Pratite nas

Analiza

Analiza nastupa Ive Goldsteina u TV emisiji Nedjeljom u 2

Objavljeno

na

ilustracija Kamenjar.com

Dana 17. lipnja 2018. nastupio je u emisiji Aleksandra Stankovića Nedjeljom u 2 (NU2) sveučilišni profesor povijesti g. Ivo Goldstein.

Nastup je izazvao brojne negativne komentare, ali oni nisu bili dovoljno analitični i detaljni. G. Goldstein je važna osoba i njegov se nastup ne smije podcijeniti. On nije nekakav subnorovski zanesenjak koji govori jezikom 1946., nego uljuđen čovjek koji svjesno, promišljeno i akademski samouvjereno, s pozicije redovnog sveučilišnog profesora u trajnom zvanju, govori (i piše) o neizrecivo važnim temama. Pritom on a) iskrivljuje istinu i b) promiče komunističku kulturu zabrane drukčijih mišljenja, pa i samih povijesnih istraživanja. Njegovo djelovanje, ovdje u okviru rečene TV emisije, traži pomniju analizu, jer potencijalno ima dalekosežne posljedice za društvene i političke odnose u Hrvatskoj, a navlastito na povijesne istine koje su protuhrvatski izobličene, a on ih nastoji takvima i održati. Tu je on u 1946. godini: isti stavovi, samo finiji jezik i nevoljka ali nužna popuštanja.

No, I. Goldstein je potpisao je „Dokument dijaloga“ Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima koji inzistira na povijesnim istraživanjima i dijalogu o predmetima prijepora (https://www.braniteljski-portal.com/matko-marusic-napadi-na-igora-vukica-i-karolinu-vidovic-kristo-su-komunisticki-napad-na-slobodu-znanstvenoga-istrazivanja-i-slobodu-govora) i više ne može tražiti zabranu istraživanja hrvatskih povijesnih istina. Vjerujem da je zato došao u NU2 – da sada drugim riječima spriječi istinu i razobličavanje laži. To se razaznaje iz onoga što je govorio. I otkriva novu taktiku očuvanja povijesnih laži o Hrvatima.

  1. KAKO JE GOVORIO I ŠUTIO, A KAKO DANAS GOVORI I ŠUTI IVO GOLDSTEIN

G. Goldstein je u emisiji nastojao ostaviti dojam upućena a iskrena čovjeka. Pa je vješto prješao preko nevjerojatnih laži koje su se decenijima pisale, učile i govorile o Jasenovcu i općenito o ustaškom režimu. To je bilo zabašurivanje laži, a ne govorenje istine.

Na primjer, kako god Goldstein objasnio strašnu laž o 700.000 žrtava logora u Jasenovcu, a objasnio ju je površno neuvjerljivo i jasno lažno, ostaje pitanje, njemu i njegovu pokojnom gospodinu ocu Slavku: bili ste živi i bavili ste se temom Jasenovca i u vremenu kad se ta laž učila u školama. Zašto ste onda šutjeli ako ste znali da je strašna laž?

Jeste li prosvjedovali, ili ikad poslije to spomenuli kao strašan komunistički grijeh, da je (npr.) Franjo Tuđman osuđen na zatvorsku kaznu jer je rekao da je taj broj barem deset puta uvećan?

Kažete da ste pisali o Bleiburškoj tragediji, ali kada ste pisali? Kad je o tome pisao Vaš g. otac, a znao je istinu? Je li se bunio da se uzapćuju ljudi koji su o tome govorili? Je li prosvjedovao kad je o tome lagao general Basta na HTV rekavši da je „na Bleiburgu poginulo oko 5.000 ustaša, (ali) u borbama s partizanima“?

Kako ste mogli reći na HTV („Otvoreno“) da žene na Bleiburgu nisu ubijane, a objavljene su slike pletenica djevojaka ugušenih u Hudoj Jami i pismo ubijene trudnice svojemu djetetu koje je umrlo u njezinoj utrobi?

Kad povjesničar poput Vas govori o jasenovačkim žrtvama, onda ne smije i ne može izbjeći barem nekoliko znanstveno neizbježnih istina:

– GDJE JE SADA JASENOVAČKA DOKUMENTACIJA? U Srbiji.

Kad je oteta iz Jasenovca? 1991. Zar ona ne pripada Hrvatskoj, barem kao preslika? Zašto to ne tražite od Srbije – svojim autoritetom povjesničara i svjetskoga čovjeka?

Je li ta dokumentacija prije bila dostupna? Nije, režim i vođa koje toliko slavite to nisu dopuštali. Jeste li Vi i Vaš otac imali pristup toj dokumentaciji? Jeste li je ikad vidjeli? Što tamo piše? Koliko su to vjerodostojni dokumenti? Koji su dokumenti vjerodostojniji od tih?

– ZAŠTO NE KOMENTIRATE IZVJEŠĆE CIA-E O JASENOVAČKOM LOGORU? Ako je laž ili lažno, recite to. Direkt’ CIA-i.

– ZAŠTO NE KOMENTIRATE STRAŠNU LAŽ O „20.000 DJECE UBIJENE U JASENOVCU“? Je li dnevnik gđe Diane Budisavljević relevantan dokument o toj temi? Gđa Budiavljević je umrla 1978.; je li Vaš g. otac, koji se bavio jasenovačkim žrtvama ikad s njom razgovarao (i to objavio)? Na primjer o tom dnevniku, te čemu je osobno svjedočila na terenu? Svaki bi iole ozbiljan istraživač to napravio – Beč je blizu, a od 1945. do 1978. g. Slavko ju je stvarno mogao susresti. I Vi, zar ne?

Evo što ste radili i radite: tolerirali ste laži o ustaškim zločinima, zatim ste morali popustiti pred očitim luđaštvom luđačkih pretjerivanja, pa ste došli na broj s današnjega jasenovačkoga popisa o 83.811 žrtvi. Zašto bismo Vam, nakon što ste tolike godine pristajali uz 700.000, sada vjerovali da je 83.811 istina?? (O tom broju malo poslije, dolje.)

  1. FINOĆA ILI IPAK NE?

U jednom je momentu g. Goldstein na NU2 rekao “…i ti đubretari i ti smrdljivci koji tvrde da nitko tamo nije stradao nek izvole mom stricu objasniti gdje su ti ljudi….”. To je nečuveno za svakoga, a napose za veleposlanika i redovnog profesora u trajnom zvanju!

On se odmah opravdavao emocijama, ali se nije ispričao. Uostalom, privatne emocije nemaju mjesta u ozbiljnim TV emisijama. A ako imaju, kako bi se onda g. I. Goldstein osjećao da je netko to za njega rekao, npr. zato što tvrdi da na Bleiburgu nisu ubijane žene, a njemu (njoj) je u Hudoj Jami ugušena bakina sestra, još kao djevojka s pletenicama? Takvih primjera mogu nabrojiti na tisuće, na stotine tisuća! Jer stotinama tisuća ljudi u to su vrijeme ubijeni najbliži i – ako svi imaju ista prava i istu ljudsku vrijednost – onda imaju pravo to reći na HTV kao g. Goldstein. A kud bi nas to odvelo?

„Gdje su ti ljudi?“, pita Goldstein implicirajući da su (ubijeni) u Jasenovcu. Poštujemo gubitak i bol g. strica Danka, ali to pitanje treba odgovoriti I. Goldstein, kao povjesničar i član obitelji kojoj je to učinjeno. I to na osnovi valjane dokumentacije. Ta dokumentacija mora postojati. I mora je se moći razmotriti i dobiti odgovor. Važna je indikacija knjiga Antuna Miletića „Koncentracioni logor Jasenovac 1941.-1945.“, u kojoj se popis osoba na stranici navedenoj u napomenama odnosi na osobe koje su nestale u Jasenovcu, ali se ne kaže jesu li tamo i stradale.

g. Goldstein je na NU2 svjedočio da je osuđen na oko šezdeset tisuća kuna kazne za uvredu g. Antuna Vrdoljaka. U Globusu je napisao recenziju Vrdoljakova serijala o Titu i osuđen ja za uvredu. Ne ulazimo u meritum te osude. I sam osuđenik kaže da više ne želi o tome govoriti. Međutim, ustvrdio je da mora reći imena sutkinja koje su ga našle krivim. Nije istina da mora, nego je istina da ne smije! Od toga se i g. Stanković ogradio. Tko je to vidio da gospodin, sveučilišni redovni profesor u trajnom zvanju i veleposlanik u Parizu – na televiziji s negodovanjem iznosi imena sudaca koji su ga našli krivim??? Imena sudaca nije govorio ni g. Zdravko Mamić kad je bio najljući i najneprimjerenije se ponašao!

Tko je zapravo taj gospodin Ivo Goldstein?

  1. PRLJANJE DANAŠNJE HRVATSKE

Priča o partizanima i ustašama je i priča o Hrvatskoj 2018. godine, odnosno o Hrvatskoj danas”, izjavio je I. Goldstein u NU2.

I to je, čini mi se i pravi cilj njegovog javnoga nastupa. Prljanje današnje Hrvatske. On je prljanje, sve kao da ne bi, nego je zabrinut, ipak cijelo razvio i izgovorio. Lako ga je bilo prepoznati:

Čitava priča o ustašizaciji, blajburgologiji, povijesnom revizionizmu koji cvjeta oko nas, nametnuta (time bi htio da laži ostanu) je tema Hrvatskoj i hrvatskom društvu da bi se njome bavilo, a da bi se negdje “iza ugla” promovirala nazadna, zatvorena, konzervativna, antiimigrantska ideologija i njezina provedbena politika… Postoje dvije Hrvatske, otvorena i zatvorena, jedna mrzi, druga želi komunikaciju.“

Sve je to izvrtanje istine i laž na laž!

– „Priča o ustašizaciji, blajburgologiji… je nametnuta…“

Da, nametnuta je, ali nametnuo ju je on i slični njemu! Evo kako: dok su bili na vlasti lagali su i stvorili mitove, a onda o tome nisu dali ni jednu upitnu riječ reći. Onda je došla sloboda i demokracija i ljudi su počeli govoriti, istraživati, svjedočiti i propitivati. I onda Goldstein i njegovi to NE DAJU, nego tvrde da je to „povijesni revizionizam, ustašizacija i BLAJBURGOLOGIJA (osobno tražim da se javno ispriča za taj izraz!)“. On i njegovi dvaput nameću ustašizaciju! I tvrde da su oni otvoreni, a oni koji traže znanstvenu istinu – zatvoreni! Goldstein i  njegovi bi htjeli da njihovi mitovi i laži ostanu povijesna istina. U tome je stvar. Nastave li se istraživanja i svjedočenja, otkrit će se strahota njihovih laži, a time i sve ostalo – od političke moći (lažni antifašizam) do utemeljenosti akademskih pozicija.

– “Oko 2012. ili 2013. je krenula konzervativna revolucija. Ona nužno mora imati povijesni kontekst, povijesnu utemeljenost. Povijesni revizionizam u nekim drugim državama ima neke druge manifestacije, a u Hrvatskoj je to ustašizacija“, kaže Goldstein.

Kakve veze ima „konzervativna revolucija“ i ustašizacija?! Za njega ima, jer jednim udarcem ubija dvije muhe – ostavlja svoje laži živima, a one koji misle drukčije klasificira kao ustaše. Osim toga, izjednačava konzervativnost i „ustašizaciju“, dakle jača svoj komunizam. Jača ga jer ga proglašava naprednim i jer one koji nisu za komunizam svrstava u nazadne, pa onda i u ustaše.

Istodobno ističe da se o ustašizaciji MORA danas govoriti  “upravo zato jer hodaju dečki i mladi s ustaškim kapama”. Prvo, to nije istina. Na svim masovnim događanjima, od komemoracija do koncerata, tijekom mnogo godina HTV je nadljudskim naporom uspjela snimiti dvoje mladih i troje starih s ustaškim kapama. Koliki je to postotak od svih ljudi koji su tamo bili?

A ne kritizira (ne brine ga) kad mladi (Filozofski fakultet u Zagrebu, Parade ponosa, SDP mladež) stupaju s komunističkim zastavama, krilaticama i kapama. U čemu je razlika? I. Goldstein zna za Europske i hrvatske rezolucije i deklaracije protiv SVIH totalitarnih sustava, ali onaj svoj ne spominje, iako je više ljudi ubio od ustaškoga!

Dapače, on se poziva se na hrvatsko članstvo u EU – s idejom da nas Europa natjera da prihvatimo laži. A pritom „zaboravlja“ EU-ovu osudu i njegova ljubljenog komunizma. Taj „zaborav“ je namjeran.

– Goldsteinova rečenica da se to sve (ustašizacija i blajburgologija“) radi „da bi se negdje “iza ugla” promovirala nazadna, zatvorena, konzervativna, antiimigrantska ideologija i njezina provedbena politika“, otkriva njegovu izvanjsku transformaciju iz komunista u „liberala“: on je za prihvat svih migranata koji dođu. To pitanje, međutim, nema veze s ustašama, ni s konzervativizmom ni s Hrvatskom. Njegove su riječi podilaženje određenoj političkoj opciji i dodatno, aktualno, prljanje države u kojoj živi.

  1. ZNANSTVENI RAD I KAKO GA STEĆI

G. Goldstein o Jasenovcu piše, nakon što je, s ocem, završio knjigu „Tito“. Kaže da je s ocem o Jasenovcu već pisao, pa sada radi copy-paste…, jer „iz Pariza može raditi“.

Kako to da on u Parizu može raditi na istraživanjima jasenovačkoga logora, a Igor Vukić, rođen u selu kraj Jasenovca, čije je otac prošao Jasenovac, i koji radi s arhivama u Zagrebu – ne može (ne smije) to raditi? Po čemu bi Goldsteinovi dokazi o Jasenovcu bili bolji od Vukićevih?

Na osnovi čega HTV Goldsteinovu knjigu o istoj temi, Jasenovcu, promovira, a Vukićevu osuđuje??? Zašto sada A. Stanković ne pozove I. Vukića u NU2?

Na pitanje g. Stankovića koje nove spoznaje I. Goldstein donosi u toj knjizi o Jasenovcu na 900 stranica, I. Goldstein kaže „Pa ima ih“, ali ih ne navodi… Otkriva. međutim, nešto drugo, vrlo važno: nije ga briga za čitatelje, „piše za budućnost, ali i o sadašnjosti“, računa na pretraživače na internetu. To znači da, nakon što je eliminirao „revizioniste“, piše što hoće i u svrhu „svjedočenja“ u budućnosti i u inozemstvu. Učvršćuje laži!

Tko nije znao svrhu njegova pisanja, sada zna. Sam je rekao.

(Onaj tko poznaje znanost, prepoznao bi i da se uopće ne radi o znanosti, ali za dokazivanje toga trebalo bi previše prostora. A ako nije znanost, znamo što je! Može biti i mit.)

  1. KOJA JE VRSTA LOGORA BIO LOGOR U JASENOVCU?

Iako (u novoj knjizi) g. Goldstein nema novih saznanja, on ipak stidljivo priznaje da je jasenovački logor bio radni logor! Ma nemoj, radni logor; a mene učili da je bio logor smrti! Ma, bio je i logor smrti, popravlja se Goldstein u NU2, bio je radni logor, ali to ne umanjuje njegovu smrtnost. Kaže da je Maks Luburić od Nijemaca naučio osnivanje logora, tako da budu radni ali i smrtni. Ubijali su glađu, jer su logoraši dobivali 600-700 kalorija dnevno, a trebalo bi barem triput više. Tu je pogriješio, jer bi trebalo barem tri tisuće puta više. Energijska (kalorijska) vrijednost hrane izražava se, naime, u kilokalorijama. Možemo to shvatiti kao pogrješku čovjeka koji se bavi drugim pitanjima (povijesti), ali redovni sveučilišni profesor u trajnom zvanju, koji količinu kalorija rabi kao dokaz smrtnosti logora ipak bi morao biti upućen u mjernu jedinicu svojega glavnoga dokaza.

Ukratko, više nema dvojbe da je Jasenovac bio radni logor, kako to višestruko dokazuje g. Igor Vukić i bezbroj službenih dokumenata s isplatama plaća (za logoraše i vanjske radnike), računi za proizvedeni materijal i slike jednostavnih tvornica koje su tamo radile. I priznaje g. Ivo Goldstein. Pa se sada može govoriti i o radnim i životnim uvjetima u tom radnom logoru, ali ne više o osnovnoj namjeni logora.

Ljudi su zacijelo i umirali od iscrpljenosti i rada po hladnoći (da, bile su hladne zime 1941./2. i 42./3., to kaže i Vukić – pa je Sava smrzla i leševi se tih dvaju zima nisu mogli bacati u Savu). O stanju u tom logoru svjedoči Bugarin Petar Lungov, u povjerljivom izvješću od 7. veljače 1942. Jordanu Mečkarovu o posjeti stranih dužnosnika akreditiranih u Zagrebu hrvatskom koncentracijskom logoru Jasenovac (Dokument br. 81, Br. 40/ Т. А., Povjerljivo, Predmet: Koncentracijski logori u Hrvatskoj; CDA (Središnji državni arhiv Republike Bugarske), F. 176 к, оp. 8, а.е. 1153, str. 46-55.). On kaže da je Jasenovac bio vrlo stog logor, u barakama je bilo vrlo hladno, ali radni je logor i nema govora o smaknućima. Postoje i izvješća Međunarodnoga Crvenoga križa. Zašto njih ne komentira g. Goldstein? Goldstein kaže da je 1942. u Jasenovcu bilo najviše zločina, a Lungov ih ne spominje. Kako je to moguće?

Postoje osude ustaškoga prijekoga suda, na smrt, ustašama koji su u Jasenovcu ubili ili opljačkali logoraše. Jesu li te presude stvarne? Što one znače? Što g. povjesničar Goldstein misli o njima? Ne spominje ih, čak ni u negativnom svjetlu…

  1. GDJE SU NESTALE KOSTI 83.000 JASENOVAČKIH ŽRTAVA?

G. Goldstein je u NU2 komentirao i nekoliko sada već jasnih prijepora.

Upravo na Gradini, koju je spomenuo i Goldstein, a Srbijanci kažu da su tamo pobijene STOTINE TISUĆA ljudi (v. Dodikova obilježavanja), u tri kopanja (Titova) iskopano je „premalo“ kostura, 481 ukupno. (V. znanstveni članak Pilić S i Matković B. Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. 2014;56:323-408. (UDK: 343.819.5(497.5 Jasenovac)). Na to Goldstein kaže da su u godinama kopanja 1964./65., provedena samo sondiranja terena, a ne sustavna iskopavanja. Ustvrdio je da kostura nema zato što su početkom travnja 1945., nakon instrukcija u Njemačkoj kako se uništavaju leševi, doše ustaše, pa su leševi iskopavani iz masovnih grobnica, spaljivani i vraćani u grobnice!

O toj apsurdnoj konstrukciji već je pisao M. Jurič (https://kamenjar.com/marko-juric-ivo-goldstein-kronicni-manjak-cinjenica-i-argumenata-nadoknaduje-mastom/), pa ću njega citirati, jer se više od toga teško može reći bez ružnih riječi:

Dobar je Goldstein Ivo. Kaže da su ustaše u travnju 1945. godine od Nijemaca posudili i donijeli “strojeve koji uništavaju kosti” pa da zato nema ljudskih ostataka na prostoru nekadašnjega logora Jasenovca.

Zanimljivo!

Kako to da nikad do sada u proteklih sedamdeset godina, nitko od stotina i stotina raznih domaćih i stranih istraživača logora u Jasenovcu nikada nije spomenuo takve strojeve? Zar je moguće da takvu jednu, vrlo zanimljivu i pomalo senzacionalnu informaciju, kao što je nacistički stroj za uništavanje kostiju, nikada, nitko, nigdje do sada nije spomenuo u kontekstu logora Jasenovac?

Goldstein mlađi spominje i spaljivanje kostiju na rešetkama gdje su se one pretvarale u pepeo. To je također izuzetno zanimljiva informacija. Bilo bi korisno da tu tehniku Goldstein ispriča djelatnicima Krematorija na Mirogoju. Naime današnjom naprednom tehnikom spaljivanje tijela preminulih u krematoriju, pomoću snažnih plinskih plamenika i u hermetičkoj komori traje gotovo tri sata. Tek tada kosti postaju dovoljno krhke da bi ih se potom moglo mehaničkom drobilicom smrviti. Dakle, ni današnjom tehnologijom ne uspijevaju se kosti pretvoriti u pepeo. E sad kako su to Goldsteinovi ustaše 1945. godine uspjeli razviti tehnologiju spaljivanja kostiju i pretvaranja u pepeo u ondašnjim primitivnijim uvjetima i ratnom stanju? To bi bilo zanimljivo čuti. Naime kosti nisu zapaljive i jednostavno ne gore, ne oksidiraju, nego dugotrajnim spaljivanjem na vrlo visokoj temperaturi (800ºC-1000ºC) postanu krhke. E sad, kako su ustaše uspjele na nekakvim rešetkama, dakle ne u komori, nego na otvorenoj vatri postići višesatnu visoku temperaturu? Tko se imalo razumije u tehnološke procese spaljivanja leševa, bez kreamtorija kakve su imali Njemci a u Jasenovcu ih nije bilo, zna da na otvorenoj vatri postići dugotrajnu tako visoku temperaturu jednostavno nije moguće. I onda još sve to ponoviti nekoliko desetaka tisuća puta, kako bi se uklonili svi leševi i još cijeli taj proces izvesti u samo nekoliko preostalih ratnih dana travnja 1945. godine.

g. Goldstein je potom g. Stankoviću rekao da je u Jasenovcu naplavni teren – pa su iskopavanja našla žućkastu smjesu koja je bila – kosti. No najvažnije je da je USTVRDIO DA SE OTKOPAVANJEM NE MOŽE NAĆI NIŠTA. To je posebno neobično čuti od osvjedočenog povjesničara, a napose zato što postoje indicije da su (Titova) otkopavanja među kosturima našla ustaško i domobransko vojno znakovlje… (v, gore spomenuti članak Pilić-Matković i Vukićevu knjigu „Radni logor Jasenovac, te ostalu „revizionističku“ literaturu, v. i http://hu-benedikt.hr/?p=108953).

  1. KOLIKO JE LJUDI STRADALO U JASENOVCU?

Goldstein odustaje od notornoga broja od 700.000 žrtava u Jasenovcu, a „krivnju“ za taj nevjerodostojan popis žrtava Jasenovca pripisuje “boračkim organizacijama” koje su radile popis stradalih, a one su “bile potpuno nespremne”. Ipak, Goldstein tvrdi da u tome “nije bilo zle namjere”. Ako je tome tako, zašto se to onda četrdeset godina upravo to učilo u školama i bilo u svim enciklopedijama, uključivši i inozemne – u koje su ti podatci službeno poslani? Kolike su samo knjige napisane u kojima se objašnjavalo i opisivalo kako je pobijeno tih 700.000 ljudi! Srbija i danas barata tim brojem i o njemu radi izložbe po svijetu. Zašto je I. Goldstein ne upozori? I nju i svijet. I ispriča im tu pričicu o „boračkim organizacijama“?

Nešto manje jasno Goldstein odustaje i od broja od oko 590.000 koji navodi Jasenovac Research Institute u New Yorku. Kaže da je njujorški popis zapravo popis iz 1964., i da tamo ima krivih navoda, ali na današnjem jasenovačkom danas ih NEMA“. Pao je na deseterostruko niži broj – sadašnjega jasenovačkoga popisa od 83.811, a nikome se ne ispričava za strahotu toga priznanja! I tvrdi da danas u jasenovačkom popisu pogrješaka nema, da je „taj broj čvrst kao što je čvrsto da je Zemlja okrugla“. Zašto bismo mu vjerovali kad nikad nije negirao ni 700.000 niti 590.000 – dok „revizionisti“ nisu donijeli dokaze da su to idiotski brojevi. (Usput rečeno: kako to da Žerjavić nije bio, a Vukić i Matković jesu „revizionisti“? Ja znam odgovor, ali volio bih da ga dade I. Goldstein – pa ćemo onda dodatno upoznati njegovu metodologiju.)

Prvo treba uočiti da je razlika od 590.000 i 83.000 tolika da se nikako ne može govoriti o pogrješkama, nego o strašnoj laži (preuveličavanja), koja se vidi i iz aviona. No, to Goldstein ne će reći, a da ne govorimo da bi kao hrvatski povjesničar koji drži do sebe i do istine trebao pisati u New York i pitati jesu li oni poludjeli.

Nadalje I. Goldstein njujorški popis datira u komunistički popis iz 1964., što znači da je i taj iz 1964. jako kriv. A onda i on i današnji dužnosnici u Jasenovcu manje ili više otvoreno kažu da je današnji jasenovački, onaj s 83.000 žrtava – napravljen prema popisu iz 1964. (Strašno!)

Današnji popis žrtava u Jasenovcu jako je ugrožen barem trima činjenicama:

– u njemu je nađeno 14.000 duplih imena, stranica je zatvorena na mjesec dana (navodno „hakirana“!), a onda su ta imena maknuta i dodana druga imena – iz popisa iz 1964.! (Razum S. Logor Jasenovac je komunističko-velikosrpski mit. Nn: Nova znanstvena istraživanja. U: Hrvatska vjernost. Časopis za hrvatski martirologij. Gospić, 10./2015., br. 11, kolovoz 2015., str. 55-58.).

– N. Banić i M. Koić našli su da oko 3% imena na popisu ni danas ne odgovara istini;.

– Banić i Koić našli su, vrlo stručnom analizom godina rođenja navedenih žrtava, da dodatno a generalno postoji velik broj neistina na popisu (https://narod.hr/hrvatska/banic-koic-evo-dokaza-da-javna-ustanova-sp-jasenovac-lazirala-cak-jugoslavenski-popis-zrtava-iz-1964-joj-sluzi-izvor; http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/22397-n-banic-zastrasujuce-manipulacije-uprave-jasenovca.html; http://narod.hr/hrvatska/skriva-li-slavko-goldstein-namjerno-istinu-ili-nije-dovoljno-sposoban-za-njezino-otkrivanje; http://croatiarediviva.com/2018/01/14/n-banic-m-koic-pregled-2017-godine-s-obzirom-jasenovacki-popis/ i druge analize istih autora). Ukratko, iz analize matematičke raspodjele godina rođenja žrtava s popisa vidi se da je dio tih godina (neznalački) izmišljen.

Jadna je samohvala I. Goldsteina da se (iz Pariza) bavio „psihološkim profilom“ ustaša u Jasenovcu. Pa banalno kaže da je i među ustašama bilo svakakvih likova, i to naziva „banalnost zla“. Daje primjer nekog Ante Vrbana, prije rata opskrbljivača planinarskih domova, koji je pomalo zakidao mušterije jer je bio sirotinja a onda, odjednom – postao monstrum u logoru. Kakve to veze ima s istinom o Jasenovcu ili pak sa samom psihologijom?

 

  1. OPET NA SLOBODNU I DEMOKRRATSKU REPUBLIKU HRVATSKU

Goldstein kaže da u preambuli hrvatskoga Ustava piše da je današnja Hrvatska stvorena na odlukama ZAVNOH-a 1943. (a TO NE PIŠE, v. npr., http://kamenjar.com/zlatko-hasanbegovic-je-dodirnuo-sredisnju-tajnu-hrvatske-antifasisticke-prijevare/!). U preambuli Ustava, međutim, IZRIČITO PIŠE DA SE DANAŠNJA HRVATSKA TEMELJI NA DOMOVINSKOM RATU! To Goldstein uopće ne spominje! Kakav je to čovjek, kakav povjesničar, kakva osoba koja na HTV govori o hrvatskom Ustavu? Navodi da u Ustavu piše „usuprot“ NDH, što i piše, ali u istoj rečenici piše i „odbacivanje komunizma“, ali to Goldstein ne citira! I sve to da bi mogao reći da su „samo partizani (bili) u pravu, svi ostali u krivu“.

A po čemu su to partizani bili u pravu ako su se borili za Jugoslaviju i komunističku vlast? Za to su im na putu stajali i Nijemci i ustaše (četnici, Talijani), ali to ih ne čini ni antifašistima niti osloboditeljima, nego jednom frakcijom koja se borila za vlast, prema uputama Komunističke Internacionale (http://kamenjar.com/pupovac-saboru-izrekao-veliku-laz-koja-vodi-jos-vecu-istinu/http://croative.net/?p=43637).

Iako je sveučilišni profesor povijesti, I. Goldstein ne dopušta razgovor o Jasenovcu nakon 1945. (I.Z. Čičku). Nedopuštanje razgovora je komunistički teror, a ne znanost ili javni nastup u demokratskoj državi. Stav Goldsteina oca o tom pitanju (napisao knjigu), razorila je B. Matković (http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/23884-mr-sc-blanka-matkovic-hrvatska-je-zatrovana-lazima-o-jasenovcu-i-o-drugome-svjetskom-ratu.html), i sada sin – o toj temi ne da govoriti. (A onda će se predstavljati kao demokrat i redovni sveučilišni profesor u trajnom zvanju.)

G. Goldstein ponosno otkriva da je njegov otac govorio (i on ponavlja) da Hrvati nisu ustaše, i da je to najveće hrvatstvo. Međutim – nije. I bez njih smo znali da Hrvati nisu ustaše. Za to nam ne treba njihova ocjena. Ni za što nam ne trebaju njihove ocjene. A vidjeli smo i zašto.

  1. GOLDSTEIN I SVEHRVATSKO POMIRENJE

Na kraju Goldstain jadikuje nad nemarom današnje Hrvatske prema „antifašizmu“ iz II. svjetskoga rata. Navodi da nitko nije došao na obilježavanje 75. obljetnice bitke na Sutjesci. Poginuli Hrvati tamo „Zaslužuju pijetet barem kao Bleiburg“.

Ta njegova jadikovka zaslužuje barem tri komentara:

– naveo je brojeve partizana na Sutjesci po nacionalnosti i otkrio da se tamo borilo nekoliko desetaka puta više Hrvata nego Srbijanaca. Iako je Sutjeska mnogo, mnogo bliže Srbiji nego Hrvatskoj. Pitam ga zašto se to nije učilo u školama u Titovo vrijeme.

– Navest ću, ali bih popustio u ime pomirbe, da su na Sutjesci izginuli ljudi u borbi, a na Bleiburgu su pobijeni zarobljenici, i to na strašne načine. Ipak bih bio sretan da se jednako obilježava i Jasenovac i Sutjeska i Bleiburg.

– To znači da bi svi išli na sva (tri) mjesta, dakle i Goldstein i njegovi na Bleiburg.

To bi bilo lijepo, dirljivo i ispravno. Koliko se sjećam, to je predlagao Franjo Tuđman, a sjećam se da su to svi drugi odbili. Možda se vrijeme dovoljno promijenilo da se ipak pomirimo. U istini i dobroj volji, naravno.

Sada smo i mi obrazovani i vjerujemo u demokraciju i to više ne ćemo dopustiti.

Matko Marušić, profesor emeritus

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Što se događalo za vrijeme ‘nogometne euforije’: Agrokor, mirovinska reforma, unutarstranački prijepori u SDP-u…

Objavljeno

na

Objavio

Agrokor, mirovinska reforma i unutarstranački prijepori u SDP-u neke su od tema kojima smo se bavili prije kolektivne euforije posljednja dva tjedna, tijekom kojih je donesen i zakon o najmoprimcima i porasle su cijene nekretnina.

Valutna klauzula u slučaju švicarskog franka – ništetna

Visoki Trgovački sud je zaključio da su banke povrijedile interese potrošača nudeći im kredite u toj valuti. Procjena je Udruge Franak da bi banke u ime odštete mogle klijentima isplatiti od 10 do 15 milijardi kuna. Čelnici Udruge Franak preporučili su svojim članovima i svima drugima koji su oštećeni kreditima u švicarskim francima pokretanje privatnih tužbi protiv banaka.

Izmijenjen Zakon o najmu stanova

Hrvatski sabor donio je Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova koji bi konačno trebao riješiti problem zaštićenih najmoprimaca koji su u prošlom sustavu koristili stanarsko pravo u stanovima koji imaju privatnog vlasnika. Navedenim Zakonom postiže se ravnoteža između suprotstavljenih interesa najmodavaca i najmoprimaca. Vlasnici stanova (najmodavci) dobivaju točan dan kada mogu u potpunosti slobodno raspolagati svojom nekretninom. Zaštićeni podstanari pored pet godina zadržavanja statusa zaštićenog najmoprimca dobivaju i državnu subvenciju pri plaćanju tržišne najamnine nakon isteka postojećeg statusa, u trajanju dodatnih pet godina. Također, zaštićeni najmoprimci imat će pravo prvokupa stanova u vlasništvu države i jedinica lokalne samouprave.

Porasle cijene nekretnina

Eurostat je izvijestio da je rast cijena nekretnina u EU i Hrvatskoj u prvom tromjesečju ubrzao. U Hrvatskoj je to ubrzanje bilo izrazitije, pokazuju podaci europskog ureda za statistiku. U prvom su kvartalu cijene stambenih nekretnina, mjerene indeksom cijena nekretnina, na godišnjoj razini porasle za 4,7 posto na prostoru Europske unije te za 4,7 posto u eurozoni. To je nešto brži rast nego u posljednja tri mjeseca 2017., kada su cijene u EU porasle 4,5 posto, a u eurozoni 4,3 posto na godišnjoj razini. U Hrvatskoj su cijene stambenih nekretnina u prvom ovogodišnjem tromjesečju porasle 8,5 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. U posljednjem tromjesečju 2017. porasle su 7,6 posto.

Mirovinska reforma

Detalji o mirovinskoj reformi izašli su u javnost danima prije nego što su koalicijski partneri došli u Vladu po infomacij iz prve ruke. O produljenju radnog vijeka do 67. godine i eventualnom ukidanju drugog mirovinskog stupa tek treba postići dogovor. Prema riječima Milorada Batinića, HNS stoji pri tome da drugi mirovinski stup treba jačati, budućnost mladih koji će tek početi raditi po njima je u drugom mirovinskom stupu. Radimir Čačić, predsjednik Narodne stranke-reformisti kazo je da je model koji je ponuđen protuustavan i nezakonit te da otvara procesne nejednakosti među građanima. “Dakle, neprihvatljivo”, zaključio je.

Vodit će se računa o održivosti sustava boljim mirovinama te izjednačavanju prava svih osiguranika, poručuje Gordan Jandroković. Vjeruje da će u tome imati potporu koalicijskih partnera. HDZ-ov Milijan Brkić pak kaže: “ne može se funkiconirati u koaliciji pod pretpostavkom ucjene”. Koalicijski partneri poručili su da će se o svemu još razgovarati, HSLS-ov Darinko Kosor rekaoj da će se cijelo ljeto voditi javna rasprava, glavna će tema biti kako ispraviti nepravdu prema ljudima koji će u idućih 15 ili 20 godina ići u mirovinu. Vlada bi konačni prijedlog mirovinske reforme u Sabor trebala poslati na jesen, nakon javne rasprave.

Agrokor

Nagodba o Agrokoru izglasovana je 4. srpnja, 450 predstavnika vjerovnika predstavljalo je 93 posto ukupnih tražbina. Oni koji podupiru nagodbu bili su izuzetno zadovoljni zbog činjenice da je bio tako velik odaziv, ali i da je nagodbu poduprlo znatno više vjerovnika od onoga što su zakonske obveze, odnosno dvotrećinske većine. Protiv nagodebilo je 20 posto vjerovnika s gotovo 7 milijardi kuna potraživanja i svoju će zadovoljštinu vjerojatno potražiti na sudu.

Predstavnica velikih dobavljača u Privremenom vjerovničkom vijeću Marica Vidaković zadovoljna je. Zadovoljni su i u Sberbanku, novom najvećem suvlasniku Agrokora. “Proslavit ćemo nagodbu, ali nema opuštanja jer usmjereni smo na njezino provođenje kako bi sve završilo što prije, što efikasnije i kvalitetnije. Tek tada ćemo kao budući suvlasnici, s 40 posto novog Agrokora, početi raditi na promjenama u kompaniji, rekao je Sergej Volk iz Sberbanka.

No ima i onih koji nisu zadovoljni – uz Ivicu Todorića i Adris može se očekivati još sudskih tužbi. Nagodba bi nakon roka za žalbe trebala biti pravovaljana na jesen, a do kraja godine ili početkom iduće očekuje se njezino provođenje u svakodnevnom poslovanju novog Agrokora. Trgovački sud je rješenjem potvdio nagodbu.

Ekonomski analitičar Ljubo Jurčić smatra kako je teško za vjerovati da će nakon tri, a posebno nakon pet godina, ostati onakav koncern kakvog ga je izgrađivao Ivica Todorić. Za nagodbu kaže da smo se ponovno vratili na početak – “Došli smo ponovno do toga da ruske banke, a njih podržavaju i američki investicijski fondovi, žele napraviti isti taj korak kao i prije 400 dana. Bira se savjetnika koji će to dalje profesionalno voditi da se pripremi za ono što banke hoće. A one hoće, vjerovatno u pristojnom roku i najboljem trenutku to prodati”.

Potresi u SDP-u

U SDP-u su se nastavili potresi. Mjera privremenog oduzimanja prava na obnašanje svih funkcija u SDP-u i članskih prava na dvije godine izrečena je za potpredsjednika SDP-a Peđu Grbina i članove Predsjedništva Sinišu Hajdaša Dončića, Mihaela Zmajlovića i Vedrana Babića. Oni su se našli na popisu 90 stranačkih dužnosnika nezadovoljnih načinom na koji se vodi SDP i stanjem u stranci. Pismo u kojem traže njegovu ostavku, predali su šefu SDP-a Davoru Bernardiću.

On im je na sjednici Glavnog odbora o stanju u stranci prije dva dana poručio da će, ako je on glavni problem SDP-a, podnijeti ostavku na mjesto saborskog zastupnika. Uvjet je da ostavke podnesu i 23 zastupnika koji su među 90 nezadovoljnika potpisnika pisma u kojem traže odlazak Bernardića. Nakon toga bi i on podnio ostavku i na mjesto predsjednika stranke.

Dotad, suspenzija za gore navedene pojedince. To znači da više neće biti članovi Predsjedništva, a predloži li Predsjedništvo, Hajdaš Dončić i Zmajlović mogli bi otići i sa čelnih funkcija u svojim županijskim organizacijama na koje su izabrani u lipnju. Što se tiče članskih prava koja uključuju mogućnost da biraju i budu birani, ovlast za njihovo oduzimanje prema članku 32. Statuta ima samo Predsjedništvo stranke. U slučaju da ostanu i bez članskih prava, to bi značilo da ne bi bili kandidati stranke na izborima bilo koje razine.

CRO Demoskop: HDZ u blagom rastu, SDP i dalje pada

Prema najnovijem mjesečnom istraživanju političkih preferencija u RH, CRO-Demoskopu, zaustavljen je pad potpore HDZ-u, dok SDP-u i Mostu i dalje pada, a Živom zidu raste. HDZ ima 25% potpore, drugi je SDP s 18,7%, treći Živi zid – 13,4% a četvrti Most sa 7,3%. Na vrh ljestvice pozitivnog doživljaja političara i ovaj mjesec je “nitko”, predsjednica RH je na drugome mjestu, a premijer treći. Vrh ljestvice negativnog doživljaja političara predvodi premijer, na drugo mjesto vratio se čelnik SDP-a Davor Bernardić, dok su na trećem “svi političari”. Razina potpore politici Vlade u 20. mjesecu njezina mandata je 30,5%, što je 0,5% više nego u lipnju. Vladinu politiku ne podupiru 54,3% građana. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što je Kolinda uradila za svoju zemlju i što Čoviću nisu dali da uradi za nas?

Objavljeno

na

Objavio

Postoje stvari koje su na prvu ruku nematerijalne, no s vremenom se kapitaliziraju. Uloga hrvatske predsjednice u Rusiji, Hrvatskoj, kako vrijeme bude teklo, donijet će milijune. Znaju to oni koji ju vole no i svi oni koji ju ne vole, piše u redakcijskom osvrtu za Poskok.info Ivan Šušnjar., prenosi Hrvatski medijski Servis.

Znaju to oni koji ju vole no i svi oni koji ju ne vole.

Uz hrvatsku reprezentaciju, koja je nevjerojatno digla popularnost Hrvata u svijetu, kao i Republike Hrvatske, splet okolnosti od Kolinde Grabar Kitarović napravio je svjetski hit.

Postoji riječ na francuskom “sérendipité“. Nema prijevoda na hrvatski. U suštini znači slučajan razvoj događaja na sretan, ili koristan način. Pratila je Kolindu cijelo vrijeme u Rusiji. Ali i Francuze u finalu. Vatrene nije. Sve što su dobili, dobili su isključivo svojim znojem.

Elem posljedica cijele te priče je danas da je Hrvatska apsolutni hit u svijestu. Porast interesa za Hrvatskom Google objavljuje kao nešto nesvakidašnje. I oni su u šoku. Radi se o takvom skoku, da je ime Hrvatske, Hrvata, hrvatske predsjednice, hrvatske povijesti, hrvatskih glazbenika, sportaša, guglano više puta nego sveukupno do sada u povijesti, i to iz krajeva svijeta koji nikada nisu čuli za Hrvate. Samo jedan video na kojem se vrti kolaž njenih fotografija u tri dana pogledalo je preko 2.7 milijuna ljudi.

Pozitivni efekti koji su se dogodili zahvaljujući podršci Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović

Imidž Hrvatske u svijetu potpuno je promijenjen. To je snaga nogometa.

No ne baš tako davno, točnije pri prvom odlasku hrvatske predsjednice u Rusiju, NGO uhljebi u Hrvatskoj propitivali su o čijem trošku Grabar Kitarović putuje u RH. Ta kasta danas šuti. Kriju se kao miševi.

Nadaju se da ćemo to zaboraviti. Da bi već sutra nastavili po istome.

Ali ako ćemo iti malo samurajskog duha Vatrenih primiti na sebe, nemamo pravo to zaboraviti.

Već sutra, financijske službe u RH morale bi provjeriti tko stoji tko financira te pokrete i za čiji interes rade. Zašto? Jer mi držimo do svoje zemlje. I ne želimo da nam jazavci oblikuju stvarnost.

Na žalost, i na sramotu postkolonijalne Hrvatske , hrvatska predsjednica, u Rusiju nije putovala o državnom trošku.

Zbog činjenice da smo se navikli, da nam samoimenovani čuvari morala određuju što je moralno a što ne, pristali smo vjerovati kako je normalno da predsjednica države, na utakmice svjetskog prvenstva putuje privatno.

Što je sramota, a ne nešto čime bismo se trebali ponositi.

Ona je naša službenica. Unajmili smo je da odradi određen posao za nas. Između ostalog, i posao dizanja imidža zemlje. Ona tamo ide i radi nas.

Naprosto nije normalno da nekakav NGO šalje dopise u Ured Predsjednice, s upitom, “jel to dama Skitarović , kako su je nazvale Novossti, odlučila ići tamo o državnom trošku”. Da o čijem drugom, pobogu? Jesu li to pitanje postavljati dragim im Vođama u ranijim “daleko slobodnijim” režimima?

I tko bi trebao ići o državnom trošku u Rusiju na finale nacionalne reprezentacije ako ne formalni lider nacije?

U Francuskoj bi bilo nezamislivo da je neki medij postavio pitanje o čijem trošku Macron putuje u Rusiju. To bi bio skandal. Zašto? Jer je Francuska država koja drži do sebe. Macron nije Skitulja. On je francuski predsjednik.

Nije li vrijeme da Hrvatska promijeni odnos prema samoj sebi? Sukladno onoj energiji i onoj silovitosti kakvu je Hrvatskoj pokazao Dalić? Da se malo više poštujemo?

BIH, druga hrvatska država, država koja redovno puni polovinu hrvatske reprezentacije, reprezentacije koja nije državna, nego nacionalna, baš onako kako je Engleska reprezentacija nacionalna reprezentacija Engleza, a škotska Škota, s druge strane, da se ne lažemo, ima užasan imidž u svijetu.

Ekonomske institucije i zavodi za statistiku nikada nam nisu priložili podatke koliko nas, građane BIH košta negativan imidž BIH. I trebalo bi to tražiti od njih.

Koliko nas konkretno milijuna maraka košta vijest da su dva ISIL-ovca vraćenja iz Njemačke u BIH nakon što se otkrilo da šuruju s teroristima, da se stotine vraćaju iz Sirije, koliko nas koštaju četnički skupovi, koliko ustaški?

Sve fino na papir. Pa da vimo što je to što najviše košta danas BIH. I koliko je to milijuna manje noćenja i milijardi manje investicija u BIH. Koliko je to naše zaustavljene bolje budućnosti. Brine li to ikog ovdje ili smo mi zadnje naivčine u BIH prostoru koji vjeruju u budućnost?

Upravo ta i takva BIH, država sa katastrofalnim imidžom, koja se svijetu i danas promovira sirijskim dragovoljcima, zločinama, presudama, jamama i ratom 9o-ih, na svjetskom prvenstvu imala je izbornika iz BIH u finalu, te petoricu igrača što rođenih što porijeklom iz BIH. Što je to ako nije jedna sjajna priča iz BIH?

I ništa od tog ta ista BIH, naša BIH, nije iskoristila za podizanje svog imidža.

Isto bi ovo pisali da je Turska bila u finalu, ili Srbija, i da su u tim timovima dominirali ljudi iz BIH a Bakir ili Ivanić odbili otići na finale i raditi na promociji BIH.

Što je to što je zasmetalo imperijalnim NGO medijima u BIH da zaustave pokušaj da se i BIH promovira u Rusiji? Kao zemlja koja je dala osovinu svjetskog finaliste?

Strah od porasta imidža Dragana Čovića? Što točno?

Čović bi u Rusiji, pred svjetskim kamerama bio samo lider iz BIH. I ništa više. Ljudi bi se pitali što BIH ima s ovim. Pa bi guglali. Pa bi došli do informacije da BIH nije samo zemlja problema. Nego i rodna zemlja finalista svjetskih prvaka.

Čović je opet, pristajući na sarajevski šovinizam, pristajući da se ušuti, praktički pristao na njihovu želju da BIH ostane samo bošnjačka.

Jer oni žele reći – Mi plaćamo Dragana Čovića, mi smo država i Dragan Čović će odgovarati nama. To je taj sistem kuhanja žabe.

Ne, gospodo, vi ne plaćate Dragana Čovića. Mi plaćamo Dragana Čovića. Samo jedan vaš kanton, narodu Dragana Čovića godišnje uzme preko 40 milijuna maraka čiste novostvorene vrijednosti. Živite na lihvarenju a pozivate na odgovornost.

Dragan Čović odgovara nama, ne vama. Vi nemate ništa s njegovim novčanikom. Jedini koji to pravo imaju, da ga pitaju gdje troši, i kako troši naše pare, smo mi. Mi koji ga biramo. I koji ga plaćamo. Jer, prihvaćali vi to ili ne, no BiH nije samo bošnjačka država.

Pristajući u Rusiju ići o privatnom trošku, i pojavljujući se tek na pokojoj fotografiji, kako ne bi naljutio šovenski dio naše države, Čović je nesvjesno naštetio i interesima svog naroda ali i imidžu BIH. Pristao je priznati Sarajevo kao vlastiti autoritet. Ono Sarajevo koje ne priznaje njega.

Zašto je to uradio? To nije hrvatski odgovor. To je hrvatsko bespogovorno pristajanje na imperativ koji dirigira NGO sektor i političko Sarajevo.

On, kao hrvatski član predsjedništva, točno onako kao Kolinda, morao je imati susrete s dijelom reprezentacije, pred svjetskim kamerama. Na terenu, u svlačionici, svejedno.

Poslati drugačiju poruku iz BIH. Pojasniti svijetu da je BIH domovina Dalića, protjeranog Lovrena, Ćorluke, Rakitića, Kovačića, Jedvaja. Domovina svjetskih finalista.

Bila je to njegova predsjednička dužnost. Nikakav hir. Gesta koja bi strašno pomogla i BIH.

Sarajevo ne shvaća da je to bilo i u sarajevskom interesu. No to nije problem ostatka BIH. BIH ne može ovisiti od toga hoće li, ili neće, Sarajevo nešto shvatiti.

Mi nemamo vremena čekati da Sarajevo shvati. Jer to nas sve jako puno košta. Njihova autarkija, šovinizam, zaljubljenost u mitsku bošnjačku sliku Bosne, koja nikako da se dogodi, do sada nas je koštala milijune.

Sve nas koji želimo da BIH prestane biti slučaj u svijetu.

Već danas NGO mediji, i NGO intelektualci, ponavljaju priču, “otkud Čovića s Putinom, i što je radio u VIP loži”. Ludi zbog činjenice da se Čović sastao s Putinom.

Pitaju s čijim parama je otišao.

Odvratno. Baš dno.

Radi se o istim onim medijima koji nikada nisu postavili pitanje o čijem je trošku Bakir Izetbegović putovao na susret s Muslimanskim bratstvom. Organizacijom koju je CIA stavila na spisak terorističkih organizacija. Nikada niti jedan od tih Bakirovih medija nije objasnio bošnjačkoj javnosti koliko će ih konkretno novaca po džepu dugoročno koštati takav imidž države kakav nam Bakir gradi. Koliko će perspektive njihovoj djeci oduzeti svaki njegov potpuno sulud susret s takvim svijetom?

I koliko tek nama? Koji nismo taj svijet.

Oni, saraj NGO uhljebi u BIH, dok kriju tko ih plaća, dok odbijaju kategorički potvrditi sve one laži koje pišu, manifestiraju očitu intelektualnu skučenost. I radeći za sebe, čine loše cijelom ovom društvu. Nominalno rade na pomirbi, u praksi čine sve da do nje nikad ne dođe.

Jer nastupanjem pomirbe, počinje njihov kraj.

Utješno je da obični sarajevski građani shvaćaju više od njih. Tisuće onih ljudi koji su iz Sarajeva pokušali poslati sliku zajedništva i oduševljenja pobjedom. Koja je na žalost medijski blokirana. Što mislite od koga?

Ogromnu priliku za BIH ubili su, napadom na Čovića i zaustavljenjem dotičnog da tamo u Rusiji, uzme barem 10 posto pažnje svjetske javnosti koliko je uzela Kolinda. I tih 10 posto za BIH bi značilo jako puno. Superponirajući se nad njegovim budžetom ponavljajući “mi smo država” nastavili su ubijati ovu državu.

Koliko je loš imidž BIH u svijetu evo jedan frišak primjer. Nakon splitske Ultre, jedan dio stranaca, upoznavši neke mlade iz Hercegovine, preko noći je završio u Mostaru a potom na Kravici. Sutradan su se, potpuno ošamućeni pitali gdje su. Kada im je pojašnjeno da je to BIH, uhvatila ih je panika “Bosnia, Baznia, fak*n š*t. Bježimo odavde.”. I to je nešto o čemu nam ne govore tu. Da je sinonim za Bosnu u Europi nešto jako loše. Nešto što sije strah. Ne govore nam da nas mnoštvo zaobilazi. Da ovo nije samo zemlja masovnog odlaska, nego i masovnog nedolaska. Ne samo ljudi. Nego i konkretnih investicija. Tko će ulagati u zemlju koje se ljudi boje?

Zamislimo samo kakva bi slika prošla svijetom da je Čović budžetom svog ureda na svjetsko prvenstvo odveo 20 najboljih mališana iz NK Vitez, NK Livno, NK Kraljeve Sutjeske, FK Zenice, i FK Dervente? I da su oduševili tribine. I da su se oni takvi, pojavili pred svim svjetskim kamerama? U dresovima svojih klubova? Sa svojim predsjednikom. O trošku države. A sve za imidž države.

Pristajući na njihov šovinizam, Čović je koji put po redu u ove četiri godine ispoštovao taj šovinizam? I hoće li ga poštovati i ovih par mjeseci do kraja mandata? Planira li ga poštovati i u idućem mandatu da znamo?

Kolinda je taj pritisak odbila. I Hrvatskoj je donijela novi imidž i nove milijune.

Konačan zaključak je da Kolinda ima dobre P.R. stručnjake. I da bi Čović svoje morao mijenjati. Ako ih uopće ima. Ako mu uopće daju da ih ima.

Ivan Šušnjar/Poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori