pitanju učvršćivanje veza između Hrvata koji žive u Hrvatskoj i onih koji žive izvan nje.

Nakon protekloga tjedna, u kojem su se događali razni događaji vezani za hrvatsko iseljeništvo bit će značajno čuti njegovo razmišljanje o stanju u Republici Hrvatskoj i odnosu prema iseljeništvu

Gospodine Kovač, nedavno smo proslavili Dan neovisnosti. Što se to dogodilo na taj dan prije 30 godina?

– Ugodno sam iznenađen da se našao netko da pita one koji su taj dan bili na licu mjesta i dizali ruku za odluku o samostalnosti hrvatske države. Mišljenja i emocije se miješaju. Da se vratim u kontekst vremena prije 30 godina: sjećam se da je bilo pomalo i strah od rezultata naših odluka ali entuzijazam i želja za hrvatskom državom je nadjačala sve i nismo uopće dvojili da li je ispravno da toga dana donesemo tu odluku.

Naročito nakon raketiranja Banskih dvora i nas dan prije koji smo tada bili u Saboru. Sretan sam što smo ostvarili taj cilj iako su nam okolnosti na terenu, posebno međunarodne okolnosti davale šanse ne više od jedan posto. Vidimo da je Hrvatska danas postala parlamentarna država, demokratska, što smo napravili taj državni okvir gdje nam nitko više ne može nametati svoju volju.

Taj okvir treba čuvati, ali i ne zaboraviti hrvatski narod koji živi van tih granica, izvan tog državnog okvira posebno naš narod u BiH, i hrvatske manjine a posebno iseljena Hrvatska, jer danas više Hrvata živi izvan domovine izvan okvira kojega smo stvorili 1991. godine. Zato sam po malo nesretan što je to tako i što je veza između iseljene i domovinske hrvatske oslabila, a bila je presudna u tim danima kada je Hrvatska visila o niti, da li će se uspjeti obraniti od srbo-četničke agresije ili ne.

Do danas nisu se pomakli puno u pravcu unaprijeđenja tih odnosa. Ja sam se stalno zalagao i danas to tvrdim da oporavka Hrvatske nema bez iseljene Hrvatske i ovim putem apeliram na predsjednika HDZ RH i predsjednicu države da pod hitno donesu odluku o formiranju Ministarstva za pitanja iseljeništva. To je jedini način da ta institucija zajedno s drugim institucijama u Hrvatskoj počne zaustavljati iseljavanja naroda a nakon toga omogući i povratak u domovinu. Sve strateške točke i z prvog programa su ostvarene osim ove. I na tome svi trebamo raditi i bez straha donijeti tu odluku. Ne obazirati se što će reći ova politička stranka ili pojedinac. To treba i strateški hrvatski narod riješiti.

Godine 1989., ali i prije tih povijesnih dana Hrvati iz iseljeništa su pomagali onim na terenu. Među onima na terenu bili ste i Vi. Dakle, postojala je sinergija, a mnogi su mišljenja da se niti oružani sukob koji se tada dogodio ne bi mogao biti riješen bez pomoći naših ljudi iz iseljeništva. Predsjednik ste UO Hrvatske matice iseljenika. Kako vidite rad svih tih naših institucija koje rade s našim ljudima u iseljeništvu. Postoji li neki temelji na kojim se može graditi bolje sutra kada su u pitanju odnosi iseljene i domovinske Hrvatske?

– Ove institucije koje ste nabrojili su hvale vrijedne. U datim okolnostima i u ovom vremenu daju maksimum, ali to je sitnica u odnosu na potrebu iseljene Hrvatske koja nam je neophodna u ovim trenucima i u nadolazećem vremenu. U tim uvjetima Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Hrvatska matica iseljenika daju maksimum, ali to su uistinu sitnice.

Treba uspostaviti ministarstvo i donijeti Zakon gdje samo jedan članak toga zakona može nadmašiti pomoć koju pružaju ove institucije. To je da oslobodimo naše ljudje svih davanja, ulaganja, kao što to rade i druge države koje imaju veliko iseljeništvo. Samo jednim člankom se može nadomjestiti rad i financijska pomoć ovih institucija.

Da nije bilo isljene Hrvatske Republika Hrvatska sigurno ne bi uspjela napraviti ono što smo napravili u Domovinskom ratu: od financijske pomoći, od lobiranja kod svjetskih moćnika, dolaskom mladića u Hrvatsku na obranu domovine. Prema tome, temeljem toga stvoren je osjećaj da nismo sami, osjećaj zajedništva i taj se duh pronosio kroz rovove na prvim crtama do institucija i samog predsjednika Tuđmana. Ta je sinergija bila tolika snažna da smo mogli brda premještati. Danas, nažalost, to je jedinstvo splahnulo i oni koji nam ne žele dobro rade koordinirano i smišljeno da nas posvađaju da naprave kaos u zemlji, da bi nas opet priveli nekoj neprirodnoj zajednici.

Naši ljudi iz iseljeništva učinili su mnogo. Kako bismo ih čvršće vezali za Domovinu svakako se moraju mijenjati i određeni zakoni. Nedavno je promijenjen Zakon o državljanstvu RH.

– Prije nekoliko dana sam prvi puta upoznao svoju rodicu, sestričnu iz Argentine. Rođena je u Argentini. Moj stric je 1929. godine pobjegao u Argentinu. Ona, njegova unuka zatražala je državljasntvo. Tamo u Konzulatu su joj rekli da se javi 01. srpnja iduće godine. Što je mene zgrozilo i morat ću se obratiti Ministarstvu vanjskih poslova i pitati: tko radi u veleposlanstvu? Da li su to ostali oni koji su tamo radili i oni koji su radili i prije 1990 ili su došli novi koji ne znaju što je nacionalni i državni interes RH. Umjesto da su sretni da ima Hrvata koji žele hrvatsko državljanstvo oni se tako ponašaju. U ovo vrijeme barem osjetiti bilo hrvatstva a kasnije i vratiti se. Sve se čini, ne znam iz kojih razloga da se to spriječi. I to stvara veliki amonizitet našeg naroda u iseljeništvu. I to je žalosno.

Gospodine Kovač, kada povučemo paralelu na ona teška vremena kada smo svi bili zajedno i kada iz razgovora s ljudima nismo mogli prepoznati bilo kakav tihi tamni ton, sada primjećujemo, evo i iz Vaših riječi, da ipak postoji jedna rezignacija. Što je razlog tomu?

– 2000. godine kada je u Hrvatskoj počela stvarna detuđmanizacija, što znači rashrvaćivanje hrvatskog naroda, počelo se sa bacanjem kosti razdora, sumnje u hrvatski narod oko nekih vrlo bitnih događaja u RH tijekom devedesetih godina, a jedna do njih je počela od Stjepana Mesića i govori kako je Tuđman dijelio BiH sa Miloševićem što je notorna laž i ludost. I malo dijete zna da u tim vremenima kada je Hrvatska visila o niti, gdje su JNA i srpska politika bili uvjereni u sto posto u pobjedu, da bi Tuđman u srcu te velike pobjede dijelio nešto s nekim.

Pobjednik s upitnikom ništa ne dijeli, a Srbi su mislili da su sto posto pobjednici. To je jedna do laži. Nastavljene su drugim lažima koje su u hrvatskom narodu stvorile negodovanje, bezizlaznost, bezperspektivnost. Iz dana u dan preko medija su se forsirale takve vijesti, optuživalo se ljude koji su najzaslužniji za stvaranje hrvatske države. I naš je narod, mogu slobodno reći, podložan tim negativnim vijestima, koje su svakodnevno plivale po medijima.

Narod je sklon vjerovanju da ono što je vidio na televiziji ili pročitao u novinama je istina i na takav se način, evo, već 20 godina pljuje po svetinjama Domovinskog rata. Ne procesuiraju se ratni zločinci, a hrvatske se domoljube hapsi po hitnom postupku, osuđuje, drži po zatvorima, to kod naroda stvara nelagodu i normalno da je rezultat takvog djelovanja u ovih 20 godina, stvara jedno beznađe, ljutnu, rezignaciju i zato mnogi ljudi odlaze.

Preko 3000 hrvatskih branitelja je izvršilo suicid i to je jedan od rezultata. Jer nisu mogli podnositi nepravdu. Sad je vrijeme da se skupe glave i da se vidi što je strateški interes hrvatske države i da se od toga ne odustaje po cijenu bilo čega. A jedna od tih mjera je raditi više na iseljenoj Hrvatskoj i animirati ljude za povratak.

Ima li budućnosti za Hrvate u Hrvatskoj?

– Ima. Rekao sam na početku. Mi smo stvorili okvir. Unutra će se događati stvari kao i u drugim demokratskim državama: izbori, mijenjat će se parlamentarne stranke na vlasti. Ovisi o hrvatskom narodu koji na izborima mora gledati kome dati glas i kome dati pravo da upravlja hrvatskom državom.

Izlaz iz ove situacije,koja nije dobra, ponovno je sjedanje za stol svih institucija hrvatske države: premijera, predsjednice države, rektora sveučilišta, biskupske konferencije. Treba sve zatvoriti u jednu sobu i tri dana ne davati niti kruha niti vode, dok ne izađu sa zajedničkim stavom kako sačuvati hrvatsku državu, kako sačuvati hrvatski narod u BiH i kako zaštiti prava hrvatskom narodu kao manjini u Srbiji i Crnoj Gori. Prema tome, treba zauzeti jedinstveni stav koji će biti obvezujući za sve one koji žive u hrvatskoj državi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Zvonko Milas: Val iseljavanja stao, nazire se val useljavanja

Objavljeno

na

Objavio

Izvan domovine živi više od tri milijuna Hrvata. Vladin je cilj stvoriti poticajne uvjete za povratak dijela iseljenika i njihovih potomaka. No pitanje je zna li država na pravi način iskoristiti potencijal iseljenika, njihov kapital, životno i radno iskustvo, poznanstava i različite perspektive iz svijeta.

Gost emisije HRT-a Tema dana bio je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske te član Savjeta Vlade za Hrvate izvan Hrvatske Zvonko Milas.

Podaci o povratku i motivi povratka iseljenika

Na pitanje postoje li konkretni podaci koliko se Hrvata iseljenika ili njihovih potomaka vratilo u Hrvatsku i koji su motivi povratka Milas je rekao da je teško govoriti o točnim podacima iseljavanja te je isto tako teško govoriti o točnim podacima povratnika.

– Činjenica je da je val iseljavanja polako stao i usudim se reći da se nazire val useljavanja. Gospodarstvo raste, investicijski rejting raste, stvaraju se različite niše gdje mladi ljudi, poglavito iz Južne Amerike, Hrvati druge, treće generacije uz sigurnost koju ima Hrvatska pruža, koju su prepoznali dolaskom na učenje jezika, na sveučilišne tečajeve, vide mogućnost ostanka, života i oni to rado čine. Povratak postoji i vjerujem da će ga biti sve više, uvjeren je Milas.

– Motiv povratka je ljubav koji su u njih usadili roditelji, bake, djedovi, oni koji su davno otišli. ne zbog znatiželje. nego zbog potrebe napustili domovinu, dodao je.

Što iseljenike koji dvoje vratiti se u Hrvatsku ili ne, odbija od povratka Hrvatsku?

Milas kaže kako ih prije svega odbija, kako je rekao, dugi, dugi, dugi život koji generacijama provode po različitim destinacijama na svijetu.

– Kad dobijete djecu, unuke, nije lako iščupati korijene i krenuti bez obzira na to što se radi o domovini. Nesigurnost, sama po sebi, je više zbunjujuće okolnosti, multijezičnost, nerazumijevanje, neprepoznavanje nekakvih prepreka. Upravo zato naš ured i postoji da im pomaže svima koji se vraćaju u snalaženju i rješavanju svakodnevnih problema tako da im život i sve ono na što nailaze bude što jednostavnijiekako bi se što brže integrirali i afirmirali u sredinama u koje dolaze, rekao je Milas.

Na pitanje u kojoj se mjeri potomci naših iseljenika odlučuju školovati u Hrvatskoj Milas je rekao da je sustav školovanja u Hrvatskoj nešto na što možemo biti ponosni.

– Kad uzmete u obzir kvalitetu školovanja u Hrvatskoj u odnosu na kvalitetu školovanja u zapadnim zemljama i cijenu tog školovanja onda Hrvatska doista, pogotovo ulaskom u EU, ima priliku etablirati se sa svojim sveučilištima i to čini prilagođavajući različite studije i kolegije upravo Hrvatima iseljenicima, ali ne samo njima. Moram s ponosom istaknuti kako smo za naše iseljenike i pripadnike hrvatske nacionalne manjine raspisali posebne kvote gdje oni mogu doći i upisati se na sve fakultete na zagrebačkom Sveučilištu, Hrvatskom katoličkom sveučilištu, Sveučilištu Sjever, a potpisali smo sporazum s rektorima svih sveučilišta i vjerujem da će to u budućnosti biti sve intenzivnije.

Cilj Vlade vratiti što više iseljenika u Hrvatsku

Inače, danas je u Varaždinu završena sjednica Vladina savjeta za Hrvate izvan domovine. Cilj Vlade je vratiti što više iseljenika u Hrvatsku pa je dogovoren način zajedničkog rada te drugi projekti bitni za iseljeništvo. Sudionici sjednice pohvalili su izmjene zakona koje su iseljenicima olakšale dobivanje hrvatskog državljanstva.

– To je ogroman prvi korak, i drago nam je da je to ostvareno jer puno Hrvata diljem svijeta još nema hrvatsko državljanstvo i to sam rekao prije i to ću ponoviti – to mi je šokantno u 2019. godini, rekao je Ivan Grbešić iz Savjeta Vlade za Hrvate izvan RH.

– Vjerujem da će to biti dodatni poticaj Hrvatima, potomcima Hrvata da doista uzimaju hrvatsko državljanstvo u time stiču prvu i najsnažniju temeljnu vezu s domovinom koja će im omogućiti sve drugo – od poslovanja, školovanja, života i povratka, a vjerujem i jednog dana prava glasovanja koje će biti utemeljeno na nekakvim drugim konceptima, rekao je Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari