Pratite nas

Istaknuto

Andrea Jelena Barešić: Udba je čak i mene pokušala ubiti još kad sam bila u utrobi svoje majke Slavice

Objavljeno

na

VIDEO! EKSKLUZIVNO! ANDREA JELENA BAREŠIĆ, KĆI MIRE BAREŠIĆA U PRVOJ BUJICI NOVE SEZONE

„Moj je otac heroj, došao je iz Paragvaja i poginuo za Hrvatsku, dok je Zoran Milanović iz Hrvatske pobjegao u Bruxelles! Zato ga može biti sram kada moga oca naziva „teroristom“! Time je uvrijedio sve hrvatske branitelje i svu djecu poginulih hrvatskih branitelja!”

Miro Barešić

Miro Barešić

 „Moj je otac heroj, došao je iz Paragvaja i poginuo za Hrvatsku, dok je Zoran Milanović iz Hrvatske pobjegao u Bruxelles! Zato ga može biti sram kada moga oca naziva „teroristom“! Time je uvrijedio sve hrvatske branitelje i svu djecu poginulih hrvatskih branitelja!”

U Bujicu se ekskluzivno javio i ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović. Između ostaloga, komentirao je oskrvnuća spomenika hrvatskim herojima: “Neki bi ponovno željeli likvidirati i Miru Barešića i Jean-Michel Nicoliera, no prava meta je moderna, neovisna i demokratska država Hrvatska!”

RTL JOJ JE OTKAZAO SURADNJU JER JE KĆI MIRE BAREŠIĆA!

U prvoj Bujici nove sezone na 10 televizija u Hrvatskoj, Herceg-Bosni i u iseljeništvu, ekskluzivno je gostovala Andrea Jelena Barešić, kći hrvatskog heroja Mire Barešića, inače uspješna mlada poslovna žena i top-model. Andrea Jelena Barešić već je krasila svjetske naslovnice Ellea i Cosmopolitana, ima redoviti angažman na milanskom Fashion Weeku, glumila je u turskom filmu “Maskureyt”, a viđali smo je i u mnogim glazbenim spotovima, među njima i onima poznatog američkog repera Tygae. Dobila je ponude za snimanje sapunica i dva filma u Hrvatskoj, no razočarana je RTL televizijom koja joj je uskratila angažman u reality showu „Anno“ zbog toga što je kći Mire Barešića!

Već smo potpisali ugovor, reality uskoro kreće, na njemu radi sjajna ekipa i zato mi je žao ovako pričati o tome. Čudno je kako su mi okazali ugovor, uz obrazloženje da su “problem” moje godine, a ja imam 25 godina i zanimljivo da dobna granica nije bila problem kada smo potpisali ugovor, nego je tek sada, kada su saznali čije sam dijete – rekla je skromno, ali ponosno Andrea Jelena Barešić, a voditelj Bujice Velimir Bujanec pred ekranima je uputio apel vodstvu RTL televizije da promijeni odluku jer će u protivnom svoje gledatelje pozvati na bojkot realityja.

Odmah na početku emisije Andrea Jelena Barešić komentirala je oskrvnuće spomenika svom ocu: – Smatram da mi u Hrvatskoj nikada niti nismo bili dobrodošli! Ovo što su učinili sa spomenikom je nešto najmanje, s obzirom na to što smo sve moja obitelj i ja proživjeli od 1991. do danas. Našu javnost truju mediji i neki ljudi iz političkog vrha. Tako je i s pričom o mome ocu. Voljela bih da se napokon otvore arhivi pa da vidimo tko je bio „terorist“, a tko domoljub. Voljela bih i da institucije odrade svoj posao i da se počinitelji pronađu i kazne.

Komentirala je i ružne novinske napise o ocu: – Moram reći da sam se već privikla na negativne komentare. Cijeli život me prati ta priča. Ne razumijem jedino kako to da je moj otac kao poginuli hrvatski vojnik dobio trg i obalu kod Trogira, a sada ga se odjednom napada?! Ipak, vjerujem da će većina na kraju shvatiti tko je bio tko u Domovinskom ratu.

UDBA JE POKUŠALA UBITI I MOJU MAMU, KADA JE BILA U 6. MJESECU TRUDNOĆE! NIJE ME HTJELA POBACITI, PA SAM SE RODILA RANIJE!

Udba je pokušala ubiti i Mirinu suprugu, Slavicu Barešić: – Kada je moj otac poginuo imala sam svega sedam mjeseci. Pokušali su ubiti i moju mamu, u šestom mjesecu trudnoće! To se dogodilo u Paragvaju, neposredno prije povratka u Hrvatsku. Pripadnik Udbe gurnuo ju je trudnu iz jurećeg autobusa! Zbog toga sam se rodila ranije, sa sedam i pol mjeseci… Mami su predlagali da me pobaci, ali ona to nikako nije htjela prihvatiti. Hvala joj što me je rodila! Bila je nepokretna godinu i pol dana, dan danas ne čuje na lijevo uho, imala je tešku frakturu lubanje, još uvijek pati ne samo psihički, već i fizički.

Kći Mire Barešića zahvalila je voditelju Bujice što je napokon dobila priliku da javno progovori o svemu. U 25 godina nitko iz njezine obitelji nije smio nastupiti na televiziji: – Imamo izjavu švedske policije, prema kojoj moj otac nije bio nikakav „terorist“. Sve one koji tvrde drukčije moja obitelj namjerava tužiti. Moj otac nije upao naoružan u ambasadu! On i Brajković su ušli u jugoslavensku ambasadu u Stockholmu, s namjerom da zarobe Rolovića i kasnije ga zamijene za naše političke zatvorenika. To su učinili kako bi se pustilo 20-ak političkih zatvorenika s Golog otoka, među kojima je bilo i maloljetnika. Rolović je izvadio svoj pištolj na moga oca i htio ga je ubiti. Pošto je moj otac bio vrhunski sportaš i dobro je poznavao borilačke vještine, uspio je Roloviću oteti pištolj, no u toj borbi i naguravanju, Rolović biva ranjen, kao što je potvrdila i švedska policija. No, jugoslavenska diplomacija bila je moćna, pa je radila pritisak i moj je otac dobio doživotni zatvor. Svi znamo koliko su švedski zatvori liberalni, pa nije ni čudo što su ga tamo pokušali ubiti čak dva puta, a često je bio i u samici. Tata je štrajkao glađu čak 56 dana kako bi se izborio za prava koja su imali i drugi politički zatvorenici. Poslije svega je čak istrčao i švedski maraton, kako bi zahvalio Bogu što se moja sestra rodila zdrava! Tata je inače za svoje političke zahtjeve imao veliku potporu švedske vlade i njihovog naroda, iako je poznato da je inače riječ o prilično suzdržanim i “hladnim” ljudima.

PITALA BIH MILANOVIĆA: GDJE JE ON BIO ZA VRIJEME RATA!?

Osvrnula se na riječi šefa SDP-a, za kojeg je Barešić „terorist“: – To što Milanović moga oca naziva „teroristom“, ja bih ga lijepo zamolila da prestane vrijeđati osjećaje moje obitelji, da ne vrijeđa niti moga oca, niti osjećaje svakog drugog branitelja. Moj otac je odlikovan najvišim državnim odličjima. Došao je iz relativno lagodnog života iz Paragvaja, gdje je bio osobni tjelohranitelj i savjetnik tamošnjeg predsjednika, nakon što je ranije odslužio kaznu za koju nije bio ništa kriv, vratio se u Hrvatsku da bi poginuo za svoj narod. Prije svega, pitala bih Milanovića gdje je on bio za vrijeme rata?! Kako je uspio izbjeći rat? Kako može vrijeđati braniteljske udruge koje su napravile spomenik mome ocu, da se zahvale za njegovu žrtvu?! Kako ga može nazivati „teroristom“?! Ako ne prestane s takvim izjavama, tužit ću ga! Za njega su branitelji „šovinisti“ i „ološ“, a gdje bi on bio danas i kako bi on vladao da nije bilo hrvatskih branitelja i moga oca?!

Andrea Jelena Barešić, komentirala je i izjavu Zorana Milanovića na HTV-ovoj debati, prema kojoj je „Miro Barešić naštetio borbi za Hrvatsku“: – Ja mislim da je najveću štetu Hrvatskoj učinila Milanovićeva vlada, ali i neke druge vlade. Moj otac nikada nije imao namjeru ubiti Rolovića. Ubijen je iz njegova pištolja. Što će ambasadoru pištolj?! Švedska Vlada o tome je dala izjavu i tu se više nema što komentirati. Čovjek je odslužio kaznu za koju nije bio ništa kriv. Kriv je jedino što je volio svoju domovinu i svoj narod više od ičega, za razliku od Milanovića koji nikada nije učinio ništa dobra ovoj zemlji.

Puno naših ljudi je protjerano vani i još se ne žele vratiti, kad vide Milanovića i slične – rekla je Andrea Jelena Barešić i dodala: – Bila sam nedavno u Americi i sastala se s nekim tatinim prijateljima koji dan danas, ne dolaze jer nisu „podobni“. I ja se osjećam kao „nepodobna“, ali ostati ću tu da saznam istinu o smrti moga oca. Jer, to zaslužuje moja majka koja je dala toliku žrtvu i otac koji je žrtvovao cijeli svoj život. Istinu ću saznati, kakva god ona bila…

NOBILO PLJUNUO NA HRVATSKU ZASTAVU

Objasnila je i zašto je Miro Barešić završio na Golom otoku, u komunističkoj Jugoslaviji: – Moji nikada nisu bili opredjeljeni politički. Dida je imao jednu konobu, bili su veseljaci. Otac je bio s curom na piću i sin jednog srpskog oficira je njegovu tadašnju djevojku primio za stražnjicu. Otac je obranio njezinu čast i potukao se s njime. Pošto je to bio sin srpskog oficira, moj je otac završio na Golom otoku. Tamo su ga jako maltretirali. Govorili su mu da nema ime, da je samo broj, tjerali ga da nosi kamanje s jedne hrpe na drugu i tako nekoliko puta zaredom… Spasili su ga hrvatski politički zatvorenici, založili se za njega i upoznali ga s borbom za slobodnu Hrvatsku. Poslije Golog otoka, pridružio se političkoj grupi Stipe Mikulića i Brune Bušića.

Sjetila se i kako je Miro Barešić zaslužio povjerenje dugogodišnjeg popularnog paragvajskog predsjednika Alfreda Stroessnera: – Otac je bio na konjskim utrkama i primjetio da netko želi oteti jednog dečka. Pohitao je kako bi mu pomogao. Na kraju je ispalo da je riječ o sinu uglednog paragvajskog generala. Čovjek mu se zahvalio, angažirao ga u vojsci i omogućio mu da završi West Point. Kasnije je postao osobni tjelohranitelj i savjetnik paragvajskog predsjednika. Bio je i šef sigurnosti paragvajske ambasade u Washingtonu. Moj otac je vani jako cijenjen, a ovdje nas ne priznaju. Ne samo moga oca, već općenito, ne priznaju hrvatske branitelje! Čudi me da niti jedna institucija ne radi na tome da nam odgovore gdje su naši nestali i kako su ljudi ubijeni.

Prisjetila se i svjetskog prvenstva u taekwondou, gdje je Miro Barešić pobijedio Antu Nobila: – Bilo je to 1978. u Oklahoma Cityju. Otac je nastupio pod lažnim imenom Toni Šarić, borio se pod paragvajskom zastavom. Pobijedio je Nobila i umjesto paragvajske, puštena je hrvatska himna i podignut hrvatski stijeg! Nobilo je pljunuo na hrvatski stijeg i bijesno rekao da će moj otac platiti za to što je učinio. Prepoznao ga je i prijavio. Tatu su drogirali i uhapsili, prebacili natrag u švedski zatvor, gdje su ga držali ko’ zadnju životinju.

ZA SMRT MOGA OCA KRIV JE PERKOVIĆ, A MAMI JE PRIJETEĆI REKAO: “ČUVAJTE SVOJU DJECU”!

Miro Barešić u Hrvatsku se vratio 12. srpnja 1991. a već 31. srpnja 1991. je ubijen. Za mnoge to nije slučajno, pa ni za njegovu kćer: – Nedostaje mnogo podataka. Dosta je tu čudnih stvari. Dvije godine nisu nam dali da ga pokopamo pod pravim imenom, tobože da ne bi pao moral Hrvatskoj vojsci! A zapravo da se ne bi saznalo kako su ga ubili… Mislim da je naređenje došlo s vrha, previše je znao, a izdali su ga ljudi iz njegove blizine…

Za mene je moja mama najveći heroj, ona je uvijek htjela da budemo ponosni na svoga oca, ali da stvaramo svoj život, jako nas je puno štitila i čuvala od svega – rekla je Andrea Jelena Barešić i dodala: – Mama Slavica i svi mi napokon želimo saznati istinu, imati svoj mir. A ovi što nas obasipaju mržnjom nisu mi uopće važni.

Andrea Jelena Barešić kaže da ne bi nikada pratila politiku, ali ona naprosto prati njezin život. Komentirala je presudu Mustaču i Perkoviću u Muenchenu: – Presuda u Muenchenu kojom su njih dvojica osuđeni na doživotne kazne znači mi jako puno. Mi smo tužili Perkovića, no država nam je odbila tužbu. Pokušali su ga zaštititi na sve moguće načine, vidjeli smo i što je bilo s „Lex Perković“… Ja bih samo voljela da se Perković napokon počne braniti i da progovori, jer očito da nije bio sam u svemu tome. Perkovića smatram jednim od glavnih krivaca za smrt moga oca, ali ima tu još puno njih koji bi trebali odgovarati. Ne samo za smrt moga oca, nego za svaku žrtvu ovoga rata.

Otkrila je i što je Josip Perković ragovarao s njezinom majkom Slavicom Barešić 1997. godine: – Zaprijetio je mojoj mami: nemojte me tjerati da se branim, a i čuvajte svoju djecu! Dobro znamo što znači ta rečenica…

HASANBEGOVIĆ U BUJICI: “MIRO BAREŠIĆ SE BORIO PROTIV TERORIZMA KOJEM JE PRESUĐENO U MUENCHENU!”

U Bujicu se telefonom javio dr. Zlatko Hasanbegović, najpopularniji hrvatski ministar i kandidat HDZ-a za Hrvatski sabor u 2. izbornoj jedinici (br. 3). Komentirao je oskrvnuće spomenika Miri Barešiću, a na otkrivanju u Dragama bio je s ministrom branitelja Tomom Medvedom. Na početku javljanja u emisiju posebno je pozdravio gošću i cijelu obitelj Mire Barešića.

Hasanbegović je izjavio: – Miro Barešić je hvatski revolucionarac, branitelj i časnik i spomenik u Dragama je najmanje što je hrvatska država i narod mogla učiniti za njega i za njegovu žrtvu koju je podnio za domovinu, braneći je i stvarajući je 1991. Njegov život je u svojoj biti, metafora borbe hrvatskog naroda u 20. stoljeću. On je tek jedan od tisuća onih koji su nosili baklje borbe za hrvatsku državnu neovisnost i slobodu, nasuprot Jugoslaviji i komunizmu, nametnutim mimo volje hrvatskog naroda, po završetku 2. svjetskog rata. Uostalom deseci milijuna Europljana našli su se u okovima komunizma, iza željezne zavjese, bez da ih je itko išta pitao, od Baltika do Jadrana. Nemoguće je u par rečenica rasčlaniti cijeli povijesni kontekst slučaja Barešić. Život Mire Barešića je zapravo čedo neslobode i jugoslavenskog terora i represije protiv koje se bio spreman boriti i revolucionarnim sredstvima, za kojima su u to vrijeme posezali mnogi nacional-oslobodilački pokreti, diljem svijeta. Da se Miro Barešić rodio u slobodi i demokraciji, njegov životni put bio bi potpuno drukčiji. Zato je možda ključno da je naš odnos prema Miri Barešiću bio i ostao odnos prema svakoj jugoslavenskoj državi. Pojednostavljeno: za one kojima je Jugoslavija bila i ostala ostvarenje hrvatskog nacionalnog ideala – Miro Barešić je „ubojica“ i „terorist“, a za one kojima je svaka Jugoslavija bila i ostala negacija hrvatske države, Barešić je jedan u nizu onih koji su bili spremni podnijeti svaku žrtvu za slobodu i državnu neovisnost. Zato je bitno istaknuti, bez obzira na sve mijene u razumijevanju pojma terorizma kroz povijest, da Miro Barešić nikada nije bio osuđen za terorizam, a bio je spreman i oružanim sredstvima boriti se protiv jugoslavenskog državnog i partijskog terorizma kojem je prije neki dan presuđeno i u Muenchenu. Ono mjesto koje u irskom nacionalnom panteonu danas imaju irski revolucionari, neka i Miro Barešić ima u hrvatskom nacionalnom panteonu od Rakovice do danas. Uostalom, njegova žrtva nije bila uzaludna, bez obzira na sve nedostatke, danas imamo državnu neovisnost, demokraciju i slobodu, iako se na žalost, ponekad čini da ne znamo što bi s njima.

Hasanbegović je također komentirao Milanovićevu izjavu da je Barešić „terorist“: – Ta je izjava besmislena i ona predstavlja ključni primjer zamjene teza. Kada imamo presudu protiv državnoga terorizma, iza kojeg je stajala tadašnja Komunistička partija koja i danas ima svoga pravnog i imovinskog sljednika, obrće se teza i oni koji su se suprotstavljali jugoslavenskom državno-partijskom teroru, nazivaju se „teroristima“. Na žalost, podsjetio bih da su neki moji prethodnici odlazili pred neke druge spomenike, pred kojima su u njihovoj nazočnosti, beogradski emisari poput Vulina, besramno vrijeđali hrvatski narod u srcu Hrvatske države i to je ostajalo bez ikakve reakcije dužnosnika i bivših ministara kulture.

HASANBEGOVIĆ: “MRŽNJA OSTAJE MRŽNJOM I KADA SE KITI LAŽNIM ANTIFAŠISTIČKIM PERJEM!”

Ministar kulture je komentirao oskrvnuća spomenika u Dragama i Vukovaru, Miri Barešiću i Jean-Michele Nicolieru: – Oskrvnuće bilo kojeg spomenika, vjerskog objekta ili bogomolje je bez obzira na vjeru, čin vandalizma, najgoreg primitivizma i s gnušanjem ga odbacujem, bez obzira o kome je riječ! Jednostavno, mržnja ostaje mržnjom i kada se kiti lažnim antifašističkim perjem! Neki bi željeli ponovo likvidirati i Mira Barešića i Jean-Michele Nicoliera. Čini mi se da je prava meta njihovo djelo – moderna, neovisna i demokratska država Hrvatska, u kojoj svatko bez bilo kakvog ograničenja, ima pravo iskazivati svoja politička, ideološka i stranačka stajališta. I pokojni Miro se borio za to i to je najvažnije. Ne nasjedajmo na provokacije, čuvajmo svoje i poštujmo tuđe.

Dr. Hasanbegović je komentirao i napad na biskupske dvore i prijetnje mons. Vladi Košiću, iza čega stoji lokalni SDP na čelu s Kristinom Ikić – Baniček: – Ja se na nju ne bih osvrtao. Tijekom jednog svog govora optužila me je da promoviram fašizam, a nakon toga je pozdravila sa „Smrt fašizmu“! Duhovni učitelji počinitelja ovih nedjela su 1945. godine, uoči samog uhićenja i suđenja nadbiskupu Stepincu, na isti način kamenjem i parolama nasrtali na njega. Na sreću, danas je to prazna puška i zapravo, jedna vrsta izraza nemoći i primitivizma.

Andrea Jelena Barešić pozdravila je posebno dr. Hasanbegovića: – Ovo je prvi političar koji govori s otvorenom ljubavlju prema svojoj zemlji. Podržavam svaku njegovu riječ i odluku!

U Bujici je pušten i isječak s govorom Mire Barešića iz filma „Život za Hrvatsku“. Andrea Jelena Barešić je komentirala: – Cijeloj mojoj obitelji i meni otac je toliko falio, ali ja sam jako ponosna na njega. Velika mi je čast biti kćer jedne takve osobe. Od njega mi je ostao osjećaj da se hrabro i pošteno moraš boriti za ono što voliš.

ANDREA JELENA BAREŠIĆ: “NE VIDIM NIŠTA SPORNO U POZDRAVU ZA DOM – SPREMNI!”

Kći Mire Barešića je komentirala i hajku na pozdrav „Za dom – spremni“: – Ne vidim ništa sporno u pozdravu „Za dom spremni“. Ima li išta ljepše nego za svoj dom biti spreman?! Oni su nas branili, znači oni su bili spremni dati život za svoj dom. Ako u tom pozdravu ima bilo kakve mržnje, onda ga ne podržavam, ali ja znam da svaki branitelj koji pozdravlja sa “Za dom spremni”, nikoga ne mrzi! Podržavam i Joe Šimunića. Sramota je što su ga kaznili. Ljudi koji tako pozdravljaju samo su spremni dati život za svoj dom. A to je za svoje ljude i svoj narod. I drugi su me novinari pitali što mislim o tom pozdravu i ja sam im ovako isto odgovorila, ali nitko to nije htio prenijeti!

Andrea Jelena Barešić na kraju je voditelju otkrila da ima tri tetovaže, a jedna je naročito zanimljiva: – Imam tetovažu mača u hrvatskom grbu, s krunicom i krilima. Mač u grbu znači da ću uvijek braniti svoje, a grb da ću uvijek znati odakle dolazim. Krila da vjerujem u svačiju slobodu, a krunica da vjerujem u dobro. Želim reći svima da mene moja obitelj nikada u životu nije učila niti jednom obliku mržnje, nikada nismo imali namjeru mrziti nekoga. Moj otac nikada nije imao namjeru ubiti nekoga, to je jednostavno bila ljubav prema domovini, ali ne ovakvoj Hrvatskoj u kojoj mi danas živimo. Ja bih voljela ostati ovdje živjeti, a svima onima koji me pokušavaju istjerati – poručujem da neće to baš tako lako proći…

Na kraju emisije rekla je da će po prvi puta izaći i na izbore, s 25 godina: – Prvi puta izlazim zato jer prije nisam imala za koga glasovati. To je za mene bilo samo prebacivanje s jednih na druge, iste… Sada ću na izbore. Prijavljena sam na Črnomercu i glasovat ću za Brunu Esih, koja je za mene nada u bolje sutra, žena koja daje konkretne odgovore, voli svoji državu, cijeni prošlost, ali radi za danas i za budućnost. Bruna Esih je u 1. izbornij jedinici na 11. mjestu, na listi HDZ-a.

Na početku Bujice pušten je prilog o oskrvnuću spomenika u Dragama, rodnom mjestu Mire Barešića. Već iz naslova priloga vidjelo se da iza nedjela stoje „skojevci“ iz SDP-a. Komentatori u prilogu bili su istraživač i publicist Bože Vukušić i Bruna Esih, kandidatkinja HDZ-a na listi u 1. izbornoj jedinici, pod rednim brojem 11. Tekst priloga donosimo u cijelosti.

Više tisuća Hrvata iz svih krajeva Domovine, Herceg-Bosne i iseljeništva 31. srpnja okupilo se u Dragama, rodnom mjestu hrvatskog heroja Mire Barešića. Pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja, uz blagoslov biskupa Bogovića i nazočnost cijele obitelji, na 25. obljetnicu junačke pogibije, otkriven je veličanstveni spomenik beskompromisnom ratniku, djelo akademskog kipara Ivana Kujundžića.

VUKUŠIĆ: – Miro Barešić je za mene bio hrvatski domoljub, moj prijatelj i suborac još iz emigracije, koji je cijeli svoj život posvetio borbi za uspostavu samostalne, demokratske i neovisne države Hrvatske. Od početka je bio spreman u toj svojoj borbi za ideju dati život i na žalost, to se je na kraju i dogodilo…

ESIH: – Ime gospodina Barešića za mene osobno, a vjerujem i za većinu hrvatskog naroda prvenstveno simbolizira borbu za neovisnost i slobodu. U vrijeme njegove pogibije osobno sam bila vrlo mlada, međuti već i tada on je za mene bio prvenstveno hrvatski domoljub, dragovoljac i branitelj.

Miri Barešiću su se u Dragama pokraj Pakoštanama poklonila čak dva ministra hrvatske Vlade – branitelja – Tomo Medved i najpopularniji – ministar kulture – dr. Zlatko Hasanbegović.

ESIH: – Važna je činjenica da je upravo predsjednik Franjo Tuđman posmrtno odlikovao s više državnih odličja Miru Barešića, promakuo ga je u čin pukovnika, a jedno od najvažnijih odličja je Red Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u ratu. Mislim da bi upravo ta činjenica trebala biti ne samo meni, već i svima drugima koji danas postavljaju određena pitanja o životu Mire Barešića, jedan orjentir ispod kojeg nikako ne bismo smjeli ići.

Ovako važan događaj nije mogao proći bez Mirinog suborca i prijatelja, legendarnog Ante Gotovine. General Gotovina i ministar Hasanbegović dobili su prave ovacije okupljenog mnoštva u Dragama. Miro Barešić, iako mrtav već 25 godina – ponovo okuplja Hrvate, a njegovo imresivno djelo potiće na zajednišvo zdravih nacionalnih snaga.

ESIH: – Danas o njegovom životu možemo čuti da je bio prepun kontroverzi, no ja bih rekla da je prepuno kontroverzi bilo komunističko razdoblje i partijska vladavina koja nikada nije do kraja istražena. Komunistička i jugoslavenska represija bila je najjače izražena u hrvatskoj emigraciji, upravo zato jer je hrvatska emigracija bila stožerni čimbenik u očuvanju ideje hrvatske slobode.

Dostojanstven i važan događaj ubrzo su pokušali pokvariti jugoslavenski ljevičari, tzv. antifašisti. Branitelju koji je život dao za Hrvatsku, na robiji proveo čak 9 godina i štrajkao glađu rekordnih 56 dana, oskrnavili su spomenik! Svega nekoliko dana nakon svečanog otkrivanja, zaliven je crvenom bojom.

„Dobili smo fotografiju dovršenog spomenika ustaškom ubojici Miri Barešiću. Barešić je bio član opskurne paraustaške organizacije Hrvatski narodni otpor, koji je ubio narodnog heroja Vladimira Rolovića, borca Lovćenskog partizanskog odreda, 1. proleterske, 1. dalmatinske i 15. majevačke brigade, 17. i 38. istočnobosankse divizije Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije.“

Odgovornost za zločin u Dragama i oskvrnuće spomenika hrvatskom heroju, preuzela je fantomska organizacija pod nazivom Antifa Šibenik. Zapravo je riječ o virtualnoj organizaciji iza koje na društvenoj mreži Facebook stoje pojedinci povezani s Milanovićevim SDP-om.

VUKUŠIĆ (Komentira Milanovićevu izjavu da je Barešić bio „terorist“): – To su njegova svjetonazorska i ideološka usmjerenja, koja su na tragu Komunističke partije, a stranka koju Milanović predvodi je njezin ideološki sljednik. Za njih su jedan Tito ili Che Guevara koji su bili masovni ubojice – pozitivci, borili su se za komunističku ideju, a Tito i za jugoslavensku državu, a jedan čovjek, domoljub i Hrvat koji se borio za hrvatsku državu, koji je na kraju i poginuo za nju, za Milanovića je „terorist“. To samo po sebi najbolje govori tko je i što je Milanović!

Iako je policija dobila podatke o mogućim počiniteljima zločina u Dragama, javnost do sada nije izvješćena o njihovom privođenju.

VUKUŠIĆ: – To znači da policija ne radi dovoljno profesionalno! To i nije neko djelo koje je toliko komplicirano i za koje treba tako puno vremena da se otkrije…

Zanimljivo je da se radi o članovima Foruma Mladih SDP-a, koji na Facebooku imaju kontakte s Milanovićevom PR savjetnicom Danicom Spasović, ali i zastupnicima SDP-a Frankom Vidovićem i Peđom Grbinom. Jedan trag vodi i do načelnika općine Tisno, kontroverznog saborskog zastupnika SDP-a Ivana Klarina.

VUKUŠIĆ: – To je klasičan lijevo-radikalni i anarhoidni vandalski čin!

Ubrzo nakon oskrvnuća spomenika Miri Berešiću u Dragama, oskrnavljen je i spomenik HOS-ovcu Jean Michele Nicolieru u Vukovaru, a napadnuti su i biskupski dvori mons. Vlade Košića u Sisku. Iza svih tih događaja stoje osobe bliske SDP-u, a policija još uvijek ne otkriva njihova imena.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari