Pratite nas

Kolumne

Anatomija ‘novinarske’ drskosti

Objavljeno

na

(nema kritici nedodirivih, u demokraciji)

Zvonili su sinoć telefoni zbog besprizornosti „novinarstva“, Nove TV, odnosno onog, svojevremenog tipa, kakvo smo mogli vidjeti od prof. dr. sc. Nenada Zakošeka s tada ‘njegova’ Univerziteta političkih nauka… Znate ono, kada je komesarski (kao domaćin) izvrijeđao pozvanu američku gošću prof. dr. Judith Reisman… pokušavajući razbiti i poniziti njezinu utemeljenost, poznavanje materije te stručnu analizu pedofilije kao svjetski rasprostranjene bolesti (Kinsey Institute), a koju je gospođa bila dala (i) u Zagrebu. O tome je naravno, prva, na televiziji (HRT) profesionalno progovorila gđa. Karolina Vidović Krišto. Ne bez posljedica (po istinu).

Poznata nam je, dakle, ta zloporaba novinarstva i nema tu (trajno) ništa novog. Novi su samo, s vremena na vrijeme, prenosioci ove zaraze. Ovdje Nova TV, sinoć. Tema je dakako postavljanje spomenika Predsjedniku, što polutane izbacuje iz cipela. Čak i kad se spomenik podiže na dan smrti umjesto rođenja. Čak i kad se spomenik podiže ne na godišnjicu međunarodnog priznanja ili barem Dana državnosti. Jer sve bi to bili jedini pravi nadnevci. No, spomenik će ostati i nakon svih naših suprotnih i potrebnih, različitih stajališta danas, a za sutra.

Podvaljivačko novinarstvo (tzv. tabloidi) zametnuto je u Hrvatskoj na samome početku Domovinskog rata kao rat iznutra. Od samoga osnutka Hrvatske, od državotvornog početka, mržnja tih bučnih nosilaca javnog priopćavanja eskalirala je kroz nekoliko bogatih tiskovina, svi ih znamo…. Njihova mrzilačka epopeja i logoreja traje sve do danas. To naravno znači da imaju ono, što nekakve hrvatske konzervativne dnevne novine, nikako ne mogu postići: trajan izvor financiranja. Ti mediji u RH imaju i širok bazen prodanih duša, koje rade samo za novac i ništa ne poduzimaju bez novca. A dolaze i Budi i Mesiću (redovito) na instrukcije.

Ništa novo, ništa novo (sjajna Radojka Šverko). No, kako je prošlo umalo tri desetljeća od stalnih destrukcija hrvatskoga društva, ali i novinarske struke kroz takve (s)tiskovine, to je mnogo vremena i mnogo novih vojnika mržnje koji se upućuju na drskost, bezobzirnost, razaranje i naravno vrijeđanje. Vrijeđanje insignija onog što svaka država ljubomorno čuva i pazi. Vrijeđanje onih građana koji imaju pravo na svoj rodoljubni zanos, svoju ljubav spram zavičaja, svoje poštovanje spram Predsjednika. I ne samo to, naravno. Samo polutanima to smeta. Koji imaju pravo na svoj ponos spram djela čovjeka kojeg zovemo graditeljem (Crkva), karizmatikom (publicistika) i vizionarom (hrvatsko iseljeništvo). Kategorije su uvjetne, ali svi epiteti stoje.

Kada dakle nečiji kućni neodgoj ide mržnjom na sve ovo, na današnje ljude i današnje građane RH, ovdje Zagrepčane koje ćete dolje vidjeti, mi u HKV-u kažemo kako nismo iznenađeni. Bit će još ovakvih podvala, pa i gorih kada je u pitanju Predsjednik. Upravo su u tijeku konzultacije na svim širinama, „javni natječaj“ te kružoci svih političkih protu-boja za najžešću podvalu. Natjecanje je otvoreno. Siguran sam fe-anti-fe, anarhisti, frontovsko-nadničari, nevladine vladine, mulci iz splitskog geta, mulci od lažnih antifašista, pera po mulačkim dolarima po kartici… rade prekovremeno. Sigurno je veći prvi oduran vic tu. Kako mizerno. Do kada ćemo trpjeti teror bukačke manjine?

Drugovi s raznih hijerarhijskih pozicija, kreketat će… kretat će se od ignorancije i nadmenog podsmjeha do samo-uzdizanja i tragikomične superiornosti. Trajni su to nositelji štafete mržnje u RH. To su trkači bez palice, a za drugom Titom. Već unatrag nekoliko mjeseci (ako ne i prije) raspisan im je natječaj na temu: što učiniti kako, gdje… e da bi se uvrijedilo što podmuklije i prostačkije. Još se ne zna (kao iz onog vica) tko će biti vođa komplota. Hoće li perjanica mržnje opet biti Noboctu ili će preporuka doći s nekog drugog mjesta?

Sve ovo ne čudi i nije ništa novo, pa čemu onda o tome? Zbog metoda, koje mladim ljudima nisu toliko poznate. Zbog ljudi koji nisu upućeni u manipulativno novinarstvo, zbog ljudi koji ne razmišljaju o televiziji već je uzimaju zdravo za gotovo… Mene je pak zanimalo ono kako (to rade) danas, ali u kadrovima koje je, čini mi se, vrijedilo zamrznuti. Rade, isto kao i jučer, evo kako:

Da ne bi bilo dileme što trebamo misliti, nekakva ironija, a tendencioznost započinje od sekunde jedan, priloga Nove TV. Pa novinarka izgovara ovakvu najavu: „Četiri metra čiste spomeničke ljepote oca moderne hrvatske države.“ Pa zvoni glazba: V. Vukov – „To je moja zemlja…“ (ujedno i naslov famoznog uratka). A on na Novoj TV traje dvije minute i sedamnaest sekundi (u 44-toj minuti Dnevnika). Ovaj naručeno negativan prilog, imao je odraditi rabotu i za ostale televizije, kako bi se one mogle tek očešati o temu, koja je na Novoj TV, eto, već odrađena. Na najbolji mogući način. Evo koliko najbolji:

ftk2

Slika 1. Gospođu je zahvatila s leđa, ali ju nije smela. Ostvarena novinarska neposrednost?

Žena zaskočena s leđa, spremno odgovara: „Nisam zadovoljna.“ Nije se začudila što joj netko prilazi s leđa još i s kamerom i mikrofonom…

ftk3

Drugu ženu novinarka zatim razvlači do nelagode iako je anketirana osoba odmah kazala da ju tema ne zanima, da ne prati…

ftk4

Slika treća iz priloga: gospodičnu snimaju iz profila i ona zamislite isto ima negativan stav prema spomeniku…

ftk5

Slika četvrta. Vrhunac drskosti, neodgoja i destrukcije struke: urednica anketira mladića (rastafarijanca). Slučajno se tamo našao. Koji ne zna ni ime prvog hrvatskog predsjednika, ali novinarka forsira razgovor da traje. Ako ne zna još bolje. Mladić i (starija) novinarka se zabavljaju… i to je prilog? Na njezinu licu širok osmijeh… Štoviše, bilo bi zgodno kada bi slučajno naišla i njegova prijateljica s faksa, možda je i ta djevojka rastafarijanka? Mladi trebaju biti buntovni, ali… I zamislite i ona je slučajno naišla.

ftk6

Slika peta: Mlada buntovnica (iz profila kao slučajno) opisuje što osjeća, a na imputirajuće pitanje novinarke: Zar ne osjećate domoljubni zanos? – odgovara: Ne uopće, samo otpor, jako velik otpor… dok se iz pozadine čuje cerekanje njezina prijatelja, koji ne zna ni ime predsjedniku. No (slučajni) performans se nastavlja. Indignacija se cijedi iz zaslona. Novinarka razvlači i ovaj razgovor, koji nije o spomeniku već o osobnom političkom uvjerenju. Uvjerenju prvo neobjektivne i obojene novinarke, a zatim i šareno mentalno obojene mlade, slučajne prolaznice. To su dva najduža slučajna razgovora. A i nije im se nimalo žurilo. „Osjećam otpor“, ponavljala je mlada plavoperka…

ftk7

Slika šesta: slijedi obračun s auktorom, kiparom (u pokušaju):

Kada novinarka nije postigla cilj (zbuniti kipara), kada nije postigla cilj (uvrijediti ga kao auktora), kada nije uspjela isprovocirati neupitno iznimno talentiranog g. Kuzmu Kovačića, što će poduzeti? Što je dužnost vojnikinje partije učiniti tada? Mržnju treba potcrtati drugim sredstvima – što ne kaže sugovornik – moraš sama, ne? Zato ide opet s glazbom. Kamerman treba zumirati točke spomenika, samo one „sporne“, a koje mrziteljima svega hrvatskoga oduvijek užasno smetaju:

ftk8

A kad g. Kovačić govori o simbolu i ostvaritelju hrvatske slobode, treba zumirati ovako:

ftk9

ftk10

Slika deveta: Gospodičnu snimaju en face (jer je ona za, pa ju treba označiti?) i to je prvi koliko-toliko pozitivan komentar o spomeniku ma koliko to stajalište bilo nepotpuno i ad hoc, ali eto ima i pozitivnih, ne biste vjerovali u tu novinarsku objektivnost.

Što je krivotvoreno u reportažama ove vrste? Laici i diletanti (ne po prvi put) govore o osobnim dojmovima (slobodno!), ali koje se želi izdignuti do relevantnosti u kiparskom, stručnom estetskom i umjetničkom smislu. Građani, drugovi su iznad estetike, važniji od umjetnosti. Drugovi, naši drugovi, drugovi među nama… oni su ti, koji trebaju i moraju po zadatku, prvi ocijeniti. Nakon što je napravljena takva podloga, traži se sasječivo: potvrda struke. No, ona nije ni mrzilačka ni ideološka, kako bi ova, u slobodno vrijeme militantna novinarka željela… A to joj je očito vrlo frustrativno.

ftk11

Kada novinarka ni s cijenjenim kiparom, ni s dekanom ALU, pa čak ni s tri anketirane ženske osobe nije postigla tražen stupanj naručenoga i mrzilačkoga, kompleksi tako rade da bijesno poseže za onim provjereno karikaturalnim:

ftk12

ftk13

Povici, cerekanje prilikom postavljanja spomenika u Splitu… sve to nije bilo dovoljno, poseže se još i za ovakvim rješenjima:

ftk14

Slika trinaesta…

ftk15

Slika četrnaesta: pod snimku ove biste, novinarka, jako inventivno i još neviđeno, podvlači glazbu: „To je tvoja zemlja, tu sagradi dom…“ Jer ona naime zastupa visoku estetiku doma, umjetnosti i rodoljublja. Ona poznaje kriterije i (o)mjere općeg ponosa…

Slika petnaesta: sa slučajnim prolaznikom i slučajnom tabulom rasa, ovako:

ftk16

S uglednim kiparom brada gore, ovako:

ftk17

Nagradno pitanje za kraj: Može li se novinarska sloboda ovako tv-pervertirati kao što je to objavila Nova TV? Do potpuna linča teme, do pune mržnje spram iznimnog kipara Kuzme Kovačića, do mržnje naravno i prije svega spram prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana? Očito naručitelji bjesne i zahtijevaju. No, podliježe li javni rad, javnoj kritici? Ili se treba napadati i tendenciozno postavljati uvrjedljiva pitanja samo umjetniku Kuzmi Kovačiću? Pa dajte napravite jednu giga-anketu što građani misle o novinarstvu u Hrvatskoj?

„Ne sliči predsjedniku!“ – bljesnula je mržnjom pred g. Kovačićem, što je vrhunski kriterij i obrazovanje o kiparstvu u ove tv-reporterke. I impozantna drskost osobe koja je i veća, svakako, po djelima. Od gabarita jedne nadahnute ekstrakcije i sugestibilnosti u suštini, u aureoli, u nebuli i kiparstvu Kuzme Kovačića. Koje eto… nažalost Nove TV… nije doslovno kiparstvo, nije jače bukvalno. Već odavno nije prvoboračko, a odavno je hrvatsko i svjetsko. A tako ga drugovi vole… kao Lolu, kao Rade Končara, kao… ukiparstvu u kojemu su (za)ostali ignorantski zatočenima.

Nema nedodirljivih u nekakvoj demokraciji kakva je hrvatski privid demokracije. Pogotovo ne u ovako dirigiranoj stvarnosti. Ne može biti javnih djelatnika kojima se uljepšavaju (ne)djela. Nema nedodirljivih pogotovo u polu-demokraciji ili otvoreno totalitarizmu koje mnogi već dugo tako otvoreno nazivaju. I uopće nisu daleko od istine. Ma koja demokracija? U Hrvatskoj? Ma dajte.

Ovakve starmale partizanke ,novinarke 21-og stoljeća i slučajni im snimatelji, mogu svoje polu-uratke prodavati samo neukoj raji. Ili za Kumrovec. Krpeno-zvjezdašima. Neka nuđaju svoj elektronski potpis pod ovaj polu-uradak Beogradu, rado će ga oni, onamo, prenijeti…

Tako je Nova TV ostvarila najlošiji Dnevnik možda i u pola godine. Prilog o spomeniku, ovako mrzilački, trajao je malo duže od dvije minute. HTV-ov Dnevnik, začudo, pokazao se pak jučer mnogo boljim, korektnijim i preglednijim kao Dnevnik. Na Novoj su se malo pogubili (sludile ih reklame?) mada su voditelji mimikom pokazali plošnu i klišejnu zabrinutost zbog upravo objavljena priloga. A što će?

Moglo bi se ovdje još govoriti o primitivizmu ekstroverta, o odrađenoj zadaći, o tragičnoj neprofesionalnosti, o podvaljivanju, o mržnji prije svega, o vrijeđanju osjećaja građana, o uzurpiranju medija i termina, o ekshibiciji i o excursorima i novinarima koji su jadni jer ih pere mržnja i koje, evo ovakvom jednom potjernicom (jer ovo je potjera zar ne, kad se bobu kaže bob, nije li?)… ubijam na živo i koja više niti hoda, niti diše.

Bila je ovo priča o potcjenjivanju i izrugivanju s državnim insignijama te s kompleksima tih stranačkih novinara pred Graditeljem. Fotografije sve govore, epiteti su deplasirani s bilo čije strane…, ali odgovora treba biti. Uvijek. Moglo bi se i izvan ove „anatomije o TV drskosti“ reći još toga…

ftk18

No, HRT-ov prilog u Dnevniku 2 trajao je doduše samo 24 sekunde i bila je to zadnja vijest (prije sporta). Ipak, ukupno gledajući, HRT se pokazao profesionalan, ili profesionalan u okvirima, evo ovako:

ftk19

U uređenim državama spomenici se postavljaju među visokim ogradama kako bi se spriječilo iživljavanje onih kojih uvijek i svugdje ima.

ftk20

ftk21

Slika 21-va: Snimanje odozdo uvijek daje rezultata, tendencioznog… (sugeriranje diktatorstva, uveličavanje lakta)…
Dnevnik HRT-a je, eto toliko, bio korektan… iako je postala moda cimati obrvama. Svi samo cimaju. Kako već Omršavljeli redovito cimuje… u zadnje vrijeme nešto više nego prije. Tik-tak, klik-klak. Od obrvitisa? Valjda zato što predsjednik Orban ne miga ničim, osim vlastitom snagom i moći, naš se predsjednik Vlade mora kameri nametati, unošenjem, čestim tikom i miganjem obrva kano je kočar…

Unosi se u gradivo. A recite, šmira potencira, utjelovljuje sadržaj?

Javor Novak/HKV
foto: JEN

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Sporazum nije, ali zapravo je

Objavljeno

na

Objavio

U upravo prihvaćenom Globalnom kompaktu o migracijama govori se isključivo pozitivno i propagandistički. On se doima ne kao odgovor na probleme, nego kao programatski tekst novog svjetskog poretka.

Migranti su, kaže se, izvor bogatstva i razvoja. Nema spomena o socijalnim, sigurnosnim i kulturološkim problemima u zemljama imigracije. Djeci rođenoj na području druge države treba automatski osigurati državljanstvo, kao što treba omogućiti spajanje razdvojenih obitelji migranata.

Prema ilegalnim imigrantima valjalo bi ukinuti sankcije, osigurati slobodu kretanja, siguran prijelaz granica i socijalnu zaštitu, liberalizirati vizne režime, spriječiti diskriminaciju, priznati strane, pa i neformalne kvalifikacije.

Iako se navodi kako je suvereno pravo država da same određuju vlastitu imigracijsku politiku, tekst je napisan u imperativnom tonu, uz čestu upotrebu formulacije „obvezuju se države potpisnice”.

Hrvatska predsjednica odbila je otputovati u Marrakech, ali zato je spomenuti kompakt svesrdno podržala Vlada i poslala svog pouzdanika Davora Božinovića na konferenciju, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Taj sporazum u kojemu se ističu ljudska prava, solidarnost, integracija itd. možda je i prihvatljiv, ali su enervantne manipulacije kojima je rasprava o njemu u nas praćena.

Najprije se tekst pokušao sakriti od javnosti i za njega se saznalo tek kad je Kolinda Grabar-Kitarovć objavila da odbija sudjelovati na skupu u Maroku.

Do danas je taj tekst ostao nedostupan široj javnosti, a rasprava u Saboru je zaobiđena, iako su o njemu raspravljali skoro svi parlamenti europskih država. Nitko se nije potrudio čak ni objasniti razliku između legalnih i ilegalnih migracija, a ta je nejasnoća bila razlogom odbijanja u nekim drugim zemljama.

Kaže se kako sporazum ili kompakt nije obvezujući, iako se riječ obveza spominje četrdesetak puta.

On se navodno ne potpisuje, ali se o njemu glasuje. Time kao da vlast hoće narod utješiti i uvjeriti u opravdanost nečega u što sama nije sigurna. To je kao kad se djeci prije vađenja zuba kaže: boljet će, ali ne puno.

No, taj isti tekst usvojit će Opća skupština UN-a u obliku rezolucije, a rezolucije UN su, koliko je poznato, obvezujuće za sve članice UN-a, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Hodak: ‘Globalni kompakt’ sve više sliči na ‘globalnu pušionu’ u Marakešu’

 

 

 

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Franjo Tuđman podcijenio je Sorosa, njegove trabante i medije…

Objavljeno

na

Objavio

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je, sa svim svojim manama, bio državnik s misijom – čovjek koji razumije vrijeme i realne dosege politike. Točno je znao kako izabalansirati vrlo različite ljude koji su se okupili oko njega, kao što je točno znao i sve njihove mane.

Znao je kako pobijediti ideju Velike Srbije, te kako Hrvatsku vratiti na političku kartu Europu – iz koje ju je lažni bravar Josip Broz izvukao 1945. godine. Vjerovao je podjednako i u sebe i u Hrvatsku i nije ga odviše brinulo onih 20% protivnika nezavisne Republike Hrvatske, ona peta kolona koja je bila aktivna i tijekom cijelog Domovinskog rata. Protivnici ga nisu brinuli jer je imao znanje i realnu političku moć koja je bila daleko veća od njihove. Ukratko, znao je što radi i bio je svjestan svoje političke snage.

No, problemi su nastali nakon njegove smrti. Naime, peta kolona – sastavljena od rigidnih komunista i još rigidnijih Jugoslavena – poželjela je Hrvatsku udaljiti od Europe i vratiti je u nekakvu fantomsku “balkansku” zajednicu: “Regijon”, “Zapadni Balkan” bilo što pod “Saveznom Udbom” i Beogradom. Svo to cirkusantsko društvo sastavljeno od kojekakvih mesića, josipovića, pusićki i milanovića bacilo se na Hrvatsku s ciljem da ju se prikaže kao “fašističku, zločinačku Nezavisnu Državu Hrvatsku”, te kao “nepotrebnu i slučajnu državu”, za razliku od “potrebne Jugoslavije u kojoj je svima bilo bolje, a Srbija je imala more!”

Gdje je Franjo Tuđman pogriješio?!

Pogriješio je u onom u čemu često veliki političari griješe – podcijenio je katastrofalnu nesposobnosti svojih nasljednika, te hijeničnost protivnika, koji su napali u čoporima! No, najveća pogreška bila mu je – što je podcijenio medije!

Zasljepljen veličinom svoje povijesne misije podcijenio je političke hijene koje su mu se vrzmale oko nogu i koje su se neugodno glasale preko “Feral Tribunea, Globusa, Nacionala, Novog lista, Radija 101”… tvrdeći da je: “operetni diktator, ratni zločinac, lažni general, lažni doktor znanosti” itd.

Kako je točno znao što i zašto radi, nije brinuo o slici koju komunističko – pseudoliberalni – jugoslavensko – udbaško – soroševski ološ šalje u svijet. To je velika, gotovo katastrofalna pogreška, jer u ovo vrijeme posvemašnje površnosti – slika (“image”) je sve! Uopće više nije bitno kakav je čovjek, već samo kakvu sliku o njemu imaju drugi! Nije bitan čovjek, već samo njegova odjeća, njegove cipele, njegov sat, njegovi bijeli zubi, njegov srdačan i isprazan osmjeh…

Na tom polju trijumfirali su svi protivnici nezavisne Republike Hrvatske, financirani ili iz pravca globalne bankarske oligarhije, koju usmjerava George Soros (“dragi ljudi iz Davosa”), ili iz sve manje i sve nervoznije Srbije, sve udaljenije od Jadranskog mora. Hijene nas okružuju i neugodno se glasaju.

George Soros bez milijuna muslimanskih izbjeglica kojima ruši katoličku Europu, te Srbija bez Jadranskog mora, dvije su podjednako turobne i isprazne priče.

Što znači slika?! Znači, na primjer, da militantna, nepismena, piskarala “Feral Tribunea” imaju hrpu stanova po Beogradu (i drugdje), a da se pisalo o “Tuđmanovoj vili”, a ne o njihovom ratnom profiterstvu. Znači da se četnička, dobro naoružana Srbija prikazuje kao žrtva razoružane – od strane komunista! – Hrvatske! Da se piše o koncentarcijskom logoru Jasenovac, a ne o koncentracijskom logoru Sajmište pokraj Beograda u kojem je ubijen isti ili veći broj zatočenika! Da se govori o nepostojećem srpskom anti-fašizmu, a da se stalno zatire hrvatski anti-komunistički anti-fašizam!

Kraljevina Jugoslavija bila je najveća laž poslije I. svjetskog rata, a Titova Jugoslavija poslije drugog! “Moderna europska Srbija” je najveća laž današnje Europe!

Dakle, Franjo Tuđman je podcijenio i Sorosa, njegove trabante i medije, i 50.000 udruga, od kojih većina (nikako ne sve!) radi na rastakanju ideje nezavisne Hrvatske. I svaki put kad zablista europska i svjetska Hrvatska, sve medijske hijene bacaju se i grizu gdje i kako mogu. I kad su tu senzacionalni uspjesi nogometaša i tenisača, i kad se podiže spomenik Franji Tuđmanu, i kad Hrvatska vodi iskrenu pro-europsku politiku preko predsjednice Republike, tu je glasanje političkih hijena …

Stvarnost “Yutarnjeg lista” nije hrvatska stvarnost. U toj stvarnosti Miljenko Jergović je “najveći yugoslavenski pisac”, a to što ta država ne postoji – nikoga ne muči! To što je Viskovićevo Jugoslavensko društvo pisaca u Zagrebu (službeno Hrvatsko društvo pisaca), te što dodjeljuje nagradu Janko Polić Kamov (koji je bio veliki Hrvat i starćevičanac!) Igoru Mandiću, svom članu i yugoslavenskom piscu, to je nešto poput “Čovjeka u visokom dvorcu”, alternativne stvarnost u kojoj je Tito, “ljubičica bijela”, operetni maršal-bravar besmrtan, a njegov pobočnik Budimir Lončar koordinira smijeh političkih hijena!

Tuđman je podcijenio medije, a oni nasrću, velikim dijelom financirani hrvatskim novcem (npr. Pupovčeve Novosti, kao sljednik Soroseva Ferala)!? Oni nasrću i preko Rijeke, tzv. “Luke različitosti”, lažne Europske prijestolnice kulture 2020., u kojoj anti-hrvatske političke hijene dobivaju hrvatski novac za iskreno i duboko anti-hrvatsvo!

A projekt “Za Yugoslaviju s ušutkanom Hrvatskom!” se nastavlja. I dok stojim pred novim Tuđmanovim spomenikom, koji je još jedan od sjajnih poteza Milana Bandića, koji je velegradski Zagreb smjestio duboko u Europu, čitam Tomislava Klauškog (kao i svi neprijatelji Hrvatske, gostovao ja u Josipovićevoj tv-emisiji “Nedjeljom u 2”!):

“Spomenik se podiže par tjedana nakon izručenja Ivice Todorića, jednog od tajkuna koji je izrastao pod pokroviteljstvom prvog predsjednika. Podiže se pod vlašću stranke koja se ne tako davno, u mandatu Ive Sanadera, ispričala hrvatskim građanima zbog Tuđmanove vladavine. Podiže se u vrijeme kad se u Vukovaru hapse srpski zločinci, čime se ruši Tuđmanov koncept amnestije nakon mirne reintegracije. Podiže se godinu dana nakon izbacivanja trga Josipa Broza Tita iz centra Zagreba, što je za Tuđmanova života bilo izričito zabranjeno.Nije taj spomenik, dakle, samo estetski užas. On simbolizira i politički užas koji smo naslijedili od njegove vladavine, kao i sve užase koji se provode u sjeni spomenika državniku čije se čak i pozitivno naslijeđe nastoji dezavuirati.”

Taj “sjajni” novinar Klauški rođen je u Zagrebu 24. rujna 1971. godine, diplomirani je novinar, predavač na komunističkom Fakultetu političkih znanosti, bio je više puta u konkurenciji za anti-hrvatskog novinara godine. Radio je u zagrebačkim dopisništvima “Novog lista” i “Slobodne Dalmacije”, u “Nacionalu” i “Poslovnom dnevniku”. Šest godina radio je na portalu “Index.hr”, a sad piše za “24 sata”.

Iskreno anti-hrvatstvo dobro se plaća. Hrvatskim novcem, a po direktivi Bruxellesa, Beograda, Budimira Lončara…

Zbog svega rečenog, mediji su apsolutno najveća Tuđmanova pogreška!

F. Rizner / hrsvijet.net

 

Zbog čega su od izbora 2000. stvari u Hrvatskoj otišle pogrješnim putem?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari