Pratite nas

Anarhizam

Objavljeno

na

Anarhizam je revolucionarna politička struja koja smatra da je “sloboda bez socijalizma privilegija i nepravda, a socijalizam bez slobode ropstvo i okrutnost”.

Sindikalizam je radnički pokret koji radnike, kako bi se borili za svoje interese, nastoji ujediniti na ekonomskoj osnovi.

Anarhosindikalizam je anarhizam primijenjen na radnički pokret. Slobodarske organizacije kreću se od malih edukacijskih grupa do velikih i masovnih revolucionarnih sindikata, a kontrola se u njima provodi odozdo prema gore.

Anarhosindikalisti se žele organizirati s ostalim slobodoljubivim i borbenim radnicima koji se slažu s njihovim revolucionarnim ciljevima i načelima. Organizacija isprva ima oblik lokalnih grupa i industrijskih mreža, ali kako joj rastu članstvo i utjecaj, može početi preuzimati funkcije sindikata kao što su savjetovanje radnika i poticanje direktnih akcija poput usporavanja rada, štrajkova i zauzimanja (blokada) radnih mjesta.

Svrha anarhosindikalističkih mreža i sindikata nije u “novačenju” svakog radnika, već u zagovaranju i organiziranju masovnih sastanaka (plenuma) svih radnika uključenih u određenu borbu, kako bi ti radnici zadržali kontrolu i odlučili o smjeru djelovanja. Anarhosindikalisti ne teže kontroliranju ovakvih sastanaka (plenuma), već na istima argumentiraju i zalažu se za anarhosindikalistička načela i ciljeve.

Zbog toga je anarhosindikalizam potpuno drugačiji i od “žutog” sindikalizma koji teži ekonomskom predstavljanju radnika i od takozvanih “radničkih partija” koje teže političkom predstavljanju radnika. Umjesto toga, anarhosindikalizam objedinjuje političko i ekonomsko i protivi se predstavničkom sustavu i to u korist radničkog samoorganiziranja.

Organizirani na ovaj način, radnici se uče djelovati za sebe, upotrebljavaju svoju moć bez vodstva sindikalnih birokrata ili političke avangarde, propituju postojeći način organiziranja društva i oblikuju svijet koji želimo stvoriti, svijet bez šefova i vladara.

Ciljevi i načela anarhosindikalizma

Anarhosindikalisti žele promicati solidarnost na našim radnim mjestima, ali i izvan njih, potičući radnike da se u borbi za vlastite klasne interese organiziraju neovisno o vladi, šefovima i birokratima. Naš je konačan cilj besklasno društvo bez države, utemeljeno na načelu “od svakoga prema njegovim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama” – na sustavu slobodnih vijeća sačinjenih od opozivih delegata s radnih mjesta i iz zajednica. Ovakvo društvo, zasnovano na potrebama, može biti stvoreno jedino borbama radničke klase ovdje i sada. Naša je aktivnost stoga usmjerena na promicanje, pomaganje i razvijanje takvih klasnih borbi, lokalnih i internacionalnih, jer obje su nam vrste korisne i približavaju nas društvu koje želimo stvoriti. To činimo u skladu sa sljedećim trima načelima:

  • Solidarnost – kao pojedinci smo pred šefovima, birokratima i državom relativno nemoćni, ali ta se situacija mijenja kada djelujemo kolektivno,
  • Direktna akcija – mi ne molimo političke i ekonomske predstavnike da djeluju u naše ime, već se organiziramo kako bismo dobili stvari koje želimo,
  • Samoorganizacija – radnici bi trebali kontrolirati svoje borbe kroz masovne sastanke (plenume), na taj se način učeći djelovanju bez šefova i vođa, a na taj način i sprječavajući pokušaje onih odozgo da ih prodaju i demobiliziraju.

Što anarhosindikalisti rade?

Anarhosindikalisti su uključeni u širok spektar borbi na radnom mjestu i u zajednici, bilo da su te borbe kratkoročne ili dugoročne. Te borbe uključuju:

  • Organiziranje na radnom mjestu – zbog pitanja koja se kreću od plaće i radnih sati, pa sve do uvjeta rada,
  • Organiziranje zajednice – od javnih službi do kućanstva i okoliša,
  • Solidarnost sa štrajkovima i zauzimanjima radnog mjesta – organiziranje blokade ulaza na radno mjesto kako bi se onemogućilo djelovanje štrajkolomaca, prikupljanje donacija i živežnih namirnica,
  • Potpora radnicima – u slučajevima pojedinačnog zlostavljanja radnika, anarhosindikalisti organiziraju prosvjedne i druge direktne akcije,
  • Povezivanje s ostalim radnicima – kroz mrežu baznih autonomnih sindikata,
  • Organiziranje javnih skupova – o pitanjima ekonomije, rata, klimatskih promjena i ostalih problema koji pogađaju radničku klasu,
  • Pisanje i širenje propagande – letaka, pamfleta i brošura kojima se šire ideje solidarnosti, direktne akcije i samoorganizacije

otporaš

facebook komentari

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. U svijetu nitko  ne zna ništa o Vukovaru!

Objavljeno

na

Sipa Press

Prolazi još jedna obljetnica sjećanja na nevine žrtve Grada Vukovara, ali i Škabrnje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Koliko djeca u školi uistinu znaju o ovim velikim tragedijama hrvatskog naroda, koliko znaju o agresorima? Malo ili ništa. Međutim, još je žalosnija činjenica da se recimo o onome što se događalo u Vukovaru tijekom 1991. gotovo ne zna ništa u Europi, a kamoli u svijetu.

Mnogi ne znaju ni pokazati na zemljopisnoj karti gdje je Vukovar, a kamoli Škabrnja, iako je riječ o jednoj od najvećih ratnih katastrofa nakon II. svjetskog rata. O ovom razorenom gradu vrlo malo ili bolje rečeno ništa ne znaju ni žitelji susjednih država, poput Madžarske, Italije…

U školama diljem Europe se ne uči o Domovinskome ratu. Tome se ne treba čuditi kad se ni u hrvatskim školama ovoj temi ne pridaje zaslužena pažnja. Međutim, što rade hrvatska veleposlanstva diljem svijeta, je li ona barem prigodom ovakvih događanja upozoravaju tamošnje medije, odnosno iznose istinitu sliku o onome što ste događalo na ovim prostorima? Prema šutnji europskih medija vrlo lako se da zaključiti da se u ime nečijih interesa ova tema zaobilazi, marginalizira i prešućuje! Zašto?

S druge pak strane svjedoci smo da se svijetom širi lažna istina o Domovinskome ratu, pa čak i da se agresora pretvara u žrtvu. Nitko to ni demantira. To traje iz godine u godinu, pa će na kraju laž  ipak  postati – istina.

Dakle, pitanje glasi: što ste gospodo hrvatski veleposlanici učinili ili što činite da se 26 godina nakon okupacije Vukovara i Škabrnje zna o tim događajima u državama u kojima predstavljate Hrvate, odnosno zašto šutite, umjesto da „urličite“ o onome što ste nadamo se gledali i ovih dana u ovome gradu i ovome selu?

U vrijeme Domovinskoga rata hrvatska je diplomacija odnijela pobjedu, baš kao što su to učinili i mediji, ali u miru opet gubimo.

Ne, ništa se u Europi ne zna o Vukovaru, o bijelim križevima na Memorijalnom groblju ili pak o Ovčari.

Sramotno, ali je tako!

Inače, svjetski mediji su relativno dobro informirani o „ustaškoj Hrvatskoj“, pa i o „genocidu Hrvata nad Srbima“, o čemu im ne svjedoče samo Srbi, već i pojedini hrvatski (?) političari, domaće izdajice i dezerteri.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari