Analiza: sve veći oružani sukobi između međusobno suprotstavljenih pobunjeničkih skupina u Siriji

Tijekom vikenda izbili su žestoki oružani sukobi između međusobno suprotstavljenih pobunjeničkih skupina u Siriji. Prema riječima svjedoka i opozicionih organizacija sukobi su izbili između pojedinih pobunjeničkih skupina i radikalnijih frakcija povezanih s Al-Qaedom.

Jedna skupina tvrdi kako je protjerala drugu iz grada Raqqe, glavnog grada provincije na sjeveroistoku Sirije. Navodno zbog toga što su ovi “pili vino i zabavljali se sa ženama”, prenosi The New York Times. Prema riječima svjedoka dotičnoj brigadi su ove “zanimacije” bile važnije od borbe sa sirijskom vojskom.

Žestoke borbe izbile su i u gradu Dana koji se nalazi u provinciji Idlib u blizini turske granice. Informacije govore kako su radikalni Islamisti tamo odrubili glave dvojici pobunjeničkih boraca, a njihove odrezane ruke ostavili su pored kante za smeće na glavnom gradskom trgu.

Nakon tog incidenta buknuli su veći sukobi unutar grada. Stanovništvo koje se nalazi u gradovima i naseljima gdje kontrolu imaju pobunjenici nikada nije prihvatilo radikalne frakcije koje dolaze iz drugih zemalja i nameću svoju vlast. Činjenica je da jedan manji dio sirijske javnosti podržava pobunjenike – prema istraživanju NATO saveza, koje je provedeno prošlog mjeseca, 70% populacije u Siriji podržava predsjednika Bashara al-Assada. 20% ima “neutralno” stajalište, dok 10% podržava pobunjenike, zaključuje se u istraživanju.

No, i ovih 10% koji tvrde kako “podržavaju pobunjenike” gotovo sigurno ne podržavaju ekstremiste koji po njihovim gradovima odsijecaju glave i ekstremitete zbog kojekakvih banalnosti.

Ako govorimo o “pobunjenicima” kao jednoj skupini, ta skupina nalazi se u velikim problemima jer se njihov manjak jedinstva dodatno manifestira upravo u vrijeme kada sirijska vojska niže isključivo pobjede na terenu. Prema zadnjim dostupnim informacijama, koje prenosi Reuters, sirijska vojska pojačava napade na pobunjenička uporišta u strateški važnom gradu Homs. Izgleda kako je plan prvo preuzeti kontrolu nad Homsom kako bi se krenulo s većim intenzitetom na Aleppo. Borbe se i dalje vode u okolici Damaska gdje pobunjenici trpe poraze.

Oštre divizije unutar opozicije, koja se često kolektivno naziva Slobodna Sirijska Vojska (FSA) – mada “kolektiv” tu zapravo prestaje, nisu neka novost. Već dugo vremena je poznato kako sirijska opozicija vodi, do sada ne toliko eksponiran, međusobni sukob u borbi za dominacijom nad onim dijelovima teritorija kojeg još uvijek drže u svojim rukama. S druge strane sirijska vojska pokazala se kao kompaktna jedinica uz relativno mali broj prebjega iz redova srednjeg ranga.

Unutarnji sukobi nisu samo rezultat frustracija koje su očekivane nakon niza izgubljenih bitaka, već je na snazi i oportunizam. Stvarnost rata daleko je od ideala, kakvi god oni bili, činjenica je da ona skupina koja drži kontrolu nad pojedinim gradom ili mjestom od toga i dobro profitira – preuzimaju lokalnu ekonomiju, vode se unosni poslovi s opskrbom goriva, a povrh toga tu je i oružje – navodno sve veća količina oružja otkako su se pojavile informacije da Zapad već šalje svoje najbolje primjerke na sirijski front.

“Profesionalni džihadisti” također gledaju i dalje od Sirije, za mnoge koji su stigli na ovaj prostor ovo je samo jedna od stanica u nizu te ovdje nastoje prigrabiti što je više naoružanja. Ako osvoje vlast – što je u ovom trenutku itekako teško zamisliti – za njih je dobro, ako rat ne završi po njihovom idealnom scenariju, opet dobro, jer regija je danas takva da već sutra novih sukoba neće nedostajati. Mnogi već duže vrijeme žive ovakvim životom seleći se diljem Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.

U Siriji se danas događa ono što se u Libiji počelo događati tek nakon završetka rata 2011. Militanti su se tamo okomili jedni na druge tek nakon pada libijske vlade jer je rat, uz pomoć NATO pakta, trajao prekratko da bi stigli razviti unutarnje podjele. Sukob u Siriji već sada se produžio puno dulje no što su mnogi inicijalno predviđali. Štoviše, jedina osoba koja je točno predvidjela ovu gorku sudbinu je Bashar al-Assad koji je još davno rekao kako su sirijske vlasti i vojska spremni na dugi iscrpljujući sukob ističući kako će zbog toga u konačnici izaći kao pobjednici.

Militanti, bez obzira da li se radilo o stranim ekstremistima ili domaćim “umjerenima” – mada je ovo itekako diskutabilan termin, dovoljno je samo se sjetiti “kanibala” Abu Sakkara koji nije nikakav “strani džihadist”, su do sada već očekivali pristizanje daleko veće strane pomoći od naoružanja – direktnu vojnu intervenciju zapadnih NATO sila ili regionalnih satelita kao što su Turska, Jordan ili pak Izrael.

Vrijeme prolazi, a strana vojna intervencija nije na horizontu. Svakim idućim danom divizije unutar sirijske opozicije biti će sve veće, a na to itekako “vreba” sirijska vojska koja će iskoristiti takvu situaciju u svoju korist na terenu.

Domaći pobunjenici sve češće se sukobljavaju sa stranim radikalima koji su odani Al-Qaedi i sličnim organizacijama. Naravno da su i te organizacije nekome “odane”, točnije nekim državama, no to je već jedna sasvim druga tema. Ono što je bitno u ovom trenutku naglasiti je da su sukobi unutar opozicije postali sve vidljiviji i sve češći. Borbe sada već traju na prostoru Raqqae, Idliba i Aleppa.

Al-Nusra Front i FSA međusobno se optužuju za ratno profiterstvo, dok postoji pregršt izvještaja i dokumentiranih iskaza koji potvrđuju kako oboje profitiraju od krvavog rata, no teritorij na kojem ostvaruju profit naglo se smanjuje pa sukladno tome svjedočimo i sve većoj eskalaciji njihovih međusobnih sukoba.

Reutersovi izvori ističu kako pristaše Al-Qaede čak kupuju zemlju na prostoru provincija Aleppo i Idlib nastojeći tako dugoročno osigurati svoju prisutnost. Nastoje monopolizirati transfer goriva i žita, traže novac na punktovima i prodaju naftu sa zauzetih naftnih polja. Povrh toga mnogi se bave tipičnim mafijaškim kriminalom – otmice, iznude, pljačke itd.

U gradu Dana stanovnici su izašli na ulice prosvjedujući protiv prisutnosti Al Nusra Fronta. Radikali po gradu zatvaraju ljude, tuku ih, a u pojedinim slučajevima dječacima odrubljuju glave zbog trivijalnosti. Nije teško razumjeti zašto su mnogi stanovnici – pa čak i oni koji su 2011. tražili odlazak Assada – sada na strani sirijske vojske i čekaju što brže oslobođenje od ovih skupina. Nema sumnje kako je Sirija prije sukoba bila zemlja s raznim problemima, kao i mnoge druge, no stanovnici su mogli biti sigurni da im nitko neće obezglaviti dijete na ulici. Reći da sirijski narod danas podržava “pobunu” je potpuno nerealno, do te mjere da čak i najistaknutiji predstavnici zapadnih sila u takvu priču ne vjeruju, no pojedini utjecajni mediji i dalje nastoje javnosti predstaviti pogrešnu sliku.

Prosvjedi u gradu Dana nisu završili odlaskom Al-Nusra Fronta iz grada već pobijenim prosvjednicima. Sirijske opozicione organizacije i svjedoci s terena ističu kako su pripadnici Al-Nusra Fronta otvorili vatru na prosvjednike te ih je više ubijeno, uključujući i djecu.

“Kada su ovi borci prvi put došli u naš grad dočekali smo ih toplo, otvorili smo naše domove za njih, sudjelovali u borbama s njim”, ističe jedan od zapovjednika FSA.

Nažalost, mnogi stanovnici Sirije tek naknadno uče “tko je tko” u ovom sukobu. Što nije specifično samo za njih, ovo gorko “učenje” prolaze brojni narodi u regiji koja, nakon novih sukoba u Egiptu, sve više ključa. No, sva ova teška sudbina i stradavanja u regiji – a Sirija je strašno postradala – ne bi se dogodila da na situaciju neumorno ne utječu strane sile. I nakon svog užasa koji je ovaj narod pretrpio, te iste sile danas obećavaju dodatnu potporu, dodatno naoružanju, dodatni novac. Američki načelnik glavnog stožera, General Martin Dempsey, rekao je za CNN kako bi Sirija mogla biti “američki problem još 10 godina”. Zašto bi Sirija morala biti “američki” problem? To je pitanje koje se pitaju mnogi u svijetu, no primarno bi se trebali zapitati stanovnici SAD-a.

Veliko istraživanje organizacije Pew Research Center po pitanju sirijskog sukoba ustanovilo je kako se velika većina svjetske javnosti protivi mogućoj vojnoj intervenciji u Siriji. 64% ispitanika u SAD-u protivi se čak i naoružavanju pobunjenika.

Kada govorimo o Siriji, američki narod može biti itekako važan faktor u njenoj sudbini. Opozicija ratu dodatna je kočnica Obaminoj administraciji koja, unatoč najavama, ipak još uvijek nije krenula vojno protiv Sirije. Naravno, stav javnosti nije jedina kočnica, u ovom trenutku ima ih mnogo.

Sve dok je situacija takva rasti će i podjele unutar borbenog sektora sirijske opozicije, dok je i onaj politički također podijeljen između interesa Zapada, Turske i naftnih monarhija Zaljeva (vidi: Sirijska Nacionalna Koalicija izabrala novog šefa, pobijedio “saudijski čovjek” Ahmad al-Jarba, vojska napreduje u Homsu i oko Damaska).

izvor(i): The New York Times | Reuters | BBC | AFP |

Što vi mislite o ovoj temi?