Pratite nas

Komentar

Analiza jednog spota

Objavljeno

na

Već ranije smo pisali o promidžbenom spotu o (ne)toleranciji ‘Svi za Hrvatsku’ , a sada se na isti u svom komentaru za HRsvijet osvrnuo i Damir Pešorda:

Jedan  promidžbeni spot koji se učestalo prikazuje na nacionalnoj dalekovidnici polako mi pili živce. Je li mu to baš svrha, ne znam. Čisto sumnjam da bi netko išao snimati spotove samo zato da napakosti sredovječnom profesoru književnost koji usput piskara za ”niskonakladne tjednike”. Bit će da je nešto drugo posrijedi. Spot je djelo Inicijative ‘Svi mi za Hrvatsku svih nas’.

O ”inicijativi” sam na stranicama portala Index.hr  saznao sljedeće: ‘‘Inicijativa Svi mi za Hrvatsku svih nas okuplja veliki broj građanskih inicijativa i organizacije iz svih dijelova Hrvatske, a zalažu se za poštivanje prava svakog čovjeka i svake društvene skupine s naglaskom na promociju prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Pokrenuta 9. studenoga 2013. na Međunarodni dan borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije, na dan sjećanja na protužidovsku Kristalnu noć iz studenog 1938. godine.”

Sve je to lijepo i humano, ali zašto mi onda spot ide na živce. Valjda nisam postao nehuman i ksenofob? Kako bih otklonio sumnju pred samim sobom da sam postao fašist i antisemit, morao sam se latiti analize rečenog spota i otkriti što me to točno u njemu smeta. U spotu se prikazuju klinci kako igraju nogomet, kako lopta dolazi do kojega od njih na ekranu se pokazuju natpisi s velikim slovima: CIGAN, SRBIN, JANEZ, MUSLIĆ, KOSOOKI … Zatim slijede iste scene samo umjesto gore navedenih natpisa idu natpisi: GOLMAN, CENTARFOR, VEZNI, GOLGETER, NAJŽEŠĆI NAVIJAČ. Želi se sugerirati kako je važno što tko doprinosi timu ili zajednici, a ne tko je i kako se zove. Načelno, to je ispravna poruka. Međutim, autori spota pokazuju golemo nepoznavanje i stanoviti prijezir prema nogometnoj igri, koju su uzeli kao podlogu za svoj promidžbeni spot. Prvo, miješaju se dvije kategorije naziva za nogometne igrače. U nazivlju prema mjestu igre od vratara i braniča do vrha napada nema nijedno mjesto koje bi se nazivalo ‘golgeter’. Osobito ako smo već naveli centarfora!

Drugo, smeta nepoštivanje hrvatskog jezika kada je već riječ o Hrvatskoj. Golman je na hrvatskom jeziku vratar. Naime, da bi se većinski narod u nekoj zemlji promidžbenim spotom senzibilizirao za manjinska pitanja i toleranciju, pristojno bi bilo u tom spotu koristiti službeni jezik te države, to jest jezik većinskog naroda. Treće, u spotu koji navodno promiče političku korektnost, korektno bi bilo i Cigana nazvati Romom. Znam, reći ćete da poenta i jest u tomu da se prokažu rasistički, ksenofobni i netolerantni nazivi za pojedine manjinske skupine. No, zašto onda Srbin nije nazvan Srbendom, četnikom ili slično? Ovako ispada da je Srbina nazvati Srbinom uvtreda!? Mislim da bi se i Pupovac pobunio protiv toga da je izraz ‘Srbin’ uvrjedljiv.

Četvrto, upada u oči da u ekipi koja bi trebala predstavljati Hrvatsku u malom nema nijednog Hrvata! Nije li i to svojevrsna uvrjeda, i to uvrjeda većinskog naroda? Kao da je opet postalo zazornim biti Hrvat u Hrvatskoj!? Peto, zašto bi ”Kosooki” bio tek ”Najžešći navijač”, zašto i on ne bi mogao igrati, ne skriva li se iza takve podjele uloga onaj implicitni, bahati i podmukli balkanski rasizam micićevske provenijencije? Zašto je na koncu konaca Rom na golu, Srbin centarfor, Musliman (valjda Bošnjak?) golgeter, a Hrvata nema nigdje!?

Sve u svemu, spot je, ukoliko mu je namjena uistinu bila promoviranje tolerancije i suživota, potpuno promašen. Žalibože novca utrošenog u njegovo svakodnevno prikazivanje na televiziji. Nekako predmnijevam da to svi mi plaćamo.

Damir Pešorda

>>U TV spotu o (ne)toleranciji ‘Svi za Hrvatsku’ nedostaje samo Hrvat

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Lucović: Javnost u Republici Hrvatskoj se napokon mogla uvjeriti tko je Željko Komšić

Objavljeno

na

Objavio

Marko Lucović
Marko Lucović

”Jedina svijetla točka njegovog nastupa na HRT-u jest da je javnost u Republici Hrvatskoj, barem ona koja misli svojom glavom, mogla do kraja zaključiti što je i tko je Željko Komšić, odnosno kolika je diskrepancija između njegovih stavova te putem kojih se manevara našao tamo gdje mu nije mjesto”.

Gostovanje člana Predsjedništva BiH Željka Komšića u posljednjoj emisiji Nedjeljom u 2, kako se i očekivalo, izazvalo je dosta polemike u Bosni i Hercegovini i susjednoj Republici Hrvatskoj.

”Agonija utjelovljena u osobi zvanoj Željko Komšić dobila je svoj novi epilog nakon što je tzv. hrvatski član predsjedništva jučer gostovao na HRT-u u emisiji Nedjeljom u 2 koju uređuje i vodi Aleksandar Stanković”, smatra politolog Marko Lucović uz napomenu kako je u najmanju ruku frapantno to što se takvoj osobi daje medijski prostor od strane hrvatske državne televizije koja bi zajedno sa službenom politikom Zagreba trebala po svojoj ustavnoj obvezi štititi prava Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Jedina svijetla točka njegovog nastupa na HRT-u

Lucović ističe kako mediji kao poluge demokratskog društva igraju jednu od najvažnijih uloga u političkim procesima, što i ljudi na HRT-u vrlo dobro znaju, pa je, kako napominje, ugošćavanje čovjeka koji je bošnjačkim glasovima uzurpirao mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH zapravo nož u leđa Hrvatima i Hrvaticama u BiH.

”Međutim, ako se takav nezreo potez već, iz nekog meni neshvatljivog razloga dogodio, onda treba pustiti da se čovjek, „Hrvat“, „izabran glasovima hrvatskog naroda“, po imenu Željko Komšić, sam demaskira, dekonstruira i uguši u svojim lažima i manipulacijama. I to se upravo dogodilo. Nije trebalo biti neki poseban stručnjak za političku komunikaciju kako bi se primijetilo kako se Željko Komšić ne snalazi u svojoj prevrtljivosti. Bilo je jasno kako se gubio u svojim stavovima, neartikulirano ih iznoseći”, ističe Lucović.

Prema njegovim riječima svi koji su barem iole pratili Komšićevo djelovanje i koji barem donekle poznaju političku situaciju u BiH znali su o kakvoj se osobi radi i kakav politički inženjering iza njega stoji.

”Jedina svijetla točka njegovog nastupa na HRT-u jest da je javnost u Republici Hrvatskoj, barem ona koja misli svojom glavom, mogla do kraja zaključiti što je i tko je Željko Komšić, odnosno kolika je diskrepancija između njegovih stavova te putem kojih se manevara našao tamo gdje mu nije mjesto”.

Komšić sa svojim političkim istomišljenicima ukopava BiH

U Bosni i Hercegovini već više od tri mjeseca vlada svojevrsni prijezir od strane hrvatskog naroda prema neustavnom izboru Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH. Takva vrsta internalizirajućeg neraspoloženja, prema riječima ovog mladog politologa, logična je i korespondira s borbom protiv dominacije jednog naroda nad drugim i sa zalaganjem za ravnopravnost.

”Smiješno je kada Komšić decidirano izjavljuje kako među običnim ljudima nema prijezira prema vlasti, misleći pri tome kako samo oni s članskom iskaznicom HDZ-a imaju prijezir, jer njihov kandidat nije izabran na tu funkciju. To je i plitko i prozirno. Gospodin Komšić i platforma koja iza njega stoji zajedno s istomišljenicima morala bi shvatiti kako se ovdje ne radi o tome je li nečiji kandidat izabran ili nije, nego o tome je li taj netko izabran većinskom voljom hrvatskog naroda”, napominje Lucović.

Uporno odbijajući vidjeti pored zdravih očiju, a skrivajući se pod krinkom pseudograđanske opcije, Željko Komšić i njegovi politički istomišljenici ukopavaju BiH baš onako kako su Srbi ukopavali Jugoslaviju i na kraju ju ukopali.

”Željko Komšić nije i ne može biti predstavnik Hrvata u BiH, odnosno njihov član Predsjedništva BiH. On je ništa više doli poklonik jedne propale kvaziideologije propale kvazidržave i zločinca s čijom se slikom diči u svome uredu. A ne bi trebao. Trebao bi se stidjeti. I slike i svojih djela. Zajedno sa svima onima koji ga podržavaju”, zaključio je Lucović.

NU2 – Željko Komšić se zapleo u lažima

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Damir Kajin: Tako se to radi u Istri

Objavljeno

na

Objavio

Tisuće Uljanikovaca i Riječana napustilo je Istru i Rijeku. Nad 3. majom otvoren je stečaj. Državi na naplatu u ovoj godini dospijeva 2.5 mlrd kn jamstava. Važno da je istarska lokalna politika kastrirala slobodu govora izmišljenim sudskim procesima protiv oponenata i koja javnim novcem kontrolira medije na način kako nije činjeno ni 20-tih, ni 50-tih godina prošlog stoljeća. Mons. Milanović mogao je, pod zaštitom crkve, slobodno govoriti i pisati u Trstu i Istri, a danas to više nije moguće kad gro medija u Istri ovise o IDS-u i tajkunima, kao i svjetskim špekulantima, piše Damir Kajin.

Prvo me tužila HRT 2009. i potraživala 120 000 kn zbog rečenice izgovorene za saborskom govornicom koja je otprilike glasila: “Kako se gotovo svaka emisija može kupiti…”. No to je prošlost. Problem je ovo što rade Miletićevi stranački drugovi kao i IDS-ovi poslovni partneri pred istarskim sudovima.

1. tužba- Tužio me čovjek koji je u vrijeme Jakovčića dobio koncesije na nekim plažama pa je iste “preprodao” za 400 000-500 000 € jer sam rekao da to spada u top 10 pogodovanja. Ne unesete tako reći ništa, a dođete do spomenutog novca. Sjajno. I sada netko tko nije ni luk jeo, a ni mirisao od mene zbog “duševnih boli” traži 35 000 kn.

2. tužba- Tužio me đek koji je od jedne starice kupio 3 hektara poljoprivrednog zemljišta za 21 000 kn, da bi si nakon toga tu zemlju urbanizirao i sam si je tu promjenu procijenio na preko 2 milijuna kuna.

3. tužba- Tužio me bivši talijanski ministar koji je u Italiji osuđen na 5 god. zatvora, odležao skoro 3 god.u kućnom zatvoru, usput je morao državi vratiti 2.8 mil. €, a Jakovčić mu je uručio najviše istarsko priznanje, Grb Istarske županije”.

4. tužba- Tuži me i Danko Končar jer sam rekao da sam ne može pomoći Uljaniku te da je suvlasnik Glasa Istre, za čiji je 33% udio svojedobno iskeširao 1.8 mil. € kupujući dionice od samih novinara. Končar, koji je Jakovčića izabrao za šefa NO Afaraka potražuje 50 000 kn zbog te rečenice, zbog duševnih boli, (povrede prava osobnosti).

Tako se to radi u Istri. To je nešto između bizarnog i morbidnog. Zanimljivo da su svi ti pojedinci bliski Jakovčiću i Miletiću. Stranački ili poslovno. Interesno ili duhovno. Prisutan je sumrak slobode govora, medijskih sloboda, neovisnog sudstva, nepristranog državnog odvjetništva. Gospodo iz vrha IDS-a, nigdje medijske slobode nisu niže nego u Istri. Dio medija je doslovce zakupljen. Dođite na pripremno ročište 8.02.2019. u Pazin, (Končar-Kajin), pa će biti jasnije kako mediji u Istri funkcioniraju i koliko ih plaćate. Čovjek pomisli da se niže ne može, ali uvijek je moguće potonuti još dublje. Ali zato oprostit ćemo se od Uljanika.

Povremeno po potrebi IDS spominje desnicu i ustašluk. Nigdje rigidnije “desnice” nema na vlasti nego u Istri. Metafora to vašeg desničarenja je Uljanik, a da vam nisam oteo iz ruku bila bi, vjerojatno i rovinjska Mirna i pazinski Puris. Oko Mirne i Purisa bili ste u sve upućeni pa ne mogu vjerovati da niste bili jednako tako upućeni i u Uljanikovu zbilju. Uostalom, gradska palača je udaljena 20 koraka od Uljanika. Zar nije „desničarenje“ kada 50 vodećih IDS-ovaca može se pohvaliti imovinom većom od 2-3-4 mil. €, a da ulaskom u politiku nisu imali ništa. Sada, ti isti drže kvorum HDZ-u u Saboru.
Antifašizam nije pljačka. Antifašizam nije pretvaranje javnog u privatno. Antifašizam ne živi u regiji gdje IDS kontrolira medije. Koliko je Županija izdvojila za medije 2011., 2012. i 2013. godine? Gotovo 9 mil. kn. Ako tome pridodamo i općine, gradove, javna poduzeća itd. riječ je možda i o 25 i više milijuna kuna. Antifašizam nisu ni sudski progoni svakoga koji se usudi prstom pokazati da je car gol.

I za kraj, za što me tuže? Za povredu prava osobnosti, točnije za duševne boli. Tim najbogatijim Istrijanima i najbogatijim Hrvatima nikada nije dosta, a Miletić i Jakovčić šute. Gdje je kraj toj bahatosti i objesti? Možda u Uljaniku za kojeg su istarski gradovi i Županija izdvojili otprilike onoliko novaca koliko se u 3-4 mjeseci samo u Županiji, (ne i gradovima, općinama…), potroši na reprezentaciju tj. domjenke, napisao je Damir Kajin.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari