Pratite nas

Analiza

Analiza političkih preferencija izbora za EP – 4 dio

Objavljeno

na

Četvrtim dijelom analize političkih preferencija obuhvatit ćemo 3 županije te uzeti prosječnu vrijednost anketiranja građana u tri navrata i tri različita vremenska intervala. Zahvaljujući ispitivanju građana u različitim vremenskim intervalima, utvrdili smo trend rasta, pada ili konstante, prije svega u dvije najveće političke stranke, ali i ostalih takmaca u ovoj političkoj utakmici.

Osječko – baranjska županija

Nakon prvog kruga HDZ je imao podršku od 22 % i na pretpostavci izlaznosti na zadnjim izborima za EP i broju birača sa zadnjih izbora za župana i Županijsku skupštinu, u drugom ispitivanju je ta podrška porasla na 24 % dok je na zadnjem ispitivanju ta podrška pala na dramatičnih 14,86 ili prosječnu vrijednost od 20,28 %.  Ako to pretvorimo u broj glasova, dobijemo brojku koja je daleko manja od one iz 2014, a iznosi 12 228 glasova ili za  11.279 glasova ili 48 % manje.

Dok kod HDZ imamo dramatičan pad podrške i negativan trend koji signalizira da je moguć i još veći pad, kod SDP-a imamo konstantu u sva tri kruga ispitivanja od 22 %, što se može tumačiti i prepoznatljivošću njihove kandidatkinje Biljane Borzan inače Osječanke.

Koprivničko Križevačka županija

Nakon tri kruga ispitivanja u ovoj županiji imamo slučaj da HDZ ima konstantu s minimalnim odstupanjem, ali ta je konstanta izražena u poražavajućem rezultatu u odnosu na 2014 gdje je HDZ ostvario pobjedu s osvojenih 43,71 % dok sadašnja prosječna vrijednost iznosi tek 14,56 % potpore birača ili gubitak od 29,15 %, . Možda bi ovaj podatak djelovao iznenađujuće da nisu izvršena tri kruga ispitivanja i u svakom krugu rezultat se razlikovao u decimali kod HDZ, kod SDP-a taj je postotak s visokih 53,57 % u prvom krugu, pao na 33 u drugom da bi u trećem on došao na 21,43 uz srednju vrijednost od 36 %, što samo po sebi i nije neko iznenađene jer je očekivano da postoci padaju na veličinu uzorka, ali ne treba smetnuti da SDP u Koprivnici ima izrazito veliku podršku birača, no ipak SDP-a lista u ovoj županiji ima trend pada, a HDZ-a konstantu.

Šibensko Kninska županija.

Analizu rezultata u ovoj županiji nismo radili do sada, a sada ćemo i u njoj napraviti usporedbu s rezultatima iz 2014, baziranu na broju birača s lokalnih izbora 2017, kao i izlaznosti 2014 i opet bez uračunavanja demografskog sloma kojeg nije bila pošteđena ni ova županija.
Iako je HDZ na izborima 2014 ostvario uvjerljivu pobjedu sa 48,40 % ili 13.720 glasova uz izlaznost od skromnih 20,93 % , danas bi osvojio 14,26 % ili 3311 glasova.  U ovoj županiji po današnjim projekcijama, ili ispitivanju, HDZ ima gubitak od više od 10 000 glasova ili točnije 10.402 glasa. Nema samo HDZ pad u ovoj županiji, pad ima i SDP,  koji je 2014 imao rezultat od 32,79 % ili 9294 glasa, dok bi danas osvojio 18,51 % ili 4139 glasova, odnosno 5155 glasova manje. U ovoj županiji imamo zanimljivost da se podrška  HDZ-a, NHR-a i Živog zida razlikuje u decimali.
Iako nemamo namjeru raditi projekcije mandata već samo analizirati podršku dviju najvećih stranaka u odnosu na zadnje izbore za EP 2014 godine vidljive su neke činjenice. I HDZ i SDP  imaju pad, u odnosu na 2014 , što je očekivano s obzirom na to da su na tim izborima nastupale u koalicijama, a sada samostalno, ali sam trend u ovom ispitivanju koje se radi u tri navrata, HDZ ima naglašen trend pada dok je SDP u konstanti ili u porastu.  Osim ove dvije stranke jedino još MOST i Živi zid imaju konstantu i vrijednosti koje ne osciliraju u odnosu na redovna agencijska ispitivanja u Hrvatskoj, što daje potvrdu konstantnosti biračkog tijela. Osim njih , malo iznad ili malo ispod praga nalazi se još 5 stranačkih ili neovisnih lista što sugerira disperziju ne samo na ovim izborima.

Lošu podršku birača nekim strankama nemamo namjeru analizirati, pronalaziti razloge, koji očito postoje već to prepuštamo političkim analitičarima i vodstvima tih stranaka.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

U pet godina vojni proračun Hrvatske porastao 17%, a Srbije čak 90%!

Objavljeno

na

Objavio

Usvega pet godina, od 2015. do 2019., hrvatski vojni proračun narastao je oko 17 posto, a vojni proračun Srbije u istom razdoblju oko – 90 posto! Hrvatska je u 2015. tako na vojsku trošila oko 555 milijuna eura, Srbija 459 milijuna eura.

Već 2017. Hrvatska troši 591 milijun eura, a Srbija se primiče Hrvatskoj i troši 559 milijuna eura. I onda se u 2018. događa potpuni preokret, Hrvatska počinje ubrzano zaostajati za Srbijom u odnosu na vojne troškove, naš je (realizirani) vojni proračun te godine bio 587 milijuna eura, manje od plana zbog prekida nabave borbenog zrakoplova, dok je vojni proračun Srbije znatno “skočio” na čak 725 milijuna eura.

Takav trend nastavljen je i tijekom ove godine kada, prema rebalansu (opet utrošeno manje od plana, ovoga puta 35 mil. eura manje), hrvatski vojni proračun iznosi 647 milijuna eura, a onaj u Srbiji čak 877 milijuna eura.

Ovi podaci dokazuju ono što su vojni analitičari već isticali, činjenicu da se Hrvatska izuzetno sporo, “mic po mic” penje u vojnim izdacima, pa je izložena i kritici NATO-a i SAD-a što se ne uspijeva značajnije približiti kolektivnoj obvezi o utrošku 2 posto BDP-a na vojsku.

Računovodstvenim manevrom, po uzoru na neke druge zemlje članice, u ožujku ove godine Hrvatska je NATO-u prikazala da troši znatno više pa je uračunavanjem troškova vojnih mirovina postotak naglo “porastao” s 1,3% na 1,75% BDP-a. Što je onda RH i podignulo na ljestvici zemalja članica na solidno 11. mjesto unutar 28 članica (bez Makedonije).

Kako je rebalansom utvrđeno da ni ove godine MORH nije uspio utrošiti planirani iznos, u međuvremenu je Hrvatska pala na 1,68% BDP-a. U sljedeća tri tjedna Hrvatska mora sastaviti konkretan “papir”, dokument koji će imati obligatornu snagu, a u kojemu će biti točno razrađeno kako i do kada će RH dostignuti onih 2% vojnih izdvajanja iz BDP-a.

Računa se da bi s početkom nabave eskadrile borbenih zrakoplova i još jednom kvalitetnijom, a planiranom nabavom, primjerice 60-tak američkih oklopljenih vozila “Bradley” koje bi nam SAD donirao, a mi platili 30 mil eura za modernizaciju te nabavom još nekoliko helikoptera “Black Hawk”, Hrvatska i dostignula tih 2%, dakle trošila bi više od milijarde eura godišnje na vojsku.

Problem je MORH-a što ne može nikakvom “računovodstvenom operacijom” približiti se drugom obveznom cilju NATO-a, a to je da za modernizaciju i opremanje, dakle nabavu novih ili modernizaciju starih borbenih sustava, troši 20% vojnog proračuna, konkretno oko 150 milijuna eura godišnje.

Premda službena Hrvatska nerado komentira jačanje vojnog trošenja u Srbiji, a nikako ne komentira nove, za javnost atraktivne vojne nabave zrakoplova MiG-29 i protuavionskih raketa “Pantsir-S1” iz Rusije, i njima je vjerojatno očito da skok od 90% u vojnom trošenju u susjednoj Srbiji nikako ne smije proći bez paljenja lampica za uzbunu u sustavu nacionalne sigurnosti RH, piše Večernji list

 

Jan Ivanjek: HV je najbolja vojska u našem susjedstvu

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što je za Hrvatsku, a što za SAD osnovna vojna ravnoteža u regiji?

Objavljeno

na

Objavio

Prije nekoliko dana američka vladina agencija DSCA predložila je Kongresu da Hrvatskoj odobri nabavu novih transportnih helikoptera UH-60M Black Hawk.

U svom dopisu objašnjavaju kontekst zašto će RH i NATO-u ta nabava dobro doći, no u dopisu stoji i jedna za nas znakovita rečenica, koja potvrđuje teze o tome da SAD jako dobro mjeri kakvo oružje Hrvatska smije nabaviti.

“Predložena prodaja ove opreme neće izmijeniti osnovnu vojnu ravnotežu u regiji”, glasi. S obzirom na to da Hrvatska nema problema s “vojnom ravnotežom” s Mađarskom, Rumunjskom, Bugarskom i Slovenijom, kao članicama NATO-a ili BiH, Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom, očito je da se to mjerenje vojne ravnoteže odnosi na mjerenje sa Srbijom.

Sada je jasnije zašto Hrvatska već godinama ne uspijeva nabaviti jače vojne sustave, a nema takvih problema kada je riječ o nabavi oklopljenih vozila, transportnih i izviđačkih helikoptera Kiowa Warriorsa, protuoklopnih raketa kratkog dometa, piše Davor Ivanković / Večernji list

Netko u američkom State Departmentu mjeri i zaključuje da bi isporuka jačeg oružja Hrvatskoj poremetila vojnu ravnotežu sa Srbijom. Sada je jasnije i zašto je prije četiri godine zaustavljena priča o isporuci američkih višecijevnih raketnih lansera M 270 MLRS, što je dogovarao još ministar obrane Ante Kotromanović.

Čim je spomenuto da će nekoliko lansera od njih 16 moći ponijeti i rakete dometa do 300 km, javio se Aleksandar Vučić i poslao poruku: “Ne znam zašto bi netko u regiji uzimao balističke rakete, ili će oni odustati od toga ili ćemo mi morati pronaći odgovor na to.”

Ta poruka i vješta diplomacija Srbije očito su uspjeli blokirati vojnu isporuku jačeg oružja Hrvatskoj. Nekoliko godina poslije Hrvatska je s Izraelom već uspjela dogovoriti isporuku F-16 Baraka, no u zadnji čas to SAD zaustavlja.

Uvidom u spomenutu rečenicu iz dopisa DSCA Kongresu sada je jasnije koji je bio primarni razlog blokade. Izraelski Baraci su, istina, već stari zrakoplovi, no posjeduju izrazito suvremenu opremu i “dalekometno” naoružanje, kao i opremu za elektroničku zaštitu. I bio je u pravu tada ministar obrane Damir Krstičević kada je, nažalost, preuranjeno govorio o tome da će s Baracima HRZ biti nadmoćniji u zraku od bilo kojeg borbenog zrakoplova u susjedstvu.

Niti se ona Kotromanovićeva niti Krstičevićeva namjera ispunila. No u međuvremenu Srbija je iskoristila taj za nas čudni “time out” te je dobila, kupila ili razvila oružja kojim može parirati najavljenim hrvatskim vojnim nabavama, a koje se nisu ni dogodile.

U zadnje tri godine vojna ravnoteža između Hrvatske i Srbije se poljuljala, uvelike i na štetu Hrvatske. Srbija sada posjeduje i dalekometne raketne projektile, razvila je i vlastitu, što bi Vučić rekao “balističku raketu” dometa 300 km, od ruskog i bjeloruskog partnera dobila je jednu i pol operativnu eskadrilu MiG-ova 29, a sada i najmoderniji protuavionski sustav Pancir S1 za male i srednje visine.

Kako bi rekao jedan naš vojni analitičar, nakon instaliranja ruskog Pancira S1, “Hrvatska može slobodno zaboraviti na uporabu i Kiowa i Black Hawkova i svega što imamo od zračne potpore”.

Opće je poznato da Hrvatskoj nedostaje kompletan sustav obrane zračnog prostora, dakle i borbena eskadrila i PZO sustavi za srednje i velike visine. I kako u svjetlu tih činjenica shvatiti da nas naš ključni vojni partner SAD koči u nabavi operativnih vojnih sustava koji bi nam omogućili samostalnost u obrani zračnog prostora i teritorija?

I kriza u odnosima Turske s NATO-om i SAD-om počela je kada su Amerikanci kočili isporuku svog najmodernijeg protuzračnog sustava Patriot Turskoj pa su posljedično ovi od Rusa kupili S-400, koji ruši sve letjelice na daljinama od 400 km i na kojem, kad smo kod toga, srpske posade već provode početnu obuku.

Hrvatska si definitivno ne može dozvoliti ono što je učinio Erdoğan, no ima saveznika koji bi mogli priskočiti, poput Francuske, a najprije Izraela. Mi si ipak prethodno moramo postaviti pitanje i tražiti odgovor o ponašanju našeg glavnog saveznika.

Treba sjesti za stol i otvoreno porazgovarati o tome što je za Hrvatsku, a što za SAD “osnovna vojna ravnoteža u regiji”. Ne bi trebalo biti teško dokazati prvo, da je ravnoteža sada već znatno poljuljana na štetu RH, članice NATO-a, te da Hrvatska nikada nije svojim oružjem napala Srbiju.

Dok je Srbija svoje oružje agresivno koristila prema Hrvatskoj, ali i širom “regije”. Od kraja rata Hrvatska se pridržavala dviju strateških postavki. Da nikada više neće dozvoliti da bude razoružana i da nikada više neće dozvoliti vojnu hegemoniju Srbije u “regiji”. Sada je samo pitanje tko će, dakle, SAD-u kazati da za nas nije “ravnoteža” situacija u kojoj smo vojno inferiorniji od Srbije.

 

SAD odobrio prodaju dva Black Hawka Hrvatskoj

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari