Pratite nas

Religija i Vjera

Ana Marčinko: Potreba za umrežavanjem mladih katolika

Objavljeno

na

Ana Marčinko jedna je voditeljica ovogodišnjeg Foruma mladih katolika Hrvatske „Forum +“ koji se održava u Dubrovniku od 4. do 11. kolovoza, a namijenjen je umrežavanju mladih iz cijele Hrvatske. Studentica je pete godine Filozofsko – teološkog studija na Katoličko bogoslovnom fakultetu u Splitu, a na fakultetu bila je u uredničkom vijeću časopisa „Odraz“ i dvotjednika „List studenta teologije“. Dvije godine obnašala je dužnost koordinatora vijeća projekta „Hrvatsko Nadzemlje“ koji se odvija već treću godinu u suradnji s Uredom za pastoral mladih Splitsko – makarske nadbiskupije, također je bila i tajnica Skac_St, te zajedno sa Silvijom Puljićem jedan od pokretača Foruma. Od nedavno je promijenila adresu stanovanja, te se vratila u Dubrovnik, gdje radi kao tajnica Organizacijskog odbora SHKM – a Dubrovnik 2014.

Nakon prvog Foruma + koji je lani održan u Splitu, kakvu ste poruku dobili? U kojem pogledu njihova aktivnost nešto znači za mlade i društvo u cjelini?

Nakon prošlogodišnjeg Foruma +, još jasnije nam se iskristalizirala potreba za vremenom i prostorom u kojem će se okupiti svi oni mladi ljudi koji unutar svojih župa, biskupija, udruga, fakulteta i struka aktivno nastoje živjeti svoju vjeru. Cilj nam je umrežiti te mlade, stvoriti im priliku za zajedničku komunikaciju i suradnju, ali i educirati ih i ulagati u njih. To su ljudi koji su spremni podmetnuti svoja leđa i na njima iznijeti velike stvari. Oni grade novo lice zemlje, polagano ali čvrsto. Već se očituje njihova ljubav i požrtvovnost u gradovima kojima žive, raznim projektima i programima, obogaćuju kulturni, društveni kao i duhovni život svojih vršnjaka, bili oni katolici ili ne. Otvorenost svim ljudima, požrtvovnost, znanje i ljubav to su karakteristike koje ih rese, svaki grad ih ima i svakim danom ih je sve više. Jer oni najaktivniji znaju da aktivnost nije samo u davanju sebe i ostvarenju svojih talenata, već i prepoznavanju i pomaganju drugih da se ostvare.

Koji je cilj Foruma +, tko su ovogodišnji govornici, teme i kome se oni obraćaju?

Cilj ovogodišnjega Foruma je zapravo educirati se i informirati se u područjima koja se konkretno tiču našega rada. Stoga su već prilikom samih prijava, mladi imali priliku opredijeliti se za jedno od tri područja: Nova evangelizacija putem medija, društveno zagovaranje – politika, nevladine udruge i nova evangelizacija putem udruga i zajednica predviđenih za rad s mladima, u skladu sa svojim dosadašnjim radom i afinitetima. Kao i prošle godine, na Forumu će sudjelovati domaći i strani predavači, stručnjaci i ljudi prakse koji će mladima prenijeti svoja znanje i iskustva, kroz predavanja i radionice. Prof. dr. sc. Rodrigo Guerra López će mladima govoriti o novoj evangelizaciji – njenim ciljevima i potrebi,  mr.sc. Ivica Šola, James Newman – Chatolic Voices i don Hrvoje Katušić će držati predavanje iz područja medija, vlč. Domagoj Matošević i p. Ivan Mandurić, će govori o čovjeku kao nositelju i temelju svakoga projekta, dok će Željka Markić, dr. med, dr. sc. Ivana Marić, i Frigide Barjot govoriti o strategiji i planiranju, kao i samom realiziranju projekata. Sudionici će zajedno slušati predavanja, i imati mogućnost biti i na zajedničkim „forumima“, ali glavni naglasak stavit ćemo na rad u manjim skupinama podijeljenim po područjima za koje su se sudionici opredijelili.

Tko sve radi na pripremi Foruma?

Na pripremi Foruma radi jako veliki broj ljudi. U samom osmišljavanju projekta sudjelovalo osmero mladih iz Zagreba, Splita i Dubrovnika, članovi Skac – a Palme i Skac_St –a, kao i članovi Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije. Dok u realizaciji samog projekta sudjeluje veći broj mladih iz različitih udruga i zajednica, iz raznih krajeva Hrvatske.

Zašto ste ove godine u Dubrovniku i koji su planovi za dalje?

Kad smo prije godinu dana krenuli u osmišljavanje prvoga Foruma, naš prvi odabir je bio Dubrovnik, no nažalost radi termina u rujnu, nismo mogli pronaći adekvatan smještaj i prostor za održavanje samoga Foruma. Stoga je prvi Forum održan u Splitu, a Dubrovnik kao lokaciju smo prolongirali za sljedeću godinu. Cilj nam je da se svake godine Forum održava u drugom gradu, te da se na takav način omogući barem djelomično sudjelovanje mladima koji zbog posla ili drugih okolnosti, ili samog kapaciteta Foruma nisu u mogućnosti sudjelovati na čitavom programu. Također da se upoznaju i različiti krajevi lijepe naše, njihova kulturna baština, ali i društvena aktivnost njihovih mladih. Dubrovnik je u jeku priprema za SHKM Dubrovnik 2014., stoga će prisutstvo i iskustvo, predavača i sudionika Foruma +, domaćim mladima biti jedan veliki motiv i podrška u realiziranju jednog tako velikog projekta.

Možete li prokomentirati položaj mladih danas u Hrvatskoj, osobito s obzirom na ulazak u EU, koja su glavna pitanja koja ih potiču na djelovanje i što im mogu donijeti ovakva okupljanja?

Jako je teško prokomentirati položaj mladih u Hrvatskoj, posebno s obzirom na ulazak u EU, iz više razloga. To je potpuno jedna nova stranica na kojoj još ništa ne piše, ja vjerujem našim mladima, vjerujem onome što oni nose u sebi, i stoga optimistično gledam na našu Hrvatsku. Što će pisati na toj stranici ne ovisi o nikome, nego o nama samima, imamo kapacitet, imamo uvijete, a vjerujem da još uvijek imamo srce i volju. Jesam li u pravu – vrijeme će pokazati. Nisam osoba koja pesimistično gleda na budućnost u Hrvatskoj, i ne vidim neko „bolje sutra“ van zemlje. Mislim da smo upravo pozvani mi da stvaramo jedno novo lice naše nacije, koje neće biti opterećeno prošlošću, ali koja će mu ipak biti temelj za gradnju budućnosti. Naša budućnost je naša autentičnost – nju nosimo u sebi samo ju je potrebno pronaći. I kao što je pisao Siniša Glavašević, „nema leđa jačih od mojih i vaših“, politički sustavi će prolaziti i dolaziti, nametati svoje svjetonazore i razmišljanja, al one vrijednosti koje su usađene u ovaj narod kroz povijest, one se nosi u srcu. Stoga je potrebno otvoriti prozor svijetu, ali ne zatvoriti vrata svome identitetu.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa Franjo: Nemojte maknuti Isusa od Božića, Isus je središte Božića, Isus je pravi Božić!

Objavljeno

na

Objavio

Prošlih nedjelja liturgija je naglašavala što znači bdjeti i što stvarno znači pripraviti put Gospodinu – rekao je danas papa Franjo, tijekom podnevnog nagovora na Trgu svetog Petra u Vatikanu, i nastavio – na treću nedjelju došašća koju zovemo “nedjelja radosti”, liturgija nas poziva da primimo duh zahvaljujući kojem se sve to događa, a to je upravo radost.

Sveti nas Pavao poziva da se pripremimo za dolazak Gospodinov zauzimajući tri stava: stalnu radost, ustrajnu molitvu i neprestanu zahvalnost.

Prvi je stav neprestana radost – istaknuo je Papa i dodao – „Uvijek budite radosni“, kaže sveti Pavao, a to znači da trebamo biti radosni i kada stvari ne idu prema našim željama. Nevolje, teškoće i patnje prolaze kroz život svakoga, svi smo ih iskusili; i stvarnost oko nas često izgleda negostoljubiva i neplodna, slična pustinji u kojoj je odjekivao glas Ivana Krstitelja, kako podsjeća današnje evanđelje. Upravo riječi Ivana Krstitelja otkrivaju da naša radost počiva na sigurnosti da je ta pustinja nastanjena: “Među vama – kaže Ivan Krstitelj – stoji onaj kojega ne poznajete”.

To je Isus kojega je Otac poslao i koji dolazi, kako je istaknuo Izaija, „donijeti radosnu vijest ubogima, iscijeliti srca slomljena, zarobljenima navijestiti slobodu i oslobođenje sužnjima, da navijesti godinu milosti Gospodnje” – istaknuo je Sveti Otac i rekao – te riječi koje će Isus izgovoriti u svojem govoru u sinagogi u Nazaretu, pojašnjavaju da je njegovo poslanje u svijetu oslobađati od osobnog i društvenog grijeha i ropstva koje oni izazivaju. Došao je na svijet da ljudima dade dostojanstvo i slobodu djece Božje, što samo On može dati.

Radost koja obilježava iščekivanje Mesije temelji se na ustrajnoj molitvi, to je drugi stav – rekao je papa Franjo i nastavio tumačiti – „Molite neprestano“, kaže sveti Pavao. Po molitvi možemo ući u čvrst odnos s Bogom, koji je izvor istinske radosti. Kršćanska se radost ne kupuje, ne može se kupiti, dolazi iz vjere i iz susreta s Isusom Kristom koji je razlog naše sreće. Što smo više ukorjenjeni u Kristu, to smo bliži Isusu, više nalazimo unutarnji spokoj, čak i usred svakodnevnih proturječja – naglasio je Papa i primijetio – zbog toga kršćanin, nakon što je susreo Isusa, ne može biti prorok nesreće, nego svjedok i glasnik radosti, radosti koju treba dijeliti s drugima, radosti koja je zarazna i koja životni put čini manje napornim.

Treći stav koji je Pavao naznačio je neprestano zahvaljivanje, to jest zahvalna ljubav prema Bogu – rekao je Sveti Otac i objasnio – On je u stvari vrlo velikodušan prema nama i mi smo pozvani uvijek prepoznavati Njegove darove, Njegovu milosrdnu ljubav, strpljenje i dobrotu, živeći tako u neprestanom zahvaljivanju.

Radost, molitva i zahvalnost – ponovio je papa Franjo – tri su stava koji nas pripremaju kako bismo Božić živjeli istinski. U ovom posljednjem dijelu došašća, povjeravamo se majčinom zagovoru Djevice Marije. Ona je “uzrok naše radosti”, ne samo zato što je rodila Isusa, već zato što nas stalno šalje Njemu.

Iz sveg se srca pridružujem apelu nigerijskih biskupa za oslobađanje šest časnih sestara Euharistijskog Srca Kristova koje su prije mjesec dana otete iz svojeg samostana u Iguoriakhiju – rekao je Papa nakon svojeg podnevnog nagovora i dodao – snažno molim za njih i za sve druge ljude koji se nalaze u tom bolnom stanju kako bi se konačno za Božić mogli vratiti svojim domovima.

Pozdravljam sve vas, obitelji, župne zajednice i udruge, koji ste došli u Rim iz čitavoga svijeta – rekao je na kraju Sveti Otac i obratio se djeci – srdačno pozdravljam djecu koja su došla na blagoslov kipića Djeteta Isusa u organizaciji Centra rimskih oratorija. Lijepo je da na jednom od vaših plakata mogu pročitati – primijetio je Papa – Oratorij je upravo za svakoga od nas, uvijek ima jedno mjesto za tebe… Kada molite kod kuće, pred jaslicama, sa svojom obitelji, dopustite da vas svojom nježnošću privuče Dijete Isus koji je rođen među nama siromašan i slab da bi nam dao svoju ljubav. To je pravi Božić. Ako maknemo Isusa, što ostaje od Božića? Prazna zabava. Nemojte maknuti Isusa od Božića, Isus je središte Božića, Isus je pravi Božić – zaključio je papa Franjo.

RV

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Treća Nedjelja Došašća

Objavljeno

na

Objavio

Treća nedjelja došašća podsjeća nas da je radost temeljna značajka cijelog došašća, a osobito ove treće adventske nedjelje koja se od davnine zove ‹nedjelja Gaudete – Radujte se›.

U završnom odlomku iz prve poslanice Solunjanima Pavao piše: “Uvijek se radujte! Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte!” (r. 16-18)

Radost je mjesto iskustva Božje blizine. U svakidašnjemu vjerničkomu životu vidljiv je nedostatak osjećaja za to da se Bog susretne u radosti. Najčešće vežemo Boga uz ono što je teško, bolno i ozbiljno, a ne prepoznajemo ga ondje gdje nam srce zaigra od radosti.

Današnja nedjelja podsjeća na važnost radosti u kršćanskom životu. Kako do radosti? Dobro se prisjetiti dva jednostavna pravila: Radost ne možemo stvoriti, ali se ona može izabrati! 

U prvi mah, izjava nam se čini proturječna. Međutim, ona želi reći da se može učiti radosti! Ne možemo kontrolirati sve što nam se događa u životu, ali možemo izabrati kako ćemo se postaviti prema onome što nam se događa.

Ljudima se događaju slične stvari (npr. gubitak posla, bolest, smrt), ali je reakcija drukčija. Pesimist će reći: ‘Čaša je napola prazna!’ Optimist kaže: ‘Čaša je napola puna!’ O nama ovisi što ćemo vidjeti. Može se proklinjati tamu ili upaliti svjetlo!

Došašće je vrijeme nade. To nije vrijeme jeftinih obećanja kojih se nitko ne može držati. Nada je jednostavno optimizam. S obzirom na  privredni razvoj, klimatske krize, neznatan  broj rođenja nema najave  optimizma.

Dobro ali nada. U čemu je razlika? Optimizam misli: To već nije tako loše! Mi ćemo već uspjeti! Nada je naprotiv realistična. Ona ne bježi od onoga što je teško,  niti se bavi uljepšavanjem. Vjeruje u to da Bog također i u najvećoj nevolji daje oslonac.

Duboka je bila nevolja pred dvije i pol tisuće godina u kojoj je prorok govorio riječi nade svome  siromašnom, potlačenom narodu, a koje danas na treću nedjelju Došašća čitamo u svetoj misi. Moglo bi se kazati da su ove riječi dvije i pol tisuće godina mlade. One pristaju nepromijenjene i danas.

Što čini prorok da ne bi potonuo u jednom vremenu koje je bilo puno nevolje kao i naše? On gleda u Boga i nalazi utjehu u nevolji. Nada znači pouzdati se u Boga protiv svake nade. Tako prorok postaje glasnik nade. On zna da je ovlašten donositi nadu. Bog mu u tome daje snagu: “Duh Gospodnji na meni je!”

On tako može siromasima svoga naroda – a tada je to bila velika većina – “donijeti radosnu poruku”. Koju? On nema novca za dijeljenje, nikakvu moć, ni dobra zemlje da bi ih dijelio. Ono što može saopćiti je radost u Bogu: “Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu.” Kao što je to sa zaručnikom i zaručnicom, kao što je to kod jedne radosne svadbe, tako je to za onoga koji svoje povjerenje stavlja u Boga.

Ali što se to već mijenja u nevolji siromaha? Upravo ovdje je poruka i za naše vrijeme, a vrijedi za sva vremena. Sve se zemaljske sigurnosti mogu “rastopiti”: zdravlje i novac, uspjeh i ugled, vlast i čast. Sve to od danas na sutra može nestati. To nam pokazuju i izbori u Hrvatskoj. “Sve prolazi, samo je Bog dovoljan”, kaže sv. Terezija Avilska. I sada odlučujuće: To povjerenje u Boga mijenja svijet.

To ohrabruje čovjeka da ne postane beznadan, očajan. To motivira da usprkos svakoj nevolji počne nanovo. Bez povjerenja u Boga svijet tone u kaos, mi se rušimo u panični egoizam, sve više vidimo samo naše vlastite teškoće. Nada daje novi zamah, ona budi snage solidarnosti, ljubav prema bližnjemu, i ne dopušta da siromasi vise obeshrabreni.

Isus je riječi proroka pročitao u sinagogi svoga zavičajnog grada Nazareta, kad je on, u međuvremenu postao poznat i ponovno je došao kući. Zaključio je čitanje riječima: “Danas se ovo pismo ispunilo među vama.” Isus se dakle odvažio riječi proroka Izaije primijeniti na sebe. On je osvjedočen, da ga je Bog poslao ljudima, da im donese nadu, osobito siromasima, ljudima “čija su srca slomljena”, zatvorenicima i sužnjima.

I Isus je držao riječ. Otkad je on donio poruku nade u svijet, ljudi nisu prestali ostvarivati njegov “program”. Nesebično pomažu tamo gdje nailaze na nevolju. Njeguju neizlječive, prate umiruće, posjećuju zatvorenike, kratko, posvuda donose “svjetlo u tamu”. Bez njihova povjerenja u Boga, oni ne bi imali snage za to. Jednostavno nada je jača.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari